Odgovori na pitanja koja možda još nikome niste postavili, bliže su vam nego ikada.
Dobio sam dobar posao, koji je bolje plaćen od prethodnog....međutim nisam zadovoljan okruženjem, teško mi je ići na posao. Od okoline, obitelji imam strah da napustim posao, jer su oni svi sretni, a ja se baš ne osjećam tako. Teško mi ide period prilagođavanja i remeti me u svemu. Zaposlio me jedan prijatelj koji je utjecajan, a i njemu mi nije ugodno reći.....Što savjetujete?
Nalazite se u izazovnoj situaciji gdje su očekivanja okoline (obitelji i prijatelja) u suprotnosti s vašim unutarnjim doživljajem situacije novog zaposlenja – bojite se razočarati ih, a opet, ne osjećate se dobro na poslu i razmišljate o odlasku. Iako je potpuno razumljivo da osjećate pritisak važno je osvijestiti da vaše zadovoljstvo na poslu ipak utječe na vaše emocionalno i mentalno zdravlje (a ne njihovo). Naime, oni mogu biti sretni ali vaše nezadovoljstvo je ono što je presudno. Prije negoli „trčite pred rudo“ (donesete prebrzu nepromišljenu odluku o otkazu) svakako bih vam predložila da pokušate pažljivo uvidjeti ono što vas čini nezadovoljnim na poslu, točnije, što vas najviše muči u vezi s okruženjem – jesu li to određeni kolege s kojima (teško) surađujete, je li to neka općenita dinamika među ljudima koji tamo rade, organizacijska kultura (dress code, prihvatljiva ponašanja) ili nešto drugo? Razmišljanje o tome vam može pomoći uvidjeti je li riječ o privremenom izazovu (kojeg možete prevazići sam ili uz nečiju pomoć i vodstvo kroz vrijeme) ili pak problemu koji će dugoročno utjecati na vaše (ne)zadovoljstvo. Važno je da si dozvolite neko vrijeme za prilagodbu, ona može ponekad trajati i nekoliko mjeseci i to ne mora značiti ništa loše. Naime, imate i obrnutih situacija – gdje je ljudima u početku divno na novom poslu, a onda kroz nekoliko mjeseci kada bolje upoznaju svoju radnu okolinu i posao postaju nesretni. Stoga, ponavljam, dajte si potrebno vrijeme da pobliže upoznate novi posao i ljude s kojima surađujete pa da možete donijeti promišljenu odluku ostati ili otići. Svakako bi bilo dobro kada biste iskreno porazgovarali s nekom bliskom osobom za koju mislite da bi mogla imati više razumijevanja od ostalih - iskreni razgovor s nekim kome vjerujete i tko je otvorena uma može vam dati potrebnu podršku ali i nove perspektive i uvide u situaciju. Ako nakon nekog vremena počnete primjećivati da posao negativno utječe na vaše mentalno ili emocionalno stanje razmotrite alternativne opcije - čak i ako se vaša okolina bude tome čudila ili negodovala zbog vaše odluke, vaša sreća i mir su najvažniji. Ne zaboravite, na kraju dana vi ste ti koji morate zaspati sa samim sobom i „plaćate“ za svoje odluke svojim zdravljem. Samo hrabro, i sretno!
Imam problema što se tiče odnosa moje cure i mene. Jako teško kontroliram emocije, npr. ako se naljutim na poslu, u tom trenutku zadržim za sebe, a kasnije se istresem na curu, jer se ne znam kontrolirati, a onda na kraju ona ispada kriva. Kako bih to mogao promijeniti?
Svi smo ponekad doživljeli osjećaj ljutnje i ljutito odreagirali. Doživljaj ljutnje nije nužno uvijek štetan i bespotreban – ako je doživljavamo i izražavamo adaptivno, tj. na način da nam ona u nečemu koristi, npr. u slučaju gdje trebamo brzo odreagirati s ciljem prevencije nekakve štete, ozljede, zbog neposredne opasnosti. U protivnom, u slučaju česte, izražajne i dugotrajne ljutnje, taj osjećaj postaje vrlo negativan te ima štetan utjecaj na osobu koja je doživljava te na one koje ju okružuju. Jedno je sigurno, ljutnja bez kontrole te velikog intenziteta može prouzrokovati probleme u svim područjima života, pa tako i u partnerskom odnosu kako opisujete. Nažalost, obzirom da društvo od nas zahtjeva kontrolu ljutnje, ljudi se upravo često “isprazne” doma na svojim partnerima (ili još gore djeci). Kognitivno bihevioralna terapija ima fantastične alate za pomoć u savladavanju ljutnje: kroz promjenu u ponašanju (učite kako ne impulzivno i ljutito reagirati), kroz promjenu u osjećaju (prestajemo se osjećati povrijeđenima i ljutitima kad nas kritiziraju, ignoriraju itd.) i kroz promjenu u razmišljanju (prestajemo tumačiti neke situacije na način koji nas potiče na ljutitu reakciju). Model Petarde (Feindler & Ecton, 1986) slikovito i na jednostavan način opisuje kako ljutnja počinje, što se ustvari događa i čime rezultira:
Ta šibica je najčešće neka situacija koju doživljavamo kao neugodnu, povrijeđujuću, prijeteću te zbog toga reagiramo poput petarde! Dakle, bitno je kako doživljavamo određenu situaciju.
Primjerice, u situacijama koje doživljavamo prijetećima, npr. kolege na poslu nas kritiziraju jer ste pogriješili nešto, vi u trenutku nećete reagirati ljutito ali ćete tu ljutnju/frustraciju uskladištiti u sebi i kasnije će ona eksplodirati u sigurnom okruženju doma na najmanji komentar vaše partnerice koji vam se ne mora svidjeti. Ta reakcija će, kao prema KBT modelu, biti posljedica vaše negativne automatske misli, koja može zvučati poput „Oni misle da sam ja nekompetentan, a vidim da misliš i ti! Ma sad ćeš me čuti“.
Dakle, iako su frustracija i osjećaj ljutnje do jednog određenog stupnja posve neizbježne pojave u svakodnevnom životu svih nas, mi ne moramo biti njihove žrtve te posljedično biti pod utjecajem intenzivne i česte ljutnje bez kontrole. Postoji niz efektnih tehnika koje se u sklopu KBT-a uče i primjenjuju s ciljem kontrole ljutnje. Neke tehnike nas uče kako preusmjeriti pažnju s ciljem prevencije ljutnje, kako humorom i smijehom ublažiti ili potpuno izbjeći ljutitu reakciju, kako asertivnošću u komunikaciji vladati situacijom, izboriti se za sebe i pritom izbjeći ljutitu reakciju. Neke tehnike su još jednostavnije i neposredno efektne, npr. tehnika ''izbroji do 10 prije nego li reagiraš“, jednostavno se maknuti od izvora stresa, aktivno slušati ili aktivno ignorirati ljutitog sugovornika itd. Ako ne možete sami obratite se s povjerenjem terapeutu koji će vas voditi u tom procesu. Samo strpljivo i sretno!
Kako se nositi s boli koju nam je izazvao nagli prekid svake komunikacije i viđanja s osobom s kojom smo proveli 12 godina i dijelili gotovo svaki sat života? Što učiniti da dobijemo bar jedan razgovor s njom, iako ona ne pokazuje interes za tim?
Nagli potpuni prekid bilo kakvog kontakta s osobom s kojom ste proveli 12 godina težak je i bolan. Neki autori govore čak o 12 faza tugovanja, modeli kojeg najviše ljudi poznaje je onaj od Kubler Ross s 5 faza, ali zajedničke svim tim modelima su sljedeće četiri:
Ono što je najbitnije jest dozvoliti sebi da prolazimo kroz različite faze i emocije slobodno – dozvoliti si vlastiti proces tugovanja onakav kakav jest jer svatko od nas tuguje na različit način. Kako bi si pomogli u tom procesu pišite - pisanjem pisma toj osobi, čak i ako ga nećete poslati možete izraziti sve što želite reći, bez očekivanja odgovora. Pisanje vam može pomoći da osvijestite vlastite misli i emocije (posebice strahove bezane uz budućnost i žaljenje zbog pogrešaka u prošlosti), a istovremeno to sve skupa i procesuirate. Kada prođete sve faze biti ćete napokon spremna otpustiti – dati neki dublji smisao tom odnosu i njegovom kraju te pronaći u svojoj životnoj priči neko novo mjesto za bivšeg partnera.
Važno je da u tom procesu imate gomilu suosjećanja prema sebi, ali i da si ne otežavate dodatno već sam po sebi bolan proces. Ako želite jedna zaključni razgovor s tom osobom možete joj poslati iskrenu poruku u kojoj izjavljujete da biste voljeli razgovarati i dobiti malo jasnoće, ali svakako budite spremna na mogućnost da druga strana to ne želi - ako ne odgovori ili odbije, važno je prihvatiti to kao njen izbor i prestanite ju kontaktirati. Naime, bit ćete često u iskušenju pokušavati kontaktirati osobu ili očekivati neki znak od nje, ali postavljanje emocionalnih granica prema sebi ključno je za zaštitu vlastitog mira. Umjesto toga, uzmite ovaj prekid kao priliku da se usmjerite na sebe, svoje potrebe i svoje ciljeve. Bavljenje aktivnostima koje volite, druženje s bližnjima u i rad na vlastitom emocionalnom zdravlju mogu vam pomoći da se ponovno povežete sa sobom i krenete dalje u neke nove priče. Ukoliko osjećate da ne možete sama, možete se obratiti i psihologu ili psihoterapeutu za razgovor – oni će vam pomoći proraditi ovaj gubitak i krenuti dalje. I ne zaboravite, iako se sada osjećate kao da je ono lijepo u životu nestalo, zapamtite da je cijeli naš život pun ciklusa života i smrti gdje se jedno poglavlje mora zatvoriti kako bi se otvorilo neko novo, baš one koje čeka na nas, sa svim izazovima i blagoslovima koji su nam potrebni da bi rasli i osjetili puninu života. Samo hrabro i sretno!
Već 15 godina nismo zajedno, on ima obitelj, kao i ja...15 godina se nismo vidjeli, živimo u drugim država, pa vjerovatno nikad ni nećemo. Svakodnevno mislim na njega iako imam divnog muža i to me ometa u funkcioniranju. Molim savjet kako se riješiti opsesivnih misli koje više ionako nemaju smisla?
Ako ubacite u internet tražilicu riječi „prva ljubav“ uvidjet ćete da je puno autora otpjevalo pjesmu nekoj svojoj prvoj ljubavi. Nostalgija za prvom ljubavi česta je pojava – emocije su bile intenzivne i novo iskustvo ljubavi ostavilo je toliko dubok dojam da je upisano i u naše tijelo. I koliko god sjećanje na prošlost može biti lijepo (i svi ga imamo), kad počinje ometati svakodnevni život, vrijeme je za istražiti dublje razloge zašto je tome tako. Pokušajte za početak razumjeti što ta ljubav simbolizira za vas – naime, možda se uopće ne radi o konkretnoj osobi, već samo o osjećajima koje ste tada doživjeli. To bi moglo uključivati osjećaje slobode, bezbrižnosti ili optimizma koji su tada bili prisutni, a sada više nisu? Priznavanje (nedostatka) tih osjećaja i traženje načina da ih unesete u svoj sadašnji život može biti od velike pomoći. Ponekad naše misli odlaze u prošlost, jer tražimo nešto što nam nedostaje u sadašnjem životu – što je to što ste tada imala, a sada vam fali? Pokušajte otkriti o čemu se radi te poraditi uz pomoć supruga na tome da to zajedno ostvarite. Usmjerite se nakon toga na upoznavanje svog supruga – koliko god ste uvjereni da sve znate o njemu, izazivam vas u tom vjerovanju. Mi često imamo ideje o drugima koje ne moraju uopće biti potpuno točne. A i ljudi se mijenjaju, tko zna tko je taj zanimljiv čovjek danas i o čemu vam sve može pričati. Usmjerite se opet malo više jedan na drugo i na osnaživanje bliskosti i intimnosti u vašem odnosu. Ako ne uspijevate otpustiti prošlost, možete pokušati to napraviti i na neki simboličan način – napisati, pa zapaliti pismo toj osobi ili ga baciti u more ili nešto drugo što bi vam pomoglo da tu priču napokon ostavite tamo gdje joj je i mjesto, u prošlosti, pred 15 godina. Ukoliko ne možete proći kroz ovo sama, potražite pomoć psihoterapeuta koji će vas voditi kroz ovaj proces. I ne zaboravite, nije prva ljubav ona koja je prava – prava je ljubav ona koja učini sve prije nje samo pripremom za tu koju ste čekala. Samo strpljivo, i sretno!
Prije gotovo pola godine, suprug mi je doživio manje krvarenje u mozgu, praćeno epileptičnim napadom. To se dogodilo u snu dok smo spavali, mislila sam da mi umire na rukama, ne mogu se oporaviti od te trauma i noću ne spavam ili se trzam više puta u snu. Strah me je od ponovnog napada i krvarenja. Molim se Bogu da se ne bojim, ali opet legnem sa strahom. Što mi savjetujete?
Draga gospođo, žao mi je da ste doživjeli ovakvu traumu, potpuno je razumljivo da se osjećate ovako kako se osjećate. Vaš je strah prirodna reakcija na traumu, a nemir i nesanica su njena česta posljedica. Svakako je važno da ne držite u sebi ovo što vam se događa – potražite podršku bliskih osoba kao i otvoreno razgovarajte sa suprugom o ovom strahu. Razgovor o onome što ste doživjeli može vam pomoći da procesirate svoje osjećaje kao i da dobijete potrebnu podršku i utjehu da niste sama u ovome. Na vašem bih se mjestu obratila čim prije i kognitivno bihevioralnom terapeutu – iako vam molitva donosi osjećaj smirenja i divno je što ste dobili takav dar, kombinacija duhovne prakse sa znanstveno proučavanim tehnikama za upravljanje anksioznošću je idealna. KBT je terapija izbora za sve anksiozne poremećaje (fobije, post-traumatski stresni poremećaj i druge) i kroz neveliki broj susreta (desetak) razumjeti ćete bolje što se s vama događa, kako se uspješnije nositi s tim te kako izaći iz tog kruga straha. Ukoliko još niste pokušali s tehnikama relaksacije ne bi bilo loše kada biste krenula i s njihovim usvajanjem. Imate u našoj arhivi jedan video na tu temu koji bi vam mogao služiti kao prvi kontakt s takvim tehnikama. Samo strpljivo, i sretno!
Imam 42 godine, u braku sam i imamo troje djece. Moj problem je sljedeći: imam stalni strah i razmišljanje jesam li negdje pogriješila, jesam li kriva za nešto za šta znam da apsolutno nisam i nisam učinila ništa kako bih se osjećala krivom. Imam stalni osjećaj da će me netko za nešto okriviti ili ispitivati o nečemu i reći da sam kriva. O čemu se radi?
Žao mi je čuti da ste toliko često napeti, zabrinuti i da se osjećate krivom oko stvari za koje racionalno znate da nemate razloga za to. Možda ste kroz odrastanje bili nepravedno okrivljavani za nešto što niste učinili ili ste doživljavali snažan pritisak da budete uvijek odgovorni, pa čak i za ono za što niste bili (npr. tuđe emocije)? Ako su očekivanja drugih (ovdje prvenstveno mislim na vaše roditelje, ali i druge značajne osobe kroz odrastanje) prema vama kroz život bila visoka, to je moglo ostaviti na vas posljedice po pitanju osjećanja, doživljavanja i ponašanja. Mislim svakako da bi vam razgovor s terapeutom pomogao da otkrijete izvor tih osjećaja i da usvojite alate i načine kako se uspješnije nositi s njima te kako promijeniti nekorisna vjerovanja koja leže u njihovoj osnovi i razviti neka nova, korisnija vjerovanja koja će povećati vašu dobrobit i kvalitetu života. Pazite, svi smo mi produkti svojih okolnosti – neki su dobili ove karte, neki druge one. Nije toliko stvar koje smo karte dobili već kako ćemo odigrati partiju s onime što imamo u ruci. Osvijestiti da imamo u sebi moć promjene velika je stvar – ona nam omogućava da uvidimo kako zaista možemo skrojiti svoju sreću, uz malu pomoć sa strane, a tu ulazi vaš terapeut. I ne zaboravite, svaka promjena je spora i zahtjeva puno truda i upornosti. Budite u tom procesu strpljivi i ljubazni prema sebi – znam da vam to neće biti nimalo lako ali naučiti ćete i to vremenom. Samo hrabro, i sretno!
Mlada sam osoba i primjećujem da me privlače agresivni momci i oni koji me ne žele, dok prema normalnim i stabilnim momcima nemam interes i ne želim im pružiti priliku. Svjesna sam da to nije dobro za mene, ali ne znam kako da promijenim ovaj obrazac. Imate li neki savjet ili objašnjenje zašto se to dešava i kako mogu raditi na tome da promijenim svoje izbore u vezi?
Draga djevojko, ne znam koja je vaša priča, ali vjerujem da bi upravo ona mogla biti razlog vašem izboru „krivih“ mladića. Naime, svatko od nas rezultat je bioloških, psiholoških i društvenih faktora koji su putem svog utjecaja modelirali načine na koje osjećamo, mislimo, kako se ponašamo te ono u što vjerujemo o sebi svijetu i drugim ljudima. Kada govorimo o ovom zadnjem, tu upravo mislim na vjerovanja koja ste stvorili o muškosti, o romantičnim odnosima, o tome što znači biti žena i mnogo drugog. Sve to naučili ste u vašoj primarnoj užoj i široj obitelji, u vrtiću, kasnije školi, fakultetu, na ulici, u medijima...poruke koje ste svakodnevno dobivali, koje ste interpretirali i razumijevali na određeni način, učinile su da danas doživljavate sebe i muškarce na ovaj način. Moj vam je najtopliji savjet da potražite pomoć stručne osobe koja će vas voditi i usmjeravati prema željenoj promjeni (da se otvorite stabilnim i zrelim momcima, a prestanete tragati za onim „lošim“). Ta je promjena veoma važna, jer će utjecati na jedan od vaših temeljnih životnih odabira - odabir životnog partnera. Na ovom linku https://www.hzjz.hr/savjetovaliste-za-mentalno-zdravlje/ možete pronaći kontakt Savjetovališta za promicanje mentalnog zdravlja u Zagrebu gdje imate mogućnost dobiti besplatno psihološko savjetovanje i eventualno usmjeravanje kamo dalje. Ukoliko se nalazite u drugom gradu provjerite postoji li slično savjetovalište i kod vas. Ukoliko ste studentica imate pravo na besplatnu psihološku pomoć pri Savjetovalištu za studente vašeg sveučilišta. Molim vas nemojte ovo zanemariti, odabir partnera značajno utječe na cjelokupnu kvalitetu našeg života. Samo hrabro, i sretno!
Kako da komuniciram s kćeri koja ima 42 godine i sina od 4 godine, jako je kritična prema roditeljima i suprugu. Ne prihvaća tuđe mišljenje, sve kritizira, nesretna je. Kako joj pomoći?
Draga mama, žao mi je da što vam je teško, teret roditeljstva s godinama ne postaje lakši, možda upravo suprotno. Naime, ljubav i briga prema našoj djeci ostaju iste, a naša uloga u njihovom životu se mora promijeniti od vođe do podrške i pomoći samo onda kada smo traženi. Upravo u tom smislu, koliko god ste zabrinuti za svoju kćer, važno je da pronađete nov način komunikacije s njom, a to je onaj koji ju priznaje kao odraslu samostalnu osobu koja ima pravo na svoje izbore koje htjeli ili ne htjeli, morate prihvatiti. Ako osjeća da joj konstantno nudite rješenja koja ona nije tražila to može pojačati njen otpor. Pokušajte joj ponuditi razumijevanje umjesto savjeta, osim ako ga ona sama ne zatraži. S tim razumijevanjem, tolerancijom i otvorenošću pristupajte joj maksimalno podržavajuće, ne osuđujuće i lovite one trenutke u kojima se iskreno otvori prema vama/požali/podijeli nešto s vama kako biste joj pokazali iskrenu zabrinutost za njenu sreću i želju da joj pomognete ako to želi. Pokušajte joj dati prostor da iznese svoje osjećaje, bez prekidanja ili objašnjavanja kako vi to vidite drugačije od nje. Postavljajte joj potpitanja, navodite da vam priča više. Slušajte, slušajte, slušajte. Često je sasvim dovoljno reći „žao mi je što ti je tako teško, ako želiš da ti pomognem tu sam“. Možete ako je dobar trenutak i otvorena je za razgovor s vama podijeliti s njom neke svoje životne teškoće koje ste pobijedili kao i načine na koje ste to uspjeli (optimizam, upornost, strpljivost i drugo), ne kao soljenje pameti već samo kao dijeljenje djelića svog životnog trnovitog puta s njom. Ispričajte koliko je vama to bilo teško i kako vam je žao što i ona sada prolazi svoj trnoviti put, nešto što ste kao majka htjeli svom djetetu izbjeći iako znate da to nije realno i isto će ona morati proći sa svojim sinom kada on odraste. Probajte saznati od nje što ju toliko opterećuje, pa možda i pomoći s nekim praktičnim rješenjem (ponekad skuhati ručak za njih ako ne stiže od posla ili pričuvati unuka subotom nekoliko sati da se ona odmori ili nešto drugo, a što će možda doprinijeti njenom zdravlju i zadovoljstvu, naravno, pod uvjetom da ste vi to u mogućnosti). Ako pak ništa od toga ne urodi plodom, iako će se možda na prvu naljutiti, potaknite ju da potraži stručnu pomoć s objašnjenjem da ste zabrinuti za njezino zdravlje. Samo strpljivo i sretno!
Kako se ponašati u blizini osobe, narcisa, koja iz tebe može doslovno izvući zadnji atom snage? Postaješ pored te osobe nervozan, nemiran i iskreno jedva čekaš da ode?
Biti u blizini narcisoidne osobe može biti vrlo iscrpljujuće – osim što moraš stalno “hodati po jajima” kako ne bi pogodio neku njihovu krivu žicu, često su dramatični, naporni u stalnom traženju pažnje, kritiziranju drugih i nemaju nimalo empatije za sugovornika i njegove probleme ili potrebe. Uvijek se sve vrti oko njih, vedre i oblače, grade i ruše. Kako bi sebe zaštitili važno je da ograničavate susrete s njom na vrijeme koje možete podnijeti, a da vas ne preuzme. Ukoliko nemate izbora i morate s njom provoditi puno vremena (narcis je dio uže obitelji ili kolega na poslu s kojim svakodnevno surađujete) važno je da počnete raditi na razvoju vještine asertivnosti, komunikacijskog stila koji će vam pomoći da naučite postavljati i čuvati svoje granice, prvenstveno emocionalne. Pokušajte tokom susreta ostati što smireniji i distanciraniji, nemojte se dati “upecati” u njihove igre, manipulacije i drame. Sve što vam pričaju, uzimajte s dozom distance i nemojte hraniti njihovu emociju ni priču. Dobra reakcije je i početi pričati nešto svoje čim završe sa svojom pričom ne pridajući joj na važnosti, recite nešto jednostavno poput „ajme ne mogu vjerovati, a da znaš što se meni desilo“ ili „uhh, baš mi je žao, vidiš baš jučer je meni itd.“ Ako ne uspijevate kontrirati, prvom prilikom izađite iz razgovora, posebno ako dijeli s vama nešto što vas uznemiruje uz ispriku da morate ići ili da ovo nije vaša tema, ili da ne znate što biste im rekli/savjetovali ili da ćete nastaviti razgovor drugom prilikom. Bojim se da će u početku pokušaji da im objasnite da nešto rade loše “pasti u vodu”, što ne znači da dugoročno neće imati utjecaja ako budete ustrajni i čvrsti u svojim stavovima i spremni ste na strategiju otpora (za ovo je potrebno imati razvijenu asertivnost i jako samopoštovanje). Naime, narcisi rijetko prepoznaju i priznaju vlastite mane, pa ne vole kritike. Svakako razmislite o usvajanju tehnika opuštanja (poput disanja, meditacije) kako biste se smirili i zaštitili svoju emocionalnu stabilnost, inače, ali i u toku susreta s njom. Ako se više ne možete nositi s ovim sami, porazgovarajte otvoreno s nekim bliskim, a zašto ne, i terapeutom koji vam može pomoći u usvajanju svega što sam vam opisala u ovom odgovoru. Svakako imajte na umu da je najvažnije da prvenstveno mislite na sebe, svoje granice i svoje psihofizičko zdravlje. Samo hrabro i sretno!
Radi se o mojoj kćerki 14 god. Prije 8 mjeseci rekla mi je da ima simpatiju. Saslušala sam smireno i rekla sam joj nek bude samo simpatija, za vezu je jako mlada i da je rano. Jučer sam vidjela slike u njezinom mobitelu kako je dečko ljubi u obraz. Što da radim, kako da postupim, slagala me. Nedavno mi je rekla jedna prijateljica da jedna djevojčica što ide u razred s mojim djetetom ima dečka. I tad sam sjela i popričala s njom, ali mi je rekla da se tako oni zezaju, da nije tako i opet je pričala da nije glupa. Što da radim?
Draga mama, vjerujem da ste zabrinuti. Zaista nije lako gledati svoje dijete kako odrasta i udaljava se polako od nas. Koliko god znamo da upravo to označava uspješnost našeg roditeljskog posla, toliko nam je teško prihvatiti da naše dijete odrasta u samostalnu osobu koja će prije ili kasnije napustiti obiteljsku kuću u potrazi za svojom srećom. Čini se da je vaša kćer počela pokazivati interes za suprotni spol što je u toj dobi i više nego primjereno. Ono što vas muči (a što muči sve roditelje ovog svijeta) jest da se ne upusti prerano u nešto čemu nije dorasla (emocionalno, kognitivno i fizički) te da ne ostane povrijeđena, razočarana ili još gore, primorana na velike životne promjene (poput adolescentne trudnoće). Ne znam jeste li s njom imali razgovor u tom smislu, a čak i ako jeste svakako je važno da što više otvoreno razgovarate s njom o seksualnosti, ali i emocionalnim odnosima općenito te velikom značaju koji oni imaju za nas (npr. da ostavljaju trajne posljedice na naše samopoštovanje, na ideje koje razvijamo o suprotnom spolu, na stavove o ljubavnim odnosima i mnogo drugog). Važno je da te razgovore vodite mirnim tonom, idealno ako koristite situacije iz svakodnevnog života (novinske članke, filmove, serije) i onda ju pitate za mišljenje i podijelite svoje. Potičete razgovor o njenim prijateljicama. Tu ne smije biti mjesta pametovanju ili napadima, uvijek najbolje koristiti rečenicu poput „ako mene pitaš ja sam kroz svoj život zaključila to i to, a ti ćeš napraviti kako misliš da je najbolje, ako ti treba savjet, tu sam“. Kada počne pričati pustite ju da priča, ne osuđujte, nježno usmjeravajte i suptilno vodite ako vas neka njena razmišljanja brinu. Svakako budite svjesna da su ovo godine (i teme) u kojima većina tinejdžera bježi glavom bez obzira od roditelja, ali je zato važno izgraditi odnos povjerenja u kojem se ona osjeća sigurnom iskreno razgovarati s vama. Neće vam biti lako ali drugog izbora nema, morate kao majka proći i kroz ovu fazu. Budite strpljiva, mudra, više slušajte, manje pričajte. Samo hrabro, i sretno!
Kako se prestati osjećati usamljeno? Kako izgraditi dobra prijateljstva, pronaći put do bliskosti i prevladati strah od intimnih odnosa? Naša psihologinja Tijana Debelić govori o osobnim odnosima – i zašto su nam važna.
Nadamo se da će vam odgovori pomoći kako bi prebrodili sve poteškoće, pronašli optimizam i uspješno gradili put prema boljem unutarnjem osjećaju.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici kolačića.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.