Odgovori na pitanja koja možda još nikome niste postavili, bliže su vam nego ikada.
Poštovana, s dečkom sam u vezi dva mjeseca. Inače je vrlo brižan, pažljiv i nježan prema meni, no ponekad imam osjećaj da su mu prijatelji važniji od mene jer, kada je s njima, ne odgovara na poruke i na neki me način ignorira. Također me povrijedilo to što me nije poveo sa sobom na prijateljevu svadbu, navodeći kao razlog to da me nije upoznao s tim prijateljem. Znače li ovi znakovi da mu nije stalo do mene i da me ne voli ili sam možda sve malo preuveličala? Unaprijed hvala na odgovoru!
Draga moja, raduje me što si pronašla dečka koji je brižan i pažljiv prema tebi. S druge strane, razumijem tvoje brige i nesigurnosti vezane uz osjećaj nedovoljne pažnje kada je s prijateljima. Čini mi se da si očekivala da će te pozvati na prijateljevu svadbu, nakon čega si doživjela razočaranje. S obzirom na to da veza traje dva mjeseca, sasvim je moguće da se u ovoj fazi nalazite na različitim razinama očekivanja od same veze. Moguće je da je tebi provođenje vremena s njim visoko na listi prioriteta jer ti je s njim lijepo i želiš da što prije postanete još bliži i povezaniji. To je djelomično povezano i s tvojom rodnom ulogom, koja je društveno uvjetovana te često podrazumijeva veću usmjerenost na međuljudske odnose. S druge strane, muška se rodna uloga često opisuje kao usmjerena na djelovanje i neovisnost, pa im nerijetko treba više vremena da prioritiziraju odnos s partnericom, osobito na početku veze. Istraživanja pokazuju da su, u prosjeku, prvih osam mjeseci veze partneri pod snažnim utjecajem hormona zaljubljenosti, zbog čega im je često teže razmišljati racionalno. Moguće je da zbog toga intenzivnije doživljavaš navedene situacije. Kada prođe to razdoblje zaljubljenosti, možemo govoriti o drugačijoj vrsti odnosa, koju obilježavaju ljubav, stabilnost i privrženost. U tom je kontekstu važno osvijestiti vlastiti, ali i partnerov jezik ljubavi, pa bih ti preporučila da pročitaš nešto više o toj temi (Gary Chapman, Pet jezika ljubavi). Važno je naglasiti da je put prema kvalitetnoj vezi popločen razumijevanjem i otvorenom komunikacijom. Stoga bih te podržala da u situacijama kada te nešto muči u vašem odnosu i ne možeš si sama dati odgovor ili objašnjenje, pokreneš razgovor s partnerom kako biste zajedno došli do rješenja.
Sretno!
Kada sam pitala nadzornu sestru koliko dugo ću raditi druge smjene, s obzirom na to da ih već pet godina radim, odgovorila mi je: „Dok im ne porastu djeca.“ Osjetila sam se vrlo jadno i uvrijeđeno jer ja ne mogu imati dijete. Rekla sam joj: „Znači li to do 55. ili 60. godine, odnosno dok ne odem u mirovinu?“ Na to mi je odgovorila: „Do tada ćeš biti oslobođena.“ Međutim, kod nas se od dežurstava oslobađa tek u 60. godini. Molim vas za savjet što da učinim, jer je ova situacija za mene postala neizdrživa.
Hvala ti na pitanju i na iskrenom opisu problema s kojima se suočavaš. Razumijem da si povrijeđena i razočarana te da osjećaš nepravdu zbog neravnomjerne raspodjele smjena u odnosu na druge kolegice koje imaju djecu, dok se tebi ta želja, nažalost, nije mogla ostvariti. U ovoj situaciji možemo odabrati djelovanje ili prihvaćanje onoga što trenutačno jest. Drugim riječima, ako se odlučiš za djelovanje, predlažem da primijeniš tehniku rješavanja problema. Prvi je korak da bez cenzure popišeš sva rješenja ove situacije koja ti padaju na pamet. Drugi je korak odabir nekoliko opcija koje ti se čine najrealističnijima, a zatim za svaku od njih zapišeš pozitivne i negativne strane. Nakon toga svaku pozitivnu stavku procijeni po važnosti od 1 do 3, a svaku negativnu od -1 do -3. Na kraju zbroji pozitivne i oduzmi negativne bodove te ćeš dobiti rezultat za svaku opciju. Ona koja ima najviši rezultat može se smatrati predloženim rješenjem problema. Ova metoda pomaže jer omogućuje racionalno sagledavanje situacije i daje „crno na bijelo“ pregled mogućih rješenja. Ako se pak odlučiš za prihvaćanje, predlažem da se pokušaš što više usmjeriti na ono lijepo u svom životu i na stvari na kojima možeš biti zahvalna. Na kraju svakog dana zapiši situaciju koja ti je izmamila osmijeh na lice, ma koliko mala bila. To može postati svojevrstan dnevnik zahvalnosti koji ćeš s vremenom moći ponovno čitati i prisjećati se sitnica iz svakodnevice koje obogaćuju tvoj život. Istraživanja pokazuju da su najsretniji oni ljudi koji pomažu drugima i na taj način pronalaze svoju svrhu, kao i oni koji nastoje u životu vidjeti čašu „napola punom“. Također, sretnije su osobe koje se, uz profesionalnu ulogu, bave različitim aktivnostima, primjerice tjelesnom aktivnošću, redovitim socijalnim kontaktima s obitelji i prijateljima, kreativnim hobijima, stjecanjem novih znanja, putovanjima i slično. Drugim riječima, to su osobe koje većinu svog vremena i novca ulažu u raznolike doživljaje, a ne u materijalne stvari, jer one pružaju tek kratkotrajno zadovoljstvo. Želim ti svu sreću u odabiru koji će najviše odgovarati tvojim potrebama.
Lijep pozdrav! S dečkom sam u vezi pet godina. U listopadu 2022. godine dijagnosticirana mu je shizofrenija. Simptome shizofrenije imao je i prije toga, no tada je po prvi put razvio izražene pozitivne simptome, odnosno glasove i halucinacije. Od tada su se epizode nekoliko puta vraćale, ali same epizode nisu toliki problem. Od trenutka kada mu je dijagnosticirana shizofrenija, više ne radi (ne radi već tri godine), nema volje ni za što, ne pokazuje empatiju, izrazito je hladan te se udaljio od svih ljudi, pa čak i od obitelji. Većinu vremena provodi u sobi, slabo komunicira, a pamćenje mu je izrazito loše. Jedino što radi jest da se kupa, jede i spava, pri čemu spava od deset navečer do dva poslijepodne.
S obzirom na to da živimo zajedno, ne znam kako da mu pomognem, a i naš se odnos znatno promijenio zbog bolesti. Komunikacija je slaba, a hladan je i prema meni. Terapiju su mu već više puta mijenjali – bude mu bolje mjesec ili dva, a zatim se stanje ponovno pogorša. Terapiju ponekad uzima na svoju ruku u dvostrukoj, pa čak i trostrukoj dozi. Čim se probudi, uzme dva diazepama jer je izrazito nervozan i bez diazepama nije u mogućnosti ni pripremiti kavu. Molim vas za savjet. Trenutno uzima diazepam, Akineton, kvetiapin i Riset.
Lijep pozdrav! Situacija koju si opisala izuzetno je teška i na duge bi staze umorila i najjače pojedince. Vjerujem da se vaš odnos uvelike promijenio, a tome značajno doprinose izraženi negativni simptomi shizofrenije, na koje lijekovi u pravilu slabije djeluju nego na pozitivne simptome. Velik problem predstavlja i ovisnost o benzodiazepinima, kao i uzimanje terapije na vlastitu ruku, u dvostrukim i trostrukim dozama. To je ozbiljan problem ne samo za njega u zdravstvenom smislu, već i sigurnosni rizik za tebe, s obzirom na to da živite zajedno, a njegovo stanje nije pod kontrolom i učinci prekomjernih doza ne mogu se predvidjeti. Vrlo je važno da što prije komuniciraš njegovo stanje s psihijatrom kod kojeg se partner liječi, jer će on moći dati najbolji prijedlog za daljnje korake. Preporučljivo je zapisati sve što si i meni navela, kako pod stresom ne bi propustila nešto važno. Sama ćeš procijeniti ima li smisla uključivati partnera u taj razgovor ili je, s obzirom na njegovo trenutačno stanje, bolje da ga obaviš sama. Ako nadležni liječnik nije informiran o ovako važnim okolnostima, ugrožavaš i svoje i njegovo zdravlje. Željela bih naglasiti i važnost brige o sebi. Ovo je iznimno velik teret koji nosiš već nekoliko godina i može dovesti do sagorijevanja ako nemaš adekvatnu podršku. Psihoterapija za partnere osoba sa shizofrenijom nešto je što bi se trebalo podrazumijevati kako bi se očuvalo vlastito mentalno zdravlje i dobrobit. Imaj na umu da si već učinila jako puno, nalaziš se u situaciji koja bi svima bila izrazito zahtjevna i, ako osjećaš negativne emocije u vezi s tim, to nikako ne znači da si loša osoba, već samo da si čovjek od krvi i mesa.
Lijep pozdrav, obraćam vam se jer osjećam potrebu razgovarati o iskustvima iz djetinjstva za koja vjerujem da i danas utječu na mene. Imam 30 godina i u braku sam osam godina. U dobi od otprilike osam do devet godina bila sam izložena neprimjerenim i zbunjujućim situacijama sa starijom sestrom (dvije godine starijom) i rodicom (isto godište kao i ja), koje su imale seksualnu konotaciju. U to vrijeme nisam imala razumijevanje o tome što se zapravo događa, ali sam osjećala zbunjenost i nelagodu. O tim iskustvima nikada nisam razgovarala ni s kim. Danas primjećujem da ona vjerojatno imaju utjecaj na moj emocionalni i seksualni život – teško mi je u potpunosti se opustiti u intimnim odnosima, imam poteškoće s uživanjem i ne mogu doživjeti orgazam. Također osjećam da to utječe i na moj odnos prema muškarcima. Voljela bih uz stručnu pomoć bolje razumjeti ta iskustva, njihov utjecaj na mene te raditi na iscjeljenju i poboljšanju kvalitete svog života. Hvala vam unaprijed na razumijevanju.
Lijep pozdrav, hvala ti puno na povjerenju i otvorenosti kojom si opisala svoja iskustva. Već sama odluka da o tome progovoriš govori o tvojoj snazi i samosvjesnosti. Žao mi je što si prošla takva neugodna i neprimjerena iskustva te što se ona odražavaju na tvoj sadašnji emocionalni i seksualni život. S obzirom na događaje u tako ranoj dobi, u kojoj dijete nije ni fizički ni emocionalno zrelo da ih u potpunosti razumije, sasvim je normalno da su u tebi izazivali nelagodu i zbunjenost. U mlađoj je dobi osobito važno imati mogućnost otvoriti se nekome i proraditi ono što nam se događa kako bismo ta iskustva mogli integrirati u svoju osobnost. Poteškoće koje danas primjećuješ nisu znak da s tobom nešto nije u redu, već su razumljiva posljedica ranih iskustava. Kroz psihoterapijski rad u sigurnom prostoru imaš mogućnost ostvariti psihoterapijske ciljeve koje sama postaviš, a jedan od njih može biti, primjerice, povećanje osjećaja ugode u intimnim odnosima sa suprugom. Kroz niz različitih tehnika i vježbi postupno ćeš raditi na stvaranju osjećaja slobode, opuštenosti i povezanosti u odnosu prema sebi i drugima. Pri odabiru psihoterapeuta preporučila bih ti da potražiš stručnu osobu koja ima edukaciju iz EMDR-a (Eye Movement Desensitization and Reprocessing) ili somatskih pristupa te iskustvo u radu s traumom i osjećajima nelagode u tijelu. Ohrabrujem te i podržavam u odluci da radiš na sebi te te potičem da se što prije odvažiš na početak terapije, jer svakako zaslužuješ imati bolju kvalitetu života. Želim ti svu sreću na tvom putu prema vedrijoj, opuštenijoj i samopouzdanijoj verziji sebe!
Imam prijateljicu iz djetinjstva i poznajemo se još od osnovne škole. Već dulje vrijeme naš mi je odnos izrazito naporan. Kako stari, stalno govori o godinama i o svemu što je muči. Ne vježba, ne kreće se, a većinu vremena provodi obilazeći djecu i unuke te se žrtvuje preko svake mjere. Pokušavam joj objasniti koliko je važno kretanje i briga o sebi, no ona to u potpunosti ignorira i i dalje me emocionalno opterećuje. Imam dojam da se ponekad ponaša pasivno-agresivno. S druge strane, u meni se javlja osjećaj krivnje. Ne želim prekinuti kontakt, ali moj je život danas znatno drugačiji. Nije savršen, no nastojim raditi na sebi koliko god mogu. Molim vas za vašu perspektivu i savjet. Hvala unaprijed.
Za početak, želim te pohvaliti jer mi se čini da si uistinu prava prijateljica već dugi niz godina. Prijateljica koja zaista brine, prisutna je i kada je jako teško te nastoji pomoći ukazivanjem na promjenu koja bi mogla učiniti bitnu razliku u kvaliteti života i povećati dobrobit osobe. U isto vrijeme, čini mi se da je tvoja prijateljica već dulje vrijeme obuzeta pesimizmom, nalazi se u začaranom krugu žaljenja te nema volju išta promijeniti. To se može zorno opisati time da je prijateljica u poziciji „žrtve“, dok ti preuzimaš ulogu „spasitelja“, nudeći niz rješenja i opcija te motivirajući je na sve moguće načine. Takva dinamika djeluje iscrpljujuće, a iz frustracije možeš postati tzv. „progonitelj“, što može dovesti do grubosti prema sebi ili prema drugima. Na kraju te psihološke igre često dolazi do negativnih ishoda za obje strane – iscrpljene svime, i mi padamo u ulogu žrtve, dok druga osoba nije napravila nikakvu promjenu. Ako se pronalaziš u ovom opisu, za više informacija možeš pročitati nešto više o transakcijskoj analizi. Hvalevrijedno je što radiš na sebi i što i dalje želiš održavati kontakt s njom. Daj si dopuštenje postaviti vlastite granice i dozirati druženje kada za to osjetiš potrebu, kako bi očuvala vlastito dobrostanje. Također, podsjetimo se da svatko od nas ima mogućnost izbora i vlastitu odgovornost za nošenje s donesenim odlukama te da neke stvari, nažalost, ne možemo učiniti umjesto drugih.
Poštovani, iako sam u kasnim dvadesetima, muče me teške traume uzrokovane srednjoškolskim zlostavljanjem. Bila sam najbolja učenica u razredu i uzornog vladanja tijekom svih godina obrazovanja te sam imala drage i prijateljski nastrojene profesore. Bili smo vrlo velik razred i gotovo su ga u cijelosti činile djevojke. Razrednik je bio drag, ali izuzetno popustljiv te uopće nije reagirao na nasilje koje se odvijalo pred njegovim očima, bilo prema meni, bilo prema drugima. Maltretirale su me dvije djevojke i jedan dečko, a osim njih i mnogi drugi učenici iz razreda bili su drski i bezobrazni prema meni, kao i prema drugim učenicima koji nikome nisu ništa učinili. Trpjela sam ismijavanje, ruganje i vrijeđanje. Svo troje imali su velikih problema s profesorima zbog svojeg ponašanja. Jedna je imala histerične ispade i zalupala vratima profesorima, a druga je čak ozbiljno ozlijedila profesora te bila suspendirana s nastave na dva tjedna. Vršnjačko okruženje bilo je toliko toksično da gotovo nije moglo biti toksičnije. Kada sam se jednoj od njih suprotstavila, prijetile su mi fizičkim nasiljem. Prijavila sam ih i time si navukla osude te osvetu. Sa šesnaest godina započeli su napadaji panike, socijalna anksioznost i gubitak samopouzdanja. Iako je sve to prošlost, te me traume i dalje progone. Kako da izgradim samopouzdanje i riješim se stresa? Hvala na izdvojenom vremenu i odgovoru.
Draga moja, hvala ti na povjerenju i na svemu što si podijelila sa mnom. Vjerujem da nije bilo nimalo lako otvoriti se i govoriti o traumama koje si proživjela. Iskreno mi je žao zbog svega što si prošla tijekom srednjoškolskih dana – to nisi zaslužila. Posve je razumljivo da su takva iskustva ostavila traga i utjecala na razvoj poteškoća koje danas osjećaš. Dobra je vijest da se na tome može raditi i da je moguće postupno ostaviti terete prošlosti iza sebe. Kod osoba sa sniženim samopouzdanjem često se događa da osobno prihvaćaju samo negativne povratne informacije, dok se one pozitivne lako zanemaruju ili odbacuju. Moguće je da je i kod tebe prisutan takav obrazac. Zato bih voljela da se, kada sljedeći put pomisliš nešto negativno o sebi, zapitaš: što bih rekla dragoj osobi kada bi mi priznala da o sebi razmišlja na takav način? Često smo sami sebi najstroži kritičari, iako bismo prema sebi trebali biti jednako blagi i podržavajući kao prema najboljim prijateljima. Kao jedan od konkretnih koraka, predložila bih ti da počneš voditi dnevnik za jačanje samopouzdanja. Svaki dan zapiši tri osobine koje kod sebe cijeniš te jedan uspjeh toga dana, bez obzira na to koliko ti se on činio malenim – svaki uspjeh je važan. Neovisno o tuđim mišljenjima i ponašanju, samom činjenicom da jesi – ti si vrijedna. Uz to, korisne mogu biti i redovite vježbe mindfulnessa koje pomažu u razvoju blagosti prema sebi i lakšem nošenju sa stresom. Također, možeš napraviti dvije liste: jednu s aktivnostima koje ti pričinjavaju ugodu i drugu s aktivnostima koje kod tebe jačaju osjećaj kompetentnosti. Svaki dan nastoj izdvojiti vrijeme za barem jednu aktivnost s obje liste. Ako i dalje osjećaš da ti je svakodnevno funkcioniranje otežano, za dublju proradu traume i nošenje s anksioznošću preporučujem razgovor s psihoterapeutom. Kroz proces psihoterapije moguće je postupno graditi osjećaj sigurnosti, samopouzdanja i unutarnjeg mira te opuštenije zakoračiti u novo životno razdoblje. Od srca ti to želim, jer to uistinu zaslužuješ.
Poštovana. U braku sam 16 godina, imamo četvero djece, najmlađe ima 14 mjeseci, najstarije 15 godina, a ja imam 37 godina. Suprug je alkoholičar, pije od jutra, dan započinje rakijom, a završava s pivom. Svaku večer u kući popije pivo kao desert prije spavanja. Ima nesanicu, ne može spavati. Ja obavljam sve poslove oko djece, kuće, sve. On radi privatno od kuće, nekada sat vremena, nekada dva, maksimalno tri, i nema posao svaki dan. Agresivan je kada je pijan. Ja nemam ničiju podršku, jer su mi roditelji sebični i govore da ostanem u braku, jer gdje ću ja s četvero djece. Moji su u drugom gradu. Trebam li ja živjeti nesretna i depresivna takav život jer kako ću sama s djecom, ili da iznajmim stan, iako će biti teško, te pokušam novi život sa svojom djecom daleko od njega? On ne prihvaća problem, a i njegov otac je pio, i nikada nisam bila sretna zbog njegovog pijenja. Hvala vam unaprijed na odgovoru.
Draga moja, prije svega, žao mi je jer proživljavaš sve navedeno u braku. Osjećam da na svojim leđima nosiš previše toga i kao žena i kao majka. Alkoholizam je kao i svaki drugi oblik ovisnosti veliki problem protiv kojeg se svakodnevno treba boriti i ta borba je teška i izazovna. Navela si da suprug nije svjestan problema, što dodatno otežava situaciju, kao i nedostatak podrške od strane roditelja. Uz sve navedeno, ne trebaš birati živjeti nesretna i depresivna. Svaka osoba ima pravo na izbor najbolje opcije za sebe. U životu slikovito dobijemo karte s kojima igramo i naš je zadatak igrati najbolje što možemo za sebe i svoju dobrobit. Nitko ne može donijeti odluku umjesto tebe o tome kojim putem bi krenula i koja je najbolja opcija za sebe - je li to put borbe protiv alkoholizma, iznajmljivanje stana i odvojeni život od supruga ili neka treća opcija. Molim te da dobro razmisliš o svim opcijama i mogućnostima koje postoje. Iako ti se čini da nemaš ničiju podršku, znaj da se uvijek možeš nekome obratiti za pomoć. Postoje stručne službe kojima se možeš obratiti od policije, Centra za socijalnu skrb do Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja (dostupan je od 0 do 24 na telefonski broj 116 006). Možda postoji mogućnost da te roditelji osjete, tvoje izazove i borbe i pruže ti podršku koju očekuješ od njih tako da probaš iskomunicirati s njima zašto ti je važna njihova podrška i konkretno što bi očekivala od njih. Često se dogodi da kad nam je najgore, zaboravimo na neke osobe ili adrese kojima bismo se mogli javiti za pomoć. Ne odustaj od sebe i dobrobiti za svoju djecu i obitelj!
Zašto mislim na drugoga? Sanjam ga, pomislim na njega iznenada (doduše, imao je neki događaj vezan uz njemu bliske ljude pa sam na trenutak pomislila na njega), osjećam jaku emotivnu povezanost otkako smo se sreli prije 10 godina. On je bio u braku, ja sam i dalje. U braku mi je u redu, ali nema tog emotivnog dijela od partnera, iako se iznad maksimuma trudi oko mene i oko djece. Nikada nisam imala taj osjećaj da me on zaista želi i da mu nedostajem. Sve će učiniti da mi bude bolje, onako kako on misli da treba, ali nikako da se potrudi na način i u smjeru koji meni odgovara. Milijun puta sam objašnjavala i on se jednostavno ne sjeti mene kao žene, nego radi na svoj način tu pomoć kada mi treba ili seksualni odnos na svoj način. A milijun puta kažem što mi smeta ili što volim. Nema osjećaj da me stvarno voli kao ženu, već više kao bilo koga drugoga kome želi pomoći. Nema tog emotivnog naboja, nema tih zagrljaja da me se stvarno zaželio. Dok sam s oženjenim prije 5 godina imala kontakt očima, kada pričamo, neka neobična energija je između nas. Oduvijek me poštovao i i dalje isto, a razgovori su bili nekako plašljivi. Nekako je prvih godina bio takav da se udalji od mene, kao da je to što će pričati sa mnom loše. Mislim da sam mu se odmah svidjela, moj stav, ali je vrlo principijelan čovjek kojemu nije padalo na pamet, ni u mislima, da vara. Poslije nekih životnih okolnosti koje su ga zadesile postao je pričljiviji. Oduvijek imam osjećaj da imamo platonsku ljubav. Njegov osmijeh, pogled, ta njegova pojava, odmah se naježim. Viđam ga par puta godišnje na zajedničkim susretima, ne čujemo se, ali je moj osjećaj prema njemu jak, kao i kada smo se upoznali. Sanjala sam nešto prelijepo, takav kontakt, iskren i nježan s njim, ljubav sam osjećala danima. I da, fali mi to od muža, ali mislim da mi nije zato on na pameti. Ne želim kvariti brak, ali sve manje sam vezana za muža. Bila sam vezana za njega uslijed neslaganja s majkom pa mi je on bio oslonac i u početku sam ga iskreno voljela i svu ljubav davala, ali godinama me on na tom planu zapostavlja, tako da sam se ja ohladila. Sada sam svjesnija mnogih stvari i manje ovisna o drugima, iako ne radim, ali emotivno sam manje ovisna. Čini mi se da te supružničke energije više nema s moje strane. S njegove mislim da nikada nije ni bilo. Dok ovaj drugi… isto je kao hladan, ali to što osjećam je samo inteligentno prekrivena emocija s njegove strane. Ne mogu opisati kako se osjećam kada smo zajedno. Htjela bih ga zagrliti jako i reći što osjećam. A osjećam da ga volim beskrajno i platonski, tako da bih sve učinila da bude sretan, pa i otišla od njega ako zatraži. Ako bi bio s drugom i sretan, prekinula bih. Ali nema drugu niti će biti. Nije u braku već par godina i ne planira. Poseban tip čovjeka. Zašto ja ovo osjećam, koja je pozadina ovakvog mog višedesetljetnog osjećanja?
Ono što čujem jest da u sebi nosiš cijeli vrtlog emocija – od udaljenosti i hladnoće, razočaranja u supruga i vaš odnos, do ljubavi, povezanosti i topline prema osobi koju si upoznala prije deset godina. Kada se razočaramo u partnera i u odnos u kojem smo godinama, može se dogoditi da nam se svidi druga osoba, koju tada skloni subjektivno doživljavati kao bolji i kvalitetniji izbor za sebe. Ne možemo sa sigurnošću znati je li to doista tako, no istraživanja pokazuju da do žudnje za drugom osobom često dolazi upravo zbog razočaranja i emocionalnog odustajanja od postojećeg odnosa. Bračni život nimalo nije lagan, izazovi su svakodnevni i mogu ugasiti iskre i kemiju među partnerima. Dok smo u braku, kemija se može pojaviti s drugim osobama, bilo na prijateljskoj ili na ljubavnoj razini. Svaka osoba donosi odluke za sebe i za svoj život. S obzirom na to da nedostaje više informacija, prema opisanome se može pretpostaviti da je pozadina tvojih osjećaja nezadovoljstvo odnosima, razočaranje brakom i svime što je došlo u paketu s njime, poistovjećivanje te druge osobe s idealiziranom slikom partnera kakvog si oduvijek željela ili nešto treće. Znam da ti nije lako, ali svaka osoba ima slobodu birati put kojim želi ići, kao i odgovornost živjeti s posljedicama tih izbora, u kojem god smjeru krenula. Od srca ti želim da pronađeš svoju sreću.
Pozdrav, prije mjesec dana iznenada su mi se pojavile vrlo neugodne i zastrašujuće misli o gubitku samokontrole, da ću poludjeti, potpuno izgubiti kontrolu nad svojim ponašanjem i razumom te završiti na psihijatriji. Na internetu sam vidjela da je to čest simptom opsesivno-kompulzivnog poremećaja, koji imam. Zanima me kako si mogu pomoći i osjetiti olakšanje. Zahvaljujem na odgovoru.
Spomenula si da imaš opsesivno-kompulzivni poremećaj, stoga, ako je dijagnoza postavljena, svakako preporučujem da se javiš stručnoj osobi jer je moguće da je došlo do pogoršanja simptoma. Ne znam koliko je vremena prošlo od tvoje posljednje kontrole, no kod svih stanja povezanih s dijagnozama važno je da se uvijek najprije obratiš osobi koja te prati i pruža ti stručnu podršku – psihijatru ili psihoterapeutu. Oni najbolje poznaju tvoju pozadinu i dosadašnji tijek poteškoća, stoga ti to od srca preporučujem. Također, važno je biti oprezan s informacijama koje pronalaziš na internetu jer one ponekad mogu biti netočne ili nepotpune. Drago mi je što si mi se javila i iskreno se nadam da će se stanje uskoro smiriti. Želim ti reći i to da ovakve misli o gubitku kontrole imaju i osobe koje nemaju dijagnozu OKP-a, i znam koliko one mogu biti zastrašujuće. Podsjećam te sada, a možeš i sama sebe često podsjećati, da su to samo opsesivne misli, one ne znače da ćeš doista izgubiti kontrolu. Osjećaj nelagode može biti toliko snažan da takve misli počnu dominirati, ali to i dalje ne znači da su opasne ili stvarne. Možeš si pomoći tako da normaliziraš činjenicu da i drugi ljudi imaju slične misli te da one dolaze i prolaze. Nema potrebe potiskivati ih jer se tada često vraćaju još snažnije. Ako imaš rituale kao reakciju na te misli, poput provjeravanja ili pretjerane analize, cilj je postupno raditi na njihovom smanjivanju. Ako osjećaš da si trenutačno pod povećanim stresom, stani i uspori tempo kako bi se ponovno mogla osjećati dobro u svojoj koži.
Možete li mi pomoći kako se riješiti bolnih menstruacija?
Hvala ti na ovom pitanju. Žao mi je što se mučiš s bolnim menstruacijama. Budući da je naše tijelo kompleksno, važno je sagledati problem iz više perspektiva, zbog čega te od srca želim pohvaliti. Znam koliko može biti neugodno govoriti o intimnim temama i tražiti rješenje kroz iskustva bliskih osoba (prijateljice, tete, mame, bake i slično), a osobito koliko je teško obratiti se nekome koga ne poznaješ i zatražiti pomoć. Ako se već nisi obratila svom ginekologu ili ginekologinji, preporučujem da to učiniš prije svega, jer je riječ o stručnoj osobi koja ti može pružiti adekvatnu pomoć. Budući da bol često prati visok stupanj nelagode i napetosti u tijelu, predlažem da u svoju dnevnu rutinu uključiš i tehnike relaksacije kako bi tijelo lakše podnosilo bol i bilo opuštenije. Možeš isprobati više tehnika i odabrati onu koja ti najviše odgovara, poput vježbi abdominalnog disanja, progresivne mišićne relaksacije, meditacije, mindfulnessa ili vizualizacije. Redovito prakticiranje ovih tehnika može ti koristiti i nakon što se riješiš bolnih menstruacija, jer su njihove dobrobiti za organizam višestruke, od smanjenja osjećaja stresa, preko otpuštanja napetosti u tijelu, do povećanja općeg zadovoljstva životom.
Sretno!
Kako se prestati osjećati usamljeno? Kako izgraditi dobra prijateljstva, pronaći put do bliskosti i prevladati strah od intimnih odnosa? Naša psihologinja Tijana Debelić govori o osobnim odnosima – i zašto su nam važna.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici kolačića.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.