Strah je prirodna emocija koju svi povremeno osjećamo, no svejedno se na nju teško privikavamo i obično činimo sve da ju izbjegnemo jer u nama budi tjeskobu i anksioznost. Negativne emocije izazivaju nelagodu, no kao i pozitivne, nose važne poruke za nas i nužne su za opstanak. Psihologinja Tijana Debelić u videu je odgovorila na mnoga pitanja čitatelja koja pristižu na temu mentalnog zdravlja.

Tijana kaže kako anksioznost i napadi panike postoje od kad i čovjek i da trebamo znati kako ova stanja nisu niti smrtonosna niti dovode do ludila, bez obzira što su izrazito neugodna. Dapače, anksioznost je u evolucijskom smislu jedna zaštitna crta, jer su anksiozni ljudi predostrožni i pažljivi, i rjeđe se dovode u opasne i pogubne situacije.

Zašto se napadi panike događaju?

Tijelo na iznenadan strah odgovara određenim simptomima koji su priprema na bijeg ili borbu. Napad panike događa se kad ovaj uobičajeni alarm reagira u trenutku u kojem to nije potrebno i manifestira se kao prenaglašena tjelesna reakcija. Češće se javlja kod osoba koje su općenito više zabrinute, te u situacijama kad smo pod stresom, bolesni ili nam iz bilo kojeg razloga nije dobro.

Anksioznost ne možemo ugasiti ni isključiti, i svatko od nas je ponekad anksiozan. Postoje trenuci u kojima je potrebno biti anksiozan, primjerice spašavanje života ili neposredno prije nečeg važnog što moramo izvesti kao na primjer odigrati utakmicu ili položiti ispit na fakultetu. Da nema anksioznosti, ne bismo mogli osjetiti to uzbuđenje, niti biti dovoljno motivirani da se potrudimo dati sve od sebe.

Što nakon napadaja panike

Sva ona ponašanja koja radimo da bismo se osigurali i pomogli si, poput stalnog iščekivanja novog napada, izbjegavanja mjesta na kojima nam se napad panike dogodio i sigurnosna ponašanja (sjedenje blizu izlaza, imati „sigurnu osobu“, voda ili tableta u torbi, itd.) mehanizmi su koji nam samo otežavaju i koje treba suzbiti. Naime, osim što čine da se osjećamo sve „slabijima“, ova ponašanja dodatno aktiviraju stres i podižu obrambeni sustav u tijelu koji naposljetku i dovodi do novog napada panike.

Kako si pomoći?

Važno je učiti opuštanje dok se osjećamo dobro. Postoje različite tehnike opuštanja, a jedna od najboljih je tehnika progresivne mišićne relaksacije. Jako dobar učinak ima i joga, kao i vježbe disanja. Psihologinja Tijana Debelić savjetuje da je ključno suočiti se sa svojim strahom i činiti to postepeno. Za početak npr. ići na mjesta koja ste izbjegavali u društvu osobe od povjerenja. Sljedeći puta učiniti to izlaganje strahu malo težim, pa sljedeći put još malo težim i tako sve dok ne uspijete suočiti se sa svojim najvećim strahom (npr. otići u supermarket izvan grada zaobilaznicom sami s autom u satima kada su najveće gužve na cestama). Na ovaj način snažit ćete svoje samopoštovanje i samopouzdanje, strašna situacija postajat će manje strašnom a istovremeno će oslabiti i alarm kako tijelo bude shvaćalo da se katastrofa koje ste se bojali nije dogodila.
Kognitivna bihevioralna terapija može vam pomoći da budete bolje: da se naučite nositi sa svojim strahovima i da uvidite kako ste dovoljno jaki da sve to preživite, a time će se prorijediti i napadi panike. Ako budete ustrajni, vježbali i vjerovali svom terapeutu, moguće je opet biti dobro poručuje pishologinja Tijana Debelić.

Ako i vi želite potpuno anonimno postaviti pitanje psihologu možete to učiniti ovdje, potpuno anonimno i u svako doba dana. Na pitanja odgovara psihologinja Tijana Debelić u rubrici Dobro je pitati.