Hero – Pitaj psihologa

Dobro je pitati

Odgovori na pitanja koja možda još nikome niste postavili, bliže su vam nego ikada.

Postavi pitanje psihologu

Kroz formular postavite pitanje potpuno anonimno, u bilo koje doba dana. Pitanja prikupljamo svakodnevno (0–24 h), a odgovore psihologinje Tijane Debelić potražite na ovoj stranici svakog petka od 15 h.

Postavi pitanje

Dobro je pročitati odgovore

Odaberi temu
×
Filtriraj sadržaj
Obriši filtre
20.12.2023. – 0

Kako ostati dobro na poslu (i u privatnom životu)

P:

Kako biti najbolja osoba na poslu? Naime, upravo sam operirao štitnjaču, zovu je i "bolest neizgovorenih riječi" te želim dobiti najbolje rečenice koje koje mogu izgovoriti u sebi u najizazovnijim situacijama na poslu. Mislim da su tu bili trigeri,.. 

O:

Kako biste zaista bili najbolji što možete biti, preformulirala bih Vaš upit u „Kako ostati dobro na poslu (i u privatnom životu)“. Vodite se dalje također idejom da afirmacijske rečenice koje nisu proizvod vaših iskustava i rezultat rada na promjeni vaših negativnih vjerovanja i pretjeranih očekivanja koja imate prema sebi (moguće imate problem s perfekcionizmom?), neće vam nažalost biti korisne. Da tome nije tako, velika većina modernih ljudi bila bi zdrava, uspješna, ispunjena i sretna jer internet pršti od takvih rečenica. Pa kako ćete onda uspjeti „biti bolje“? Tako što ćete, što češće vam je to moguće, truditi se osvijestiti i poštivati svoje granice i potrebe, naravno, uvažavajući i tuđe. U početku će vam to ići nikako ili pak sporo i teško, vremenom sve lakše. Pritom ćete mijenjati nekorisne  ideje/pravila/pretpostavke/stavove/vjerovanja prema kojima ste do sada živjeli. A sve to u vašem svakodnevnom životu.

Zapamtite, baš kao i sve ostalo u životu - iskustvo je najbolji učitelj. Pitanja kojima si možete pomoći na tom putu su:

I. Koja je nekorisna pretpostavka/stav/ideja ili pravilo koje želim promijeniti?
II. Kako je nastala ta ideja/...?
III. Na koji način je nerealistična, nerazumna, nepravedna, nekorisna?
IV. Koje su njezine negativne posljedice (na moje zadovoljstvo, uspjeh, zdravlje i drugo)?
V. Kako bi glasilo slično pravilo/stav... a da bi za mene bilo korisnije (pravednije, realističnije, fleksibilnije)?
VI. Kako bih mogao vježbati svoj novi stav/ideju/pravilo... u svakodnevnom životu, na koji način bih ga mogao provjeriti i vidjeti što će moje iskustvo reći o njemu?

Ukoliko vam treba pomoć u tom procesu obratite se dobrom psihoterapeutu kognitivno-bihevioralnog usmjerenja koji će vas voditi i biti potrebna podrška. Samo strpljivo i sretno!

14.12.2023. – 0

Prihvaćanje vršnjaka

P:

Je li loše što nisam kliknula ni sa jednom osobom iz razreda, a sada smo već maturanti i smatram da je postalo glupo za pokušavati ikakve odnose popravljati?

O:

Nažalost, nemaju svi tu sreću da idu u „dobar“ razred – ponekad nas život stavi u situacije koje nam pogoduju, ponekad manje. Pitanje je samo što ćemo s tim napraviti, kako ćemo ih odigrati. Pretpostavljam da je vaš razred satkan od mladih ljudi s kojima do sada niste dijelila svjetonazor, stavove i životne vrijednosti te zbog toga niste uspjela s nikime od njih izgraditi odnos koji nadilazi onaj školskog kolege.  I to je sasvim ok. Nemaju svi u kutiji sjećanja nezaboravne uspomene iz srednjoškolskih klupa – mnogi su samo jedva čekali da ih napuste. I to je također ok. Ono što je važno jest da imate u svom životu prijatelje, barem jednog, sjedio on s vama u klupi ili ne. Osobu od povjerenja, a s kojom možete dijeliti svoje odrastanje i sve ono lijepo i teško što ono nosi. Ne zaboravite, ne forsirajte nikada samu sebe u sklapanju prijateljstva s ljudima koji vam ne pašu već se usmjerite na izgradnju i očvršćivanje onih odnosa u kojima se osjećate voljeno, prihvaćeno i razumljeno. Što se pak tiče vašeg razreda, pokušajte se tokom ove zadnje godine usmjeriti na to da se ponašate i budete onakva kakva uistinu jeste i da se ne opterećujete previše hoćete li im se takva svidjeti. Veoma je moguće da ćete baš na taj način privući onu jednu osobu iz razreda koja vam je sličnija. Adolescencija je razdoblje u kojem odrastamo i gradimo svoj identitet – to znači da se mijenjamo i da ono što smo misli da jesmo u drugom srednje ne moramo nužno misliti i biti i u četvrtom. Dajte stoga i sebi i drugima oko vas priliku da vidite gdje će vas život odvesti, tko će od vas biti zajedno samo privremeno još ovih godinu dana, a koga ćete ponijeti sa sobom dalje u život. Samo hrabro i sretno!

14.12.2023. – 0

Loše mišljenje o sebi

P:

Inače se liječim... Osoba sam loša za sebe, a drugima dobra na svoju štetu.. Mislim da nisam za ovaj surovi svijet... Mislim da ne vrijedim, da sam zaboravna, glupa...

O:

Jako mi je teško pročitati ove okrutne rečenice koje ste napisala o sebi. Vjerujem da vama još teže živjeti sa njima jer svaki puta kada odjeknu u vama rane opet krvare. Gdje ste naučili pričati o sebi na ovaj način? Tko je krivac koji je u vas usadio te okrutne riječi, misli i vjerovanja o sebi? Nemojte mu dozvoliti da vas i dalje povrijeđuje na taj način kroz vas, prestanite mu pomagati da vas ozljedi. Obzirom da ste napisala kako niste za ovaj surovi svijet, veoma je moguće da ste visoko osjetljiva osoba. Visoko osjetljiva osoba proživljava emocije dublje od prosječnog čovjeka i dulje u njima ostaje, sklona je refleksiji i može biti silno reaktivna na situacije u životu. Posjeduje visoku razinu empatije zbog koje intenzivno proživljava emocije drugih ljudi, one dobre i one loše. Kako bi preživjela u ovom nisko osjetljivom svijetu, važno je da prihvati svoju osjetljivost, da ju prestane doživljavati svojom slabošću i siliti sebe biti netko tko nije, zamjerati si jer nije drugačija. Također, važno je da pažjivo bira situacije kojima će se izložiti (ne siliti se tamo gdje se ne osjeća ugodno) a ponajviše ljude kojima će pokloniti svoje povjerenje. Probajte nabaviti knjigu „Žene koje previše osjećaju“, vjerujem da ćete u njoj pronaći utjehu, razumijevanje i odgovore na mnoga vaša pitanja. Bilo bi odlično kada biste potražila i pomoć jedne dobre psihoterapeutkinje koja bi vam mogla biti vodstvo i podrška na putu prihvaćanja same sebe. Sretno! 

14.12.2023. – 0

Kajanje

P:

Što činiti kada dođemo u 60te i shvatimo da vlak života juri sve brže i kad nam postaje svejedno, jer više ne možemo ostvariti propušteno i žalimo zbog toga i ne vidimo nikakav smisao(bez obzira na obitelj, djecu, unuke).   

O:

Pametan čovjek se često puta pita je li pogriješio, budala smatra da je uvijek u pravu, a mudar čovjek zna da je pogriješio jer tada nije znao bolje. Neuspjeh je, dakle, samo prilika da pokušate mudrije.
Zapamtite, čovjek koji ne radi greške, obično ne radi ništa. Prihvatite ovu spoznaju kao još jednu životnu priliku za (napokon) odabrati ono što u vašem srcu osjećate da je ispravno, koliko god teško bilo ostvariti to. Godine su zaista samo broj – neki su ljudi stari već sa trideset, a imate 60 godišnjaka koji su vitalni kao da im je 30. Naravno, ne mislim pritom nužno na fizičke mogućnosti već na mentalni sklop s kojim idu kroz život. Dok nije gotovo, a gotovo je jedino onda kada umremo, imate priliku donijeti neku novu odluku, promijeniti neke stvari. Naravno da bi bilo bolje da ste to uvidjeli pred trideset godina, skupili hrabrost i tako postupili ali pitanje je bi li to zaista bilo bolje tada i kako bi vaš život izgledao nakon toga. Ali čak i da jest, prošlost promijeniti ne možete – sve što možemo je uvidjeti svoje pogreške i na temelju toga donijeti danas izbore koji su za nas bolji. Mislim da svatko od nas duguje sebi barem toliko – ostvariti ono što smo spoznali da je potrebno učiniti i pružiti sami sebi na taj način priliku za sretniji i smisleniji život. Samo hrabro, i sretno!

14.12.2023. – 0

Kako odabrati psihoterapeuta

P:

Poštovana, imala sam dosta težak život, agresivnog oca alkoholičara koji nas je stalno vrijeđao i zatirao naše sampouzdanje, submisivnu majku koja je samo njega gledala. Uvijek sam se osjećala kao da sam sama na svijetu i da sve moram sama, plus se uz baku brinuti o mlađima, jer su njih dvoje bili nezainteresirani za nas. Uz puno čitanja, uspjela sam izrasti u osobu koja ima dozu samopoštovanja i samopouzdanja, no svjesna sam da bih uz adekvatnu podršku danas vjerojatno bila puno uspješnija i otvorenija ljudima (bila sam samo jednom u vezi s 19 godina, sad sam na pragu 40-e i cijelo vrijeme sam solo, uz par nekih kraćih viđanja koje ne mogu nazvati vezom.) Moji odnosi u obitelji su također vrlo plitki i površni. Razmišljala sam o psihoterapiji, ali iskreno ne znam koji sve pravci točno postoje, osim onih par koji se uvijek spominju, niti koji rješava koji problem. Molim vas, možete li napisati kratki vodič i savjetovati mi čiju pomoć da potražim.  

O:

Poštovana, izrazito mi je žao što ste imala tako težak život, niste to ničime zaslužila, niti jedno dijete nije. Radujem se zbog vas što ste unatoč tako teškoj priči i ožiljcima uspjela odrasti u samosvjesnu osobu koja ne ponavlja obrasce ponašanja naučene kod kuće i koja je otvorena radu na sebi kako bi bila bolje, kako bi bila bolja osoba. U Hrvatskoj su priznati sljedeći psihoterapijski pravci: Bihevioralno-kognitivna terapija, Grupna analiza, Integrativna dječja i adolescentna psihoterapija, Integrativna psihoterapija, Kibernetika i sistemska terapija, Logoterapija i egzistencijalna analiza, NLPt psihoterapija, Psihoanaliza, Psihodramska psihoterapija, Psihoterapija pokretom i plesom, Sistemska obiteljska psihoterapija, Tjelesna psihoterapija, Gestalt psihoterapija (Osnovna pretpostavka je da ljudi imaju kapacitet za kvalitetniji život ako su svjesni onoga što se događa u njima samima i njihovoj okolini. Cilj terapije je dakle osvještavanje onoga što osoba osjeća i čini kako bi uspjela prihvatiti odgovornosti za te izbore i uspostaviti bolje odnose s drugim ljudima), Realitetna terapija (Temeljna je zamisao da, bez obzira na to što nam se u životu dogodilo ili što smo učinili, danas možemo odabrati ponašanja kojima ćemo na funkcionalniji način negoli u prošlosti zadovoljavati svoje potrebe i unaprijediti kvalitetu življenja. Između ostalih problema, često se primjenjuje kod obiteljskog nasilja) i Transakcijska analiza (smatra da su disfunkcionalna ponašanja rezultat odluka koje je osoba donijela rano u djetinjstvu kako bi preživjela. Njen životni skript nastaje od svakodnevnih i nesvjesnih odluka te određuje kakav će život osoba živjeti stoga je cilj TA napustiti taj skript i omogućiti osobi da počne svjesno donositi ispravne odluke).
Kao što možete vidjeti, ima ih nemali broj ali opisala sam Vam samo one koje mi se prema Vašoj priči čine kao najprikladnije. Želim Vam da se zaista napokon odlučite na to putovanje u upoznavanje same sebe, neprocjenjivo putovanje koje će Vam sigurna sam promijeniti život na bolje. Želim vam na tom putu suosjećanje, ljubaznost i strpljivost prema sebi. Sretno!

14.12.2023. – 0

Odgoj tinejđera

P:

Poštovanje, roditelji sam 3 djevojčice, imam problem sa najstarijom 16 god. Društvo ju nikako ne prihvaća, bila je ekstra dijete, a sada se ponaša kritično, isto kao te drugarice koje je ne žele, dobar je đak.  

O:

Poštovanje i Vama. Nažalost, 16 godina kritična je dob – vaša kćer se nalazi u trećoj fazi adolescencije. Adolescencija može biti (i najčešće to jest!) komplicirano razdoblje za tinejdžere a i njihove roditelje. Mnogo je tu zadataka koje tinejdžeri moraju „odraditi“, između ostalog dolazi do razvoja identiteta, a time i vlastitog mišljenja, vrijednosti i stavova te sve veće neovisnosti od roditelja. Roditelji se zbog toga moraju suočiti s osjećajem gubitka slike djeteta koje je do tada postojalo kao i odnosa koji su imali s njim, pa tako to ekstra dijete je danas postalo neka druga osoba (u nastajanju). Ono što još želim naglasiti je da te promjene ne moraju nužno biti definitivne. Naime, adolescencija je period istraživanja, pa stoga može biti karakterizirana naglim, ekstremnim ili pak često kontradiktornim promjenama u svakom pogledu (izgledu, glazbi, prijateljima, stavovima). Jedan dan „punkerica“, za godinu dana „šminkerica“, jučer tiha djevojčica, danas buntovnica, jučer najbolja frendica Marina, danas se ni ne sjeća tko je bila Marina. Moj Vam je najtopliji savjet da radite puno s njom na Vašem odnosu, da Vas doživljava kao osobu od povjerenja, da joj ne „solite pamet“ zbog nebitnih stvari kako bi dolazila k Vam zbog onih bitnih. Motrite budno na nju da na vrijeme primijetite ukoliko krene prema nekim opasnostima i da možete reagirati ako bude potrebno. Oboružajte se strpljenjem i dajte joj svaki dan do znanja da ju cijenite, hvalite ju za ono što radi dobro i potičite njezinu samostalnost i autonomiju dajući joj povjerenje. Ne zaboravite koliko ste sada važni, ne kao korekcija ili sudac već najviše kao podrška i mentor koji će svojim odnosom prema njoj i drugima učiti ju što je ispravno, a što nije. Samo strpljivo i sretno!

14.12.2023. – 0

Teške misli

P:

Poštovana Tijana! Imam 37 godina, sretno sam udana, imam divnog supruga, situirani smo, voljena sam i volim. Majka sam prekrasne djevojčice od godinu dana i nije mi teško majčinstvo palo. Ona je naše drugo dijete. Prva kćer nam je umrla tik pred porod, prije 2,5 godine. Ta trudnoća je bila školska i apsolutno je sve bilo u redu, do samog poroda. U 38 tt su mi na pregledu samo rekli da bebi vise ne kuca srce i da me moraju poroditi (nije bila ničija krivica, smrt je nastupila prirodno). To je bio takav šok i neopisiva trauma za mene. Najgore je bilo doći doma praznih ruku u našu kuću gdje smo sve kupili i pripremili za bebu. Nakon 3 tjedna od poroda sam imala suicidalnu misao, samo mi je došla u obliku nekog blaženstva, olakšanja, prošlo kroz glavu da se ubijem bi mi bilo najlakše. Ta misao se dogodila samo jednom, ali je mene to toliko prodrmalo da ja još uvijek ni 2,5 godine poslije ne mogu biti u miru. Inače sam anksiozna oduvijek (mama mi je jako anksiozna osoba) i imam napade panike. Ali sada imam faze kada budem dobro, smirena, sretna, zadovoljna svime sto imam i kao da sam ostavila sve to lose iza sebe, pomirila se da je tako moralo biti. A onda me samo odjednom iz vedra neba drmne jaka anksioznost i opet mi probudi pitanje o smislu života, imam osjećaj kako ništa nema smisla, užasno sam nemirna, samo gledam na sat kada će večer da idem spavati, ništa mi se ne da, samo preživljavam sa ogromnim nemirom u sebi. Redovito idem na psihoterapiju već godinama. Kod psihijatra od smrti djeteta i pijem AD (jako su mi puno pomogli da se smirim). Voljela bih čuti Vaše mišljenje da li su moje misli normalne, moji osjećaji normalni s obzirom na cijelu situaciju? I možda neki savjet da se prestanem bojati da će mi opet doci ta misao o smrti i da ću se stvarno taj put ubiti? Hvala najljepša!

O:

Poštovana i draga ženo čije ime nažalost ne znam pa Vas ne mogu pozdraviti osobno na isti način kao i Vi mene, a što mi je bilo jako milo pročitati. Jako mi je žao da se toliko mučite sama sa sobom – nažalost, često je najgori pakao upravo u našim glavama i srcu. Ono što ste vi preživjela jedna je od najgorih trauma koje se mogu dogoditi jednoj osobi, a posebno ženi koja je trudna i koja broji dane do trenutka kada će napokon upoznati svoje dijete, a onda to sve nestane u sekundi i ne zna kako dalje živjeti s tim gubitkom, s tom neopisivom boli. Kada nas toliko boli, suicidalne misli u vidu olakšanja mogu izgledati kao jedini mogući izlaz iz patnje pa stoga one su sve samo nisu čudne niti govore da vi niste normalna. Upravo suprotno, one su značile da ste vi potpuno normalna, i da patite preko razina koje su vam u tim trenucima bile podnošljive. Na svu sreću vi ste kao i mnogi drugi podcijenila svoje mogućnosti, svoju snagu – preživjela ste tu bol i krenula dalje sa svojim životom te čak donijela u kratkom razdoblju na svijet zajedno sa suprugom još jedno dijete. Pazite, velika je to stvar. Mnogo žena godinama ne uspijeva izaći iz te boli i bježe od nove trudnoće. Ali to što ste uspjela krenuti naprijed ne znači da ste zaboravila ono što vam se dogodilo – to je ostalo zapisano u vašem umu ali i tijelu. I javlja se u obliku neugodnih tjelesnih simptoma koje osjećate i crnih misli o smislu života koje vam s vremena na vrijeme preplave um. Svakako je bitno da ih naučite prihvaćati kao nešto što vam nije prijetnja – to što ponekad tako razmišljate ne znači da ćete to doista i provesti u djelo, posebice ako osjećate da ste, kao što ste mi napisala, voljena i volite i zapravo živite jedan lijepi život. Ono što bi vam u tom smislu moglo najviše pomoći je jedan kvalitetan terapeut koji će vas poučiti tehnici mindfulnessa, a što se tiče psihoterapije, vjerujem da bi vam logoterapija bila od velike pomoći da procesuirate svoju traumu te joj date smisao s kojim ćete moći nastaviti ljepše živjeti. Samo hrabro, i sretno!

8.12.2023. – 0

Kako vratiti samopouzdanje?

P:

Poštovana, iza mene su dvije teške godine na svim poljima, a posebno na poslovnom. Jednostavno je sve čega god sam se primila išlo teško, kao Sizifov posao, a onda kad bi napokon došlo do dobrih rezultata, uvijek bi se desilo nešto što bi na to opet bacilo neku sjenu. Primijetila sam da mi je zbog toga jako narušeno samopouzdanje, kako da ga ojačam i vratim?

O:

Poštovana, žao mi je da su vam zadnje dvije godine bile tako teške i nadam se da će stvari ponovno polako ići na bolje te da ćete se imati prilike malo “odmoriti” od svega. Nažalost, negativna iskustva mogu narušiti naše samopoštovanje i u odrasloj dobi. Ono što je svakako bitno istaknuti jest da su najvjerojatnije negdje u podlozi godinama “spavala” vaša negativna vjerovanja o sebi, a koja su se ponovno aktivirala zbog raznih negativnih situacija koje ste doživjela. Dobra je vijest da unatoč tome što vam je sada teško jer se osjećate loše, dobila ste priliku poraditi na njima i promijeniti ih. Kako ćete to učiniti? Za početak važno je osvijestiti što sve loše mislite sada o sebi. Nakon toga ćete se posvetiti tome da istražite gdje ste razvila takve ideje tj kako su one nastale, krenuvši od djetinjstva pa sve do danas te koje su to nedavne situacije koje potvrđuju takve negativne ideje i vjerovanja (npr. koliko god se trudila ne mogu uspjeti, uspjeh je rezerviran za neke druge, nisam sposobna samostalno nešto stvoriti i druge). Nakon toga ćete početi osviještavati sve dobre kvalitete koje imate i svakodnevno ćete bilježiti dobre stvari koje ste taj dan napravila. Na koncu ćete se staviti mijenjati pravila po kojima živite i koja vam odmažu na putu da prihvatite samu sebe kao vrijednu osobu unatoč neuspjesima. Ako vam na tom putu treba pomoć, a često treba, obratite se psihoterapeutu. Ovaj put nije nimalo lagan ali dugoročno će vam omogućiti kvalitetniji, zadovoljniji i smisleniji život – a to je jedini život koji uistinu zaslužujete. Samo hrabro i sretno!

8.12.2023. – 0

Što je normalno?

P:

Koja je razlika između nas i idiota? Što je to "normalno"? 

O:

Idiot na latinskom znači "neobrazovana, neuka osoba". Danas je ona pogrdan naziv za osobu niže inteligencije ili obrazovanja, a do početka 20. stoljeća i psihički su se bolesnici (psihotičari) nazivali idiotima. No, već puno godina psihologija ne razmišlja niti razgovara u terminima idiota. Pretpostavljam da u vašem upitu riječ idiot ima pogrdnu konotaciju, samo ne znam odnosi li se ona na osobe niže inteligencije ili obrazovanja. Svakako mislim da moja adresa nije ona prava za dobiti odgovor na ovo pitanje. Što se pak tiče riječi “normalno”, ljudi su oduvijek pokušavali donijeti zaključak o (ab)normalnosti neke pojave ili ponašanja. No kako zaključujemo je li nešto normalno ili nije? U psihologiji postoji čak nekoliko kriterija normalnosti, a to su sljedeći:

- Statistički kriterij: prema njemu je normalno ono ponašanje koje se viđa najčešće, iako nestatistički gledano to ne mora biti istina (npr. nadarenost u bilo kojem području je u svijetu jako rijetka i ima malo iznimnih ljudi no, oni svejedno nisu abnormalni)

- Socijalni kriterij: prihvaćanje društvenih normi i prilagođenost osobe okolini se smatra normalnim ponašanjem, iako to opet naravno ne mora biti istina jer različite kulture imaju različite društvene norme. Također, postoje društva u kojima je nasilje nad određenom skupinom ljudi očekivano i poželjno, a nasilje nije normalno ponašanje.

- Kriterij osobne patnje: prema njemu normalno je ono što pojedinac smatra normalnim, kod sebe ili kod drugih ljudi, a to je veoma subjektivno obzirom da je svatko od nas drugačiji te time ima drugačija poimanja o normalnosti.

Ono što dakle jedino možemo zaključiti jest da je jako teško utvrditi što je normalno, a što to nije. Nadam se da vam je moj odgovor koristan. Sretno!

8.12.2023. – 0

Kako biti optimist kad je sve loše

P:

Poštovana, kako biti optimist, kada sve što se događa u mom životu ide nizbrdo?! Suprug je preminuo prije dva mjeseca(ALS) detalje bolesti znate i sami. Majka (90) ga je u krevetu zamijenila nakon tri dana, gdje je još uvijek nepokretna. Kćerka(44) ima vanbračnu kćer(7) koja je pet dana sa mnom, a dva dana s njom i čovjekom (problematičnim) s kojim živi. Socijalna skrb je automatski ukinula sva primanja za status njegovatelja i vratila me na mirovinu (450eur). Pa Vi budite optimist, ako možete! S poštovanjem

O:

Poštovana, žao mi je da vas život nije nimalo mazio i da vam je tako teško. Nažalost, svatko od nas se na ovom svijetu bori s nekim ili s nečim, da li je to bolest naša ili bližnjeg, neprihvaćajuća okolina, nepodržavajuća obitelj, poslovni ili drugi neuspjesi, razna razočaranja, neostvareni snovi i paralizirajući strahovi. Nekima od nas pak život stavi na leđa tako puno tereta da nam se čini da ga više ne možemo nositi, da ćemo posrnuti pod njegovom težinom. Ono što nam u tim situacijama može pomoći je pokušati ostaviti prošlost tamo gdje joj je mjesto (u prošlosti) i okrenuti se svemu onome što nas čeka. Ako nam se budućnost isto čini crna, bitno je osvijestiti da imamo puno više moći u našim rukama negoli to ponekad mislimo i neke odluke koje bi bilo dobro da donesemo su teške ali je važno da ih donesemo radi vlastite dobrobiti. Jedna od takvih odluka je i ta da počnemo usmjeravati svoju pažnju i vrijeme na ono što je u našem životu dobro i lijepo, a da istovremeno učimo prihvatiti ono teško i loše koje možda ne možemo promijeniti (kažem možda jer često rješenje postoji iako ga u tom trenutku ne vidimo). Svakako bih vašu pažnju usmjerila na tu djevojčicu koja u cijeloj vašoj životnoj tragediji može biti ona svijetla točka, a kojoj se vi možete potruditi pomoći da odraste u zdravu i sretnu odraslu osobu unatoč teškim okolnostima u kojima odrasta. Uz tako malu penziju vjerujem da je teško dogurati do kraja mjeseca ali želim vam reći da ukoliko stalno razmišljate isključivo o onom lošem osjećati ćete se samo još zabrinutije i pesimističnije. Možda vam može biti od koristi i sljedeći tekst na linku ovdje, ili ovaj video. Želim vam strpljivost, nadu i da vam život postane barem mrvicu lakši. Sretno!

Povezani videi

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.