Kraj godine je tradicionalno rezerviran za evaluaciju. Kompanije sagledaju svoje poslovanje, sportaši rezultate i formu, no i svaki pojedinac uzme si malo vremena da u jeku adventskog blještavila pregleda godinu na izmaku.

U tim danima osobne evaluacije prisjećamo se ciljeva koje smo si zadali s prvim minutama sada već davne novogodišnje noći. U zanosu tog „novog početka“ postavljamo si često planove koje nije lako ostvariti. Odlazak na putovanje u daleku zemlju, promjena posla ili profesionalno usavršavanje, kao i aktivniji te zdravi život su često na samom vrhu popisa. U slučaju da ih ne ostvarimo, osjećaj neispunjenosti dolazi na naplatu krajem godine, upravo u fazi osobne evaluacije, zbog čega ne vidimo ništa drugo osim neuspjeha.

U tim trenucima smo, nažalost, vrlo strogi prema sebi i često si ne pridajemo dovoljno priznanja za uspjehe, odnosno važnost dajemo samo velikim postignućima, dok ona mala zanemarimo. No, nije sve u životu obilježeno isključivo raskošnim ciljevima i planovima, ponekad su i sitnice dovoljne da nam poprave raspoloženje i učine život ljepšim. S tim se slaže i Gabrijela Ištuk, mag. psych., koja ističe da bez malih stvari, nema ni velikih.

“Svaki cilj sastoji se od puno manjih ciljeva samo što ih svi ne imenujemo i evaluiramo. Za stjecanje samopouzdanja, osjećaj postignuća i motivaciju svakog pojedinca važno je da si postavljamo manje ciljeve s pomoću kojih ostvarujemo veće. Sve što postignemo je važno i „veliko” i „malo” jer nas to definira kao osobu. Svaki korak je važan i ako nije ostvareno ono „veliko” zapitajmo se je li to upravo zato što nismo dovoljno cijenili taj „korak po korak””, govori Ištuk.

Praćenje malih postignuća pomaže u jačanju samopouzdanja

Te male pobjede, malene promjene i dobra djela, koliko god maleni bili, dugoročno nas motiviraju prema ostvarenju svih drugih ciljeva. Praćenje malih postignuća pomaže u jačanju samopouzdanja aktiviranjem sklopa nagrađivanja u mozgu koji oslobađa okrepljujuće kemikalije za “dobar osjećaj”, poput dopamina, te nas ispunjava osjećajem postignuća i ponosa.

Većini ljudi je ponekad neugodno slaviti svoje male pobjede. Možda se čini trivijalnim slaviti nešto tako naizgled nevažno kao što je, recimo, priprema zdravog ručka ili pretrčanih prvih 5 kilometara, ali ne slavite nužno samo postignuće; slavite svoje navike, dobro ponašanje i u konačnici osobu koja postajete. Ako ne zastanete kako biste cijenili svoje male pobjede - ako jednostavno jurite s jednog zadatka na drugi - tada je lakše postati iscrpljen i demotiviran.

“Možemo si na početku nove godine postaviti ciljeve i razraditi ih koliko je u tom trenutku moguće. Ako i ne uspijete sve ostvariti, znat ćete što ste sve morali učiniti i cijenit ćete više sebe i manje ciljeve koje ste uspjeli ostvariti. Rekla bih da je nerijetko sam put i sve što se proživi do ostvarenja cilja za čovjeka važnije od samog cilja”, kaže Ištuk.

Postavite realna očekivanja na početku godine

Stoga ne dopustite da vas kraj godine pritisne nekim nerealnim očekivanjima i da s osjećajem nelagode uđete u novu godinu. Ištuk vjeruje da će pritisak biti manji ako gledamo da je 2023. jedna godina, a 2024. samo još jedna druga godina i da smo živjeli u jednoj kao što ćemo živjeti u drugoj te da je riječ o nastavku, a ne kraju i početku.

“Naravno da nije ovako jednostavno, no mi smo ti koji kreiramo očekivanja i ako ih realno analiziramo i promijenimo njih ili našu percepciju bit će nam lakše. Ne možemo promijeniti ono što se dogodilo u ovoj godini, no možemo razmisliti jesu li naša očekivanja bila realna, ostvariva, jesu li se dogodile neke neočekivane okolnosti u svijetu ili vama osobno. Moramo biti svjesni činjenice da na nas utječe sve što nas okružuje i da budemo bolji, kako jedni prema drugima, tako i prema samima sebi”, navodi Ištuk.