Evolucijski gledano, strah je bio ključan za preživljavanje, pomažući našim precima da prepoznaju i izbjegnu prijetnje. Međutim, osim što može biti koristan u opasnim situacijama povećavajući našu budnost, mnogima od nas strah izaziva velike poteškoće i narušava kvalitetu života. Korijeni razvoja straha kod brojnih pojedinaca je upravo u djetinjstvu, naime, strahovi se javljaju u različitim fazama razvoja pojedinca i mogu se mijenjati kako osoba raste i sazrijeva.

Kako se strahovi tipično razvijaju kroz djetinjstvo i adolescenciju:

1. Novorođenčad i dojenčad (0-2 godine): strah od iznenadnih zvukova i gubitka potpore te strah od stranaca (oko 6-8 mjeseci)
2. Rano djetinjstvo (2-4 godine): strah od odvajanja (separacijska anksioznost) te strahovi povezani s imaginacijom (npr. strah od mraka ili čudovišta)
3. Predškolska i rana školska dob (4-6 godina): strah od stvarnih događaja (npr. strah od bolesti ili ozljede) te strah od socijalnih situacija
4. Školska dob (6-12 godina): strah od socijalnih procjena te akademski strahovi
5. Rana adolescencija (12-14 godina): strah od socijalne evaluacije (strah od odbijanja, kritike ili neprihvaćanja od strane vršnjaka) te tjelesni strahovi, odnosno strahovi povezani s tjelesnim izgledom i promjenama
6. Srednja i kasna adolescencija (15-18 godina): egzistencijalni strahovi

Dječji strahovi su raznoliki i često se mijenjaju kako dijete raste i razvija se. Oni su prirodni dio razvoja i mogu biti korisni za prilagodbu i učenje. Bolje poznavanje dječjih strahova te razloga pojave istih mogu itekako pomoći odraslima da ih prepoznaju te koriste adekvatne strategije pomoći.

Najčešće vrste dječjih strahova

Neke od najčešćih vrsta dječjih strahova su:

1. Strahovi vezani uz fizičku sigurnost

• Strah od ozljeda: djeca mogu razviti strah od pada, ozljeda ili bolesti. Često je potaknut stvarnim događajima ili ozljedama koje su doživjela ili vidjela.
• Strah od liječnika i medicinskih postupaka: Posjeti liječniku, cijepljenja i medicinski zahvati mogu izazvati strah zbog boli ili nepoznatog okruženja.

2. Strahovi vezani uz separaciju

• Strah od odvajanja od roditelja: poznat kao separacijska anksioznost, ovaj strah je čest kod male djece kada su odvojena od svojih roditelja ili skrbnika.
• Strah od napuštanja: djeca se mogu bojati da će ih roditelji napustiti ili da se neće vratiti nakon što odu.

3. Strahovi vezani uz socijalne situacije

• Strah od stranaca: mlađa djeca često pokazuju strah od nepoznatih ljudi, što je normalan dio razvoja.
• Strah od odbacivanja: kako djeca odrastaju, mogu razviti strah od neodobravanja ili odbacivanja od strane vršnjaka ili odraslih.
• Strah od javnog nastupa: strah od govorenja pred grupom ili nastupanja može se javiti u predškolskoj i školskoj dobi.

4. Strahovi vezani uz prirodne i nadnaravne fenomene

• Strah od mraka: vrlo čest među djecom jer mogu zamišljati različite opasnosti koje se skrivaju u tami.
• Strah od čudovišta i duhova: djeca s bujnom maštom mogu se bojati izmišljenih bića poput čudovišta ispod kreveta ili duhova.
• Strah od prirodnih katastrofa: oluje, potresi i druge prirodne katastrofe mogu izazvati strah, osobito ako su djeca svjedočila takvim događajima ili čula o njima.

Noćni strahovi kod djece

Noćni strahovi oblik su parasomnije, odnosno poremećaja spavanja. Uobičajeni su među djecom i mogu biti uznemirujuće iskustvo kako za djecu, tako i za roditelje. Oni se najčešće javljaju u prvoj trećini noći tijekom faze dubokog sna (non-REM faza). Noćni strahovi razlikuju se od noćnih mora po tome što su intenzivniji i često ne ostavljaju sjećanje na događaj. Simptomi noćnih strahova su iznenadno buđenje, vrištanje i plakanje, fizička uznemirenost (ubrzani rad srca i disanja, znojenje) te nemogućnost utjehe (dezorijentiranost, neprepoznavanje roditelja).

Kako pomoći djetetu koje ima noćne strahove?

• Ostanite smireni: važno je ostati smiren i tješiti dijete, iako to može biti teško kada je dijete izrazito uznemireno.
• Osigurajte sigurnost: osigurajte da je dijete na sigurnom i da se ne može ozlijediti tijekom epizode.
• Nemojte buditi dijete: pokušajte ne buditi dijete tijekom noćnog straha, jer to može povećati zbunjenost i uznemirenost. Umjesto toga, budite prisutni i nježno ga vodite natrag u san.
• Održavajte redoviti raspored spavanja: osigurajte redovit i adekvatan raspored spavanja kako biste smanjili umor koji može izazvati noćne strahove.
• Stvorite umirujuću rutinu pred spavanje: rutina koja uključuje umirujuće aktivnosti, poput čitanja priče, toplog kupanja ili slušanja mirne glazbe, može pomoći djetetu da se opusti prije spavanja.

Noćni strahovi se u većini slučajeva smanjuju kako dijete raste. Strpljenje, podrška i razumijevanje ključni su za pomoć djetetu da se nosi s ovim iskustvima.

Kako pomoći djetetu koje ima strahove?

1. Pokažite razumijevanje i empatiju – aktivno slušajte dijete kada priča o svojim strahovima i nemojte odbacivati ili umanjivati njihove emocije; recite djetetu da je u redu osjećati strah i da su ti osjećaji normalni.
2. Stvorite sigurno okruženje – održavajte redoviti raspored spavanja i dnevnih aktivnosti kako bi dijete imalo osjećaj predvidljivosti i stabilnosti.
3. Educirajte dijete i razgovarajte - upotrijebite jednostavan jezik u objašnjenju strahova te pomozite djetetu da razlikuje stvarne opasnosti od zamišljenih (npr. objasnite da čudovišta ne postoje ili da je grmljavina prirodna pojava).
4. Koristite strategije suočavanja - naučite dijete tehnikama opuštanja, poput dubokog disanja, vizualizacije ili slušanja umirujuće glazbe. Ako je moguće, postepeno izlažite dijete situacijama koje izazivaju strah, počevši od manje zastrašujućih do intenzivnijih, kako bi se postepeno naviknulo.
5. Koristite priče i knjige – odaberite priče koje govore o strahovima i kako se likovi u priči nose s njima ili se igrajte uloga, što može pomoći djetetu da istraži svoje strahove i zajedno s vama pronađe načine kako ih prevladati.
6. Profesionalna podrška – ako strahovi ozbiljno ometaju djetetov svakodnevni život, razmislite o savjetovanju s dječjim psihologom ili psihoterapeutom koji može pružiti stručnu podršku.

Strah u odrasloj dobi – što ako dječji strah preraste u nešto više?

Ako se strahovi u dječjoj dobi ne rješavaju na kvalitetan način, to može imati dugoročne posljedice na mentalno zdravlje pojedinca te opće funkcioniranje i zadovoljstvo životom. Točnije, pojedinci mogu razviti različite vrste anksioznih poremećaja (npr. specifične fobije, kronična anksioznost, socijalna anksioznost, panični napadaji), probleme sa spavanjem, mogu imati sniženo samopouzdanje i samopoštovanje (negativna slika o sebi), probleme u akademskom kontekstu ili karijeri zbog izbjegavanja izazova i suočavanja te općenito smanjenje kvalitete života.

Roditelji imaju ključnu ulogu u pružanju podrške

Kvalitetno rješavanje strahova u dječjoj dobi ključno je za zdrav emocionalni i psihološki razvoj djeteta, te pomaže u izgradnji otpornosti i sposobnosti suočavanja s izazovima tijekom cijelog života. Pomažući djetetu koje se boji, roditelji igraju ključnu ulogu u pružanju podrške i sigurnosti. Važno je biti strpljiv, empatičan i dosljedan, te koristiti praktične strategije kako bi se dijete naučilo suočavati sa svojim strahovima.

Dodatna pitanja o ovoj temi možete postaviti putem rubrike Dobro je pitati. Pitanje možete postaviti posve anonimno kroz formular, u bilo koje doba dana, a odgovor stručne suradnice platforme Budi DOBRO. Budi CE., psihologinje Tijane Debelić potražite petkom u istoj rubrici.