Privrženost u odgoju

Privrženost, odnosno snažna emocionalna povezanost s bliskim osobama razvija se u prvih nekoliko godina života djeteta, a taj je odnos ključan za brigu o djetetu, njegovo preživljavanje i razvoj. Upravo nas ta najranija iskustva izgrađuju i pomažu ili odmažu nam u kreiranju slike o drugim ljudima i o samom sebi, ovisno o tome jesmo li razvili sigurnu ili nesigurnu privrženost. Sliku o sebi kreiramo pitajući se jesam li vrijedan pažnje, brige i ljubavi, a sliku o drugima kroz pitanje jesu li drugi prema nama pažljivi, dostupni, pouzdani, puni ljubavi. Ako ste kao dijete odgajani uz vjerovanje „batina je izašla iz raja“ vrlo je vjerojatno da niste dobili poruku da ste voljeni i kada griješite i kada se ne ponašate sukladno očekivanjima drugih.

Nesigurna privrženost kod djeteta

Što znači (ne)sigurna privrženost? Iz najranijih iskustava učimo što možemo očekivati od drugih i kako će se oni ponašati prema nama (partneri, prijatelji, naša djeca). Dijete razvija sigurnu privrženost ako roditelj dosljedno prepoznaje i odgovara na njegove potrebe. Uči da je za njega tu netko tko mu ulijeva samopouzdanje, pruža ljubav, podršku, utjehu, ali i daje slobodu da kroz osobno iskustvo izgrađuje sliku o životu. Roditelj je ona sigurna luka kojoj se sigurno privrženo dijete uvijek može vratiti, posebno kad se susretne s izazovima i problemima u životu. U odrasloj dobi takve osobe su samopouzdane, nemaju problem s emocionalnim povezivanjem s drugima, mogu biti sami, te se u intimnim odnosima ne boje gubitka slobode. Postavljanje granica u odgoju omogućava nam da djecu naučimo kako da slobodno izražavaju sve emocije, ali i da usvajaju životne vještine i poželjna ponašanja uz poruku da su voljeni i poštovani i kada se ne ponašaju onako kako bismo mi željeli.

Kod djece nesigurnu privrženost dijelimo na:

• ambivalentnu - kada roditelji nekad odgovaraju, a nekad ne odgovaraju dosljedno na potrebe djeteta
• izbjegavajuću - kad se dijete ignorira, sputava u izražavanju svojih emocija te izostaje odgovor na potrebe djeteta
• dezorganiziranu - privrženost koja je najrjeđa, a uključuje roditelje koji zanemaruju i zlostavljaju djecu i čije su reakcije često nepredvidive.

Ako ne postavljamo granice djeci i ne komuniciramo njihove potrebe, kasnije u odrasloj dobi govorimo o osobama s nesigurnom privrženošću koje razvijaju negativnu sliku ili sebe ili drugih ili oboje. Od drugih se traži potvrda vrijednosti i ljubavi, kod takvih osoba se javlja strah od odbacivanja, da će ostati sami, te mogu biti usmjerene isključivo na sebe i svoju dobrobit.

Nismo na isti način emocionalno (ne)povezani sa svim osobama stoga radom na sebi i izgradnjom privrženih odnosa možemo djelovati na negativne posljedice ranijih odnosa. S druge strane, kao roditelji pozvani smo promišljati o sebi i raditi na samokontroli, promišljati o svojim iskustvima jer možemo izabrati NE-reflektirati svoja negativna doživljena iskustva na djecu. Pitajmo se koja je potreba djeteta u pozadini i sjetite se sebe kao djeteta što je vama bilo bolno i smetalo vas, kako ne biste ponavljali iste obrasce.

Zapamtite, mi smo kao roditelji odgovorni za ponašanje djeteta, no ljudski je da pogriješimo. Cijeli život je rad na sebi i roditeljstvo je prilika da rastemo i razvijamo se zajedno s djetetom kao osobe, svake godine, mjeseca, dana.

Pitam vas, što želite postići odgojem?

Želim vam da izgradite sigurno privržen odnos s djetetom, da pomognete djetetu da se razvije u emocionalno stabilno dijete koje će postavljanjem granica učiti razlikovati poželjnog od nepoželjnog ponašanja. Razumijevanjem djeteta u sebi, lakše ćemo razumjeti svoje dijete, ali i dijete u svom roditelju, prijatelju, kolegi na poslu - u svim drugim osobama.

Kako bi pomogla roditeljima koji se suočavaju s brojnim izazovima u odgoju djece, Cedevita je u suradnji sa stručnjacima pokrenula Školu optimističnog roditeljstva. Uz edukativna predavanja, stručnim suradnicima možete postaviti i dodatna pitanja o izazovima s kojima se suočavate u roditeljstvu.