Ono što je najvažnije za početak jest stvoriti zdrav odnos prema hrani. Kakav je vaš odnos prema hrani? Kako se razvio taj vaš odnos prema hrani? Koja ste vjerovanja o hrani razvili kroz život (kako bi trebalo jesti, koje su namirnice zdrave, a koje to nisu, što je fino, a što nije fino, koja je funkcija hrane tj. zašto jedete, koja je uloga hrane u vašem životu i drugo)? Prva su pitanja koja si trebate postaviti kako biste osvijestili koliko je vaš odnos prema hrani zdrav, a koliko nefunkcionalan. Također, izrazito je važno osvijestiti jedete li emocionalno – pod time mislim da koristite hranu za ublažavanje/suočavanje s neugodnim emocijama (kada ste tužni, trebate utjehu, pod stresom ste) te koje se emocije i misli u vama pojavljuju nakon što ste pojeli hranu koju smatrate da niste smjeli ili koju ste pojeli u količini većoj od one koju ste si postavili kao dozvoljenu. Nakon toga jako je važno uvidjeti kakav je vaš jelovnik – od kojih se namirnica sastoji te osiguravaju li vam one potrebno gorivo za organizam kao i kako jedete kroz dan (i noć ako jedete i tada). Postizanje kontrole nad hranom zahtijeva svjesno upravljanje prehrambenim navikama, ali i prvenstveno emocijama, mislima i vjerovanjima o hrani. Počnite stoga pratiti što jedete (vodite dnevnik hranjenja par tjedana), pokušajte prepoznati i zabilježiti zašto ste tada jeli (glad, dosada, stres, tuga, društvena očekivanja). Probajte nakon ta dva tjedna uvidjeti kakva je situacija i gdje “griješite”. Moguće je da imate lošu rutinu obroka (jedete svaki dan bilo kad bez ikakvog plana i programa, da loše radite nabavku namirnica (nemate u frižideru zdrave namirnice pa često posežete za fast foodom ili grickalicama), da si previše branite neke namirnice u kojima uživate, a bilo bi bolje da si povremeno dozvolite u manjoj količini (zabranjeno voće je najslađe, ne zaboravite). Moguće je da se emocionalno prejedate (tražite utjehu u hrani ili se samokažnjavate prejedanjem), moguće je da ste u primarnoj obitelji razvili loš odnos prema hrani, nedovoljnu svjesnost o potrebama vašeg tijela i da uz hranu vežete vjerovanja koja vam otežavaju zdrav odnos sa istom. Kao što vidite, mogućnosti je puno, pa tako i prostora za istraživanje same sebe. Prvi korak uz zapisivanje što jedete, trebao bi biti upravo mindfulness jedenje il svjesno jedenje – pokušajte što svjesnije jesti ono što unosite u sebe (nemojte jesti uz televiziju, s nogu, pred kompjuterom). Ukoliko uvidite da ne možete sami provesti osviještene promjene obratite se nutriconistu (za edukaciju o prehrani i podršku u kreiranju individualiziranog plana prehrane) ili psihoterapeutu kognitivno-bihevioralnog usmjerenja koji će vam pomoći svojim vodstvom u promjenu odnosa prema hrani i usvajanju zdravijih načina nošenja sa neugodnim emocijama. Sretno!