Poštovana, vjerujem da se osjećate iscrpljeno i preopterećeno – brinuti o četvero djece, kući, poslu, financijama i svim ostalim životnim obavezama veliki je teret, posebno kada ste u tome sami, kao što ste vi. Prije nego donesete odluku o budućnosti vašeg braka, najtoplije preporučujem još jedan pokušaj otvorenog, iskrenog i smirenog razgovora sa suprugom.
Ne znam koliko je to često moguće, ali bilo bi dobro odabrati trenutak kada je trijezan i nije nervozan ili ljut kako biste razgovarali o situaciji. Otvoreno mu recite kako se osjećate i koliko vas njegovo ponašanje boli i opterećuje. Umjesto da ga okrivljavate i napadate za sve ono što ne radi, pokušajte mu to reći na način koji govori više o vama, a manje o njemu. Točnije, na način koji njemu pokušava približiti kako se vi osjećate zbog njegovih ponašanja. To bi moglo zvučati ovako:
"Osjećam se premoreno i usamljeno u obavljanju obaveza oko naše obitelji. Voljela bih kada bi podijelio sa mnom neke obaveze koje imamo i pomogao mi da stvari odradimo više zajedno. Ovdje imam popis obaveza koje nam predstoje sljedeći tjedan. Što si od ovoga voljan preuzeti i pomoći mi?”
Ili, primjerice:
“Kada dođeš kući pijan, osjećam se kao da djeca i ja nismo bitni. Voljela bih kada bi prestao piti i provodio više vremena u druženju s nama, u poslu ili u bavljenju nekim hobijem koji te ispunjava. U konačnici, voljela bih da taj novac potrošimo za neke druge namjene. Što kažeš na to?”
Svakako mu recite da ste spremni pomoći mu u suočavanju s problemom alkoholizma i da nije sam u tome.
Ako suprug odbija surađivati i preuzeti odgovornost za svoje ponašanje, razmislite o tome kako ćete ubuduće zaštititi sebe i svoju djecu (npr. ograničiti pristup vašim primanjima ili postaviti njemu granice koje su vam važne).
Iako ste rekli da nemate s kime razgovarati o svemu ovome, pozivam vas da još jednom razmislite je li to baš tako. Mi ljudi smo društvena bića i preživjeli smo do danas upravo zato što gradimo odnose s drugim ljudima. Iako ste se naučili sve “vući sami”, i vama treba, ako ništa drugo, barem podrška. Sigurno postoji barem jedna osoba kojoj možete ispričati istinu i koja može biti tu za vas.
Ne zaboravite voditi brigu i o svom zdravlju – vjerujem da vam uz sve obaveze ne ostaje puno vremena za vas, ali da biste mogli skrbiti o djeci, prvo se morate pobrinuti za sebe, posebno u ovako izazovnoj situaciji kakva je vaša.
Ako se odlučite na odlazak, posavjetujte se prvo s pravnikom kako biste bolje razumjeli svoja prava, posebno vezano uz skrbništvo nad djecom i podjelu imovine. Svakako se vodite idejom da nema ništa loše u odluci da se maknete iz situacije koja vam šteti – ponekad je odlazak najbolja stvar koju možete učiniti za sebe i svoju djecu.
Koju god odluku donesete, nemojte smetnuti s uma da zaslužujete obitelj u kojoj se osjećate voljeno, poštovano i ispunjeno, i partnera koji je prvenstveno oslonac, a ne teret.
Samo hrabro i sretno!