Odgovori na pitanja koja možda još nikome niste postavili, bliže su vam nego ikada.
Poštovana, iako nemam nikakav klinički problem, svaki put kad se iznerviram – makar bila riječ o sitnici – moje tijelo reagira tako da mi ruke počnu trnuti, a osjećam i nelagodu u prsima. Doktori kažu da je riječ o psihičkoj reakciji. Također me zanima koja je cijena Vaših usluga? Htjela bih zakazati razgovor. Hvala.
To što opisujete – trnjenje ruku i nelagoda u prsima kad se iznervirate zvuči mi kao somatski odgovor na stres ili anksioznost. Izraz psihosomatika podrazumijeva utjecaj cjelokupnoga ljudskog psihičkog života na tijelo. Naime, psiha i tijelo nerazdvojni su i utječu jedno na drugo. Ako se osoba psihički ne osjeća dobro, to može utjecati na njezino tjelesno stanje i obrnuto. Upravo zbog toga govori se o važnosti brige kako za tjelesno tako i za mentalno zdravlje. I jako je važno da takve signale ne ignoriramo već da im pristupimo s pažnjom i brigom prema sebi. Što možete napraviti u trenutku kada se to dogodi? Veoma su korisne različite tehnike disanja od kojih je jedna Box disanje (4-4-4-4), jednostavna, ali vrlo učinkovita tehnika za smirivanje uma i tijela, često korištena kod anksioznosti i stresa. Evo kako se radi: udah brojite do 4, zadržite dah do 4, izdah do 4, pauza 4 sekunde. O ostalim tehnikama koje vam mogu pomoći trenutno ali i dugoročno u efikasnijem nošenju sa stresom možete pogledati u videu iz naše arhive. Svakako razmislite i o razgovoru sa psihologom psihoterapeutom, ljudi koji snažno somatiziraju često imaju poteškoća u nošenju s neugodnim emocijama. Razgovor sa stručnjakom može vam pomoći otkriti zašto vam se to događa kao i podučiti vas konkretnim alatima s kojima ćete se u budućnosti uspješnije nositi sa neugodnim emocijama. Što se pak tiče zakazivanja razgovora, putem internet tražilice i društvenih mreža možete naći kontakte svih dostupnih psihologa u vašoj blizini.
Kako se riješiti nervoze u crijevima?
Sindrom iritabilnog crijeva (IBS), ili kako ga laički nazivamo “nervozna crijeva”, čest je funkcionalni poremećaj probavnog sustava koji se očituje kroz bolove u trbuhu, nadutost, proljev ili zatvor - ili kombinaciju navedenih simptoma. Simptomi se uvelike mogu pojačati pod utjecajem stresa, tjeskobe ili emocionalnog opterećenja, što pokazuje koliko su crijeva i psiha međusobno povezani. Iako crijeva izgledaju zdravo i bez vidljivih oštećenja, njihovo svakodnevno funkcioniranje je narušeno, što kod mnogih osoba izaziva nelagodu, zabrinutost i emocionalni stres. IBS može značajno smanjiti kvalitetu svakodnevice - od narušene rutine, promjena u prehrambenim navikama, pa sve do osjećaja iscrpljenosti i povlačenja iz društvenih aktivnosti. U tom smislu, riječ je o stanju koje zaslužuje ozbiljan i cjelovit pristup - ne samo medicinski, nego i psihološki. Procjenjuje se da od IBS-a pati 10 do 15 % europske populacije, a u Hrvatskoj to znači između 300 i 500 tisuća ljudi. Žene se češće suočavaju s ovim poremećajem - gotovo dvostruko češće nego muškarci - a razlog tome dijelom leži i u hormonalnim i emocionalnim razlikama u načinu na koji tijelo reagira na stres. Za razliku od mnogih drugih kroničnih bolesti, IBS ne dovodi do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija. No, upravo zato što nema „vidljivih“ uzroka, često ga se pogrešno shvaća ili zanemaruje, kao da su simptomi “umišljeni” - što nije istina. Nošenje s IBS-om može biti izazovno, ali važno je znati da postoji mnogo načina kako si možete olakšati. Svaka osoba je drugačija, pa je i pristup liječenju najbolje prilagoditi vašim konkretnim potrebama. Uz promjene u prehrani i, ako je potrebno, odgovarajuće lijekove, nemojte zaboraviti na ono što se događa „iznutra“ - na emocije, stres i način na koji vaše tijelo reagira na svakodnevne napetosti. Razgovor s psihologom, rad na upravljanju stresom ili tehnike opuštanja poput disanja, progresivne mišićne relaksacije ili mindfulnessa, mogu pomoći da se i tijelo i um postupno umire. Vaše tijelo i emocije govore isti jezik - slušajte ih s nježnošću. Kad sebi date razumijevanje umjesto osude, već ste na putu prema većem miru. Niste sami u tome, i svaki mali korak prema sebi vrijedi. Budite blagi prema sebi – to je početak ozdravljenja.
Molim vas, pijem Luxettu već 10 godina. U zadnje vrijeme zaboravim po par dana i ne popijem je. Zadnjih 15-ak dana uopće je nisam pila, sve do danas – jer ih nisam imala, a tek sam ih danas podigla. Mogu li ih sada prestati piti ili ih moram nastaviti? Jer meni je već godinama dobro, a pijem ih zbog straha da mi se ne vrate panični napadi.
Luxeta je lijek koji sadržava djelatnu tvar sertralin, a koja pripada skupini lijekova koje nazivamo selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina. Ti se lijekovi koriste za liječenje depresije i/ili anksioznih poremećaja, na primjer paničnih napada, kao što je to bio vaš slučaj. Jako mi je drago čuti da ste već godinama dobro - to su divne vijesti! Ono što bih vas zamolila jest da se svakako javite liječniku koji vam je propisao Luxetu te da s njim dogovorite plan prestanka uzimanja lijeka. Naime, njezinu dozu potrebno je smanjivati tijekom nekoliko tjedana kako bi se izbjegle neke potencijalne nuspojave, a koje bi vas u tom slučaju samo mogle prestrašiti i uvjeriti kako se niste izliječili, a što uopće nije istina. Javite se stoga svom liječniku već danas i provjerite s njim kojim ritmom ćete nastaviti ukidati lijek. Sretno!
Poštovana, kako da se uspijem riješiti čudnih misli vezanih za zdravlje? Stalno imam osjećaj da će mi se nešto dogoditi. Ne mogu zaspati jer imam osjećaj da ću progutati jezik, kao da mi pomalo klizi. Također imam strah da ću se ugušiti vodom dok pijem.
Poštovana, ovo što mi opisujete (stalan strah da će vam se nešto dogoditi, osjećaj da ćete progutati jezik, strah da ćete se ugušiti vodom) simptomi su anksioznosti. Anksioznost je stanje koje djeluje i na misli i na tijelo. Utječe na osjećaje i misaona stanja, kao što su strah, zatvaranje u sebe, kada ste „na rubu“, „zatočeni“, kada osjećate paniku, napetost i zabrinutost. Također utječe i na tjelesne osjećaje, tj. na simptome kao što su napetost mišića, znojenje, drhtanje, ubrzano disanje, „leptiri u želucu“, proljev, glavobolja, bol u leđima, nepravilno ili ubrzano lupanje srca itd. Anksioznost je normalna i zdrava reakcija u opasnim ili zabrinjavajućim situacijama i tada je veoma korisna. Anksioznost postaje problem kada se pojavi u vrijeme kada ne postoji stvarna opasnost (na primjer kada ležimo u krevetu pred spavanje, dok pijemo vodu) ili kada se nastavlja dugo nakon što je stresna situacija prošla. Tada anksioznost počinje utjecati na naš svakodnevni život i postaje nužno naučiti kako ju kontrolirati.
Važno je za početak da prestanete razmišljati o simptomima, jer na taj način samo pogoršavate te iste simptome. Nadalje, u tim trenucima zapitajte se: Što vam prolazi kroz glavu kada se osjećate napeto ili anksiozno? Jesu li to misli zbog kojih se osjećate još gore? Ako da, koje su to misli? Zapišite ih i zapamtite - nijedna misao nije prečudna ili presmiješna da je zapišete. Misli kao što su „Evo ga opet“ ili „Opet mi klizi jezik“ mogu pojačati napetost.
Tek kada otkrijete kako razmišljate, možete naučiti kako da reagirate na svoje misli kako biste se osjećali bolje. Počet ćete ih tada propitivati pitanjima poput: Koje dokaze imam da će se moj strah obistiniti? Je li se ikad do danas obistinio? Koji su dokazi koji govore protiv moje ideje? Što bi za mene značilo da prestanem razmišljati na ovaj način? I mnoga druga pitanja. Osobno vam savjetujem da čim prije kontaktirate stručnu osobu (psihologa ili psihoterapeuta kognitivno-bihevioralnog usmjerenja). Naime, poremećaji anksioznosti, baš kao i svi ostali zdravstveni problemi, najbolje se (i najbrže) liječe kada reagiramo na vrijeme. Samo hrabro - i sretno!
Pozdrav, prije godinu dana umrla mi je mama nakon samo mjesec i pol dana borbe s teškom bolešću. S obzirom na to da je za života bila uvijek jako posvećena obitelji, veliki altruist, nikada se nije žalila ni na što i nikada nas nije htjela opterećivati, bolest je dijagnosticirana vrlo kasno, iako je njezino izuzetno brzo napredovanje kod starijih osoba jedna od osnovnih karakteristika. Za života je mama živjela zdravim načinom života, bez zdravstvenih problema, i bila je vrlo aktivna. Sada konstantno razmišljam i preispitujem se (i inače "previše" razmišljam i analiziram) zašto nisam ništa primijetila ranije, odnosno na vrijeme, i bi li ta činjenica mogla promijeniti tragični ishod. Prije nikada nisam razmišljala da bi se baš ona, s obzirom na način života, mogla razboljeti od tako teške bolesti, i nikako se ne mogu pomiriti s time. Nisam vjernik, ali postoji li način da pronađem ikakav mir i utjehu?
Primite moje iskreno saučešće. Gubitak roditelja jedan je od najbolnijih gubitaka i, iako neminovan i prirodan (“ide po redu”), uvijek je duboko potresan. U vašem je slučaju majčin gubitak još bolniji jer se sve odvilo prebrzo i neočekivano – niste imali dovoljno vremena pripremiti se na njezin odlazak. Krivnja je česta emocija koja se javlja kod onih koji ostaju / pitanja poput “Jesam li mogla nešto drugačije?”, “Bi li mama bila živa da sam primijetila ranije?” također su prirodna. No važno je da osvijestite koliko su takva pitanja za vas uznemirujuća, a, budimo iskreni, i nepravedna. Da ste mogli drugačije, sigurno biste to učinili; da ste znali više, postupili biste prema tome. Nažalost, niste. I, nažalost, život nam često sprema takva iznenađenja na koja se nismo mogli pripremiti i na koja smo reagirali onako kako smo najbolje znali. Život nas na taj način podsjeća da, uz sav naš trud i nastojanje da ga živimo na najbolji mogući način, postoji njegov dio koji jednostavno ne možemo kontrolirati i koji jednostavno moramo prihvatiti. To ne znači da ćemo odustati od nastojanja da, na primjer, živimo zdravo, ali isto tako je važno da učimo prihvatiti kako nam zdrav način života nije garancija da se nećemo teško razboljeti - baš kao vaša majka. Ono što je sada najvažnije jest da sebi dozvolite osjećati sve što osjećate – tugu, ljutnju, zbunjenost, pa čak i tu krivnju. Primijetite te osjećaje, pišite o njima, pišite onako kako dolazi iz srca, prelijte svoju nutrinu na papir i gledajte kako se misli i osjećaji slažu, a teret s duše postaje sve lakši. Potražite podršku obitelji, prijatelja, terapeuta ili grupe za podršku - u ovakvim trenucima podrška bližnjih, čak i samo njihovo tiho prisustvo, značajna je. Vremenom ćete dati dublji smisao tom gubitku (na primjer, snaga za koju niste znali da je imate, spoznaja da u okolini ima ljudi koji su vam blizu ili usvajanje nekih novih životnih vrijednosti), prihvatiti smrt majke i osjetiti da je u redu nastaviti dalje sa životom. U međuvremenu, brinite o svom zdravlju i obavezno postavite svakodnevne male i dostižne ciljeve. Naime, kad je osoba u dubokoj tuzi, i obične stvari mogu djelovati teško, a postavljanjem malih ciljeva osjećat ćete da ipak nešto možete učiniti za sebe. Proces tugovanja je bolan i težak, i nažalost nećete ga moći ubrzati, ali možete mu dozvoliti da odradi svoje i na taj vam način pomogne da nastavite živjeti… samo hrabro, dan po dan… I sretno!
U svrhu zaštite identiteta donosimo prepričanu verziju pitanja. Jedna gospođa prolazi kroz težak životni period. Njezin suprug, koji ranije nije imao problema s alkoholom, počeo je piti sa susjedom dok je ona boravila u bolnici zbog zdravstvenih problema. Nakon toga je počeo zanemarivati nju i obitelj. Kada je doznao da ona planira ostaviti stan unuci, došlo je do sukoba. Gospođa je uspjela pobjeći i nazvati policiju. Trenutno živi u malom stanu, osoba je s invaliditetom i otežano se kreće. Smatra da od državnih službi ne dobiva odgovarajuću zaštitu, a sinovi joj ne pružaju podršku. Suprug i dalje konzumira alkohol i šalje joj poruke da se vrati kući. Prijatelji joj pomažu koliko mogu, no potrebna joj je pravna pomoć i zaštita kako bi se mogla vratiti u svoj stan i nastaviti živjeti bez straha.
Žao mi je što prolazite kroz ovakvu situaciju – važno je znati da niste sami i da postoje institucije i stručnjaci koji vam mogu pomoći. Ako je obiteljsko nasilje već prijavljeno nadležnim službama, svakako preporučujemo da nastavite komunicirati s njima, ali i da potražite dodatnu podršku – pravnu i emocionalnu.
Za besplatnu pravnu pomoć možete se obratiti Pravnoj klinici Pravnog fakulteta u Zagrebu:
Pravna klinika
Telefon: 01 4811 320
E-mail: [email protected]
Web: https://klinika.pravo.hr
Radno vrijeme: ponedjeljak – petak, 10:00 – 12:00; srijedom i četvrtkom 17:00 – 19:00
U slučaju da vam je sigurnost ugrožena, molim vas da se odmah obratite policiji na broj 192 ili hitnim službama na 112.
Također, možete kontaktirati Autonomnu žensku kuću Zagreb, koja pruža besplatnu, anonimnu podršku radnim danom od 10 do 17 sati: 116 016
Odgovori na pitanja nisu zamjena za stručnu pomoć, koja se mora odvijati u izravnom kontaktu sa stručnom osobom (psihologom, psihoterapeutom ili psihijatrom). Napominjem da kontaktna forma nije pod stalnim nadzorom, te ako vam je potrebna trenutna pomoć, molim vas da se odmah obratite svom liječniku ili pozovete hitnu pomoć.
U Republici Hrvatskoj uvijek se možete javiti u Centar za krizna stanja i prevenciju suicida u KBC-u Zagreb, Kišpatićeva 12 – bez najave i uputnice, između 8 i 20 sati – ili nazvati na broj 01/2376-470, dostupan 0–24 sata.
Molim vas da brinete o sebi i potražite podršku – zaslužujete sigurnost i zaštitu.
Opisat ću vam sada dvije vježbe kojima si možete pomoći umiriti se onda kada ste prestrašeni, napeti ili zabrinuti. Prva je vježba disanja, a druga vježba uzemljenja.
Sjednite ili lezite u mirno okruženje. Stavite ruke na trbuh i zamislite da se u njemu nalazi balon. Udišite zrak kroz nos 3 sekunde i punite balon u trbuhu. Zadržite dah 1 sekundu, a dok izdišete 5 sekundi polako na usta, balon se polako ispuhuje. Ponovite ovu vježbu 5–10 puta, dok ne osjetite da ste se malo umirili. Ovakav način disanja umiruje naš živčani sustav, a time se i mi osjećamo mirnije i opuštenije.
Pogledajte oko sebe i recite sami sebi naglas 5 stvari koje vidite (npr. stolicu, prozor...). Dodirnite sada 4 stvari koje su blizu vas. Kako ih osjećate pod rukom? (npr. haljina je mekana, prozorska daska je hladna). Otvorite uši i poslušajte. Koje 3 stvari sada čujete? (npr. svoje disanje, klimu kako puše, aute na cesti). Pomirišite sada 2 stvari. Kako mirišu? (npr. jabuka, jastuk, vlastita kosa). Za kraj vježbe pokušajte pronaći oko sebe jednu stvar koju možete okusiti (npr. bombon, čaša vode). Kakvog je okusa? Cilj vježbe je da vratite fokus na sadašnji trenutak i odvučete pažnju od uznemirujućih misli.
Samoozljeđivanje.
Samoozljeđivanje predstavlja ponašanje pri kojem osoba namjerno nanosi bol vlastitom tijelu, bez namjere da si oduzme život. Najčešći oblici uključuju rezanje ili ubadanje oštrim predmetima (poput noža, žileta ili igle) te spaljivanje kože, najčešće cigaretom. Osobe koje se samoozljeđuju često si nanesu više ozljeda tijekom jednog čina, obično na dijelovima tijela koji su lako dostupni, ali i jednostavni za sakriti – primjerice, na podlakticama ili bedrima. Učestalo ponavljanje takvog ponašanja često ostavlja trajne ožiljke. Samoozljeđivanje se najčešće javlja u razdoblju adolescencije i rane odrasle dobi, iako se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi. Prve epizode najčešće se javljaju između 12. i 14. godine života, u vremenu kada mladi doživljavaju intenzivne emocije, pritisak vršnjaka, osjećaj usamljenosti te konflikte s roditeljima ili drugim autoritetima. Ovo se ponašanje podjednako javlja kod djevojaka i mladića, iako postoje razlike u načinu samoozljeđivanja – djevojke češće posežu za rezanjem i grebanjem, dok se mladići češće udaraju ili pale. Osobe koje se samoozljeđuju nerijetko pate od depresije, anksioznosti ili drugih psihičkih poteškoća. Samoozljeđivanje im može služiti kao privremeni bijeg od problema, način izražavanja boli, bijesa ili pokušaj da preuzmu kontrolu nad emocijama. Iako im može donijeti privremeno olakšanje, ono ne rješava stvarne probleme, već, nažalost, polako, ali sigurno stvara začarani krug samoozljeđivanja. Za razliku od suicidalnog ponašanja, samoozljeđivanje ne mora nužno uključivati želju za smrću, iako se ta želja ne može u potpunosti isključiti. Ako se ovaj problem ne prepozna i ne liječi, postoji rizik od pokušaja samoubojstva – istraživanja pokazuju da je taj rizik i do deset puta veći kod osoba koje se samoozljeđuju. Osim toga, neke ozljede mogu nenamjerno biti fatalne, stoga je bitno ozbiljno shvatiti ovakav poziv u pomoć. Kada nam se osoba s ovim problemom povjeri, izuzetno je važno pristupiti joj s razumijevanjem i bez osude. Reakcije poput šoka, ljutnje ili kritike mogu samo dodatno udaljiti osobu i potaknuti je da se povuče i prestane tražiti pomoć, iako problem i dalje ostaje. Umjesto toga, važno je pružiti podršku, izraziti spremnost za pomoć i potaknuti osobu da se obrati stručnjaku – a po potrebi i aktivno pomoći u tom procesu. Ako vi ili netko vama blizak treba podršku, slobodno se obratite Hrabrom telefonu na broj 116 111 ili pišite na [email protected].
Što znači kada muškarac stoji i izuva nogu iz papuče ili tenisice u mojoj blizini? Radi li to svjesno?
Ljudska ponašanja mogu biti svjesna ili nesvjesna. Velik dio onoga što svakodnevno radimo je nesvjestan i automatski – od reakcija u prometu, kada nas netko pozdravi na cesti, načina na koji jedemo do razloga zbog kojih se ljutimo. Ponekad su naša ponašanja svjesna; to se događa onda kada se trudimo biti prisutni u trenutku i svjesno izvršavati neku radnju, bila ona jednostavne prirode, poput izuvanja nogu iz papuče, ili složenija, poput razgovora s našim djetetom. Tehnika koja nas uči kako biti svjesniji sebe i onoga što radimo (mislimo i osjećamo) zove se mindfulness i vrlo je korisna praksa ako želimo biti manje nesvjesni i reaktivni, a više doista svjesni svojeg unutarnjeg svijeta. Je li netko više ili manje svjestan svojeg ponašanja, najlakše ćemo saznati ako upitamo osobu o kojoj je konkretno riječ. Stoga, ako vas zanima radi li taj muškarac to svjesno, otvoreno ga pitajte – posebno ako vas to ponašanje iz nekog razloga smeta. Sretno!
Poštovana, u zadnjih par dana osjećam kao da imam napadaje panike. Počne mi se tijelo grčiti, užasna bol u želucu i odmah problem s crijevima. Inače imam osjetljiv želudac i sve mi se manifestira kroz to. Međutim, ne znam kako si trenutno pomoći... Ne događa se ništa strašno niti nešto što bi trebalo biti pretjerano strašno, a u meni izaziva ovakve osjećaje i reakcije. Na primjer, bilo koji odlazak na put ili čak izlazak negdje u meni podsvjesno ili svjesno izaziva paniku i manifestira se kroz želudac i crijeva. Napominjem da oduvijek imam laganu nervozu, ali nikada ovako strašno da me uhvati i da se jednostavno, iako znam da je sve u redu i da nema problema, ne mogu opustiti.
Poštovana, žao mi je što vam anksioznost otežava svakodnevni život. Ono što opisujete zaista je neugodno i vjerujem da je teško nositi se svakodnevno s tim tegobama. Opisat ću vam kako izgleda napad panike, pa ćete lakše moći procijeniti je li to što vas muči upravo to. Napad panike obično ima tri važne karakteristike: sastoji se od intenzivnog osjećaja straha i tjeskobe, javlja se naglo i traje relativno kratko vrijeme. Paniku često prati osjećaj da će se dogoditi nešto strašno - primjerice, možete pomisliti da ćete umrijeti, poludjeti, izgubiti kontrolu nad sobom ili učiniti nešto sramotno. Strahovi su različiti koliko i ljudi koji ih doživljavaju. Kod nekih osoba napadi panike dolaze „iz vedra neba“, bez vidljivog povoda, dok se kod drugih mogu povezati s određenim situacijama koje ih redovito izazivaju. Više o napadima panike možete saznati u ovom videu iz naše arhive. Ako ste se prepoznali u ovom opisu, moguće je da se radi o napadima panike. Ako se niste u potpunosti prepoznali, postoji mogućnost da je riječ o pojačanoj anksioznosti koja izaziva psihosomatske smetnje. Preporučujem da se svakako javite svojoj liječnici obiteljske medicine, a možete i privatno direktno specijalistu gastroenterologu kako biste napravili pretrage gastrointestinalnog trakta i isključili eventualne fiziološke uzroke tegoba koje opisujete (bol u želucu, problemi s crijevima). S obzirom na to da je, kako navodite, prisutna izražena anksioznost s kojom se već dugo borite, moja iskrena preporuka je da potražite pomoć psihologa ili psihoterapeuta, idealno kognitivno-bihevioralnog usmjerenja, koji će vas voditi kroz proces suočavanja s anksioznošću i naučiti vas korisnim tehnikama i alatima kako biste se bolje nosili s njom.
Zapamtite: strah nestaje tek kad ga pogledamo u oči i krenemo dalje - korak po korak.
Samo hrabro, i sretno!
Kako prestati s navikom da jako često nalazim mane osobama oko sebe, da sam često i zajedljiva. Na riječima sam jaka, ali nemam hrabrosti povući neke radikalne poteze. Zašto stremim ka pozicijama koje podrazumijevaju veliku odgovornost, ali i premoć prema drugima? S druge strane, vrlo sam empatična prema osobama koje su dobre, koje su zahvalne kao što sam i sama, rado pomažem, pouzdana sam i vrlo emotivna. Ljudi koji su me upoznali pod ovim svjetlom me poštuju i cijene. Svjesna sam svojih mana pa bih željela znati kako bih mogla postati bolja osoba.
Vaša iskrenost prema samoj sebi ukazuje na veliku zrelost i razvijenu samosvijest. Iako ste možda još uvijek daleko od cilja, već ste na dobrom putu jer ste svjesni svojih prostora za rast i želite raditi na sebi. To je hrabro i rijetko. Vaše osobine - empatija, pouzdanost, emocionalna dubina - govore da imate kapacitet za autentične i zdrave odnose, kao i predispozicije za vođenje drugih. To što stremite voditeljskim pozicijama ne govori ništa loše o vama, upravo suprotno, to je znak da imate unutarnji poriv za doprinosom, da želite da vas drugi vide i prepoznaju vaše snage. Veoma je moguće da su sklonost zajedljivosti, pretjerana kritičnost i potreba za nadmoći zapravo vaši obrambeni mehanizmi. Možda ste prestrogi prema sebi pa ste, nesvjesno, takvi i prema svojoj okolini? Je li netko bio prestrog prema vama u djetinjstvu - kad ste to naučili? Također, možda imate snažnu potrebu za kontrolom jer ste anksiozni i ranjivi, pa vam osjećaj nadmoći nad drugima pruža (lažan) osjećaj sigurnosti? Ako ste u prošlosti bili razočarani ili iskorišteni, moguće je da ste razvili nesvjesni "skener" za vlastite slabosti koje si više ne dopuštate pokazivati, kako se ne biste ponovno našli u podređenoj poziciji. Naravno da vas onda smetaju i tuđe slabosti, jer vam to može djelovati kao da oni sebe ne znaju kontrolirati, dok vi to možete, što vam onda pruža potvrdu nadmoći. Puno je tu mojih pretpostavki, a točnih odgovora još ne znamo. U tom smislu, pozivam vas da počnete pratiti svoje osjećaje i ponašanja - bilježite situacije u kojima reagirate onako kako ne biste htjeli. Sigurna sam da ćete već kroz nekoliko tjedana početi prepoznavati određene obrasce. Možete mi se javiti s novim saznanjima, a možete razmisliti i o ulasku u proces psihoterapije sa stručnom osobom, kako biste dobili potrebno vodstvo na ovom putu samootkrivanja. Samo hrabro, i sretno!
Kako se prestati osjećati usamljeno? Kako izgraditi dobra prijateljstva, pronaći put do bliskosti i prevladati strah od intimnih odnosa? Naša psihologinja Tijana Debelić govori o osobnim odnosima – i zašto su nam važna.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici kolačića.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.