Hero – Pitaj psihologa

Dobro je pitati

Odgovori na pitanja koja možda još nikome niste postavili, bliže su vam nego ikada.

Postavi pitanje psihologu

Kroz formular postavite pitanje potpuno anonimno, u bilo koje doba dana. Odgovore psihologinje Tijane Debelić potražite na ovoj stranici nakon 6. siječnja.

Postavi pitanje

Odgovori na pitanja nisu zamjena za stručnu pomoć, koja se mora odviti u direktnom kontaktu sa stručnom osobom (psihologom, psihoterapeutom ili psihijatrom). Napominjemo da kontakt forma nije pod stalnim nadzorom, te ukoliko vam je potrebna trenutna pomoć, molimo vas da se odmah javite svom liječniku ili pozovete hitnu pomoć. U Republici Hrvatskoj uvijek se možete javiti u Centar za krizna stanja i prevenciju suicida u KBC Zagreb, Kišpatićeva 12 bez najave i uputnice između 8 i 20 sati ili nazvati telefonom na 01/2376-470 od 0-24 sata.

Dobro je pročitati odgovore

Odaberi temu
×
Filtriraj sadržaj
Obriši filtre
13.12.2024.

Suočavanje sa strahovima

P:

Suočavam se sa strahovima i depresijom sada kada sam u 60-im godinama. Postaje mi sve teže nositi se s tim emocijama. Kako mogu pronaći mir i poboljšati svoje mentalno zdravlje u ovom životnom razdoblju? 

O:

Jako mi je žao da vodite ove borbe, kada god da nas snađu, jednako su teške. Iako, moram priznati da su i očekivane s obzirom na vašu dob – godine su to kada počinjemo stariti (zdravstvene boljke sve su češće); gubiti svoje mjesto u radnom svijetu (postajemo oni najstariji gdje god se pojavimo, bliži nam se mirovina); djeca su već velika i samostalna (u najproduktivnijim godinama, posvećena maksimalno svojim obiteljima, poslovima i obavezama) i ukoliko još nismo dobili unuke kao da nas gotovo uopće ne trebaju; preispitujemo svoj život i pitamo se jesmo li donijeli najbolje odluke ili je moglo biti i drugačije; sve češće pozdravljamo po zadnji put prijatelje iz generacije i svakim smo danom sve svjesniji da smo zakoračili u zadnji dio svog života. Ne znam jesam li među ovima navela i vaše razloge za depresiju i strahove jer ovaj popis nije iscrpan, ali, ukoliko nisam, vjerujem da sam vam uspjela približiti koliko je “normalno” da se osjećate tako kako se osjećate. Ok, ali što sada sa svim tim? Prvo i najvažnije jest prihvatiti da je to život – tu vam umnogome mogu pomoći tehnike relaksacije i mindfulness o kojima možete više poslušati ovdje. Što se tiče vaših strahova, mislim da vam puno može pomoći poslušati pažljivo ovaj video, a depresiji sam se pak posvetila u ovom videu iz naše arhive. Znam da je dosta materijala – uzmite si svo potrebno vrijeme i posvetite ga sebi. Nakon toga, naučeno ćete polako početi primjenjivati u svom životu, korak po korak, vježbu po vježbu. Ako ne budete mogli sami, nemojte se libiti potražiti pomoć jednog dobrog psihoterapeuta koji će vas voditi u tom procesu i svakako ne zaboravite na svoj mali krug velikih ljudi te hobije i interese koje se nadam da imate. Ako ste zapostavili odnose s prvima počnite ih polako opet njegovati (oni su najveće blago koje imamo), a ako se na ove druge nakupila prašina, otpuhnite ju i uzmite opet tu gitaru/kuhaču/kist/fotoaparat/štoveć u ruke i krenite. Samo hrabro, i sretno!

13.12.2024.

Ciklus života

P:

Pri kraju sam života i živim u domu za starije osobe. Moja mirovina nije dovoljna za pokrivanje troškova, pa djeca moraju nadoplaćivati razliku. Osim toga, oni mi daju džeparac i kupuju odjeću. Odradila sam puni radni staž, imam srednju stručnu spremu, bila sam sudionik Domovinskog rata, a i invalidna sam osoba. Najteže mi je što moram moliti, čak i najbliže, za stvari poput šalice kave ili čokoladice. Kako se pomiriti s ovim osjećajem ovisnosti o drugima?

O:

Žao mi je što se osjećate ovako nemoćno. Čujem da vas osjećaj ovisnosti o drugima jako opterećuje i to je potpuno razumljivo, ipak je osjećaj samostalnosti važan za psihološku dobrobit, posebno za nekog poput vas, nekoga tko je posvetio svoj život služenju obitelji i domovini. Ono što je na prvom mjestu važno da učinite jest da spoznate vrijednost svega što ste ostvarili i koliko ste zapravo dali svojoj obitelji i društvu. Sve to nije nigdje nestalo – ono je temelj na kojem sada vaša djeca i sve sljedeće generacije (među njima i ja) mogu graditi svoje živote. Hvala vam na tome draga gospođo.

Predstoji vam još nekoliko zadaća. Prva među njima je prihvaćanje da ste dio ciklusa života, samo u novoj ulozi. Naime, uvijek ovisimo jedni o drugima – kada smo djeca, ovisimo o roditeljima, a u starijim godinama, o vlastitoj djeci. I nema ničeg lošeg u tome niti je to znak slabosti već dio života. Podsjetite se da vaša djeca sada imaju priliku uzvratiti vam ljubav i brigu koju ste im vi pružali. Pokušajte zato otvoreno razgovarati sa svojom djecom – recite im kako se osjećate i dajte priliku njima da izraze svoje osjećaje, bez optuživanja niti krivnje, jednostavno podijelite s njima svoje osjećaje nemoći i ovisnosti te otvoreno recite što biste i kako biste voljeli da izgleda vaš odnos danas i njihova briga o vama.

Kako biste sačuvali samostalnost koliko god je to moguće, probajte razmisliti na koje biste to načine mogli ostvariti – obavljanjem dnevnih aktivnosti u domu, sudjelovanjem u nekim skupinama koje vas zanimaju, brigom o nekom drugom u domu? Probajte uvidjeti koliko ste inače samostalni u svojim danima, možda su financije jedino o čemu dijelom ovisite o svojoj djeci? Ako je tome tako, samostalniji ste od puno ljudi.

Za kraj, pokušajte svakodnevno zapisivati ili barem misliti o stvarima na kojima ste zahvalni, koliko god male bile – primjerice, toplina sobe, osmijeh osoblja ili ona kockica čokolade koju ste pojeli. Umjesto osjećaja nemoći i ovisnosti njegujte osjećaje samostalnosti i zahvalnosti za sve što ste postigli u životu i za sve što vas još čeka. Želim vam svako dobro od srca, nemojte ga nikada prestati vidjeti u svijetu!

13.12.2024.

Nisko samopouzdanje

P:

Osoba sam s niskim samopouzdanjem i teško se nosim s pogreškama koje napravim. Najveći izazov za mene je anksioznost povezana s vožnjom automobila. Prije svake vožnje osjećam snažnu nervozu – ne mogu spavati, ne jedem i stalno razmišljam o vožnji.
Ova situacija mi remeti mir i otežava svakodnevne aktivnosti. Kako da si pomognem? Hvala na savjetu.

O:

Žao mi je čuti da ste toliko kritični prema sebi, ali to i jest jedan od ukazatelja na nisko samopoštovanje. Naime, ljudi koji se bore sa niskim samopoštovanjem pretjerano su kritični prema sebi - ne uspijevaju nikako zadovoljiti svoje (nametnute i naučene) previsoke standarde i onda kontinuirano doživljavaju u svojoj glavi neuspjehe koji posljedično jačaju njihovo nisko samopoštovanje i loše mišljenje o sebi, i tako ukrug – “vražja spirala” ju zovem. Važan korak za vaš život bio bi potražiti dobrog psihoterapeuta i posvetiti se jačanju svog samopoštovanja. Taj isti, obavezno kognitivno-bihevioralnog usmjerenja, pomoći će vam da se postepeno izlažete svom strahu od vožnje i da istovremeno naučite preispitivati svoje negativne automatske misli koje čine da se osjećate tako prestrašeno. Probajte ih već sada za početak osvještavati sami, a nakon toga ih propitajte s pomoću sljedećih pitanja. To sve učinite uz pomoć stare dobre kemijske i papira: Koji su dokazi da je moja misao točna? Postoje li dokazi koji osporavaju ovu moju misao? Što je najgore što se može dogoditi? Mogu li to preživjeti? Što je najbolje što se može dogoditi? Što je najvjerojatnije da će se dogoditi? Kako na mene utječe to što vjerujem u ovu misao? Kako bi se osjećao/la da počnem drugačije gledati na ovo? Ako bi (ime prijatelja) bio/la u takvoj situaciji i to pomislio/la, što bih mu/joj rekla? Kako biste navečer mogli lakše zaspati, probajte uvesti novu rutinu pred spavanje, a to će biti neka od tehnika relaksacije ili mindfulness. Više o njima možete saznati u ovom videu. Samo hrabro, proći ćete vi kroz ovo i biti samo jači. Sretno!

13.12.2024.

Stres

P:

Pozdrav, doživjela sam snažan stres koji je ostavio veliki trag na meni. U takvim trenucima osjećam se kao da nisam prisutna u svom tijelu – usne mi počnu drhtati, govor mi postane nejasan, a ponekad ne mogu pravilno izgovoriti riječi.

Kada se nađem u ozbiljnim situacijama, često reagiram smijehom jer mislim da će mi to pomoći, ali to obično nije prikladno. Čak i dok razgovaram s nekim, teško održavam ozbiljnost – pogled mi često bježi prema dolje, a kada osobu pogledam, ponovno se smijem. Kako mogu riješiti ovaj problem?

O:

Dobar dan želim. Ovo što mi opisujete zvuči kao veoma snažna reakcija na stres, do razine napada panike (osjećaj disocijacije tj. kao da niste prisutni u svom tijelu, drhtanje usana, nejasan govor i poteškoće s izgovaranjem riječi). Ne znam o kojem se jako stresom radi, ali čini se da je ostavio posljedice na vaše zdravlje i bilo bi dobro kada biste razmislili o stručnoj podršci psihologa ili psihoterapeuta. Do tada, ima nekoliko načina na koje si možete pokušati pomoći sama ako se napad ponovi. Za početak, uvijek si možete pomoći disanjem - sporije disanje može smiriti reakciju tijela na stres (udahnite na nos brojeći do 3/4, zadržite dah brojeći do 3/4, izdahnite na nos brojeći do ¾ i ponovno ispočetka nekoliko serija dok ne osjetite da se tijelo umiruje). Možete si pomoći i jednom divnom mindfulness tehnikom, posebice onda kada osjećate da gubite prisutnost u svom tijelu – dotaknite si kosu, pogladite ruke, osjetite tlo pod nogama, probajte osvijestiti miris u prostoru – usmjerite se na fizičke senzacije, na tjelesno, to će vas brzo vratiti k samoj sebi i podsjetiti da ste u svom tijelu, živi, sada i ovdje. Važno je da osvijestite i da se prisjetite svaki put da ovi simptomi koliko god neugodni nisu opasni i da imaju ime i prezime, a to je pretjerana anksioznost. Od nje nećete poludjeti niti umrijeti, ali je jako neugodna. Više o svemu možete pogledati i u jednom videu iz naše arhive. Samo hrabro, i sretno!

13.12.2024.

Recept za sretan život

P:

Kako mogu izgraditi samopouzdanje, nositi se sa stresom te izbjeći negativne utjecaje i loše ponašanje drugih ljudi prema meni?

O:

Ukratko ste saželi recept za sretan život. Rad na vlastitom samopoštovanju dugotrajan je put na kojem će vam definitivno najbolje pomoći jedan kvalitetan psihoterapeut. Osvijestiti, spoznati otkuda dolaze, prihvatiti pa promijeniti negativna vjerovanja i ideje o sebi zahtjevan je i često bolan proces koji zaslužuje podršku i traži vodstvo. Možete početi već danas tako što ćete svakodnevno početi pratiti i bilježiti sve ono dobro što ste napravili u danu. Ako smatrate da nemate što zapisati jer ne radite ništa posebno probajte se zapitati tri pitanja:

  1. Što bih rekla da se radi o mojoj prijateljici? Bih li to ponašanje/vještinu smatrala važnom?
  2. Što bi moja prijateljica mislila o tom ponašanju? Da li ona smatra da je to nešto što sam dobro/lijepo/ispravno napravila?
  3. Koja ponašanja bih voljela da svi rade? Koja ponašanja/vještine cijenim na drugima? Primjećujem li ih kod sebe?

Uspješno nošenje sa stresom vještina je pak koju nas nažalost nisu učili u školi, a trebali su. Najčešće se nosimo sa stresom tako što se izbjegavamo suočiti sa onim što nas čini da se osjećamo pod stresom pa biramo nekorisne strategije (scrollanje na mobitelu, jedenje, televizija, alkohol, neaktivnost). Strategije koje su puno korisnije i koje je važno usvojiti su za početak sposobnost rješavanja problema (problem solving), osnaživanje odnosa sa bliskim ljudima i traženje njihove podrške, te kanaliziranje negativnih osjećaja kroz sport, meditativne tehnike i vježbe disanja. Loše ponašanje drugih ljudi prema vama teško ćete pak izbjeći osim ako već niste imali loša iskustva s nekim ljudima pa ih možete pokušati čim više izbjegavati. Ono što možete napraviti je raditi na svojim mislima i pokušati izbjeći negativan utjecaj tih ponašanja na vas – prestati ih doživljavati osobno. Naime, ponašanje drugih prema nama ne govori ama baš ništa o nama već samo o njima samima – ti ljudi se ne ponašaju na određen način (samo) prema nama nego se jednostavno ponašaju tako, oni su takvi! Sretno!

13.12.2024.

Susreti

P:

Je li moguće da, kada pomislim na nekoga, tu osobu ubrzo sretnem? To mi se događa stalno, ali samo s jednom osobom. Što bi to moglo značiti?

O:

Dobar dan želim. Ono što mogu zaključiti iz vašeg upita jest da puno razmišljate o nekoj osobi koju često srećete. E sad, jeste li o njoj počeli toliko razmišljati jer ju često vidite ili imate toliku sreću da možete često sretati osobu na koju puno mislite, ne znam, vjerujem da ćete vi bolje znati odgovor. Svakako se nadam da je to netko koga rado srećete i o kome imate lijepe misli. :)

29.11.2024.

Veza nakon preljuba

P:

Pozdrav. Bila sam u vezi s oženjenim muškarcem, koji mi je k tome kolega s posla. Njegova supruga je sumnjala, poslije je i saznala sve, a mi smo nastavili biti skupa. Djeca su mu tinejdžeri, koji zbog utjecaja majke vrše ogroman pritisak na njega, smatraju da njegova prisutnost neće biti dovoljna u njihovim životima ukoliko ostane sa mnom. Oboje smatramo da nam njegovo odsustvo u obitelji ne bi donijelo sreću.

Kako da se izborim s ovime? Koji su Vaši savjeti da lakše prihvatim situaciju? Puno stvari je učinio za mene, htio je sve riješiti na miran način kako ne bi nanio traumu svojoj porodici te da kroz vrijeme stvari budu drugačije. Međutim, otelo se kontroli. Oboje inače ne podržavamo ovakve veze i isključivo smo bili protiv dok se nama nije desilo.

O:

Uhh... Nalazite se u jako zahtjevnoj i emocionalno iscrpljujućoj situaciji za koju nas je većina protiv, ali koja se nažalost može svakome desiti, baš kao i vama. U vašem pitanju čujem izrazito puno empatije i razumijevanja za sve. Ono što mi nedostaje u cijeloj priči ste vi. Kako ste vi osjećate oko toga? Mislim da je prvi korak koji biste trebali učiniti jest razumjeti i priznati sebi, a onda i partneru, svoje osjećaje - zbunjenost, krivnja, ljubav, nesigurnost, frustracija, strah, ljubomora... Sve su to normalne emocije u ovakvoj situaciji. Nakon toga mislim da je jako važno da vi sami dobro razmislite što želite od ove veze, ali i od vaše budućnosti – želite ostati s njim u ljubavnoj vezi, želite da ostavi suprugu, želite ga pustiti da ode iz vašeg života i nastaviti dalje bez njega? Pazite da odluka koju donesete bude dugoročno dobra za vaše psihofizičko zdravlje i zadovoljstvo sobom i životom (ostati s njim u ljubavnoj vezi unatoč svemu je npr. najlošiji izbor). Nakon što ste u sebi donijeli svoje odluke otvoreno razgovarajte s partnerom o tome kako se osjećate i što želite te vidite gdje on stoji i što on želi. Svakako osvijestite koje granice trebate postaviti kako biste zaštitili svoje emocionalno zdravlje - možda to znači i povlačenje iz veze dok se situacija ne razjasni. Ukoliko se pak budete razišli unatoč vašoj želji da ostanete zajedno, bit će potrebno raditi na prihvaćanju situacije. To ćete možda uspjeti sami, a možda ćete i potražiti pomoć nekog dobrog psihoterapeuta koji će vas voditi u tom procesu. Podrška prijatelja je svakako važna i nemojte ju zanemariti kao i posvećenost vlastitim hobijima, poslu, nekom novom projektu bilo koje vrste. Naime, iako je ovo za vas emotivno jako težak period, upravo usmjeravanjem pažnje na sebe i ono što vam je potrebno kao i usmjeravanjem na izgradnju budućnosti kakvu želite, možete početi utabavati put za novi život, sa ili bez vašeg partnera, ali u kojem ćete se osjećati da želite biti. Samo hrabro, i sretno!

29.11.2024.

Hranjenje

P:

Pozdrav, trebam savjet vezan uz dvogodišnje dijete. Do nedavno je jelo samo, praktički bez pomoći, uz iznimku male pomoći u vidu skupljanja s tanjura ono što dijete ne može na samom kraju obroka. Sad ne želi jesti sam. Pojede dvije, tri žlice i onda traži da ga netko hrani. Ne razumijem u čemu je problem.

O:

Dobar dan i dobrodošli u novu razvojnu fazu vašeg djeteta :) Šalu na stranu, promjene u ponašanju djeteta najčešće su povezane ili s razvojnim fazama djeteta ili nekim emocionalnim potrebama. Na primjer, lako je moguće da dijete kroz takva prividno regresivna ponašanja (pita pomoć u stvarima koje je već savladalo) samo traži više bliskosti s vama jer ste bili više zauzeti ili se u obitelji događaju neke promjene. Nadalje, dvogodišnjaci vole testirati svoje granice pa možda želi vidjeti hoćete li ga hraniti zato jer mu je tako lakše ili ugodnije. Svakako radite na tome da to bude samo faza koja će proći, baš kao i sve ostale – ovo je tek početak vaših borbi s njim obzirom na dob. Najvažnije je da budete strpljivi, da mu nastavite nuditi da jede sam, ali mu recite da ćete mu pomoći ako zatreba. Recite mu nešto poput: "Pa ti možeš sam jesti. Želiš da ti mama malo pomogne? U redu, evo ja ću ti malo pomoći baš kao prije." Date mu par zalogaja pa onda pozovite da proba sam uzeti jedan. Ako ne želi, nemojte forsirati, nahranite ga, ali i pustite svaki put pribor za jelo na tanjur da ga može uzeti u ruku ako želi. Ako pojede sam neki griz obavezno ga pohvalite i recite nešto poput “Kako si ti velik dečko, vidiš kako je lijepo moći jesti sam! Male bebe ne mogu jesti same zato ih mame i tate hrane, ali dječica mogu jesti sama i voziti bicikl(tu nabrojite neke vještine koje je već savladao).” Svakako nemojte raditi “bauk” od toga – ako pridajemo sami preveliku važnost njihovim trenutnim fazama one se mogu samo zakomplicirati i produžiti. Djeca su promjenjiva – jedan dan vole grah, a već drugi ga ne mogu smisliti. Prepustite se stoga svim promjenama koje ćete sretati kroz njegovo odrastanje i zapamtite da su strpljenje i podrška ključ koji otvara većinu vrata. Sretno!

29.11.2024.

Stupanje u brak

P:

Zdravo. Trebam Vašu pomoć. U pitanju je stupanje u brak. Prošle godine smo imali prijevaru u vezi, nakon čega sam se ja trudila da se veza nastavi dalje. Sada je situacija mnogo bolja. Međutim, on me sada želi da ga uvjerim smije li on stupiti u brak sa mnom nakon svega što se dogodilo. Kako da ga uvjerim da smijem. Moram napomenuti i da sam se i ja dosta psihički promijenila.

O:

Zdravo! Prvo vam želim iskazati svoje divljenje i podršku jer ste u sebi pronašli hrabrost i odlučnost za nastaviti raditi na odnosu unatoč prijevari – to govori o vašoj emocionalnoj zrelosti, ali i sposobnosti da oprostite i da idete dalje, izrazito bitnoj vještini za cjelokupno zdravlje i zadovoljstvo životom. Drago mi je da je sada situacija puno bolja i da razmišljate o braku. Ono što mi tu para uho je potreba vašeg partnera da ga vi uvjerite da on smije stupiti u brak s vama – to jednostavno niti je moguće, a niti je vaš zadatak. Iz tog razloga predlažem da potaknete jedan veoma otvoren i iskren razgovor gdje ćete oboje “spustiti karte na stol” – potpuno iskreno podijeliti jedno s drugime što vas muči. Slobodno ga pitajte otvoreno što ga najviše brine i otkuda njegova potreba da ga vi uvjerite – što ga čini nesigurnim i odvraća od stupanja u brak s vama? Svakako razmislite i vi sami jeste li vi spremni na taj brak i je li on prava osoba – temelj braka bi trebalo biti uzajamno povjerenje i poštovanje. Svakako, umjesto da ga "uvjeravate", recite mu kako ste se vi promijenili kao osoba zbog tog lošeg iskustva i što ste dobroga iz njega izvukli i kao osoba, ali i kao par (načini na koje ste ojačali odnos i kako ste se oboje promijenili na bolje). Ukoliko niste u mogućnosti razgovarati na ovaj način sami, razmislite o tome da potražite pomoć stručne osobe, psihoterapeuta, koji će vas voditi u tom procesu i biti potrebna podrška. Svakako nemojte žuriti s odlukom – uzmite si potrebno vrijeme da oboje budete sigurni što želite i kakva je budućnost pred vama. Samo strpljivo, i sretno!

22.11.2024.

Panični napadaji?

P:

Poštovani, imam vrtoglavice već tri tjedna, jave se jednom do dva puta dnevno i traju oko minutu. Bude mi jako loše, osjetim mučninu i zamagljen vid (u tom trenutku kao da doživim "deja vu"). Skoro svaki dan imam i glavobolje (nekad je to bol iza očiju, a nekad sa "strane"). KKS, Fe, ŠuK, TSH, fT4, krvni pritisak i puls su uredni. Jesu li ovo možda simptomi paničnog napadaja?

O:

Poštovani, žao mi je da se morate nositi s ovim simptomima već 3 tjedna. Nažalost, nisam liječnik, a i da jesam, ne bih se usudila postaviti dijagnozu na temelju ovako malog broja parametara. Kao psihoterapeut vam pak mogu savjetovati ono što bez iznimke savjetujem svojim klijentima – prvo odraditi medicinske pretrage kako bismo mogli isključiti fizički uzrok simptoma. Tek kada smo to uradili, možemo se sa određenom sigurnošću posvetiti radu na psihološkom djelu. Ono što vam svakako može pomoći uvidjeti raditi li se potencijalno o napadima panike jest iznenadan i bezrazložan strah/tjeskoba, a koji vas preplavi i koji je uzrok simptomima koje ste naveli (vrtoglavica, mučnina, zamagljen vid). Naime, ukoliko izostaje komponenta tjeskobe (koju možda još niste osvijestili?), malo je vjerojatno da se radi o napadima panike. Iz svih ovih razloga, najtopliji savjet je da se obratite liječniku opće prakse i da ga zamolite za potrebnu medicinsku obradu kako biste otkrili fizički uzrok smetnji koje navodite, ukoliko on postoji. Ukoliko se pokaže da je tijelo zdravo, sljedeći korak bit će potraga za dobrim psihologom/psihoterapeutom i otkrivanje psiholoških uzroka vašim smetnjama te usvajanje efikasnih tehnika i alata za nošenje s istima. Svakako nemojte posustati u traženju odgovora i rješenja jer je kvaliteta života izrazito važna za naše zadovoljstvo sobom i životom općenito. Samo hrabro, i sretno!

Povezani videi

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.