Ravnoteža između poslovnog i privatnog života važna je jer utječe na dobrobit pojedinaca, obitelji i zajednica. Naime, osim za rad i privređivanje, većina ljudi želi vremena i za obiteljski život, odmor, te da bi razvili i njegovali prijateljstva i svoje "ne-radno ja".

A što kad bih rekla da ravnoteža između posla i života ne postoji na onaj način na koji ste ju do danas doživljavali, točnije, da nije ona najbitnija?

Najčešće razmišljamo o ravnoteži baš kao i o sreći, visini, talentu za matematiku - ili ju imate ili nemate. Ono što se događa u stvarnosti jest da je ravnoteža kompleksan pojam, baš kao i sreća. Kada govorimo o poslu, najčešće pretpostavljamo da rad iscrpljuje, a nerad odmara. Prema tom shvaćanju ravnoteže između poslovnog i privatnog života, bilo bi dovoljno raditi manje. No je li zaista količina vremena ključna ili ipak ima nešto više?

Napravite popis

Za početak, probajte na jedan list papira napisati sve što vas iscrpljuje (bilo to poslovno ili privatno), a na drugu što vas odmara i regenerira  - prvi cilj je da što češće pronalazite vremena upravo za ove druge aktivnosti, bile one poslovne ili privatne. 

Nadalje, mi ravnotežu doživljavamo kao neki konačan cilj koji, kada se jednom postigne se više ne gubi – to je sve samo ne točno. Ono što je istina jest da ćete u nekim danima uspjeti postići više ravnoteže, kao i totalno promašiti u nekim drugim danima. I to je ok, to je jedino moguće i normalno. Baš kao i sreća, vrijeme, godišnja doba ili povjerenje i ravnoteža je fluidna i promjenjiva. No, to prestaje biti ok i počinje biti problem ukoliko su vaša očekivanja prema samima sebi nerealna i počnete se kriviti onda kada vam ravnoteža baš i ne ide previše od ruke. 

Stoga, umjesto da se pitate jeste li postigli ravnotežu između poslovnog i privatnog života ili niste, probajte dobro sagledati sve aspekte svog života i zapitati se koliko ste općenito zadovoljni njima. 

• Jeste li emocionalno povezani sa i mentalno usredotočeni na nešto značajno u svom životu? Što je to? Koliko sebe tome posvjećujete? Da li biste željeli posvetiti više sebe tome? 
• Što cijenite? Koje su vaše vrijednosti? 
• Što vam najviše nedostaje/što biste radili da imate više vremena? Što ste u svom životu zapustili? 
• Što vas sprečava da tome posvetite više sebe? Da li vas to uistinu sprečava ili se samo-sabotirate? Iz kojeg razloga to činite? Kako možete riješite ovaj problem? Može li vam netko u tome pomoći? Što biste mogli napraviti već u ovom trenutku da se pokrenete u tom smjeru?
• Želite li više samopouzdanja? Više fokusa? Da li biste trebali postati asertivniji na poslu? Sa bračnim partnerom? Sa djecom? 
• Možete li nekoga pitati pomoć? Jeste li povezani s obitelji? S prijateljima? S nekime u zajednici?
• Koliko često vježbate? Kakvu hranu jedete? Spavate li dovoljno? Krećete li se dovoljno?

Kako brinuti o resursima?

Drugim riječima, zapitajte se kako brinete o svojim osobnim resursima - fizičkim, psihološkim, emocionalnim, socijalnim i drugim, a koje vam mogu pomoći u izgradnji i održavanju kvalitetnog i ispunjavajućeg života, poslovnog i privatnog. Naime, kada uđemo u problem, on je puno češće dublji od same podjele između poslovnog i privatnog života – često otkrijemo da npr. nismo zadovoljni svojim radnim i/ili neradnim ulogama, ili da su one u konfliktu, ili pak iskustva u jednoj od uloga, umjesto da snaže našu učinkovitost i zadovoljstvo u drugima, čine da se osjećamo lošije; ili imamo neka očekivanja od sebe koja su nerealna i koja nam zagorčavaju život, borimo se s osjećajima krivnje i nesposobnosti i drugo...

Stoga zapamtite, bitno je truditi se svakodnevno pronalaziti ravnotežu u svemu, pa tako i među različitim ulogama, koje nam je jednim dijelom, život dodijelio, a drugim dijelom, koje smo izabrali sami. No, još je bitnije dozvoliti si da skinemo sa sebe uloge koje “nisu naše” te da ih ili damo dalje nekom kome pašu ili, ako to nije moguće, ih prekrojimo uzimajući u obzir naše mjere; da pomaknemo granice koje su nam postale pretijesne (ili preširoke); da čuvamo ono što smo otkrili da nam je vrijedno te da svakodnevno, uvijek iznova, dozvolimo sebi pogreške u tom procesu - jer samo tako učimo. Dan po dan. Suzu po suzu. Osmijeh po osmijeh. Samo strpljivo i nježno.