Pozdrav i vama. Razumijem vašu situaciju i žao mi je što morate voditi ove borbe – između težnje da pružite svojoj obitelji ono što smatrate svojom ulogom i dužnošću - financijsku stabilnost i sigurnost - i one da ostvarite svoje snove (koji ne pružaju tu istu sigurnost i stabilnost). Borba je to koju nažalost vode mnogi muškarci, jer se stereotipno uloga „onoga koji privređuje“ u našem društvu pripisuje upravo vama. No, obzirom da je biti ostvaren i zadovoljan u svojoj koži veoma bitna stavka za biti dobro (psihički i fizički!) prije negoli odbacite pokušaj ostvarivanja svog sna pokušajte još jednom temeljito napraviti SWOT i druge analize rizika - koje su sve moguće prepreke na putu prema ostvarenju vašeg cilja? Kako bi se one mogle prevladati, možda umanjiti ili čak izbjeći? Može li vam netko u tome pomoći? Što vam trenutno nedostaje da biste uspjeli? Koliko vam novaca treba da ostvarite taj san? Imate li ga sada? Koliko će vremena proći prije negoli opet stanete na noge i počnete zarađivati? Nakon toga probajte veoma otvoreno i iskreno porazgovarati sa suprugom – možda vas ona podupire više negoli to vi mislite i spremna je „uskočiti s vama i u ovaj vlak“? Razmislite također i o drugim opcijama – postoji li neki način da živite svoj poslovni san uz stalan i siguran posao, barem dok ne steknete određenu stabilnost i u tom novom poslu? Kako bi to utjecalo na vaš život (osobnu psihološku dobrobit) ali i obitelj po pitanju broja radnih sati koje biste bili posvećeni poslu? Ako vas odgovori na ova pitanja vuku u smjeru izbora stalnog i sigurnog posla, nemojte misliti da to znači da morate zauvijek odustati od svojih snova – nastavite raditi na ostvarenju svojih ciljeva polako i ustrajno, čak i ako to znači da ćete ih ostvariti nešto kasnije. Svakako, štogod odabrali, važno je da donesete odluku koju smatrate da je najbolja za vas i vašu obitelj, u ovom trenutku vašeg života. I zapamtite, koji god put odaberete nemojte se previše kritizirati - svaki od njih nosi sa sobom prilike za rast. Samo hrabro i sretno!

Odlično ste to uvidjela i sama – čini se da je vaš odnos s prijateljem postao toksičan i manipulativan ili je to možda i oduvijek bio samo to do sada niste osvijestila. Ono što je u ovom trenu najvažnije učiniti je zaštiti sebe. Kako ćete to učiniti? Za početak, razmislite o prekidu odnosa s njim. Nitko tko se tako ponaša prema vama nije vrijedan vašeg vremena, a još manje vaših loših osjećaja ili „razbijanja glave“ o tome jeste li nešto pogrešno rekla ili učinila. Ako pak još niste sigurna da želite prekinuti taj odnos svakako pokušajte što svjesnije „odraditi“ vaš sljedeći susret – ako krene manipulirati ili postane čak nasilan otvoreno postavite granicu i recite mu da je takvo ponašanje za vas neprihvatljivo te ukoliko tako nastavi to će biti vaš zadnji susret. Moguće je da će tada pokušati izazvati u vama krivnju ili vas „praviti ludom“ te „oprati ruke“. Ostanite svjesna da se radi o manipulaciji i ne dozvolite da vas uvuče u svoju igru. Sabrano postavite granicu još jednom i izrazite svoje misli i osjećaje. Ne znam sa sigurnošću kako će on reagirati i kako će susret završiti ali vjerujem da on neće preuzeti svoj dio krivnje (ili će to učiniti iz manipulacije), a vi ćete se najvjerojatnije osjećati loše i pitati se što vam ovo treba u životu. I to je prava istina. Stoga još jednom dobro razmislite o ovom odnosu kao i svakom drugom u kojem osjećate da ne postoji iskrena dvosmjerna komunikacija. Važno je da sebe stavite na prvo mjesto i da se okružite ljudima koji vas podržavaju i poštuju. Ako se osjećate nelagodno ili loše u nekom odnosu, nemojte se bojati postaviti granice ili čak prekinuti taj odnos ako je to potrebno za vaše emocionalno zdravlje. Samo hrabro, i sretno!

Poštovana, jako mi je žao da se nalazite u ovako teškoj situaciji. Nažalost, niste usamljena u ovome – puno žena na našim prostorima nosi teret brige oko obitelji, posebice djece i starijih. To je jedna često nepravedna uloga koju nam je zajednica dodijelila i izrazito je teško pobjeći od nje, posebice kada se u njoj već nalazimo. Unatoč tome, vjerujem da je došlo vrijeme da unesete neke promjene u svoj život i u dinamike odnosa koje su nastale koliko god te promjene na prvu neće biti dobrodošle u vašoj okolini. Za početak vas najtoplije savjetujem da potražite pravni savjet, a koji je prijeko potreban da razumijete svoja prava i opcije u vezi s imovinom vaše majke i brata. Nakon toga probajte iskreno i otvoreno porazgovarati s mužem o svojim osjećajima preopterećenosti i umora te pokušajte zajedno s njime pronaći načine na koje bi on mogao više sudjelovati barem u brizi o svojim roditeljima. Ne znam jeste li to već učinila, ali pokušajte istražiti i mogućnosti pomoći izvan obitelji, poput nekih neprofitnih organizacija koje pružaju podršku brige oko starijih. Svakako je bitno da skinete sa sebe dio tereta – ne možete i ne smijete nositi sav teret sami. Ako tako nastavite moglo bi se dogoditi da se i sami razbolite, a što ćete onda? Važno je da se brinete i o vlastitom fizičkom i mentalnom zdravlju kako biste mogla pružiti podršku drugima. Pronađite vrijeme za sebe i aktivnosti koje vas opuštaju i odmaraju (barem pola sata ili sat vremena dnevno). Također, radi vlastite dobrobiti potrebno je da počnete učiti postavljati granice i s majkom: iako je važno brinuti se o majci, također je važno brinuti se o sebi. Razgovarajte s njom o tome kako vas njezini problemi opterećuju i pokušajte zajedno pronaći rješenja. Ako ne znate kako, ne bi bilo loše da potražite za sebe stručnu pomoć psihologa, možete to učiniti putem liječnika opće prakse koji će vam napisati uputnicu ili se javiti samostalno u Savjetovalište za mentalno zdravlje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo ovisno o gradu u kojem živite. Zapamtite, nije sve na vama i ne smije biti! Sretno!

Žao mi je da se suočavate s teškim emocionalnim izazovima. Promjene raspoloženja i pojava simptoma poput depresije moguće su nuspojave ovakve terapije i nije neobično da se pojave u prvim mjesecima liječenja. Unatoč tim veoma neugodnim nuspojavama iznimno je bitno da ne prekidate terapiju bez prethodnog savjetovanja s vašim liječnikom, jer to može imati ozbiljne posljedice po vaše zdravlje. Vjerujem da vam u ovom trenutku one izgledaju manje zastrašujuće, jer se nalaze u budućnosti, a problemi u odnosu sa suprugom u sadašnjosti no, to ne umanjuje njihov značaj i jednog dana ćete moguće biti ljuta na sebe jer se niste pobrinula za sebe i svoje zdravlje onako kako zaslužujete. Odluka o prestanku terapije trebala bi dakle biti donesena u dogovoru s vašim liječnikom koji će procijeniti rizike i koristi te vas uputiti na odgovarajuće korake.
Razumijem da je strah od gubitka važne osobe poput supruga vrlo stvaran i emocionalno opterećujući. Međutim, važno je shvatiti da je vaše zdravlje i dobrobit od presudne važnosti. Pokušajte ponovno razgovarati s vašim suprugom, izražavajući svoje osjećaje, strahove i brige na otvoren i iskren način. Objasnite mu koliko vam je važna podrška u ovom teškom razdoblju i pokušajte zajedno pronaći načine kako poboljšati vaš odnos i razumijevanje. Možete mu probati predložiti i zajednički odlazak vašem liječniku – on mu može objasniti što vam se događa i kako se nositi s tim.
Ako unatoč svemu tome vaš suprug i dalje nije u mogućnosti pružiti vam podršku koja vam je potrebna, razmislite o potrazi za podrškom drugih bliskih osoba, prijatelja ili članova obitelji, kao i stručnjaka poput terapeuta. Prioritet treba biti vaše zdravlje i dobrobit. Nemojte se osjećati krivom zbog brige o sebi.
Na kraju, želim da ovo nikada ne zaboravite: vrijedna ste ljubavi, pažnje i podrške i razumijevanja. Ako se osjećate nevidljivom ili nevažnom u odnosu sa suprugom, možda ćete morati razmotriti što je dugoročno najbolje za vas te želite li zaista takav odnos. Samo hrabro, i sretno!

Poštovanje, vaš je momak čini se ekstrovertan momak (voli se družiti i pričati s drugima), a koji uživa u pažnji žena. Znači li to da je otvoren za prijevaru ne znam, no, svakako znam da vam nije lako. Šalu na stranu, prije nego donosite ikakve zaključke o njegovoj sklonosti nevjeri i opterećujete samu sebe zbog iste, bilo bi odlično kada bi s njime otvoreno popričali o ovoj temi. Što on misli o svom ponašanju? Je li ga uopće svjestan? Koju svoju potrebu utažava tim ponašanjem? Što misli o tome da vi na isti način komunicirate s muškarcima iz svoje okoline (prodavači, kolege, komentiranje glumaca ili muškaraca u kafiću, na filmu ili drugdje)? U tom razgovoru obratite pažnju ne samo na sadržaj (što će vam reći) nego na način na koji to govori (previše žustro se brani, napada vas da i vi to radite (a ponašate se upravo suprotno), lukavo skreće temu drugdje, ne da mu se pričati o tome/banalizira vaša pitanja s izjavama poput “daj ne tlači” “ti si luda” “to su gluposti” “ svi to rade” i slično). Naime, ukoliko je “sumnjiv”, vjerojatno će njegove reakcije biti neke od opisanih. Ukoliko bude imao razumijevanja za vas i ono što mu govorite, moguće je da to radi automatski kao naučeno ponašanje kojeg nije ni svjestan ili mu ne pridaje značaj koji mu vi pridajete. U tom ćete razgovoru uvidjeti i ima li on dvostruka mjerila (jedna vrijede za njega, druga za vas npr. “on smije pričati s drugim ženama u dućanima ili ih komentirati, vi ne smijete”). Svakako je ključno da mu otvoreno kažete što od svega toga vam zaista smeta i želite da prestane činiti jer vas vrijeđa (npr. da više ne komentira glumice “na bezveze način”) i pratite kako će se ponašati nakon vašeg razgovora. Na koncu, probajte osvijestiti i vlastitu količinu ljubomore – je li pretjerana, od kuda dolazi, jeste li oduvijek bila ljubomorna ili je to nešto novo. Zapamtite, mala doza ljubomore dobrodošla je u svakom odnosu i znak je da je on zdrav, no pretjerana je uvijek znak da nešto ne štima, ili u samopoštovanju osobe ili odnosu, a često i oboje. Sretno!

Čini se da se suočavate s teškom situacijom u odnosu s vašom mamom, što je vjerujem za vas i izazovno i emotivno iscrpljujuće. Njeno ponašanje rezultat je različitih faktora. Dolazak partnera u vaš život mijenja dinamiku vašeg odnosa - ona osjeća (i zna!) da gubi svoje mjesto u vašem životu. Na žalost, nisu svi roditelji spremni na ovaj, možda najzahtjevniji korak u roditeljstvu – dozvoliti svom djetetu da nas napusti i biti sretan zbog toga. Naime, cilj odgoja je pripremiti djecu za samostalan život. Iz ovog što ste mi opisali, čini se da vaša majka ima značajnijih poteškoća s time. Zašto je tome tako mogu samo nagađati (vlastita trauma iz djetinjstva, nerealistična očekivanja od vašeg odnosa, osobne emocionalne poteškoće i drugo). Svakako je u cijeloj priči najbitnije da zaštitite sebe, svoje pravo na izgradnju vlastitog života kao i svoju novu obitelj. Pokušajte zajedno s partnerom osigurati da vaša mama zna da je i dalje važan dio vašeg života, ali istovremeno štitite vaše granice i potrebe. Obzirom na neke majčine ponašajne reakcije koje ste mi opisali, bilo bi dobro kada bi vaša majka bila otvorena za pomoć stručnjaka, ali to je nešto na što vi ne možete utjecati. Obzirom na vašu krivnju, probajte odgovoriti na nekoliko pitanja: Osjećate li se preopterećeno odgovornošću prema vašoj majci? Jeste li uvijek na raspolaganju njoj kako biste zadovoljili njene emocionalne potrebe ili očekivanja, čak i kad to utječe na vaš život ili emocionalno zdravlje? Osjećate li da vaša majka koristi emocionalnu manipulaciju kako bi zadovoljila vlastite potrebe ili održala kontrolu nad vama? Osjećate li da nemate zdrave granice u odnosu s majkom? Ako su odgovori na ova pitanja potvrdni, moj vam je najtopliji savjet da i sama potražite pomoć stručnjaka. Terapeut vam može pružiti podršku, razumijevanje i alate potrebne za izgradnju zdravijeg odnosa s vašom majkom ili za donošenje odluke o promjeni dinamike odnosa, ako je to potrebno. Samo strpljivo, i sretno!

Suočavanje s nevjerom osobno je i zahtjevno putovanje. Pohvalno je što je vaš suprug napravio pozitivne promjene, no da biste mu oprostili trebati će vam i vremena i truda. Jedna od najtežih zadaća je upravo oslobađanje od ljutnje koju osjećate prema njemu, a to možete pokušati uz sljedeće savjete. Započnite s priznavanjem svojih emocija (u redu je osjećati se povrijeđeno, ljuto ili izdano!) bilo putem vođenja dnevnika, razgovora s prijateljem od povjerenja ili terapeutom ili bavljenjem kreativnim aktivnostima poput umjetnosti ili glazbe. Otvoreno razgovarajte sa svojim mužem o svojim osjećajima, granicama i očekivanjima od njega i vašeg odnosa u budućnosti kako biste se osjećala poštovanom i sigurnom. Pokušajte kroz razgovore sa suprugom razumjeti i njegovu perspektivu i razloge za njegove postupke - to nikako ne opravdava njegovo ponašanje ali može pomoći u stjecanju šireg razumijevanja okolnosti koje su dovele do prijevare. U konačnici, dajte prioritet svom emocionalnom iscjeljenju – koliko god vam je to vremenski moguće, dajte prioritet vlastitoj dobrobiti uključivanjem u aktivnosti kao što su vježbanje, meditacija ili neki hobi koji vas ispunjava.
Postoji u našoj arhivi i jedan podcast koji bi vam mogao biti od pomoći na tom putu, poslušajte ga na linku.
I upamtite, oprost ne znači nužno zaboravljanje, već oslobađanje od tereta ljutnje za vlastitu dobrobit. Samo strpljivo, i sretno!

Važno je da prvo prihvatite svoje osjećaje i da ne osuđujete sebe zbog njih (u redu je da se osjećate tako kako se osjećate, imate pravo na to!). Bilo bi dobro kada biste nakon toga razmotrila i sljedeće korake:

1. Istražite svoje osjećaje i pokušajte razumjeti izvore svoje ljutnje i ogorčenja prema bratu.

2. Izrazite na zdrav način svoje osjećaje kako biste se oslobodila nakupljenih emocija. Razgovarajte o svemu s bliskim prijateljima, terapeutom ili pak možete probati napisati mu pismo u kojem mu sve, baš sve govorite otvoreno i koje mu najvjerojatnije nećete nikada dati jer njegova je svrha oslobađanje vaših osjećaja i misli koje vas izjedaju iznutra...Takvo izražavanje može pomoći oslobađanju nakupljenih emocija i stvoriti „čist“ i protočan prostor u vama za sve novo i lijepo što ćete u životu osjećati.

3. U nekom sljedećem razgovoru sa bratom postavite jasne granice u vašem odnosu kako biste zaštitila svoje emocionalnu dobrobit u budućnosti.

4. Posvetite se aktivnostima koje vam pružaju zadovoljstvo i olakšavaju stres, poput meditacije, šetnje u prirodi ili nekog hobija koji vas opušta i čini da se osjećate ispunjeno.

5. Ako osjećate da vam je ova zadaća prezahtjevna da biste ju proradila sama, potražite pomoć terapeuta koji vam može pružiti podršku i alate za suočavanje s tim osjećajima.

Ono što je ključno za zapamtiti jest da je ovo proces te da će možda trebati puno vremena i truda s vaše strane kako biste uspjela u namjeri da mu oprostite. Svakako je bitno da se na tom putu uvijek prisjećate da sav taj trud ulažete primarno radi vlastite dobrobiti jer gorčina je teret za nas, a ne za onoga koji nam je taj teret stavio na dušu. Samo strpljivo, i sretno!

Poštovana, hvala vam što nam se ponovno javljate, drago mi je da vam je moj savjet bio koristan. Također mi je drago što želite podijeliti s drugima svoje pozitivno iskustvo sa drugačijim pristupom anksioznosti – bez farmakoterapije. Naime, samo uzimanje tableta bez psihoterapije i potrebnih promjena u razmišljanjima i ponašanjima može pomoći samo privremeno. Nitko nas ne može 'izliječiti' od anksioznosti jer je to normalan dio svakodnevnog života i ako naučimo kontrolirati anksioznost puno ćemo je lakše podnositi. U tom procesu podrška nam često mogu biti i biljni pripravci iako je ključno uhvatiti se koštac sa svojim strahovima i kroz psihoterapiju. Svakako ne bih željela da prođe kriva poruka – ljekovi su ipak ponekad potrebni i dobrodošli. Naravno, u ograničenom i propisanom razdoblju prema uputama psihijatra koji nas stručno vodi u tom procesu. To su npr. situacije kada imamo psihosomatske smetnje koje značajno utječu na kvalitetu našeg života i zbog kojih čak ni indicirana psihoterapija poput KBT-a može teško funkcionirati jer osoba nije u mogućnosti surađivati s terapeutom ali i inače kada jednostavno nismo spremni suočiti se sa svojim strahovima bez ljekova. U tim slučajevima dobro je pomoći si i ljekovima, te ih postepeno, kada više nisu potrebni, ukidati uz stručni nadzor psihijatra i usmjeriti se isključivo na psihoterapiju kako bi i ona uspješno “odradila svoj dio”. Želimo vam svako dobro i da vam ljekovi koje ste prestala piti više ne budu potrebni!

Poštovani, biti roditelj je teško, a još je teže kada nam odrasla djeca kažu da smo svoju ulogu loše odradili. Ako dobro čujem, vas sada muči je li vaš stariji sin u pravu i došli ste k meni sa željom da vas umirim, da vam potvrdim da to niste. Obzirom na ono što ste mi napisali, ja po ničemu ne mogu zaključiti da ste disfunkcionalna obitelj – čujem da ste dali sve od sebe da odgojite svoju djecu i da ih pripremite za samostalan život. Sigurna sam da je bilo zahtjevno, a čini se još i zahtjevnije poradi pojačanih zahtjeva mlađeg sina. Sigurna sam da ste putem i pogriješili puno puta, kao i svi roditelji, neki više neki manje. No, to ne znači da ste disfunkcionalni kao obitelj. Pitanje je prvenstveno što to znači biti „disfunkcionalna“ obitelj - kako ju vidi vaš stariji sin, a kako vi? Što je uopće „funkcionalna“ obitelj? Postoje različite definicije disfunkcionalne obitelji – ono što se svi slažu jest da njih stvaraju disfunkcionalni brakovi. U takvim brakovima, muž i žena nemaju osjećaj vlastite potpunosti i vrijednosti i iz toga proizlaze svi njihovi problemi - svi roditeljski loši postupci, zlostavljanja i iskorištavanja potječu od njihovih osobnih neriješenih problema. Oni su emocionalno nestabilni i duboko nesretni pa su i njihovi odnosi napeti, neiskreni i bez povjerenja. Česta su obiteljska nasilja i zanemarijvanja. Djeca rođena u takvom ozračju ne dobivaju ono što im je potrebno za zdrav razvoj – ne mogu naučiti voljeti sebe, niti se uklopiti u društvo. Prepoznajete li se u ovom opisu? Ukoliko je vaš odgovor potvrdan, ne bi bilo loše da se odlučite na iskren razgovor sa svojim sinom pa i za obiteljsku terapiju ako postoji mogućnost. Ako se niste prepoznali u tom opisu, zapitajte se „lažete“ li samog sebe jer vam je ta istina prebolna. Ako ste osvijestili da se zaista iskreno ne prepoznajete u tom opisu, porazgovarajte otvoreno sa svojim starijim sinom o razlozima za njegovu izjavu, pitajte ga o njegovim osjećajima, kako je njemu bilo odrastati u vašoj obitelji i pomozite mu da se izbori sa svime lošim u sebi – možda njegovi trenutni problemi više govore o njemu negoli o vama kako obitelj. Svakako mu budite podrška – nemojte optuživati, stavljati krivnju na njega. Budite model funkcionalnog oca, funkcionalne obitelji. Na koncu, jedino što je bitno je da svi prođete kroz to i da vam sutra bude ljepše nego jučer...Sretno!