Poštovana, ne kaže se uzalud da kada ulazimo u brak s nekime to činimo ne samo sa tom osobom već i sa njezinom obitelji, a posebice njenim roditeljima. Naime, čak i ako roditelji nisu fizički prisutni u našem životu ili onom našeg partnera, oni su usađeni i žive u nama u obliku najvažnijih figura koje su odgovorne za naš “unutarnji program” – sve ono u što vjerujemo, pravila prema kojima živimo svoj život, pretpostavke o tome što je ispravno a što nije, što je to ljubav i brak i mnogo drugih temeljnih vrijednosti i stavova o životu, o nama i o drugim ljudima – sve to, željeli mi to ili ne,rezultat je načina na koji su roditelji odnosili prema nama kroz naše odrastanje, ono što su nam govorili o svijetu, o drugima i o tome kakvi smo mi i kakvi bi trebali biti. Naravno da nas i kasnija iskustva mogu značajno obilježiti (škola, fakultet, posao, prve ljubavi, društvo, traume, bolesti i drugo) ali temelj ipak postavljaju naši primarni skrbnici. I što je još važnije istaknuti, to čine u godinama kada još nemamo dovoljno kapaciteta ni za razumjeti sve to, a još manje verbalizirati pa tako ćete uvidjeti da je većina vaših stavova rigidna i da često nemate pravi razlog zašto nešto radite na ovaj ili onaj način ili zašto vjerujete da su neke stvari takve kakvima smatrate da jesu. Sve to vrijedi i za vašeg muža kao i za njegovu majku. U cijeloj toj priči, najveći izazov je taj što vi ne možete odraditi ovu zadaću umjesto vašeg supruga, niti ga natjerati da vidi ono što vi vidite. Ukoliko je njegov odnos sa majkom toliko emocionalno nezreo i nezdrav kakvim ga opisujete, ta zadaća mu je tim teža – priznati si ovakve stvari sve je samo nije lako. Upravo iz tog razloga on bježi od vaših interpretacija i minimizira vaše brige i probleme s kojima se nažalost svakodnevno nosite. Svakako direktan napad na majku neće rezultirati vašom “pobjedom” jer će ju on još i više braniti kako bi sačuvao svoju sliku nje, njhovog odnosa i svojeg vjerovanja da je tako ispravno. Ako ikako možete budite strpljiva, počnite postavljati svoje granice prema njegovoj majci bez da od njega zahtjevate da čini isto za sebe. Također, radite na tome da komunicirate prema suprugu svoja očekivanja od njega kao supruga bez da se dotičete njegovog odnosa sa majkom. Npr. recite mu “Znaš, razmišljala sam i uvidjela da mi ne odgovara morati voditi računa i o tvojim pregledima kod liječnika. Voljela bih stoga da ih od sada nadalje dogovaraš bez moje pomoći, u redu?” “ili “Jesi li vidio onu komodu? Baš bih voljela da ju kupimo ako se sviđa i tebi! Kada si slobodan ovaj tjedan da se ti i ja brzinski zaletimo po nju do dućana, poslije možemo kratko i na piće ako imaš vremena?” Samo strpljivo, “čuvajte živce” kako se kaže i sretno!