Pojam abulična odnosi se na stanje abulije. Abulija je smanjenje ili potpuni gubitak volje i sposobnosti za donošenje odluka (intelektualna abulija) ili pokretanje akcija (motorička abulija). Abulija može biti simptom psihičkih ili neuroloških poremećaja, poput depresije, shizofrenije ili trauma mozga. Osoba koja je abulična može imati poteškoća u donošenju odluka, inicijativi ili čak u obavljanju jednostavnih zadataka (ustati se iz kreveta). Ovo stanje može značajno utjecati na kvalitetu života i često zahtijeva medicinsku i psihološku pomoć. Ako je toj ženskoj osobi laik (nestručna osoba) rekla u razgovoru da je abulična, moguće je da se odnosila na njezinu neodlučnost i nedostatak motivacije da se pokrene u željenom mjeru i donese potrebne promjene. 

Nositi se s ljudima koji stalno hvale svoju djecu može biti dosta izazovno, pogotovo ako osjećate da vam to stvara pritisak ili frustraciju. Kako bi vam bilo lakše nositi se s takvim ponašanjem, probajte prvo u sebi osvijestiti razloge zbog kojih vas ono toliko smeta (možda trigerira vaše osobne nesigurnosti, neispunjena očekivanja prema sebi ili svojoj djeci? Možda vas roditelji nisu hvalili kad ste bili dijete? Možda imate predrasude o ljudima koji grade vlastiti identitet primarno kroz roditeljstvo?). Svako iskustvo može nam biti korisna škola da dublje spoznamo sami sebe i narastemo još malo više. Nadalje, pokušajte razumjeti zašto ti ljudi hvale svoju djecu. Mnogi roditelji su jednostavno ponosni na svoju djecu i žele podijeliti taj ponos. Za druge to može biti način traženja potvrde ili podrške od drugih ljudi. Treći su pak pretjerano kompetitivni u životu općenito, pa tako i u roditeljstvu. Koji god bio pravi razlog, daje vam mogućnost uvidjeti da se s druge strane skriva čovjek koji vam svojim ponašanjem i riječima govori puno više o sebi, a manje o vlastitoj djeci. Pokušajte stoga pronaći malo suosjećanja za njih i reći im nešto poput „To je divno, baš mi je drago zbog vas!“ ili “Stvarno imate posebno dijete, vjerujem da ste jako sretni i ponosni!”. Tako, sve što ste rekli je apsolutna istina za svako dijete na ovom svijetu, poručili ste roditelju da radi dobar posao i dobili mogućnost podijeliti sada nešto o sebi (ili svojoj djeci) ako to želite. Ako hvaljenje prelazi granice i počnete se osjećati nelagodno probajte suptilno promijeniti temu razgovora na nešto drugo, reći nešto poput: „Zvuči super, dijete ti je divno! I, što još ima novog kod tebe? Što je s onim tečajem kojeg si upisala? Ili “Ajde baš mi je drago. No, reci, kakva ti je sada situacija na poslu?“ Ako ni to “ne pali” razmislit ćete hoćete li se početi družiti malo rjeđe s tim ljudima (ili čak i prestati) s obzirom na to da je cilj odnosa davanje i primanje i bitno je da se obje strane u odnosu osjećaju dobro. Samo strpljivo, i sretno!

Draga mama, ono što proživljavate je potpuno normalno i prirodno. Potreba za prijateljstvom i povezivanjem s drugima je prirodna (gotovo) svim ljudskim bićima. Kod vas je vjerujem značajno izražena s obzirom na to da još niste imali iskustvo pravog prijateljstva, i žao mi je da je tako. S druge strane, prirodno je i da ste razvili takve osjećaje prema pedijatrici vašeg djeteta – nježna, empatična i posvećena osobine su veoma poželjne u prijateljstvu i svatko od nas poželio bi sebi takvog prijatelja. A s obzirom na to da tako lijepo skrbi o vašem djetetu, ulijeva vam i osjećaj sigurnosti i povjerenja, također odlike divne prijateljice. Počnite stoga polako prihvaćati svoje osjećaje kao prirodne i normalne i razmislite o uključivanju u aktivnosti gdje možete upoznati neke nove žene (imati li neki hobi? Volite li planinariti? Idete li u crkvu?) s kojima ćete s vremenom moći razviti pravo prijateljstvo. Možda bi vam u tom smislu mogao biti od pomoći jedan video iz naše arhive https://www.youtube.com/watch?v=oZzrcbDcRcY, a koji govori upravo o prijateljstvu - što očekujemo od prijatelja? Što je pravo prijateljstvo? Kako prekinuti prijateljstva koja više ne funkcioniraju? Odgovore na ova i slična pitanja pronaći ćete upravo u ovom videu. Što se tiče vašeg odnosa s divnom pedijatricom, budite zahvalni na svojoj sreći (velika je to stvar imati takvog liječnika za svoje dijete!) ali i pokušajte zadržati svjesnost o profesionalnim granicama u toj situaciji. Na vašem bih mjestu i dobro razmislila o jačanju svog samopoštovanja kao i razvijanju vještine koja se zove asertivnost – čini mi se da niste do sada naučili dovoljno skrbiti o svojim potrebama i granicama i da ste kroz život gradili odnose s ljudima koji su se time okoristili. Želim vas utješiti i motivirati da je sve to moguće naučiti uz malo strpljenja i rada na sebi, da samostalno ili uz pomoć nekog dobrog psihoterapeuta. Želim vam divno prijateljstvo, upravo onakvo kakvo ste i sami spremni dati. Sretno!

Poštovana, žalosti me čuti da vaš partner piše (i misli) tako ružno o vama, ali i svim ženama. Nažalost, postoje na ovom svijetu muškarci koji ne poštuju žene (čitaj: mizoginija). Iako je to žalosna stvarnost koja nas uvijek pogađa, ona boli još i jače kada se radi o nama. Vjerujem da niste nikada ni sanjali da biste se mogli naći u vezi s takvim muškarcem. Nažalost, život nam se svima desi – puno toga planiramo, ali jednostavno nije moguće zaštiti se od svih nedaća koje nas mogu snaći na životnom putu. Iako pregledavati partnerov telefon nije pohvalno ponašanje, drago mi je da ste poslušali intuiciju i to učinili te da ste pronašli istinu. Koliko god ona bila bolna, omogućava vam da napustite na vrijeme odnos s osobom koja vas ne poštuje i ne voli na način na koji vi to zaslužujete. Izbor što ćete učiniti je svakako na vama, na vašem bih mjestu dobro razmislila što čini vašem samopouzdanju, životnom zadovoljstvu i općenito vašoj dobrobiti ulagati svoje vrijeme i srce u odnos u kojem ne dobivate isto zauzvrat. Vjerujem da nije lako okrenuti novu stranicu ali ponekad to život od nas traži. Samo hrabro, i sretno!

Odgovor na vaše pitanje nije nimalo jednostavan. Narcistički poremećaj ličnosti (NPL) karakterizira duboko ukorijenjeni osjećaj vlastite važnosti i superiornosti, nedostatak empatije i pretjerana potreba za divljenjem. Zbog tih svojih karakteristika, jedan od najvećih izazova u radu s njima je upravo njihova (NE)motivacija za promjenu. Naime, narcisi veoma rijetko priznaju da imaju problem jer vjeruju da su uvijek u pravu i krive druge za svoje probleme. Osvještavanje o potrebi za promjenom najčešće dolazi tek onda kada osoba doživi ozbiljne posljedice svojih ponašanja, poput gubitka neke osobe, posla ili ugleda. A čak i tada upitno je kaju li se iskreno za svoje postupke ili još jednom samo pokušavaju postići ono što žele pute raznih igrica i manipulacija (vratiti osobu, posao ili osvjetlati obraz pred drugima). Da bi se narcistična osoba osvijestila o problemu važno je pokušati koristiti stvarne situacije gdje se s njom onda reflektira o posljedicama koje njezino ponašanje ima na neku drugu osobu, konkretno npr. na vas. To se sve mora činiti na vrlo smiren i racionalan način. Osoba će iz prve odbijati vašu perspektivu no, ako ste ustrajni u postavljanju granica i nepopuštanju, možda ćete s vremenom uspjeti makar postići da uvide da s vama neće moći manipulirati. To posebno treba paziti – oni su majstori manipulacije i prvaci u izazivanju osjećaja krivnje. Ako ipak osoba s narcističkim tendencijama pristane na pomoć, opcije uključuju:
1. Kognitivno-bihevioralna psihoterapija (KBT) može pomoći osobi da osvijesti svoje nekorisne i pogrešne obrasce razmišljanja, ponašanja i vjerovanja.
2. Grupna terapija: može biti veoma korisna jer omogućava osobi da u sigurnom okruženju vidi svoje ponašanje kroz oči drugih ljudi te kako ono utječe na njih.

Draga moja, nažalost, život piše romane. A u romanima se svašta dogodi, lijepo i ružno. Bračna prijevara, koliko god ona bila bolna i nepravedna nije tako rijetka i mnoga srca se godinama od nje oporavljaju. Žao mi je da ste se nakon 25 godina braka našli u situaciji da ste prevareni od strane supruga. Još mi je više žao što ste za prijevaru nepravedno optuženi. Naime, osobe koje prevare svoje partnere ponekad pokušavaju opravdati svoje postupke tako što prebace krivnju na partnera – lakše im je tako živjeti sami sa sobom. To ponajviše rade ljudi koji imaju izražen narcizam u sebi (imaju potrebu osvjetlati vlastiti obraz i drugi su im krivi dok su oni žrtve). Naime, prevariti ili ne - izbor i odgovornost za taj čin su uvijek isključivo na nama – ako nismo zadovoljni u nekom odnosu odgovornost je na nama da to iskomuniciramo s našim partnerom/partnericom i ako se ne dese željene promjene mi uvijek imamo pravo otići iz tog odnosa prije prijevare. No, što je tu je, šteta je napravljena i sada se pokušavate izvući i spasiti odnos. Kako biste mogli prijeći preko ove situacije, izrazito je važno da se suprug neizmjerno potrudi povratiti vaše povjerenje svojim ponašanjima, a to počinje od preuzimanja odgovornosti za prijevaru pa onda o njegovom trudu da bude onakav partner kakvog želite (iskren, ljubazan, podržavajuć, odgovoran, nježan, suradljiv i ostalo). Vi ćete se naravno s vaše strane potruditi ne otvarati ovu situaciju nakon što ju duboko raščistite i nećete mu ju„stavljati pod nos“ u svađama. Neko će vrijeme sumnja i bol biti prisutne i sasvim je normalno da je tako. ali ako se suprug bude zaista potrudio popraviti odnos moguće je proći i kroz ovo. Hoćete li na koncu ostati u tom braku ili otići, odluka je koju ćete donijeti s vremenom. Možda će vas zanimati poslušati jedan podcast na ovu temu iz naše arhive https://www.budidobrobudice.com/podcast/zivot-nakon-prevare-mozemo-li-prezivjeti-posljedice-bracne-nevjere. Samo hrabro, i sretno!

Draga moja, hvala vam što ste podijelili sa mnom svoju priču, znam da ovo mora biti izuzetno teško za vas. Iz ovoga što ste mi napisali čini mi se da nešto nije u redu u vezi – stalni izgovori i odgađanje važnih odluka znakovi su da druga osoba nije spremna na ozbiljnu obavezu. Povrh toga, otkrivanje da vaš zaručnik koristi stranice za upoznavanje i pretražuje bordele ukazuje na njegov ozbiljan nedostatak poštovanja prema vama i vašoj vezi – takvo nešto nije i ne smije biti prihvatljivo u zdravoj vezi. Iz vašeg upita čitam i da vaš zaručnik koristi vašu ljubav prema njemu kako bi manipulirao vašim osjećajima - oslanja se na vašu spremnost da mu oprostite i ne mijenja svoje ponašanje. I što napraviti sada? Moj vam je najtopliji savjet da dobro razmislite je li to osoba s kojom VI želite provesti svoj život. Naravno da je vaša ljubav prema njemu važna, ali je za dobar i sretan brak važno da se i vi osjećate voljeno, poštovano, i sigurno. Zapitajte se stoga ispunjava li ova veza vaše potrebe i donosi li vam sreću i zadovoljstvo. Možda vam u donošenju odluke može pomoći razgovor s bliskim prijateljima, članom obitelji ili psihoterapeutom. Naime, razgovor s nekim tko je izvan situacije, objektivan, može otvoriti nove perspektive. Zapamtite, zaslužujete biti u vezi u kojoj se osjećate cijenjeno, voljeno i poštovano. Ako vaš zaručnik nije u stanju to vam i pružiti možda je došlo vrijeme da ozbiljno razmotrite svoju budućnost bez njega. Samo hrabro, i sretno!

Poštovani, mi nažalost ne možemo pomoći nikome tko ne želi pomoć. Osoba koja laže i vodi dvostruki život tako je izabrala i mi ne možemo pomoći joj da „progleda“ ili slično. Moguće je da u osnovi njenih ponašanja, a koja ste mi opisali u ovom upitu, postoji neki psihički problem ili poremećaj. Ne znam u kojem ste odnosu s tom osobom, ali najviše što možete učiniti jest savjetovati ju da razriješi svoj život (odluči s kime će graditi odnos – sa ženom ili ljubavnicom – i početi se ponašati u skladu s tom odlukom, bez igrica, laži, prijevara i dvostrukog života) kao i da potraži pomoć psihologa. Nažalost, više od toga nije na vama i pazite da se ne upletete pretjerano u priče koje vas se na koncu ne tiču jer, kako bi rekli u narodu, možete samo nagrabusiti. Sretno!

Poštovana i draga djevojko ili mlada ženo, želim vam najprije izraziti svoje najiskrenije saučešće zbog preranog gubitka majke. Vjerujem da vam je jako teško nositi se s ovime što vas je snašlo – osim gubitka majke tu je i naglo preuzimanje odgovornosti odraslog svijeta, a moguće i djelomično preuzimanje majčinske uloge. Vjerujem da je majka preminula od bolesti – to često jest okidač onoga što mi opisujete, a psihologija je tom problemu dala ime ZDRAVSTVENA ANKSIOZNOST. Smrt i bolest nekoga koga volimo potakne u nama svjesnost o našoj smrtnosti. Iako je briga o zdravlju dio života i prirodno je zabrinuti se ako primijetimo promjene koje se prije nisu pojavljivale ili neke neobične simptome kojima ne pronalazimo uzrok, zdravstvenu anksioznost opisujemo kao pretjeranu brigu o zdravlju koja se prečesto javlja, okupira nam misli i utječe na naše svakodnevno funkcioniranje unatoč informacijama kako ne postoji temelj za brigu. Ključ izlaska iz paklene spirale straha u koju možemo upasti jest prestati se stalno fokusirati i provjeravati simptome koje osjećamo te prestati katastrofirati o njihovim mogućim uzrocima. Bilo bi odlično kada biste od liječnice opće prakse zatražili uputnicu za psihologa ili psihoterapeuta koji vas može podučiti korisnim tehnikama nošenja s ovim problemom ili ako ste studentica potražite besplatnu pomoć studentskog savjetovališta. Idealno čim prije kako se ovaj problem ne bi rasplamsao i počeo vam otežavati život na duge staze. Molim vas, nemojte ga gurnuti pod tepih u nadi da će proći sam od sebe jer najvjerojatnije će se samo zakomplicirati. Djelujte stoga odmah baš kako ste već i krenuli s ovim upitom prema meni i bit ćete opet dobro. Dajte sebi prostora i za žalovanje i prihvaćanje gubitka majke, to je jedan bolan proces kojeg ćete morati proći... Zamolite podršku neke drage prijateljice ili prijatelja, teško je to sve prolaziti sam. Šaljem vam snažan zagrljaj, sretno!

Lijep pozdrav i vama. Žao mi je da prolazite kroz teško razdoblje. Koliko vidim, razdoblje je to promjena. Koliko god ih se mi ljudi bojimo, dobro je prisjetiti se da u životu “samo mijena stalna jest”. I kada je tako, dobro je, znači da rastemo, napredujemo, ne stagniramo. Kada rastemo kao ljudi duša nas boli baš kao što nas bole kosti kada rastemo kao djeca. Mislim da će vam u ovom trenutku najviše pomoći jedna zdrava svakodnevna tjelovježba (pola sata je sasvim dovoljno), neka dobra knjiga, što više bivanja u prirodi (makar šetnja u parku ako vam divlja priroda ili vrt nisu lako dostupni)  i vježbanje mindfulnessa. To je divna tehnika koja nas uči živjeti ovdje i sada – pronaći centar u sebi, učiti prihvaćati sve što se događa u nama i oko nas, otpuštati ono što nas muči i tišti, otvoriti se onome što jest i što dolazi, pa štogod to bilo, svjesni da je u nama sva snaga za proći kroz sve što moramo proći. U tom procesu rasta i oporavka može vam od velike pomoći biti i podrška bliskih ljudi, obitelji ili prijatelja, a zašto ne, i jedna kvalitetna psihoterapija. Budite blagi i nježni prema sebi, i ovo će proći. A pred vama je još cijeli jedan novi život koji počinjete korak po korak graditi već danas. Sretno!