Hero – Pitaj psihologa

Dobro je pitati

Odgovori na pitanja koja možda još nikome niste postavili, bliže su vam nego ikada.

Postavi pitanje psihologu

Kroz formular postavite pitanje potpuno anonimno, u bilo koje doba dana. Odgovore psihologinje Tijane Debelić potražite na ovoj stranici nakon 6. siječnja.

Postavi pitanje

Odgovori na pitanja nisu zamjena za stručnu pomoć, koja se mora odviti u direktnom kontaktu sa stručnom osobom (psihologom, psihoterapeutom ili psihijatrom). Napominjemo da kontakt forma nije pod stalnim nadzorom, te ukoliko vam je potrebna trenutna pomoć, molimo vas da se odmah javite svom liječniku ili pozovete hitnu pomoć. U Republici Hrvatskoj uvijek se možete javiti u Centar za krizna stanja i prevenciju suicida u KBC Zagreb, Kišpatićeva 12 bez najave i uputnice između 8 i 20 sati ili nazvati telefonom na 01/2376-470 od 0-24 sata.

Dobro je pročitati odgovore

Odaberi temu
×
Filtriraj sadržaj
Obriši filtre
17.1.2025.

Narušavanje partnerskog odnosa

P:

Trebam savjet kako dalje? Bila sam u vezi s muškarcem koji već ima dijete sa ženom s kojom nikada nije bio u braku. U vezi smo bili dvije godine, zaručili se i vjenčali. Trenutno smo šest mjeseci u braku i čekamo dijete. On tri do četiri dana tjedno provodi kod svog oca, gdje po cijele dane reže drva ili obavlja druge poslove. Ostaje tamo spavati, a mene kao suprugu zapostavlja i uopće me ne pita želim li i ja biti tamo s njim.

Živimo u mom stanu, gdje sam gotovo sav namještaj kupila ja. On je minimalno uložio i plaća samo režije, ni 100 €. No svu svoju plaću troši na oca i sestre, iako svi imaju vlastita primanja, dok meni kao supruzi gotovo ništa ne daje. Za dijete još nije ništa kupio – sve sam kupila ja. Za doček Nove godine otišao je slaviti kod svojih bez mene i ostao je tamo tri dana, jer sam mu prigovorila da je stalno kod svojih otkako smo se vjenčali, a mene ne doživljava.

Njegov tata se davno razveo i često mi prigovara da palim svjetla po njihovoj kući kad dođem u goste, iako to nije istina. Moj muž je, čini se, tatin sinčić – sve ga podržava, dok mene ne uvažava. Rekla sam mužu da ovako više ne mogu. Trudna sam, a on više brine o svojim nego o meni. Nedavno sam završila u bolnici s lažnim trudovima, a on je opet bio kod svojih i nije mi se javljao na telefon, iako sam ga molila da se javi jer sam imala bolove. Na kraju me moj tata odvezao u bolnicu, jer mužu je, očito, njegov tata najvažniji u životu.

O:

Kao ženi, a još više kao majci, jako mi je žao što prolazite kroz ovako izazovnu situaciju, posebno sada kada očekujete dijete. Važno je da dobro promislite što učiniti i nakon toga poduzmete potrebne korake kako biste zaštitili svoje zdravlje (i fizičko i emocionalno) te dobrobit vašeg djeteta.

Prvo što bi bilo važno napraviti jest pokušati smireno i otvoreno razgovarati sa svojim suprugom. Recite mu iskreno kako se osjećate te da vam je potrebna njegova prisutnost, podrška i ravnopravnija podjela odgovornosti u vašoj obitelji koju zajedno gradite. Probajte mu dati konkretne primjere (prije sjednite i sve zapišite kako vas emocije ne bi preuzele, a vi zaboravili što ste htjeli reći). Na primjer, spomenite situacije poput toga da su financije gotovo isključivo na vašim leđima, da vas nije htio voziti u bolnicu, već je to morao učiniti vaš otac, ili da vas danima ostavlja samu kod kuće i vraća se svojoj primarnoj obitelji.

Nemojte koristiti napadački ton, već cijelo vrijeme ističite kako se osjećate kada se on tako ponaša (usamljeno, nebitno, zapostavljeno, nevoljeno). Pitajte ga što on misli o svemu što ste mu rekli, smatra li da je takvo ponašanje prema vama u redu i kako vidi vašu budućnost te svoju ulogu u vašem životu kao suprug i otac. Pažljivo slušajte i nemojte ga prekidati, već dobro zapamtite njegove odgovore. Ono što vam kaže reći će vam ono što trebate čuti – bilo to ugodno ili ne. Na temelju toga znat ćete “na čemu ste”, odnosno što vas čeka ako on ne pristane na kompromis i promjenu.

Važno je da nakon što vam kaže svoje mišljenje, vi jasno izrazite svoja očekivanja i postavite granice – da očekujete sudjelovanje u pripremama za dolazak djeteta, emocionalnu podršku te ravnopravno ulaganje u zajednički život, bilo ono emocionalno, vremensko, financijsko ili drugačije. Ključno je da vaš partner razumije da ste vi sada njegova obitelj te da su njegove obaveze prema vama i vašem budućem djetetu prioritet nad njegovom primarnom obitelji.
Ako ne uspijete pronaći zajednički jezik, pokušajte mu predložiti odlazak na bračno savjetovanje kod stručne osobe. Ako ni tu ne bude htio surađivati, morat ćete dobro razmisliti je li ovo brak u kojem želite ostati i je li on otac kojeg želite za svoje dijete.

Svakako je bitno da što prije porazgovarate sa svojim bližnjima i zamolite ih za podršku i pomoć, osobito ako se odlučite na korake poput izlaska iz braka. Ne zaboravite da zaslužujete supruga koji će vas voljeti i biti uz vas, posebno u ovako osjetljivim trenucima kao što je trudnoća.

Štogod odlučili, uvijek imajte na umu da je vaše zdravlje prioritet – vaša i dobrobit vašeg djeteta moraju vam biti najvažniji. Samo hrabro i sretno!

10.1.2025.

Problem u vezi

P:

Moj partner, s kojim sam punih 17 godina, uvijek priča u jednini! I o stvarima i događajima u kojima smo zajedno bili. To mi sve više smeta.

O:

Vjerujem da vam to smeta i da se osjećate nebitno i nevoljeno zbog toga. Jeste li pokušali otvoreno razgovarati s njim o tome ili ste sve ove godine šutjeli i trpjeli? Naime, moguće je da vaš partner nije ni svjestan da se vi tako osjećate. Možda toj navici – pričanju u jednini o zajedničkim iskustvima – ne pridaje isti značaj kao vi. Za njega to možda jednostavno predstavlja prirodan način izražavanja, bez ikakve namjere da vas isključi iz tih priča ili da vam poruči kako mu niste dovoljno bitni.

Ako dosad niste razgovarali o tome, potičem vas da mu na nježan, iskren i otvoren način kažete nešto poput:

"Kada ti ovako pričaš u jednini o našem skijanju, osjećam se kao da ti nisam bitna. Možda nisi svjestan kako to zvuči, ali ja bih jako voljela da govoriš u množini kada pričaš o stvarima koje smo zajedno doživjeli. Je li to u redu?"

Nakon što mu to kažete, pratite njegovu reakciju.

Ako ste već razgovarali o ovom problemu, sjetite se kako je reagirao. Ako se ispričao i obećao da će to pokušati popraviti, ali mu ponekad "pobjegne", to je ljudski i može značiti da nema namjeru omalovažiti vas. U tom slučaju, ovo može biti samo njegova osobna navika na kojoj može raditi. Međutim, ako je samo odmahnuo rukom i rekao nešto poput "ne pilaj", moguće je da je vaš partner dosta usmjeren na sebe i da mari puno više za svoje potrebe nego za vaše. Da biste to potvrdili (ili odbacili), razmislite o njegovom ponašanju prema vama općenito.

Postavite si ova pitanja:

Je li inače brižan i pažljiv?

Dijeli li svoj život s vama i rado provodi vrijeme s vama?

Pokazuje li interes za vaše potrebe i osjećaje?

Ako je odgovor na ova pitanja uglavnom pozitivan, možda je pričanje u jednini samo njegova mana koju možete naučiti prihvatiti. Nitko nije savršen, i ako je u ostalim aspektima pažljiv i dobar partner, ovo ne mora biti problem koji ugrožava vaš odnos. Međutim, ako ste prepoznali da je vaš partner općenito samousmjeren, da većinu vremena radite ono što njemu najviše odgovara, da ignorira vaše potrebe i stavlja sebe na prvo mjesto, onda ovo njegovo pričanje u jednini može biti samo simptom dubljeg problema u vašoj vezi. U tom slučaju, razmislite je li to osoba s kojom zaista želite provesti svoj život.

Odluka do koje dođete, bila ona o daljnjem razgovoru, radu na vezi ili čak prekidu, mora prvenstveno uzeti u obzir vašu osobnu sreću i poštivanje vaših granica. Koliko god provedba te odluke bila teška, vaše zadovoljstvo i dobrobit trebaju biti na prvom mjestu.

Čuvajte sebe i svoje potrebe – nitko drugi to neće učiniti umjesto vas. Sretno!

10.1.2025.

Mobing

P:

Kako se boriti s mobingom na poslu?

O:

Pojam mobinga, koji se uvriježio u hrvatskoj stručnoj i znanstvenoj javnosti, potječe od engleskih riječi mob – ološ, svjetina, grupa – i glagolske inačice to mob – napadati nekoga, nasrnuti u masi, pogrdno ga nazivati. Mobing označava oblik ponašanja na radnom mjestu u kojem pojedinac ili skupina sustavno, tijekom duljeg vremena, psihički zlostavlja drugu osobu s ciljem ugrožavanja njenog ugleda, dostojanstva i integriteta.

Razlikujemo nekoliko vrsta mobinga:

  • Vertikalni silazni mobing javlja se kada nadređeni zlostavljaju podređene.

  • Obrnuti mobing podrazumijeva situacije u kojima podređeni zlostavljaju nadređenog, što je u praksi rjeđa pojava.

  • Strateški mobing je podvrsta vertikalnog mobinga u kojem se cijeli upravljački tim organizacije fokusira na psihičko zlostavljanje djelatnika koje smatra nepoželjnima ili nepotrebnima. Ova vrsta mobinga česta je u situacijama promjene vlasničke strukture poslodavca.

  • Bosing je još jedna podvrsta vertikalnog mobinga, u kojoj se nadređeni neprijateljski odnosi prema niže rangiranim radnicima, koristeći agresivno i vrijeđajuće ponašanje.

  • Horizontalni mobing odnosi se na zlostavljanje koje dolazi od osoba iz istog radnog okruženja, s jednakim hijerarhijskim statusom.

  • Horizontalni mobing često započinje konfliktom koji s vremenom prerasta u agresivne tendencije prema drugoj osobi. Žrtva postaje obilježena, izolirana ili predmet poruge, ponekad čak i proglašena glavnim uzrokom problema u radnom okruženju. U slučaju mobinga od strane šefa prema djelatniku, poruga često izostaje, ali kolege su svjesne situacije i možda pružaju tajnu podršku žrtvi, dok se pred šefom boje reagirati zbog potencijalnih posljedica.

Bez obzira na to prepoznajete li se u jednoj od ovih situacija, važno je poduzeti korake kako biste se zaštitili. Posljedice mobinga mogu biti ozbiljne – od narušenog mentalnog i fizičkog zdravlja do problema koji značajno utječu na svakodnevni život.

Evo nekoliko savjeta:

  1. Razvijte vještine asertivnosti. Važno je naučiti kako se zauzeti za sebe i obraniti od tuđih napada, čime čuvate svoj integritet, dostojanstvo i samopoštovanje.

  2. Potražite pravni savjet. Ako ste žrtva vertikalnog mobinga, informirajte se o zakonskoj regulativi i svojim pravima kako biste znali kako se zaštititi.

  3. Osigurajte podršku kolega. Iako možda ne mogu mnogo učiniti, emocionalna podrška kolega može značajno olakšati situaciju.

  4. Razgovarajte s bližnjima. Povjerite se osobi kojoj vjerujete i koja vam može pomoći, bilo kroz emocionalnu podršku ili pravne savjete.

  5. Razmislite o promjeni. Ako je radno okruženje nepodnošljivo, razmotrite mogućnost promjene posla ili premještaja unutar iste organizacije. Dugoročno je teško ostati zdrav u toksičnom okruženju.

Budite hrabri i čuvajte svoje zdravlje – to je najvažnije!

Sretno!

10.1.2025.

Napetost

P:

Stalno sam napet, nikad opušten. Nakon razvoda i bolesti nikako se ne mogu vratiti na staro.

O:

Jako mi je žao što prolazite kroz teško razdoblje u životu. I razvod i bolest spadaju pod traumatične životne događaje te mogu ozbiljno narušiti naše psihofizičko zdravlje i normalno svakodnevno funkcioniranje. Kada kažete “vratiti se na staro,” razumijem da stalna briga i napetost nisu nešto što vas prati od djetinjstva, već su posljedica ovih emocionalno zahtjevnih događaja. Za početak, ne bi bilo loše da potražite pomoć bližnjih – moguće je da do sada niste puno “koristili” takav vid podrške. Pritom ne mislim da se morate stalno jadati nekome o svojim problemima, ali svakako je korisno podijeliti svoje borbe s osobom za koju mislite da bi vam mogla pružiti razumijevanje i podršku, osobito kada zapnete u negativne misli ili raspoloženje.

Nadalje, bilo bi odlično kada biste posvetili malo više vremena nekom hobiju ili interesu koji vas opušta. U teškim razdobljima ne možemo očekivati od sebe istu količinu radnog elana. Važno je pronaći više razumijevanja za sebe, usporiti ritam, okrenuti se sebi, ugoditi si i skupljati energiju za dalje. Budite sigurni da će doći vrijeme kada ćete se osjećati bolje i kada će sve ovo biti iza vas. Kako biste si pomogli sa stalnom napetošću i brigama, preporučujem da se upoznate s meditacijom ili tehnikama relaksacije. Više o njima možete pronaći u jednom od videa iz naše arhive.

Ukoliko, unatoč ovim promjenama, kroz nekoliko mjeseci ne uočite željene pomake, bilo bi korisno potražiti pomoć stručne osobe – psihologa ili psihoterapeuta. Oni vam mogu pomoći osvijestiti vaše negativne misli i naučiti vas kako ih kontrolirati kako ne bi nepovoljno utjecale na vaše raspoloženje. Također će vam pomoći proraditi nefunkcionalna vjerovanja koja ste razvili kroz ove traumatične događaje, a koja vam sada otežavaju svakodnevno funkcioniranje.
Cilj nije vratiti se na staro, već izgraditi novog sebe – osobu koja će u sebe integrirati sve što joj se dogodilo i nastaviti kročiti kroz život mudrija i jača. U tom procesu budite blagi i strpljivi prema sebi. Teško vam je, ali s vremenom će biti bolje.

Sretno!

10.1.2025.

Promjena posla

P:

Poštovani, početkom ove godine dobila sam svoj prvi posao u privatnom poduzeću. Tek sam završila fakultet i na početku sam svoje poslovne karijere. Posao je u početku bio dobar i zanimljiv, međutim, s vremenom je postao toliko monoton da je to u meni počelo izazivati velike frustracije, ljutnju i razočaranje.

Počela sam tražiti drugi posao i prijavljivati se na razne natječaje. Krajem ove godine dobila sam premještaj u drugu službu i samim time nove radne zadatke. Direktor kojeg sada imam izrazito je dobar i susretljiv. Međutim, izabrana sam u uži krug za zaposlenje u drugom poduzeću. Za posao koji sada radim nema zamjene, odnosno radim ga samo ja. Muči me i ne znam kako da se odlučim. Još gore će mi biti kada budem trebala reći da dajem otkaz ako se zaposlim na drugome mjestu. Inače sam bezosjećajna osoba koja može podnijeti svaku promjenu, ali zbog ove situacije počela sam osjećati neku žalost jer će sav teret mog posla pasti na druge osobe, a moj novi direktor me jako poštuje i ima velike planove za mene.

Možete li mi pomoći u kojem smjeru da razmišljam, kako da se odlučim što da napravim i ako budem davala otkaz, kako da to kažem, a da ostanem smirena?

O:

Poštovana, razumijem da se osjećate rastrgano, između dvije vatre. Ono što prolazite zove se unutarnji konflikt i on se događa svaki put kada moramo donijeti odluku između dvije suprotstavljene, ali jednako nam vrijedne ideje. S jedne strane, dobro se odnose prema vama u poduzeću gdje trenutno radite – posao više nije monoton, i imaju velike planove za vas. S druge strane, izabrani ste u uži krug u novoj firmi koja vas privlači. Istovremeno, obje opcije nose i potencijalne negativne posljedice – bojite se razočarati dobrog šefa i ostaviti kolege u škripcu, dok se s druge strane pitate kako će vam biti na novom poslu i hoćete li požaliti zbog promjene.

Imate, dakle, dvostruki konflikt – nimalo lak zadatak. Unutarnji konflikti mogu biti paralizirajući, a ponekad ih ljudi riješe tako da ne donesu odluku, već prepuste sudbini, vremenu ili drugim ljudima da odluče umjesto njih. Iako je odluka odgovornost, svakako ne predlažem takvu opciju jer odgovornost za odluke o našem životu treba biti u našim rukama, kad god je to moguće. Na vašem bih mjestu sjela sama sa sobom, uzela papir i olovku te zapisala dva stupca: "posao gdje jesam" i "novi posao". Ispod svakog stupca navedite razloge koji vas drže na trenutnom poslu i razloge koji vas vuku prema novom poslu. Nakon toga pažljivo pročitajte navedene razloge i pokušajte osvijestiti jesu li oni zaista dobri za vas.

Na primjer, ako razmišljate ostati na starom poslu samo da ne biste opteretili druge svojim odlaskom, to je vrlo loš razlog za ostanak. Na prvu zvuči altruistično, ali dugoročno takva odluka nije mudra – ni za vaše zdravlje, ni za vašu radnu motivaciju. Vremenom biste mogli postati nezadovoljni, manje angažirani, ili čak razboljeti se zbog stresa i frustracije.

S druge strane, promislite o pravim razlozima odlaska u novu firmu. Što vas tamo privlači? Jeste li provjerili je li ono što očekujete zaista tako ili vas samo privlači novina i nepoznato? Temeljito razmotrite obje opcije i donesite odluku koja poštuje vaš osobni put i koja je za vas ispravna i zdrava.

Samo hrabro i sretno!

10.1.2025.

Loš odnos s nadređenom

P:

Imam 55 godina. Radim kao zapisničar na jednom sudu već 3 godine. Prije toga 18 godina nisam išla na posao, ali sam primala plaću jer mi je to moj bivši omogućio. Bila sam tih godina kućanica i bavila se našom curicom. Više nismo zajedno te sam dobila otkaz u njegovoj tvrtki.

Sad me smeta rad s kolegicom. Posao sam naučila izvrsno raditi, međutim, ona se stalno uzdiže nadamnom te nekad čak radi i moj posao. Sjedim s njom u sobi, ali rijetko pričamo. Ako ja nešto kažem u vezi politike ili ekonomije onda to odmah “popljuje”. Uopće ne poštuje moje mišljenje. Osjećam se nepoštivano i glupo. Kako se postaviti u svemu? Mislim da kolegica cijeni samo ljude s fakultetom.

O:

Žao mi je što se veliki dio dana osjećate loše – nepoštovano i glupo. S obzirom na to da na poslu provodimo osam sati dnevno, to je jako puno vremena i može snažno utjecati ne samo na vaše zadovoljstvo poslom nego i na život općenito, a dugoročno i na cjelokupno zdravlje (i fizičko i psihičko).
To što ste imali mogućnost primati plaću, a ne raditi, jest vaš dar i prokletstvo – zbog toga ste imali priliku biti uz svoje dijete puno više nego većina današnjih majki. S druge strane, niste iskoristili to vrijeme za ostvarivanje sebe kroz posao, što je, kako čujem, važan dio vašeg identiteta – stalo vam je do toga da budete dobri u svom poslu i da vas cijene.

Zapamtite, nitko nema pravo manjkati vam poštovanja i ponašati se prema vama na način na koji se ponaša sutkinja koju ste mi opisali. Jeste li već pokušali razgovarati s njom? Moguće je da uopće nije svjesna kako se ponaša prema vama.

Naime, jeste li posve sigurni da cijeni samo ljude s fakultetom? Često ljudi koji se tako bezobrazno ponašaju zapravo ne cijene nikoga osim sebe te imaju izražene narcističke crte (osobine koje, ako su pretjerano izražene, otežavaju život osobi, ali još više onima koji s njom žive). Više o narcizmu možete poslušati ovdje.

Sljedeći put kad krene u tom smjeru, možete joj, nakon što završi, reći nešto poput:"Draga kolegice, kada mi tako grubo odbrusite ili kažete da ništa ne razumijem, ne osjećam se ugodno niti poštovano s vaše strane. Najljepše vas molim da mi dozvolite da i ja imam svoje mišljenje, čak i ako je ponekad drugačije od vašeg. Je li to u redu?"

Ako još niste spremni za tako direktan razgovor, možete pokušati nježno postaviti granice kada vas sljedeći put uvrijedi, pa reći, primjerice:
"Razumijem, možda je vama to glupo, ali ja tako mislim i to je to," i nastavite dalje svojim putem kao da se ništa nije dogodilo.
Sigurna sam da ćete je iznenaditi. Svakako je važno da se postupno počnete ovako postavljati i da se ne povlačite. Vjerujem da će se s vremenom njezini istupi smanjiti i da će krenuti u potragu za novom žrtvom.

Samo hrabro i sretno!

10.1.2025.

Nepovjerenje u vezi

P:

Dobar dan, suprug je nakon 47 godina braka krenuo govoriti da sam imala ljubavnike. Ljudi kojima je vjerovao rekli su mu laži iz ljubomore. Nikada nismo o tome pričali, a meni nikada, ali nikada, nije palo na pamet da imam nekog drugog. Rekao je da lažem, što nije istina. Kako sada dalje? Dogovorili smo se da to više ne ćemo spominjati i da idemo dalje jer ne možemo živjeti jedno bez drugoga. Počele su takve nježnosti, kao da smo se ponovno zaljubili, bez obzira na njegove sumnje.

Moram šutjeti nakon svih tih poniženja. Kako dalje, kada je on siguran da sam to učinila?

O:

Dobar dan, iskreno mi je žao što vi i suprug prolazite kroz tešku emocionalnu situaciju koju ste mi opisali, a koja je rezultat ljubomore i zavisti drugih. Još mi je više žao što suprug nije ranije skupio hrabrost i otvorio vam se onih dana kada su ove ružne neistine došle do njega. Kada šutimo, zlo i sumnja u nama rastu, a protekom vremena sve je teže povjerovati da su to bile samo laži. Nažalost, i u vašem slučaju se pokazalo kako nedostatak iskrene komunikacije može biti opasan za odnos.

No, što je tu je; prošlost se ne može promijeniti, a jedino što možemo je ići naprijed. S obzirom na to da vi supruga nikada niste prevarili i da je on spreman ostati s vama unatoč tome što u njemu i dalje postoji sumnja, na vašem bih mjestu zaista pokušala pustiti sve ovo iza sebe. Naravno, potpuno je razumljivo da se osjećate loše jer ste nepravedno optuženi za nešto ružno što niste učinili, i još uvijek vam se ne vjeruje. No, ako budete njegovali takve misli i osjećaje, oni će samo rasti.

Usmjerite se radije na što više zajedničkih aktivnosti – sada ste u mirovini i oboje imate vremena. Zašto ga ne biste iskoristili za ponovnu izgradnju odnosa? Možda neki zajednički hobi, šetnje, putovanje ili bilo što drugo što će vam pomoći da živite lijepe zajedničke trenutke ovdje i sada. Prisjećajte se i zajedničkih lijepih trenutaka iz prošlosti – prolistajte stare albume s fotografijama, obiđite ponovno mjesta koja su za vas bila značajna tijekom braka (klupicu gdje ste se prvi put poljubili, kafić gdje ste pili kavu, kino gdje vas je prvi put zagrlio i slična mjesta).

Ono što vam predlažem jest da se fokusirate na ono lijepo među vama i pustite u prošlosti sve ono loše što vas je obilježilo. Naravno da ne možemo i ne trebamo zaboraviti takve situacije, ali neka nam padovi i neuspjesi budu prilika za učenje i rast – kako kao individue, tako i kao par – a ne osuda na smrt ili mučenje odnosa. Život teče naprijed kao rijeka; prepustite mu se.

Sretno!

20.12.2024.

Nezadovoljstvo u vezi

P:

Nisam sigurna griješim li. . Dečko živi sa svojima, i stalno s njima provodimo vrijeme. Na početku sam to mogla tolerirati, ali sada već gubim živce. Stalno me kritizira kako nešto napravim, slabo me hvali i često se samo šali na moj račun. Kaže da ne moram znati s kim ide na poslovne sastanke. Nisam sigurna pretjerujem li ili je on manipulator. Stalno govori da sam ljubomorna i da pravim scene. Ali nije li normalno da mi nije svejedno kad ima toliko kolegica i poslovnih sastanaka s njima?

O:

Razumijem da se osjećate frustrirano, razočarano i nesigurno. Vaše nezadovoljstvo je potpuno opravdano, jer su u vezi važne međusobna podrška, razumijevanje, otvorena komunikacija, bliskost i intima te osjećaj sigurnosti. To što vas dečko često kritizira, često se šali na vaš račun, ne poštuje vaše potrebe, ne traži vrijeme nasamo s vama i skriva informacije o svom poslovnom životu, sasvim prirodno vodi do vašeg osjećaja nesigurnosti i preispitivanja vašeg odnosa. Sasvim je normalno da želite znati više o njemu, da želite provoditi vrijeme s njim bez prisustva njegovih roditelja, da želite partnera koji će češće misliti i govoriti lijepe stvari o vama, nego one manje lijepe (posebno pred drugima), koji će imati više razumijevanja za vaše brige i strahove oko njegovih čestih sastanaka s drugim ženama. Osim ako niste i prije bili jako ljubomorni (problem je u tom slučaju i u vašoj nesigurnosti u sebe) ovo zadnje najvjerojatnije ne bi bio toliki problem da se inače u tom odnosu osjećate sigurno, voljeno i poštivano. No, čini se da u samim temeljima odnos ne funkcionira, ljubomora je posljedica nesigurnosti u odanost i ljubav druge osobe te snagu vašeg odnosa. Ako vam je stalo, pokušajte još jednom s njim započeti jedan otvoren razgovor u kojem ćete mu reći sve ovo, podijeliti s njim kako se osjećate u vašem odnosu i ono što biste vi voljeli (podijelite s njim svoje potrebe). Bez optuživanja i napadanja, samo podijelite svoju stranu priče i čekajte reakciju. Ako se otvori i počne pričati slušajte, ne prekidajte i postavljajte pitanja da još bolje razumijete. Ako vas još jednom prekine/ignorira/minimizira/banalizira/napadne vas i vaše osjećaje, dobro razmislite je li to odnos koji si želite. Ako je vaš odgovor negativan, razmislite o mogućnosti da taj odnos prekinete, da se posvetite sebi i osvještavanju partnera kakvog biste voljeli za sebe te da se otvorite životu i svemu onome što će vam donijeti. Koju god odluku donijeli, sretno od srca!

20.12.2024.

Potpora

P:

Poštovanje, sestra se od lipnja liječi od mikrocelularnog karcinoma pluća. Prošla je kroz 4 kemoterapije i 20 zračenja te je nakon toga, po preporuci onkologa, obavila MR mozga. Jučer je stigao nalaz koji pokazuje mikrometastaze na mozgu. Za nekoliko dana ide na dogovor o daljnjem liječenju. Budući da se vrlo dobro nosila s prethodnim terapijama i osjećala se solidno dobro, jučerašnji nalaz izazvao je u meni buru emocija i nevjericu. Nadala sam se da sve ide na bolje i da ima nade da će biti u onom malom postotku bolesnika koji mogu doživjeti više od dvije godine od otkrića bolesti. Sada samo plačem i pitam se kako joj dalje mogu biti od pomoći i dati joj podršku, a da pritom ne osjeti moj strah? Jako sam povezana sa sestrom, iako ona ima svoju obitelj i potporu u svakom smislu.

O:

Iskreno mi je žao da se vaša sestra bori s karcinomom, vjerujem da ste svi u obitelji jako prestrašeni i zabrinuti, posebno vi koji s njom imate tako prekrasan i snažan sestrinski odnos. Najgore je što se osjećamo potpuno bespomoćno, baš kao što se osjećate vi sada. Ali nažalost, to tako i jest, ne možemo ništa osim BITI TU za onoga koji se bori s tom opakom bolešću. Možemo im pokušati biti blizu, pružiti utjehu, osjećaj sigurnosti, pokazati da ih volimo i da smo tu za njih unatoč svemu. I pazite, ne moramo pred njima skrivati naše prave emocije – strah, zabrinutost, tugu, razočarenje, bespomoćnost – sve su to emocije koje je nemoguće ne osjećati i bolesna osoba nema dobrobiti niti očekuje da svi oko nje glume da se ništa ne događa. Naravno da ih nećemo u svakom našem susretu preplavljivati sa takvim emocijama, ali imamo pravo, čak je i dobrodošlo podijeliti s njima da se tako i mi osjećamo. Tako znaju da smo autentični i iskreni, ljudi od krvi i mesa, baš kao i oni. Ako pretjerano susprežemo svoje teške emocije, mogli bi i oni dobiti poruku da isto očekujemo od njih te im biti samo teret. Upravo suprotno, ono što želimo je stvoriti siguran prostor u kojem mogu slobodno reći sve ono što osjećaju u tom trenutku. Pronađite stoga u sebi još snage, nade i vjere da će se se sestra ipak izlIječiti i kročite dalje hrabro uz nju u nove borbe koje su pred njom. Možda vam u toj zadaći može pomoći i serija videa koje smo snimali pred par godina na projektu Budi TU, Budi CE, kao i neka od udruga koje pomažu osobama oboljelim od karcinoma i njihovim obiteljima poput Europa Donna Hrvatska gdje možete dobiti pomoć stručnjaka, ali i podršku te savjete onih koji prolaze istu borbu. Samo hrabro, i svako dobro od srca želim!

20.12.2024.

Hipohondrija

P:

Kako si pomoći u trenucima hipohondrije i negativnih misli?

O:

Prvo čega se morate prisjetiti svaki put kada vam negativna misao pokvari raspoloženje je da su to samo misli, nisu činjenice, da su najčešće pogrešne i neistinite, a čak i da to nisu, pitajte se je li vam korisno tako misliti. Odgovor je ne. Najgore što možete učiniti je krenuti ih hraniti – iz njih se vrlo brzo stvore cijele negativne spirale misli i najgori scenariji. U toj zadaći može vam pomoći rad na osvještavanju istih i njihovo bilježenje pa nakon toga propitivanje uz pomoć nekoliko pitanja poput: “Koji je dokaz da je ova misao točna? Ima li dokaza da bi mogla biti netočna? Koliko je realno da će se to dogoditi? Što je najgore u tome za mene? Mogu li to preživjeti? Pomaže li mi ovakav način razmišljanja? Koji bi mogao biti drugi pogled na ovo? Što bi za mene značilo da promijenim svoj način razmišljanja u tom smjeru? Što bih rekla prijateljici/prijatelju da tako misli?”. Sve su ovo pitanja koja služe kako bismo preispitali naše pogreške u mišljenju poput crnog-bijelog mišljenja, negativnog filtera, pretjeranog uveličavanja, emocionalnog zaključivanja ili katastrofiziranja. A sve su one česte baš u ljudima koji se bore sa zdravstvenom anksioznošću  - pretjeranom preokupiranošću vlastitim zdravljem ili zdravljem bliskih ljudi. Ono što je također važno osvijestiti je koja nerealistična ili negativna vjerovanja imate o zdravlju (“zdravlje je potpuno odsustvo simptoma” ili “tjelesne senzacije su opasne i predznak za neku bolest” ili “moram stalno osluškivati svoje tijelo kako bih reagirao/la na vrijeme”) te raditi na njihovoj promjeni. Prestati se stalno usmjeravati na svoje tijelo i razne simptome ključna je promjena – tu važi pravilo: kada tražite naći ćete! Stalnim usmjeravanjem na potragu za simptomima ih pronađete – ljudsko tijelo je živo i proizvodi razne senzacije koje su većinom potpuno bezopasne i nisu predznak nikakve bolesti. Važno je naučiti slušati svoje tijelo i krenuti u rješavanje simptoma ili potražiti pomoć liječnika samo onda kada je to potrebno. Za kraj, prestanite guglati svoje simptome i pretraživati Facebook grupe o bolestima – naći ćete hrpu zastrašujućih informacija i postaviti si desetak najgorih dijagnoza. Ali to već znate i sami, samo strah postane prejak pa ne možete izdržati, zar ne? Ukoliko ne uspijete sami, dobar psihoterapeut pomoći će vam u svim ovim zadacima. Samo hrabro, i sretno!

Povezani videi

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.