Poštovana, sve ovo što opisujete – trnci u rukama, aritmija, prekidanje glasa – znak je da vaš živčani sustav ulazi u stanje stresa, tzv. “bori se ili bježi”. Tijelo tada reagira kao da je u stvarnoj opasnosti, iako je riječ o emocionalnoj situaciji.

To nije slabost, već preosjetljivost na konflikt koja se često razvija zbog ranijih iskustava ili trauma. Ono što se kod vas događa kad vas netko napadne s povišenim tonom je aktivacija obrambenog mehanizma - organizam vas pokušava zaštititi, a posljedica toga su fizičke promjene koje vi doživljavate kao smetnje. Takva reakcija uobičajena je kod osoba koje su naučile izbjegavati sukobe (možda ste tako uspjeli “preživjeti” tijekom odrastanja?) i osjećaju da nemaju “pravo” odgovoriti.

Kako si možete pomoći? Moj prvi odgovor je uvijek disanje - u trenutku napetosti polako udahnite kroz nos, zadržite dah nekoliko sekundi i izdahnite polako na nos. To će vas centrirati, vratiti samoj sebi. Dodirnite onda neku čvrstu površinu, osjetite vlastite dlanove, stopala, kosu. Pomoći će vam da se vratite u sadašnji trenutak. Postoji još korisnih tehnika za nošenje sa stresom, a više o njima možete pogledati na ovom linku.

Što se pak tiče straha od konflikata, bilo bi odlično početi vježbati vještinu asertivnosti. U sigurnom okruženju, vježbajte kratke rečenice koje postavljaju granicu, npr. “Razgovarat ćemo kad oboje budemo smireni” ili “Molim te da spustiš ton, ne želim da razgovaraš sa mnom na ovaj način”. Ako uvidite da ne uspijevate sami, bilo bi dobro da potražite pomoć psihoterapeuta koji će vas voditi na tom putu – što se tiče vašeg odnosa s tijelom bila bi odlična neka od tjelesno orijentiranih psihoterapija, a za razvoj vještine asertivnosti preporučujem kognitivno-bihevioralnu psihoterapiju.

Zapamtite - to što osjećate ima razlog i moguće je naučiti kako se zaštititi. Imate pravo na miran razgovor i poštovanje, bez obzira na emocije s druge strane. Samo hrabro i sretno!

Najiskrenije mi je žao da se tako osjećate, čujem iz ovih riječi svu vašu bol i težinu života. Želim da znate da niste sami i da, iako vam se u ovom trenutku možda čini da rješenja nema, ono je uvijek tu negdje, samo ga mi ne uspijevamo uvijek vidjeti. Važno je zato tražiti pomoć od drugih i drago mi je što ste se obratili meni. Ja, nažalost, ne mogu naći rješenje za sve vaše probleme, ali vam mogu pomoći da pokušate pronaći malo više mira i nade kako biste pronašli u sebi potrebnu snagu za boriti se.

Za početak, postanite svjesni da dišete. Udahnite polako 4 sekunde, zadržite dah 4 sekunde, izdahnite 4 ili 6 sekundi. Ponovite ovo nekoliko puta prije nego li nastavite čitati, kao i svaki puta kada se uznemirite. Idealno je da udišete sve do trbušne šupljine jer je takav oblik dubokog disanja najdjelotvorniji, ali se nemojte u tome forsirati, poštujte svoje trenutačne mogućnosti. Disanje može postati vaše sidro za povratak sebi, posebno onda kada postaje neizdrživo. Više o disanju i ostalim tehnikama za nošenje sa stresom možete pogledati na ovom linku.

Drugi korak je osvijestiti da NE MORATE RIJEŠITI SVE SVOJE PROBLEME ODMAH. To je ogroman teret i nitko to ne može. Probajte to podijeliti na manje dijelove jer kad je sve zajedno, izgleda kao zid koji ne možemo srušiti. No, ako uzmemo jedan po jedan kamen, zid se polako počinje urušavati.

Zapitajte se što vas najviše boli? Što vam najviše smeta ili vas guši? Koji vam se problem sada čini najveći? Zapamtite, ne morate sve odjednom. I možete (morate!) pitati za pomoć. Ako želite, možete mi ponovno pisati pa ću vam pokušati pomoći savjetom koliko je u mojoj moći. Ako u bilo kojem trenutku osjećate da više ne možete ili da ste na rubu, molim vas – javite se nekome. Bilo kome. Prijateljici, članu obitelji, liječniku, psihologu. Postoje i brojevi za hitnu psihološku pomoć – pitati za pomoć je najveći čin hrabrosti. Sretno!

Preispitivanje sebe korisna je odlika ako je upotrebljavamo u razumnoj mjeri. Ona nam omogućuje da razmislimo o sebi i svojim postupcima, sačuvamo ono što smo dobro napravili, a korigiramo u budućnosti ono što bi mogli bolje. Pretjerano preispitivanje naravno nije dobro i dolazi iz nesigurnosti, straha da pogriješimo, da nismo dovoljno dobri ili da će nas drugi osuditi. Kako biste uspjeli u naumu da se pretjerano ne preispitujete, prvi korak je osvještavanje kada to radite, bilo bi dobro voditi dnevnik i zapisivati takve misli da uvidite uzorke ponašanja.

Nakon što ste osvijestili da se preispitujete, pitajte se: "Što bih savjetovala/o prijatelju/ici da se nalazi u ovoj istoj situaciji?" Ako uvidite da je odgovor drugačiji kada se radi o vama, nego li prijateljima, nemojte poslušati svoje misli. Sjetite se da su to samo misli, ne činjenice, i ne moraju biti točne ni istinite.

Važno je da počnete raditi na tome da prihvatite da su greške dio življenja - svi griješimo, to ne znači da smo loši ljudi. Ako nešto učimo iz toga onda rastemo i razvijamo se, a što je životni cilj. Ukoliko se pak bojite razočarati druge, zapamtite da se još nije rodio taj koji je svima ugodio. Neminovno je da ćete nekome stati na žulj, nekog drugog razočarati, nekoga rastužiti ili pak naljutiti. Jedino je važno da to ne radite namjerno i da se ispričate onda kada vam netko to dobronamjerno i iskreno kaže. I obvezno počnite raditi na jačanju svog samopoštovanja i samopouzdanja – u tome vam može pomoći vođenje pozitivnog dnevnika. Svakodnevno zapišite barem tri stvari koje ste dobro napravili. Samo strpljivo prema sebi i sretno!

Draga moja, hvala vam što ste ovako iskreno podijelili sa mnom svoje unutarnje borbe. Ono što ste opisali je ljudski, osjećaj da smo se negdje na putu izgubili.

Ono što pritom zanemarujemo je da se svima nama dogodi život – mnogo toga što smo kao djeca mislili da ćemo biti ili imati, se ne ostvari ili se ostvari u tempu i na načine koji su drugačiji od željenog. I onda budemo nezadovoljni, frustrirani i nesigurni u sebe i svoju vrijednost i sposobnosti.

Želim vam stoga reći da nigdje ne kasnite – imate 36 godina i još uvijek puno vremena za ostvarenje svega što želite u svom životu, od faksa, preko obitelji do putovanja ili štogod vas ispunjava i čini sretnom. Svatko ima svoj život i ne postoji jedan život koji bi svi trebali živjeti i zadaci koje svi moramo ostvariti određenim tempom kako bi bili sretni. Možda jedini pravi recept je živjeti autentično.

Čujem da se borite i s perfekcionizmom - ako nešto ne možete savršeno učiniti, radije to nećete ni početi, je li tako? Vaše odgađanje nije znak lijenosti, nego obrambeni mehanizam – vaš mozak želi izbjeći neugodu, strah od neuspjeha i osjećaj srama jer svaki put iznova samu sebe razočarate. Ovo je jako važno osvijestiti jer vi nemate problem s voljom, nego s pretjeranim očekivanjima prema sebi i samokritizirajućim unutarnjim govorom. Najvjerojatnije i jedno i drugo zbog nižeg samopoštovanja.

Fokus je dakle ojačati samopoštovanje, utišati (manje slušati) samokritike, usmjeriti se na ono što želite ostvariti (faks), postaviti ciljeve učenja, razbiti ih na manje i realističnije korake koju su vam dostižni, nagrađivati se za svaki korak prema cilju i veseliti se sitinim pomacima naprijed, početi učiti prihvaćati greške i neuspjeh kao sastavni dio ljudskog življenja i razvoja. Ići korak po korak, dan po dan.

A što ako pravo nije vaša ljubav? Iskreno, možda i nije, ali to svakako nećete spoznati prije negoli se bacite u ovaj izazov. U konačnici, čak i ako se ispostavi da nije, ponudit ćete sebi priliku usvojiti vrlo koristan alat koji vam može služiti u karijeri, ali i pomoći uvidjeti da “ipak možete” ostvariti ono što postavite ispred sebe, a što je jako važno za vaše mišljenje o samoj sebi. Naravno da diploma ne određuje vašu vrijednost, ali svi mi određujemo našu vrijednost prema tome koliko smo spremni baciti se u životne izazove. Ovo je prilika da se prepustite životu i da mu dozvolite da vam da priliku pokazati samoj sebi za što ste sve sposobni. Ja sam sigurna da to jeste. Samo hrabro i sretno!

Vjerujem da je ta osoba na vas ostavila golem trag. Iako takva potraga može biti kao traženje igle u plastu sijena, šteta bi bilo ne pokušati. Pokušajte se prisjetiti što više detalja o osobi (kako je osoba izgledala, je li s nekim bila? Smijala se? Pogledala vas? Imala nešto specifično - tetovažu, oznaku na odjeći) i mjestu i vremenu gdje ste se i kada sreli – svi ovi detalji mogu vam pomoći ako želite pokušati objaviti oglas potrage ili ju ponovno pokušati sresti na istoj lokaciji.

Možete objaviti oglas u lokalnim Facebook grupama, a na TikToku ili Instagramu možete staviti story ili video. Ako ste je pak vidjeli na stanici, u parku, trgovini ili negdje na vašoj svakodnevnoj ruti, probajte ići tamo nekoliko dana zaredom baš u to vrijeme, možda vam se posreći. Držim fige!

Draga gospođo, iz vaših se riječi jasno osjeti koliko vas ova situacija opterećuje i koliko duboko promišljate o vrijednostima odnosa u kojem se nalazite.

Vaša nelagoda i nezadovoljstvo nisu tu bez razloga - ne osjećate se viđeno, cijenjeno i sigurno u ovom odnosu. Sasvim je prirodno i inače, a posebice nakon 5 godina odnosa, očekivati poštovanje, međusobno razumijevanje i jasno definirane granice.

Kada partner održava kontakte s mnogim ženama, a posebno kada ignorira vaše osjećaje vezane uz to, tada se s razlogom postavlja pitanje: gdje ste vi u njegovom sustavu vrijednosti i tko ste vi za njega? On vam je jasno rekao da to ne namjerava mijenjati i time vam poručuje da njegovo pravo na „slobodu kontakata“ ima veću težinu od vašeg prava na osjećaj sigurnosti.

Možda nije ženskaroš, ali njegovo ponašanje svakako pokazuje emocionalnu nezrelost i nelojalnost prema vama kao njegovoj partnerici. Prije negoli mu izgovorite rečenicu “one ili ja” važno je da sami sa sobom iskreno raščistite što bi za vas bilo neprihvatljivo, a što biste eventualno mogli tolerirati, naravno, pod uvjetom da se osjećate sigurno i voljeno.

Ne zaboravite, imate pravo željeti (i živjeti!) odnos u kojem ćete se osjećati sigurno, poštovano i voljeno. Koju god odluku donesete, vodite računa o tome da uzima u obzir vašu dobrobit i životno zadovoljstvo. Sretno!

Pozdrav i vama! Vjerujem da vam nije lako, nalazite se zaista u čudnovatoj i zahtjevnoj situaciji.

Niste ludi – odnos šogorice prema vašem dečku nije uobičajen i prelazi granice takvog odnosa. Što to može značiti ne mogu tvrditi, ali je za razumjeti da u vama izaziva osjećaje ljubomore, zbunjenosti, nesigurnosti i frustracije. Drago mi je čuti da je vaš dečko pokušao postaviti granice prema njoj – to vam je potvrda da on za nju nije zainteresiran i da je odnos s njene strane očito jednosmjeran.

Kako se postaviti u toj “zbrčkanoj” situaciji? Najvažnije je da ne zaboravite tko ste vi i koje je vaše mjesto u odnosu s vašim dečkom: vi ste njegova djevojka, ona koju je izabrao i s kojom želi biti. Ne morate se nikome dokazivati niti se s nekim natjecati pa tako ni s njom. Stoga, kada budete otišli kod njegove obitelji na Prvu Pričest, radite na tome da se osjećate mirno i sigurno u sebe.

Budite, naravno, ljubazni, ali autentični. Ne pokušavaj se „svidjeti“ ni mami ni šogorici – neka vas upoznaju onakvom kakva jeste. Ako u nekom trenutku osjetite nelagodu, odite do toaleta, izađite na zrak, usmjerite se na započinjanje razgovora s nekim tko vam je simpatičan i čini da se osjećate ugodno – zapamtite, obiteljska druženja mogu biti naporna i nelagodna čak i članovima obitelji, niste sami u tome ☺

Obavezno pazite da se ne spuštate na nivo šogorice ukoliko bude imala neka pasivne komentare, pogledavala ili provocirala - ne reagirajte. Ignoriranje takvih stvari je jače od bilo koje rečenice. Ljudi vrlo brzo primijete tko se ponaša neprikladno i osudit će onoga koga osuditi trebaju, nemojte zbog neke svoje neprimjerene reakcije ispasti krivac.

Ne bi bilo loše kada biste s dečkom porazgovarali o svemu prije odlaska tamo – o svojim strahovima. Možete ga i zamoliti da vodite računa o tome da se vidi da ste povezan i stabilan par – dovoljni su povremeni i jednostavni pogledi, doticaji rukom ili pusa u prolazu da ljudi, i šogorica, dobiju poruku da ste si važni. Naravno da nećete glumiti ili to naglašavati već samo da budete slobodni i otvoreni to pokazati i pred drugima. Najvažnije je u svemu ovome da imate razumijevanje i podršku vašeg dečka. Samo strpljivo i sretno!

Pozdrav i vama! Vjerujem da vam nije lako, nalazite se zaista u čudnovatoj i zahtjevnoj situaciji. Niste ludi – odnos šogorice prema vašem dečku nije uobičajen i prelazi granice takvog odnosa. Što to može značiti ne mogu tvrditi, ali je razumljivo da u vama izaziva osjećaje ljubomore, zbunjenosti, nesigurnosti i frustracije.

Drago mi je čuti da je vaš dečko pokušao postaviti granice prema njoj – to vam je potvrda da on za nju nije zainteresiran i da je odnos s njezine strane očito jednosmjeran. Kako se postaviti u toj „zbrčkanoj“ situaciji? Najvažnije je da ne zaboravite tko ste vi i koje je vaše mjesto u odnosu s vašim dečkom: vi ste njegova djevojka, ona koju je izabrao i s kojom želi biti. Ne morate se nikome dokazivati niti se s ikime natjecati, pa tako ni s njom. Stoga, kada budete otišli kod njegove obitelji na Prvu pričest, radite na tome da se osjećate mirno i sigurno u sebe. Budite, naravno, ljubazni, ali autentični. Ne pokušavajte se „svidjeti“ ni mami ni šogorici – neka vas upoznaju onakvom kakva jeste. Ako u nekom trenutku osjetite nelagodu, odite do toaleta, izađite na zrak, usmjerite se na započinjanje razgovora s nekim tko vam je simpatičan i čini da se osjećate ugodno – zapamtite, obiteljska druženja mogu biti naporna i nelagodna čak i članovima obitelji, niste sami u tome. 

Obavezno pazite da se ne spuštate na razinu šogorice ukoliko bude imala neke pasivne komentare, pogledavala ili provocirala – ne reagirajte. Ignoriranje takvih stvari jače je od bilo koje rečenice. Ljudi vrlo brzo primijete tko se ponaša neprikladno i osudit će onoga koga treba osuditi – nemojte zbog neke svoje neprimjerene reakcije ispasti krivac onda kada to niste. Ne bi bilo loše kada biste s dečkom porazgovarali o svemu prije odlaska tamo – o svojim strahovima. Možete ga i zamoliti da vodite računa o tome da se vidi da ste povezan i stabilan par – dovoljni su povremeni i jednostavni pogledi, dodiri rukom ili pusa u prolazu da ljudi, i šogorica, dobiju poruku da ste si važni. Naravno da nećete glumiti ili to naglašavati, već samo biti slobodni i otvoreni to pokazati i pred drugima. Najvažnije je u svemu ovome da imate razumijevanje i podršku vašeg dečka. Samo strpljivo, i sretno!

Stres je prirodan fiziološki i psihološki odgovor na izazove, promjene ili situacije koje percipiramo kao prijetnje. Može biti pozitivan (eustres) kada nas motivira i pomaže nam da se nosimo s izazovima, poput pripreme za sportsko natjecanje, spašavanje života ili važne prezentacije. Međutim, prekomjerni ili dugotrajan stres (distres) može imati negativne učinke na fizičko i mentalno zdravlje. Loša je vijest da se stresa ne možemo potpuno riješiti jer bi to značilo da više nismo živi. Dobra je vijest da možemo usvojiti strategije koje nam mogu pomoći da se bolje nosimo sa stresom. Za početak, važno je naučiti gledati probleme iz više kutova kako bismo ih racionalizirali i smanjili strah, a potom je nužno okrenuti se rješavanju problema ili prihvaćanju situacije koju ne možemo promijeniti. Kako bismo te zadatke mogli odraditi što efikasnije, pomoći nam mogu neke kognitivne tehnike poput propitivanja naših iskrivljenih misli, i emocionalne tehnike poput mindfulnessa, psihofizičke relaksacije, raznih tehnika disanja, o kojima možete čuti više u sljedećem videu i podcastu. Svoje negativne misli možete pokušati propitati uz pomoć sljedećih pitanja: Koji su dokazi za i protiv ove misli? Imaš li konkretne dokaze koji potvrđuju tvoju misao, ili je ona temeljena na pretpostavkama i emocijama? Da moj prijatelj razmišlja ovako, što bih mu rekao/la? Postoji li neki drugi način da gledam na ovu situaciju? Može li postojati pozitivnije, realističnije ili uravnoteženije objašnjenje? Koliko će mi ova misao biti važna za 5 dana, 5 mjeseci ili 5 godina? Kako se osjećam kada vjerujem u ovu misao, a kako bih se osjećao/la da je zamijenim nekom korisnijom? Ova pitanja mogu vam pomoći da prepoznate automatske negativne misli i zamijenite ih realnijim i korisnijim perspektivama. Zapamtite, ne možemo uvijek kontrolirati situacije, ali možemo kontrolirati kako reagiramo na njih. Samo hrabro, i sretno!

Pozdrav. Žao mi je da vas to muči, vjerujem da vam nije lako nositi se niti sa svojim osjećajima, a niti s posljedicama svojih ponašanja kojih ste svjesni, za koje znate da nisu dobri za vas (ni vaše odnose s bližnjima), a opet ih ne možete kontrolirati niti promijeniti. Dobra vijest je da ste prvi korak prema promjeni već napravili, a to je upravo svjesnost o tome što trebate promijeniti da biste se osjećali bolje i imali ljepše odnose s drugima. Druga dobra vijest je da je moguće promijeniti takvo ponašanje obzirom da je ono samo “naučeno”, kao i velika većina vaših ponašanja. Vaša reakcija u situacijama konflikta, kada jednostavno ustanete i odete, može biti povezana s raznim mehanizmima obrane koje ste razvili tijekom života. Obzirom da ste odrasli u okruženju gdje su male greške bile glasno kritizirane i kažnjavane, vaš nesvjesni odgovor na to može biti pokušaj izbjegavanja konflikta kako biste spriječili eventualne kritike ili negativne reakcije. Osim toga, "bijeg" od problema može biti i način da izbjegnete suočavanje s boli, anksioznošću ili nekim drugim neugodnim osjećajima koje teško podnosite. Kratkoročno je ova strategija učinkovita jer vam omogućava da se smirite i izbjegnete trenutnu napetost i nelagodu, ali dugoročno šteti vašim odnosima jer ne omogućuje rješavanje konflikata i nesuglasica, pa tako ni osobni rast, a niti rast odnosa. Kako biste uspjeli promijeniti ovo ponašanje, posvetite se njegovom osvježavanju – kad osjetite da želite pobjeći iz situacije, zapitajte se čega se bojite. Umjesto bijega iz situacije, pokušajte u trenutku konflikta usmjeriti svoju pažnju na smirivanje. Različite tehnike disanja, uzimanje kratkih pauza, pa čak i izražavanje svojih osjećaja u mirnom i asertivnom tonu ("osjećam se preplavljeno, trebam trenutak da se smirim") mogu vam pomoći da ostanete prisutni u situaciji. Ako uvidite da vam je teško samostalno proći kroz ovaj proces, moj prijedlog je da pronađete dobrog psihoterapeuta koji će vas kroz njega voditi. Kognitivno-bihevioralna terapija učinkovita je metoda koja vam može pomoći naučiti prepoznavati i mijenjati upravo vaše negativne obrasce mišljenja i ponašanja koji su posljedica perfekcionizma i netolerancije na neugodu. Kroz terapiju ćete bolje razumjeti svoje emocionalne reakcije na konflikt i naučiti zdravije načine suočavanja s njim, suočiti se sa strahom od nesavršenosti i razviti zdraviji odnos prema greškama, ojačati samopoštovanje i izgraditi emocionalnu otpornost. Promjena neće doći odmah i bit će izazovna, ali svaki mali napor koji uložite dovest će vas korak bliže osobi koja želite biti. Samo uporno, strpljivo, i sretno!