Nedavno smo mogli pratiti i suđenje između Johnny Deppa i Amber Heard, a čiji je predmet bio njihov odnos. Bez obzira na čiju smo stranu stali i za koga smo 'navijali', sasvim je jasno da veza koja završi na takav način nije imala postavke zdravog odnosa i riječ toksično je dobila više podrške nego ikad do sad.

Kako je pojam “toxic” postao tako mainstram?

Pojam "Toxic" nastao je sredinom 1600-ih kao latinski "toxicus", izvedenica od "toxicum", koja dolazi od grčkog "toxikón", što znači "otrov za luk" a tokom godina je evoluirao od isključivo doslovnog do figurativnog značenja. Već osamdesetih godina postojale su knjige o samopomoći i dinamici radnog mjesta u kojima se 'toksično' popularizirala kao riječ. Prigrlili smo tu riječ kao neku vrstu općeg opisa za sve duboko i često nevidljivo štetno, a Oxfordski rječnik je 2018-e pojam 'toksično' izabrao čak i za 'Riječ godine'.

Kada pogledamo kako se ta riječ proširila tijekom godina, jasno je da je priroda internetskih trendova koja izaziva šokove ono što pokreće njegovu popularnost. Želimo koristiti riječi koje privlače pažnju i prenose snažnu poruku. Pa su tu, naravno, toksični ljubavnici, prijatelji, šefovi, roditelji i svakakvi otrovni ljudi. Imamo i toksična okruženja, TV emisije, pjesme, političku retoriku, muškost, ženstvenost, pa čak i toksičnu pozitivnost.

Kao rješenje nude se i mnogobrojni članci sa naslovima poput "Kako se nositi s toksičnim ljudima" ili "10 toksičnih osobina na koje treba obratiti pažnju". Na kraju ne mogu a da se ne zapitam što se događa iz perspektive 'toksične osobe’.

Nazovimo stvari pravim imenom!

U stvarnosti su ljudska ponašanja kontekstualna, kontekst obično čini većinu razloga zašto nešto činimo, a stvarni život nikad nije tako crno-bijel.

Tako da riječ toksično pomalo počinje zvučati poput obrambenog mehanizma protiv svega što izaziva, ljuti ili povrijeđuje ljude. Kao da nam nazivanje nečega ili nekoga toksičnim daje dozvolu napuštanja situacije bez odgovornosti i oduzima kapacitet da se umjesto toga nosimo s problemom. To naravno ne znači da ne biste trebali nekoga upozoriti kad prijeđe vašu granicu niti da ne postoji neprihvatljivo ponašanje.

Ali moramo također uzeti u obzir da živimo u društvu koje čine ljudi i da smo jako daleko od savršenstva. Ljudi imaju nesporazume, nesuglasice i propuste u komunikaciji. Svi griješimo, loše prosuđujemo i nenamjerno povrjeđujemo ljude koje volimo. Za tu nesavršenost trebali bi imati prostora u svakome odnosu.

Toksično ponašanje ili toksična situacija nastaju zbog dosljednog obrasca destruktivnog ponašanja. Objavljivanje jednog nepristojnog komentara uvelike se razlikuje od dosljednog omalovažavanja i trolanja nekoga na internetu. Svađanje s voljenom osobom zbog neslaganja uvelike se razlikuje od verbalnog i emocionalnog zlostavljanja. A radno okruženje u kojem šef vrši pritisak na osoblje da ispoštuje rok uvelike se razlikuje od šefa koji dosljedno maltretira zaposlenike i promiče kulturu straha kako bi postigao rezultate.

Zapravo, riječ toksičnost uopće ne treba omalovažavati na način da je se olako upotrebljava. Stvarne toksične prakse, odnosi, situacije ili okruženja iznimno su štetni za opću dobrobit osobe. Ljudi odrastaju u toksičnim kućanstvima, preživljavaju toksične odnose i podnose toksične situacije. I često su prepušteni da se sami suoče s velikim mentalnim, fizičkim i emocionalnim izazovima. Posljednja stvar s kojom bi se trebali suočiti je da se njihova bol minimizira jer ljudi potkopavaju pravo značenje te riječi.

Dakle, prije nego što upotrijebite ovu riječ, odvojite malo vremena za razmišljanje. Zapitajte se štete li vam radnje ili situacija u kojoj se nalazite ili koristite ovu riječ kao bijeg od suočavanja s problemom. Pokušajte ne biti ta - toksična osoba.

Svi mi koristimo razne riječi kako bi opisali svoje odnose i različiti ljudi mogu doživjeti i razumjeti isti događaj na potpuno različite načine. Jedna osoba može smatrati ponašanje korisnim, a druga ga može doživjeti dominirajućim. Netko može vidjeti kritiku tamo gdje drugi vide zabrinutost. Pridjevi nisu činjenice i često vrlo variraju ovisno o raspoloženju onoga tko ih iznosi. Osim toga, skloni smo se osjećati više ugroženima od drugih u dane kada se ne osjećamo dobro, a opraštati u dane kada osjećamo samopouzdanje ili nadu.

Etiketiranjem ljudi zadržavaju fokus na drugima, a ne na nama samima

Ponekad je lakše označiti nešto toksičnim nego postaviti jasne granice.

Kada se osjećamo ugroženo od strane druge osobe, skloni smo uložiti veliku količinu energije usredotočujući se na nju. Možete ih npr. pratiti po društvenim mrežama, ispitivati druge prijatelje i obitelj ili prelistati svoja vlastita sjećanja, tražeći razloge da opravdate svoje uvjerenje o njihovoj toksičnosti. No to fokusiranje često dovodi do povećane osjetljivosti na ponašanja druge osobe, što znači da vam je potrebno sve manje da prema njima osjećate gađenje, ljutnju ili strah.

Mnogo je produktivnije uzeti taj drugi fokus i vratiti ga na sebe. Umjesto da ljude organizirate u toksične i netoksične kategorije, razmislite o tome kako vi želite reagirati na određena ponašanja. Nije važno jesu li oznake istinite ili lažne. Kada imate i držite se načela o tome kako se trebate ponašati u ljudskim odnosima, posebno kada se osjećate povrijeđeno, iskorišteno ili neshvaćeno, nikada nećete morati odlučivati je li osoba "toksična" ili ne. Posjedovanje ovih načela također vam pomaže da održite snažne odnose s ljudima koje volite.

Osim toga, ako promatramo reakcije druge osobe kao njihov najbolji pokušaj da se smire tada umjesto otrovnih zlikovaca možemo ugledati osobu koja radi ono što najbolje zna kako bi se izborila s izazovom. Možda se ne slažete s onim što rade i ne morate to trpjeti, ali bar njihovo ponašanje možete vidjeti kao odgovor na napetost, a ne samo kao 'zli motiv'.

To razumijevanje, empatija i otvorenost vam može donijeti neku novu perspektivu, a uvid kako svatko od nas drugačije reagira na ponašanje drugoga može nam omogućiti i prepoznavanje vlastite uloge u sukobima.

Dobro je pitati!

Ako niste sigurni kako vratiti fokus na sebe i optimističnije gledati na svijet, za savjet možete pitati stručnu suradnicu platforme Budi DOBRO. Budi CE, psihologinja Tijanu Debelić u novoj rubrici Dobro je pitati. Rubrici možete pristupiti putem naslovnice ili klikom ovdje te u formular posve anonimno upisati svoje pitanje oko kojeg želite stručnu pomoć. Svakog tjedna prikupljamo pitanja čitatelja, a petkom donosimo odgovore psihologinje. Nadamo se kako će vam odgovori koristiti i usmjeriti vas kako da i dalje tražite pomoć, pristupate problemima i kroz život idete s optimističnim pogledom na svijet.