Briga o mentalnom zdravlju posljednjih je godina tema koja s razlogom postaje sve prisutnija u javnosti i o kojoj se otvorenije razgovara jer se sve veći broj ljudi suočava s teškoćama u području mentalnog zdravlja – ali istovremeno i s jednom upornom preprekom na putu ka traženju psihološke pomoći stigmatizacijom. Traženje psihološke pomoći još uvijek je za mnoge praćeno osjećajem srama, straha od osude društva i nerazumijevanja okoline. Ipak, u toj tišini nalazi se najvažnija snaga podrške, a to je obitelj.
Obitelj – nada i podrška
Mentalno zdravlje nije tema rezervirana samo za stručnjake. Upravo su svakodnevni odnosi unutar obitelji mjesto gdje se mentalno zdravlje njeguje ili narušava. Obitelj kao primarno okruženje svakog pojedinca, ima značajnu snagu podrške koja u velikoj mjeri utječe na proces traženja psihološke pomoći kao i na sam tijek i ishode tretmana za člana obitelji koji se suočava s teškoćama mentalnog zdravlja.
Kada se unutar obitelji stvaraju odnosi povjerenja, prihvaćanja i razumijevanja, članovi se lakše otvaraju, dijele svoje poteškoće i lakše se odlučuju potražiti pomoć. Obitelj koja ima pozitivan stav prema psihološkim teškoćama u smislu da vjeruje da osoba može prevladati teškoće uz psihološku pomoć i rad na sebi, postaje nada i oslonac uz kojeg se može lakše boriti.
Važno je već u ranoj dobi unutar obitelji razgovarati s djecom o emocijama, propitkivati o čemu razmišljaju i aktivno ih slušati. Trebali bismo se podsjetiti da emocije kao što su tuga, tjeskoba ili ljutnja nisu slabosti nego prirodni osjećaji koji nam nešto žele reći. U tome smjeru možemo odgajati djecu dopuštajući im da izraze ono što osjećaju bez obzira je li to ugodno. Osjećaje trebamo imenovati naglas i objasniti djetetu zašto se takvi osjećaji javljaju bez osuđivanja i stvaranja osjećaja posramljenosti. Pri tome svojim primjerenim ponašanjima kod doživljaja teškoća dajemo primjer djeci kako se nositi s teškoćama tako da i sami potražimo pomoć drugih. Znamo da oni najbolje uče kada nas gledaju kako se ponašamo. Time dijete uči da su teškoće sastavni dio svake osobe i da one ne umanjuju njenu vrijednost i dostojanstvo, pa samim time odrasta u osobu koja se ne srami potražiti pomoć.
Na ovaj način ne samo da radimo prevenciju za razvoj emocionalnih teškoća tako što potičemo emocionalnu otvorenost, nego doprinosimo smanjenju stigmatizacije u društvu koje osuđuje i diskriminira osobe s teškoćama u području mentalnog zdravlja.
Razbijanje tišine: nemoj dopustiti da stigmatizacija nadjača optimizam
Stigma o psihološkim teškoćama je toliko zastupljena da podaci istraživanja navode kako 9 od 10 ljudi koji potraže psihološku pomoć doživljava diskriminaciju u društvu. Što bi to značilo? Stigmatizacija je osuđivanje osoba koje traže psihološku pomoć. Najčešće nastaje zbog neznanja jer ljudi nisu upoznati s pravom prirodom mentalnih teškoća i tako stvaraju predrasude, odnosno kriva uvjerenja da su osobe s mentalnim teškoćama slabe, opasne, lijene, nesposobne, neizlječive i sl.što vodi do diskriminacije.
Zajedno protiv predrasuda
Stigmatizacija često vodi do diskriminacije na način da se osobu isključuje iz društva što ostavlja vrlo ozbiljne posljedice. Naime, osoba počinje vjerovati ako ju društvo vidi kao nesposobnu da onda i sama sebe doživljava nesposobnom čime gubi svoje samopoštovanje te se dodatno i sama izolira od drugih. U ovom slučaju osoba kojoj je potrebna pomoć zapravo želi zaštititi svoj identitet i izbjeći diskriminaciju te stoga odabire patiti u tišini i prikrivati teškoće s kojima se suočava. Takav mehanizam povlačenja u sebe nastaje kao obrana uvjerenju ''Ja sam slab/a ako potražim pomoć''.
Obitelj – najvažnija podrška u rušenju zidova stigmatizacije
Zato je važno da upravo obitelj bude prva koja će zidove stigmatizacije srušiti svojom podrškom. Ono što svatko može je informirati se od strane stručne osobe o simptomima koje primjećuje kod osobe koja ima vidljive teškoće u svakodnevnom funkcioniranju. Edukacija o mentalnom zdravlju i oblicima stručne pomoći može značajno pomoći obitelji da razumije i prihvati postojanje teškoća s kojima se bliska osoba ne uspijeva nositi i da time počne aktivno sudjelovati u pružanju podrške. Osim toga potrebno je mijenjati kriva uvjerenja da su teškoće s mentalnim zdravljem nečije slabosti i da je sramota potražiti pomoć, umjesto toga poruka treba glasiti: ''Potražiti pomoć znači brinuti o svome mentalnom zdravlju koje je jednako važno kao i fizičko'', ''Nije važno što će drugi misliti i reći, važno je da ti budeš dobro''.
Obitelj i stručnjaci – partneri u procesu ozdravljenja
Psihološka pomoć je najdjelotvornija kada se bliske osobe kao što je obitelj uključe u proces tretmana. Podrška obitelji je ključna jer daje dodatnu snagu – nije isto nositi teret sam ili znati da vas netko drži za ruku. Kad se obitelj educira o prirodi teškoća i potrebnom obliku tretmana, ona postaje aktivan sudionik, a ne samo promatrač. Tada osobna borba postaje zajednički put svladavanja teškoća koji je lakše prijeći uz obiteljsku podršku.
Nova generacija, nova snaga
Mlade generacije uviđaju da stigmatizacija i etiketiranje čine veliku štetu i da je potrebno mijenjati javnu svijest o traženju psihološke pomoći. Otvorenije pričaju o emocijama, sve je više dostupnih edukacija, radionica, kampanja i školskih programa koji su poticajni. Prava promjena dolazi kad svaka obitelj odluči biti dio te promjene. Način na koji možemo mijenjati svijest o mentalnom zdravlju i traženju pomoći jest da budemo otvoreni za razgovor, ohrabrimo one koji se osjećaju slabima, educiramo se da bi razumjeli osobu pored sebe, te podržimo osobu da potraži stručnu pomoć. To su male, svakodnevne geste koje mijenjaju (nečiji) svijet.
Pročitajte što je sve dobro znati da bismo se osjećali dobro.
