PPD je oblik kliničke depresije koji se javlja unutar prvih nekoliko tjedana do godinu dana nakon poroda. Razlikuje se od tzv. "baby blues" fenomena, a koji pogađa i do 80% žena nakon poroda. Baby blues je prolazno emocionalno stanje koje se javlja u prvim danima nakon poroda, a karakteriziraju ga nagle promjene raspoloženja, razdražljivost, plačljivost i osjećaj preplavljenosti. Obično traje nekoliko dana do najviše dva tjedna i ne zahtijeva medicinsku intervenciju. Za razliku od toga, PPD je ozbiljnije i dugotrajnije stanje koje značajno utječe na svakodnevno funkcioniranje žene te zahtijeva stručnu pomoć i podršku. Simptomi mogu varirati od blage potištenosti do teške depresije. Neki od najčešćih simptoma su:

• Osjećaj tuge, praznine i beznađa koji traje veći dio dana
• Gubitak interesa za aktivnosti koje su prije bile ugodne
• Poteškoće u povezivanju s bebom
• Umor, iscrpljenost, nesanica ili prekomjerno spavanje
• Osjećaj bezvrijednosti, krivnje ili neadekvatnosti kao majka
• Anksioznost i napadi panike
• Misli o samoozljeđivanju ili ozljeđivanju djeteta (u težim oblicima)

Važno je potražiti pomoć

Ako navedeni simptomi traju dulje od dva tjedna, zaista je važno potražiti stručnu pomoć kako bi se izbjegle neželjene posljedice po zdravlje majke, djeteta, ali i cijele obitelji. Naime, PPD može ozbiljno narušiti sposobnost majke da se brine o sebi i djetetu. Osim što utječe na fizičko i emocionalno zdravlje majke, depresija može oslabiti vezu majka-dijete, povećati rizik od problema u razvoju djeteta te narušiti partnerske odnose. Očevi i partneri često se osjećaju bespomoćno i zbunjeno, što dodatno opterećuje cijelu obiteljsku dinamiku.

Prema istraživanju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz 2021. godine, procjenjuje se da oko 15% žena u Hrvatskoj razvije simptome postporođajne depresije. Međutim, stvarni broj može biti i veći, jer se mnoge žene ne javljaju stručnjacima zbog stigme, srama ili nedostatka informacija.

Što utječe na postporođajnu depresiju

Postporođajna depresija najčešće nastaje kao posljedica složene isprepletenosti bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika.

Među biološkim uzrocima, nagle hormonalne promjene nakon poroda igraju ključnu ulogu. Naime, tijekom trudnoće, razina hormona estrogena i progesterona višestruko raste, a nakon poroda drastično pada – u roku od samo 24 sata mogu pasti na razinu prije trudnoće. Ova nagla hormonalna oscilacija može utjecati na neurokemijsku ravnotežu u mozgu, što kod nekih žena potiče simptome depresije.

Ako je žena i prije trudnoće imala povijest depresije, anksioznosti ili drugih mentalnih teškoća, to također može povećati rizik za razvoj PPD-a. Psihički obrasci i raniji emocionalni obrasci mogu se ponovno aktivirati ili intenzivirati u ranjivim periodima, poput onog postporođajnog.
Nedostatak sna i fizička iscrpljenost nakon poroda dodatno narušavaju emocionalnu ravnotežu - kronični umor utječe na toleranciju na stres i opće raspoloženje, a što majku čini ranjivijom. Socijalni čimbenici poput osjećaja usamljenosti i manjka podrške igraju također veliku ulogu – kada žena osjeća da nema s kime podijeliti svoje osjećaje ili da nije viđena u svojoj novoj ulozi, to može pojačati osjećaje izolacije i bespomoćnosti.

Na kraju, i svakodnevni stres povezan s novim odgovornostima – poput brige o bebi, balansiranja odnosa s partnerom, očekivanja okoline – može nadjačati psihološke kapacitete žene u toj osjetljivoj fazi života. Dakle, čak i kada je beba dugo željena i iščekivana, intenzitet promjena koje dolaze s majčinstvom može biti preplavljujući.

Potpuno je razumljivo ako se žena ne uspije odmah prilagoditi novim okolnostima – i to nije znak slabosti, već pokazatelj koliko je razdoblje nakon poroda emocionalno zahtjevno. U takvom kontekstu može se razviti i postporođajna depresija.

Savjeti za mame

1. Sve što osjećate je OK – ako se ne osjećate "odmah povezano" s bebom ne znači da ste loša mama. Emocije nakon poroda su često zbunjujuće. Sve je novo – beba, vi, odnos s partnerom, okolinom. Dajte si vremena za procesuirati i integrirati u sebe sve to što vam se događa.
2. Koliko god možete pobrinite se za sebe – znam da možda zvuči nemoguće ali ovaj je korak stvarno bitan. To može značiti otuširati se bez bebe, jesti obroke redovito, spavati kada god možete, izaći na zrak bez djeteta sami makar 15 minuta ispred zgrade. Sve je bolje nego ništa, a puno malih trenutaka je mnogo.
3. Ne morate i ne možete sve sami (zaista!) – razgovarajte otvoreno s partnerom i podijelite obaveze oko bebe i veće djece ako ih imate. Član obitelji ili prijateljica vam mogu također pomoći s osnovnim kućanskim poslovima (kuhanje i čišćenje) i čuvanjem bebe. Iako je majka samo jedna, ona nije jedina koja može napraviti ono što je potrebno.
4. Povežite se s drugim majkama – svakoj ženi treba pleme, a razgovor s drugim mamama koji prolaze slično iskustvo može biti snažno podržavajuće.
5. Budite nježna prema sebi - savršena mama ne postoji. Dovoljno dobra majka je ona koja se trudi, koja voli, koja je svjesna kada pogriješi i trudi se to ispraviti – i koja traži pomoć kad joj je potrebna. Vi ste sve to.
6. Potražite pomoć stručnjaka ako sumnjate da upadate u postporođajnu depresiju – nemojte to ignorirati, stvari se mogu samo zakomplicirati, a problemi produbiti. Razgovor s psihologom (naravno može i online obzirom na okolnosti) ili čak i patronažnom sestrom može biti prvi, ali ključan korak prema oporavku.

Savjeti za tate

1. Informirajte se o PPD-u – važno je da razumijete što postporođajna depresija jest, a što nije. To je ozbiljan klinički problem, nije slabost i ne može se riješiti pozitivnim razmišljanjem.
2. Slušajte ju, ne osuđujte i ne nudite rješenja – često je dovoljan samo siguran prostor gdje može izraziti sve što osjeća bez straha od osude – dovoljna joj je krivnja koju osjeća već i sama.
3. Umjesto da pretpostavljate, otvoreno pitajte "Kako ti mogu pomoći?"
4. Preuzmite dio brige o bebi – iako je mama samo jedna, uloga tate nije manje bitna. Osim što ćete omogućiti partnerici da se odmori i osjeti da nije sama u novoj ulozi, počet ćete graditi i snažnu, posebnu vezu sa svojim djetetom.
5. Ako primijetite da se partnerica teško nosi sa svojom novom ulogom, nježno i podržavajuće probajte predložiti razgovor sa psihologom.
6. Ne zaboravite na sebe – biti podrška je važno, ali i vi ste dio priče. Čuvajte svoje zdravlje, fizičko i mentalno.

Život s novorođenčetom je divno novo poglavlje života, no često mnogim roditeljima izazovno razdoblje, ali s dovoljno razumijevanja, otvorene komunikacije i stručne pomoći, moguće je zajedno proći kroz teško razdoblje i iz njega izaći snažniji, povezani i s više suosjećanja – i prema bebi, i jedno prema drugome.