Odgovori na pitanja koja možda još nikome niste postavili, bliže su vam nego ikada.
Imam problem s djevojkom koja je jako manipulativna. Na frustracije odgovara agresijom, a kako ne bi ispala krivac, odmah počinje napadati. Ne zanima je što imam za reći, ne sluša i ne čuje me. Važno joj je jedino obraniti sebe. Unaprijed me kvalificira kao protivnika i iz te pozicije nastupa. Postupa po principu „napad je najbolja obrana“. Glas joj je povišen, brzina govora udvostručena. Napad predstavlja kao ispravan, moralan i prihvatljiv i u to zaista vjeruje. Nažalost, stoji iza svega toga. Čini sve da me obezvrijedi i poništi. Ako bilo što kažem, izokrene to protiv mene. Dolazim u situaciju da preispitujem vlastita osjetila. Moj trud je, čini se, uzaludan, uporno me tjera od sebe. Ne znam više što da radim.
Žao mi je da se nalazite u emocionalno iscrpljujućem odnosu. Stalni konflikti, agresija i manipulacije štetni su za naše mentalno zdravlje i emocionalnu stabilnost. Usudila bih se reći da ste žrtva nasilja – i ponižavanje i obezvrjeđivanje su također oblik zlostavljanja, onog psihičkog i emocionalnog. Na vašem bih mjestu dobro razmislila koliko je za vas “sigurno” dugoročno ostati u takvom odnosu – partnerski odnosi imaju snažan utjecaj na naše cjelokupno zdravlje, dobrobit i zadovoljstvo životom.
U međuvremenu se pak potrudite zaštititi – osvijestite svoje granice i počnite ih čuvati – što je za vas prihvatljivo, a što nije i podvucite granicu. Otvoreno iskomunicirajte sa svojom djevojkom koja njena konkretna ponašanja za vas nisu prihvatljiva i kako ćete postupati ukoliko se ona krene ponašati na taj način (npr. “za vikanje ne postoji opravdanje – kada kreneš vikati na mene ja ću se okrenuti i otići i možemo razgovarati tek onda kada smiriš ton”). Nikakvo ponašanje koje uključuje napadanje, ponižavanje, vrijeđanje, obezvrjeđivanje vašeg pogleda na situacije ili osjećaja nije u redu. Otvoreno komunicirajte svoje osjećaje onda kada ona pokuša prijeći vaše granice – recite nešto poput “kada ovako odbaciš ono što ti pokušavam reći, osjećam se kao da nisam bitan”.
Svakako se maksimalno pokušajte distancirati od ovih napada i osvijestiti se da ovakva ponašanja vaše djevojke govore o njenim osobnim emocionalnim problemima, a ne o vama – vi niste odgovorni (ni krivi) za njena ponašanja. To što preispitujete vlastita osjetila posljedica je njenih manipulacija – gaslighting je vrlo podmukao oblik psihološke manipulacije u kojem osoba pokušava natjerati drugu da sumnja u vlastitu percepciju, sjećanje ili zdrav razum.
Gaslighter manipulira žrtvom tako da poriče stvarnost, prebacuje krivnju, izvrće činjenice i umanjuje njezine osjećaje, zbog čega žrtva počinje sumnjati u vlastitu percepciju. Ukoliko ga se suoči s kritikama, izbjegava razgovor, napada ili optužuje drugu osobu da je previše osjetljiva. Zvuči poznato? Za zaštitu od gaslightinga važno je da vjerujete svojim osjećajima, bilježite situacije kako bi zadržali jasan uvid u stvarnost i ne ulazite u beskrajna opravdanja.Ako se osjećate kao da se polako gubite i da ne možete proći kroz ovo sami možda bi bilo najbolje da potražite stručnu pomoć.
Svakako bacite oko na sljedeći video iz naše arhive. Sretno!
Kako se nositi sa starijom muškom osobom u svakodnevici?
Ne znam o kakvom se točno odnosu radi (je li vam to otac, svekar ili netko drugi), ali postoje neke smjernice koje bi bilo dobro uzeti u obzir obzirom na specifične izazove koji mogu nastati zbog razlike u životnom iskustvu, potrebama, načinu komunikacije, a i zdravlju.
Svakako bih istaknula da je prva i možda najvažnija smjernica imati puno razumijevanja i strpljenja. Starije osobe mogu imati razne fizičke ili mentalne probleme poput smanjenja energije, oštećenja sluha ili vida, zaboravnosti, sporosti u kretanju i razmišljanju i slično...Pripremite se da ćete morati ponavljati stvari, možda duže čekati na odgovor, više puta objašnjavati ili slično. Razgovarajte uvijek s poštovanjem i strpljenjem, ali i postavite mu jasnu granicu - mnogi stariji ljudi žele dijeliti svoje životno iskustvo i savjete, što često može biti korisno, ali ponekad može prijeći u kritiku ili nametanje - zahvalite i blago recite da imate to pod kontrolom. Obavezno poštujte njegov osobni prostor, posebno ako je navikao na neovisnost.
Stariji ljudi nisu djeca iako nam se često čini da se tako ponašaju i nikada ih ne smijemo kao takve tretirati – poštivati njihovu autonomiju, životno iskustvo i poglede na život ključno je za dobar odnos s njima, posebno onda kada se ti pogledi razlikuju. Budite tu za njega kada ste mu potrebni, ali ga i osnažujte – uključujte ga u njegovim mogućnostima u svakodnevne obaveze kućanstva. Ne zaboravite, svi se mi moramo osjećati korisni pa tako i on. Ako je riječ o nekim većim odlukama (npr. zdravlje, preseljenje ili financije), pomognite mu da ih donese - dajte mu sve potrebne informacije, ali istovremeno i prostora da se osjeća uključenim u proces donošenja odluka koje ga se tiču.
Podržavajte ga i potičite njegove aktivnosti ili druženja s drugima – važno je za vitalnost i dobrobit ostati aktivan i biti prisutan u zajednici. Zapamtite, starost nije vrijeme kada se gubi vrijednost, već vrijeme kada se otkriva duboko razumijevanje života. Mlađi možda ne razumiju sve te korake koje stariji ljudi poduzimaju, ali trebali bi naučiti da ih poštuju jer svaki njihov korak nosi povijest. Samo strpljivo i sretno!
Kako nadmudriti partnera narcisa?
Ako ste u odnosu s partnerom koji ima izražene narcisoidne osobine važno je da se usmjerite na to kako se zaštiti, a ne na "nadmudrivanje". Ako i sami niste “takvi”, predodređeni ste na neuspjeh u toj opakoj igri. Ima jedna stara, a ta je da se “nikada ne raspravljaj s glupim ljudima. Oni će te povući dolje, na svoj nivo, a tu će te pobijediti iskustvom". Ovdje se ne radi o gluposti, ali se zato radi u njihovom iskustvu u raznoraznim tehnikama manipulacije. Najpametnije je stoga da ne ulazite u njihovu igru.
Za početak, obavezno postavljajte jasne granice poput netolerancije na omalovažavanje i vrijeđanje. Kada vas krene vrijeđati kažete, primjerice: “dobro, vidim da si opet počeo vrijeđati, završavam ovaj razgovor i odlazim, javi mi se kada si spreman razgovarati smireno i bez vrijeđanja” i odete. Važno je da ostanete dosljedni u tome jer narcisi testiraju granice dok ne vide da smo zaista ozbiljni u tome što govorimo. Ostanite smireni koliko god možete, makar prema vani – narcisi se “hrane” reakcijama svojih žrtvi i najviše ih pogađa njen izostanak. Što ste smireniji, manje će moći manipulirati vama. Izvježbajte dobro i tehniku pokvarene ploče – uporno ponavljajte ono što ste već rekli koliko god pokušavaju izvrnuti vaše riječi ili vas pokušaju uvući u daljnju raspravu. Iscrpljujuće je, ali u jednom trenutku i oni posustanu i povuku se, barem do nekog sljedećeg trenutka. Svakako imajte cijelo vrijeme na umu da se partner promijeniti (najvjerojatnije) neće – osim ako nije svjestan svega i osobno motiviran na promjenu.
Ako se nadate da će ga vaše drugačije reakcije promijeniti – neće ni to. Samo ćete (možda) malo lakše funkcionirati u odnosu s njim, ali pitanje je do kada. Ovakav odnos jako je iscrpljujuć na duge staze i pitanje koje biste si trebali postaviti je što dobivate u tom odnosu, a koju cijenu plaćate. Svakako radite cijelo vrijeme na osnaživanju sebe, gradite svoj život i njegujte pozitivne i privržene odnose s drugim ljudima – najmanje što si želite je da ostanete zarobljeni u tom odnosu bez podrške i bez mogućnosti za odlazak, ukoliko se ipak odlučite otići.
Štogod odlučili na koncu, mislite na svoju dobrobit. Nitko nije dostojan toga da si uništimo zdravlje (i život). Sretno!
Imam dijete koje uskoro puni dvije godine. Stalno želi biti sa mnom. Otac mu je u inozemstvu, a živimo s mojima. Pokušavam raditi neki posao od kuće i učiti neku novu vještinu, ali to je nemoguće. Ako mu ne posvetim pažnju pola sata, potpuno poludi. Neće se igrati sam. Udarajući po laptopu, vrišti da ga uzmem i držim. O čemu se radi? Stvarno gubim strpljenje. Nemam ni sat vremena dnevno za sebe i učenje. Je li on samo razmažen i trebam li ignorirati njegovu histeriju i zapomaganje, ili još uvijek ima toliku potrebu za mnom, iako više nije beba?
Draga mama, vaše dijete nije razmaženo već prolazi kroz normalnu fazu razvoja pod imenom separacijska tjeskoba. Separacijska tjeskoba se javlja kada dijete osjeća strah ili stres zbog razdvajanja od roditelja (ili primarne osobe privrženosti). Dijete tada počinje shvaćati da su roditelji osobe za sebe te da ih može "izgubiti".
Najčešće se pojavljuje u dobi između 6 i 18 mjeseci, s vrhuncem oko 10. mjeseca, a može se (i često se) ponovno pojavi oko 2. godine kad dijete postaje svjesnije svoje neovisnosti, iako još uvijek snažno ovisi o roditelju za sigurnost. Koliko čujem iz vašeg upita, budući da otac nije prisutan, vi ste primarna figura privrženosti i, iako živite s vašim roditeljima, provodite daleko najviše vremena s njim. Što sada učiniti i kako pomoći njemu i sebi?
Svakako je važno da ga počnete postepeno učiti samostalnosti – to je ključno i za njegov zdrav psihofizički razvoj, a naravno i za vašu dobrobit. Započnite s malim koracima: sjednite kraj njega i pustite ga da se igra, ali bez vaše stalne interakcije. Postupno se udaljavajte na nekoliko minuta, uz uvjeravanje da ste blizu i da ćete se odmah vratiti (pokušajte tada kuhati, čistiti, čitati knjigu, vježbati ili obavljati neku drugu aktivnost koju možete često prekidati). Kada krene tantrum (udaranje u laptop, vrištanje i druga nekontrolirana ponašanja koja su rezultat frustracije koja ga tada preplavi) ostanite blagi i smireni, ali odlučni, recite naprimjer "Vidim da želiš biti sa mnom, ali sada mama radi. Možeš se igrati ovdje pored mene".
Ako nastavi s ponašanjem, ostanite dosljedna – nemojte ignorirati ili omalovažavati njegove emocije, ali nastavite po svom i umirujte reakciju (ako jako lupa zagrlite ga na neko vrijeme i tiho dišite s njim bez razgovora ili mu govorite tiho da je “sve u redu, da će ovo proći, da je jak”). Svakako mu možete pomoći tako što mu najavljujete da ćete se osamiti na neko vrijeme npr. "Mama sada radi, ali za pola sata ćemo se igrati s puzzlama." Možete i postaviti timer ili pješčani sat da vidi kad dolazi vrijeme za igru. Obavezno ga pohvalite svaki put kad se igra samostalno npr "Baš se lijepo igraš sam, kako si već veliki dečko!".
Važno je dakle da ne umanjujete njegovu potrebu niti ju smatrate razmaženošću već da prihvatite da je ovo samo još jedna faza odrastanja, njega kao djeteta i vas kao majke, da će ovo proći i da će nakon toga doći neki novi izazovi. Umirenje da ga volite, da ste ovdje iako radite i da ga nikad nećete ostaviti, iako ćete povremeno morati biti razdvojeni, kao i poruka da je puno veći i snažniji i samostalniji negoli on to osjeća, važne su stavke koje će mu pomoći da prođe i kroz ovu fazu.
Svakako, ako ikako možete, probajte postepeno malo više uključiti u brigu oko njega i vaše roditelje, pa barem toliko da dobijete tih sat vremena dnevno za sebe dok su oni s njim u parku ili nekoj drugoj aktivnosti. Samo strpljivo i sretno!
U fazi razvoda, prije tri godine, pojavila mi se osoba koja je probudila stare, zaboravljene osjećaje, a stvorila i neke nove: romantičnu bliskost, ogromno seksualno uzbuđenje i strastveni užitak iz zajedničkih želja, gušta i vrijednosti. U 40-oj ponovno biti zaljubljen je dvostruka ludost u usporedbi s 20-ima, ali i dvostruki kaos kad osjetite laganje u oči, svjesnu manipulaciju, namjernu zlobu, otvorenu bešćutnost, podmuklo iskorištavanje – nešto što mi je dotad bilo nepojmljivo.
Istražujući sebe i nju, shvatio sam da sam s vrhunskim manipulatorom, kojem sam dopustio da ponavlja iste stvari koje me duboko povrjeđuju, uništavaju i izluđuju, do točke da više ne prepoznajem samoga sebe, čega se sramim. I danas, nakon tri godine muke i stranica ispisanih bolnim situacijama, čekam da mi se opet javi. Želim je vidjeti, zagrliti, nadati se nemogućem.
Ne znam kako si pomoći, iako sam svjestan svega. I dalje joj želim objasniti koliko me vrijeđa, ali to nikad nije doživjela niti ispravila. Pokušao sam sve da prekinem, pobjegnem, nestanem – ali ona je uporna i kad-tad pokleknem. Mrzim se zbog toga jer svjesno uništavam sebe i svoj život. Vidim da ću pokleknuti opet, a to ne želim! Kako da si pomognem?
Žao mi je da vam je teško i da se osjećate zatočenim u vrtlogu toksične veze, svjesni destruktivnosti, ali i dalje emocionalno vezani. Jeste li sigurni da želite prekinuti taj odnos? Pitam vas jer je najčešće upravo ova nesigurnost u konačnu odluku ona zbog koje na koncu pokleknemo, potkrijepljena nadom da će ovaj put biti drugačije, da se partner zaista promijenio.
Problem je u tome što se ljudi (rijetko) mijenjaju, posebice narcisi kakvog opisujete. Očekivanja i snovi koje gajite nažalost nisu realni - osobe koje manipuliraju ne mijenjaju se kad im objasniš koliko te boli. Ne žele razumjeti jer im to ne koristi i jer smatraju da je sve što si uzimaju njihovo pravo, neovisno o tome kako se drugi zbog toga osjećaju. Probajte stoga osvijestiti da vaše stalno objašnjavanje neće pomoći i da iskreno kajanje i ispriku od nje nećete dobiti, osim ako ima neke koristi od toga.
Ako ste donijeli u sebi odluku da želite prekinuti ovu agoniju, blokirajte je na svim kanalima i izbrišite sve njene kontakte. Bilo kakav kontakt s njom, pa i onaj najbenigniji opasni su za vas i stavljaju vas na tešku kušnju, posebice u trenucima slabosti, a kojih će zasigurno biti. Podijelite zato sve što se u vama događa s nekim, najboljim prijateljem ili zašto ne i terapeutom - terapija ili razgovor s nekim tko vas razumije može pomoći da emocionalno zacijelite, posložite misli i zadržite fokus na sebi i svojoj dobrobiti. Upravo u tom smislu, probajte osvijestiti i zapišite što ste izgubili u toj vezi, koju ste cijenu platili (i dan danas plaćate) zbog tog odnosa. Razmislite i zapišite kako se možete vratiti k sebi i posvetite se opet svemu onome što ste zbog tog odnosa zapostavili, sigurna sam da je lista poduža.
Zapišite sve razloge za prekid i svaki put kad osjetite potrebu da joj se javite čitajte ih i podsjetite se koliko ste zbog nje propatili. Vi to ne zaslužujete, nitko tko iskreno voli ne zaslužuje takvu patnju. Došlo je napokon vrijeme da ljubav potražite u zagrljaju koji će vas zagrliti iskrenim srcem, ne tamo gdje su zamke, laži i suze. Samo hrabro i sretno!
Već godinu dana imam poteškoće sa spavanjem. Što mogu učiniti da poboljšam san?
Pozdrav i vama, godinu dana dug je period i važno je da se uhvatite u koštac s ovim problemom s obzirom na to da je spavanje ključno za kognitivne funkcije, pamćenje i emocionalnu stabilnost.
Jedna trećina odrasle populacije pati od povremene nesanice, a čak 10 do 15 posto ima kronične probleme sa spavanjem – nažalost, niste usamljeni. Poteškoće sa spavanjem mogu imati različite uzroke – najpoznatiji (i najčešći) su stres, anksioznost, loše navike spavanja, ali i neki zdravstveni problemi, stoga bi bilo dobro kada biste napravili i potrebne liječničke pretrage. U međuvremenu svakako je važno da se usmjerite na sljedeće korake:
1. Poboljšanje pripreme za spavanje - stvaranje rutine koja počinje 60 – 90 minuta prije odlaska u krevet, treba uključivati lagano usporavanje i završavanje poslova i aktivnosti, cilj dobro osmišljene rutine je opuštanje
2. Krevet koristite isključivo za seks i spavanje – tijelo će vremenom već pri lijeganju automatski povezivati krevet sa spavanjem.
3. Pravilo 15 minuta - ako ne zaspite u vremenu od 15 minuta, trebate ustati iz kreveta i raditi nešto drugo dok se opet ne osjetite pospanim pa si ponovno dajete ‘’priliku od 15 minuta’’ – ponavljati dok ne zaspete.
4. Pravilo pospan – umoran: treba ići u krevet samo kada se osjećate umorno i pospano, a ne samo iz navike. Osobe koje pate od nesanice ne znaju prepoznati kada su umorne, a kada pospane. Znakovi pospanosti - umorne oči, bolni mišići, nekontrolirane reakcije kimanja glavom, manjak energije, zijevanje.
5. Izbjegavajte drijemanja - izbjegavati spavanje tijekom dana koliko god ste umorni, radije samo legnite ili se lagano istegnite. Spavanje preko dana može smanjiti potrebu za spavanjem navečer.
6. Većina insomnija je povezana s pretjeranom mentalnom aktivnošću - jednostavno previše razmišljate prije odlaska u krevet. Možda ležite u krevetu i razmišljate što sve morate napraviti sutra ili o tome što se taj dan dogodilo.... odredite stoga “vrijeme za brige” tri sata ili više prije odlaska na spavanje.
7. Postoji i drastičnija metoda - terapija ograničavanja spavanja (SRT) u KBT-u za nesanicu smanjuje vrijeme provedeno u krevetu kako bi povećala učinkovitost sna. Osoba prvo vodi dnevnik spavanja, zatim joj se postavlja čvrst raspored spavanja s kraćim vremenom u krevetu, koje se postupno produljuje kada san postane kvalitetniji. Ova metoda jača povezanost kreveta i sna, smanjuje tjeskobu oko nesanice i poboljšava ukupnu kvalitetu sna, iako u početku može uzrokovati umor. Ovu je metodu svakako preporučljivo provesti uz vodstvo i podršku stručnjaka.
Sretno!
Kako se riješiti emocionalnog prejedanja?
Emocionalno prejedanje je najčešće (nezdravi) način suočavanja s neugodnim emocijama poput tuge, dosade, usamljenosti, ljutnje ili anksioznosti. Prvi korak je razumjeti zašto i kada vam se to događa (okidači), usvojiti neke nove, zdravije načine suočavanja s neugodom pa postepeno iskorijeniti stare i loše obrasce prejedanja. Kako biste osvijestili kada vam se to događa, počnite voditi dnevnik u kojem ćete zapisivati sve situacije kada posežete za hranom. Pomognite si sljedećim pitanjima: Iz kojeg sam razloga sada posegnula za hranom (glad, dosada, umor, tjeskoba, usamljenost)? Ako osvijestite da ste gladni, razmislite što bi bilo dobro (i zdravo pojesti). Ako osvijestite da je neki drugi razlog okidač, pitajte se treba li vam baš sada hrana ili nešto drugo (odmor, razgovor, utjeha distrakcija)? Zapišite obavezno što ste jeli i kako ste se osjećali prije i poslije jela.
Sve ovo pomaže u prepoznavanju loših obrazaca koje treba mijenjati kao i u osvještavanju pravih potreba koje ste do sada utaživali hranom, a zapravo je potreba bila neka druga. Npr. ako koristite hranu za smirenje radije prošetajte, popijte čaj, duboko dišite, crtajte, slušajte glazbu. Kratka vježba, istezanje ili meditacija puno će više pomoći od prejedanja ako ste pod stresom. Ukoliko ste pak usamljeni, radije nazovite prijatelja pa popričajte ili odite na kavu zajedno. Kada osjetite poriv za emocionalnim jedenjem, odgodite za 5 minuta i za to vrijeme radite nešto drugo – znam da je teško izdržati, ali često poriv prođe sam od sebe kada ga ne utažimo odmah.
Osvještavajte i izgovore koje sami sebe pričate poput “od sutra ću na dijetu” ili “ma šta je sad jedna feta torte više” i slično – obavezno bilježite i njih i naučite imati spreman odgovor na svaku. Ako pak pokleknete važno je da se ne osuđujete – nema ništa gore za samopoštovanje, ali i promjenu loših navika, samokažnjavati se zbog neuspjeha – nije sve izgubljeno i vi niste loša osoba. Svaka promjena je proces i zahtjeva jako puno truda i strpljenja, ali i pogrešaka putem.
Stoga, ako kiksnete, recite sebi “ok, nisam trebala, sada se ne osjećam dobro, idemo dalje hrabro”. Svakako je važno da se naučite nositi s neugodnim emocijama na funkcionalan način – terapijsko pisanje, razgovor s bliskim ljudima, mindfulness, sport, bilo koji hobi koji vas ispunjava i opušta.
Pozivam vas da poslušate naš podcast na ovu temu. Ukoliko uvidite da ne možete sami, potražite stručnu pomoć psihoterapeuta koji će vas voditi u ovom procesu promjene i rasta. Sretno!
Molim vas savjet. Majka sam troje djece, a moj sin je na palijativi. Prije tri mjeseca rodila sam curicu nakon vrlo komplicirane trudnoće, a sada je beba bolesna – ima gripu. U strašnom sam strahu, dok je moj muž apsolutno ravnodušan.
Poštovana, iskreno mi je žao što prolazite kroz ovu situaciju, vjerujem da vam je strašno teško i da ste preplavljeni strahom i brigom – biti majka troje djece, brinuti se o teško bolesnom sinu i imati istovremeno novorođenče s gripom zaista je emocionalno iscrpljujuće, posebno kada se osjećate sami u tome. Ono što je sada od apsolutne važnosti je da vi budete dobro – znam da možda zvuči suprotno od očekivanog, ali ako vi niste dobro ne možete biti tu za svoju djecu.
Stoga, ako već niste, potražite za sebe pomoć i podršku u svim dostupnim oblicima – od bližnjih (nekog iz obitelji ili prijatelja s kojim možete otvoreno razgovarati i dobiti utjehu, ali i koji može uskočiti i praktično pomoći), kao i stručnu pomoć psihologa ili neku grupu podrške za roditelje s teško bolesnom djecom – ponekad nas najbolje mogu razumjeti i pomoći nam upravo oni koji prolaze isto. Tehnike disanja poput 4x4x4 (4 sekunde uzdišete, 4 držite dah pa 4 izdišete) mogu biti od velike pomoći za sabrati se u trenucima kada se osjećate preplavljeno. Više o njima možete pogledati na sljedećem linku.
Što se tiče vaše bebice, pretpostavljam da ste u kontaktu s liječnicima i da činite sve što je u vašoj moći i važno je da se fokusirate upravo na to – puno maženja, dovoljno tekućine, praćenje simptoma i, naravno, posjet pedijatru ako se stanje ne poboljšava. Fokus na akciju, a ne na katastrofične misli može malo umiriti um, važno je da ne hranite takve misli i da ne stvarate u glavi ružne scenarije. Što se pak tiče vašeg supruga, predlažem vam da pokušate iskreno i otvoreno porazgovarati s njime – sasvim je moguće da on ne zna kako izraziti brigu ili se nosi s tim tako da se povlači u sebe ili jednostavno ne zna kako pomoći – recite mu zato otvoreno što očekujete od njega i kako može biti koristan. Nadam se da će se tako trgnuti i početi ravnopravnije dijeliti s vama teret roditeljstva koji je trenutačno dosta težak.
Ne zaboravite, koliko god mislite da ste snažni, i sigurna sam da jeste jer sve ovo nosite na svojim leđima, ne morate, zaista ne morate i ne biste trebali prolaziti sami. Najveći znak snage je ponekad priznati sami sebi i drugima da ne možemo sami i pitati pomoć.
Čuvajte se, sretno!
U braku sam s narcisoidnom osobom koja me redovito psihički zlostavlja na temelju mog porijekla (moji roditelji su iz Bosne, ali nikad prije nisam zbog toga imala problema), kao i zbog mog izgleda. Citiram: "Crkla dabogda kakvu sam ženetinu oženio." Prijeti mi socijalnom službom i oduzimanjem bebe, iako je nije želio kada je saznao da sam trudna. Cijela moja obitelj i prijatelji ne mogu vjerovati da sam još uvijek s njim u braku. Ponekad se i sama pitam zašto. Njegova majka je pred kraj moje trudnoće bila u posjetu i teatralno odigrala scenu da ja uopće ne postojim – govorila je o meni u trećem licu jednine. Moje dijete, koje je tada bilo još u trbuhu, ponižavala je riječima "to dijete". Također, na pitanje zašto nam nije javila kada dolazi, izjavila je da može doći kad god ona želi, iako nema nikakve veze s našim kućanstvom.
Muž i ja smo kuću kupili zajedno, oboje otplaćujemo kredit, ali mi se redovito naglašava da nemam nikakva prava na nju jer je kupljena tri tjedna prije vjenčanja.
Prijavljivala sam zlostavljanje policiji – posljednji put su ga htjeli uhititi, ali sam potpisala izjavu da to nije potrebno jer nije bilo fizičkog napada. Upozorili su me da će idući put, ako ih pozovem, slijediti uhićenje. Ne znam što napraviti. Osjećam se iskorišteno, izmanipulirano i iznevjereno.
Iskreno mi je žao što prolazite kroz sve ovo, vjerujem da se osjećate iskorišteno, izmanipulirano i iznevjereno. Onaj kojem trebate moći vjerovati, vaš suprug, svakodnevno vaš život čini paklom. Iz svega što ste mi opisali čujem da ste žrtva zlostavljanja – nasilje nije samo fizičko, postoji i psihičko nasilje i njegove posljedice razorne su po naše psihofizičko zdravlje, osobni integritet i dostojanstvo. Sve ovo što doživljavate nije normalno, ne morate se na to naviknuti i zaista je važno da zaštitite sebe i svoje dijete.
Na vašem bih se mjestu za početak otvorila nekome od povjerenja (nekome iz vaše obitelji ili prijateljima) – sve ovo ne smijete i ne možete prolaziti sami, a posebno će vam trebati pomoć ukoliko/kada se odlučite na odlazak. Nadalje, važno je da potražite pomoć – javite se čim prije nekoj od udruga za zaštitu i pomoć ženama koje trpe zlostavljanje – oni će vas ne samo pravno savjetovati (surađuju s odvjetnicima koji se bave ovim područjem prava) već će vam moći pružiti i prijeko potrebnu psihološku podršku kako biste sačuvali svoje zdravlje, ali i postali motiviraniji i osnaženiji za donijeti potrebne odluke.
I nemojte se libiti prijaviti svako zlostavljanje - uhićenje je snažna poruka da se ne može nekažnjeno ponašati tako, kao i da nećete dozvoliti da se tako ponaša prema vama. Vaš suprug se neće promijeniti, ali vi možete donijeti odluku da sebe i dijete zaštitite od daljnjeg zlostavljanja. Zaslužujete da vas netko voli i poštuje, nemojte odustati...zbog svoje djece, ali i zbog same sebe.
Samo hrabro, i sretno!
Poštovanje,
imam 38 godina. Još od srednje škole imam problema s anksioznošću i napadajima panike, što je posljedica života u disfunkcionalnoj primarnoj obitelji (uz verbalnu i fizičku agresiju). Od 31. godine sam na terapiji antidepresivima. Moja dijagnoza je panični poremećaj. Pila sam Eliceu, koja je nakon tri godine zamijenjena Zoloftom. Uz Zoloft pijem Bromazepam i Sanval. Međutim, u posljednje vrijeme sve češće imam periode čestih anksioznih i paničnih napada, depersonalizacije i derealizacije, što me čini disfunkcionalnom na nekoliko tjedana (to se uglavnom događa zimi, koja mi posebno teško pada).
Mislite li da je vrijeme za promjenu terapije ili samo povećanje doze lijekova? Čitala sam da je Zoloft dosta zastario lijek. Inače, privikavanje na Eliceu mi je bilo relativno lako, a na Zoloft jako mučno i trajalo je gotovo dva mjeseca, uz mnogo nuspojava. Moja psihijatrica mi je govorila da moram biti strpljiva. Hvala unaprijed na odgovoru.
Poštovanje, žao mi je da se već godinama borite s ovim neugodnim poremećajem. S obzirom na to da punih 7 godina koristite antidepresive i da se sada ponovno suočavate s intenzivnim anksioznim epizodama, važno je dobro razmisliti što i kako dalje.
Zoloft (sertralin) nije zastario – i dalje je jedan od češće propisivanih antidepresiva, ali, baš kao ni ostali lijekovi, nije nužno najbolji izbor za svakoga. Postoji mogućnost da vaša psihijatrica predloži povećanje doze Zolofta, iako bi bilo dobro kada biste ju podsjetili da ste se u prošlosti lakše prilagodili na Eliceu (escitalopram) ili pak da razmotrite neki drugi antidepresiv koji biste mogli uvesti umjesto Zolofta. Što se pak tiče Bromazepama (benzodiazepin) i Sanvala (zolpidem), oboje izazivaju naviku te, ako se uzimaju duže vrijeme, može doći do razvoja psihičke i fizičke ovisnosti. Lijek se stoga smije koristiti samo za privremeno liječenje. Ako ih koristite redovito, oni bi mogli pridonijeti oscilacijama raspoloženja i povećati osjetljivost na anksioznost. Dugoročno, psihijatrica bi mogla razmotriti alternativu.
Svakako smatram da o svemu ovome morate razgovarati sa stručnom osobom, liječnikom - vašom psihijatricom i/ ili razmisliti o konzultacijama s nekim novim psihijatrom kako biste dobili drugo mišljenje i mogli donijeti najbolju odluku za vaše zdravlje. Ono što bih voljela potaknuti jest i vaš odlazak kod psihoterapeuta. Naime, anksioznost i njeni poremećaji se uspješno liječe kognitivno-bihevioralnom psihoterapijom, u kombinaciji s lijekovima ili čak bez.
Obzirom da se, unatoč farmakoterapiji, već godinama borite s tim problemima ne bi bilo loše odvažiti se na taj korak. Više o anksioznosti i paničnom poremećaju možete pogledati u našem videu.
Samo hrabro, i sretno!
Kako se prestati osjećati usamljeno? Kako izgraditi dobra prijateljstva, pronaći put do bliskosti i prevladati strah od intimnih odnosa? Naša psihologinja Tijana Debelić govori o osobnim odnosima – i zašto su nam važna.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici kolačića.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.