Povremeno se u životu svakoga od nas dogode nepredviđene i vrlo stresne situacije čiji uzroci mogu biti na osobnoj razini u vidu nesreće ili gubitka voljene osobe, kao i one koje se događaju na društvenoj razini i pogađaju veliki broj ljudi i čitave zajednice, poput potresa, poplava ili kolektivnog nasilja. Svaki od tih događaja neminovno ostavlja utisak na naš život. Kod nekoga će uzrokovati intenzivnije reakcije, a kod nekoga puno blaže.
Naša reakcija ovisiti će o nizu faktora kao što su:

• kako smo se do sada nosili sa stresnim događajima
• kakva je reakcija naše obitelji i prijatelja (je li reakcija panična ili umirujuća)
• kako je društvo reagiralo (podrška nastavnika i drugih važnih odraslih osoba u životu pojedinca)
• jesmo li osobno doživjeli situaciju ili smo promatrači

Potpuno je normalno da se neposredno nakon nekog vrlo stresnog događaja osjećamo uplašeno, nervozno, tjeskobno, nesigurno, ljuto, tužno ili bespomoćno. Sve su to emocije koje su očekivane i dobrodošle. Njihova svrha je da vrate tijelo u stanje ravnoteže koje smo imali prije tog događaja. No ono što moramo znati je da se te emocije mogu javiti i više dana, pa i tjedana nakon događaja.

Zašto se javljaju neugodne emocije i kako se nositi s njima?

U trenutku kada se dogodi nešto vrlo stresno naše tijelo ima potrebu reagirati na taj događaj, a to radi na dva načina – ili bježanjem iz situacije ili borbom s njom. Sigurno ste iskusili bar jedan od ta dva načina nekad tijekom života. Takve reakcije su prirodne svima i javljaju se na isti način kod svih ljudi na svijetu. Ukoliko je pak situacija takva da na nju nikako ne možemo utjecati, npr. samo smo promatrači nekog događaja i gledamo ga na vijestima, naše tijelo ne može reagirati gore spomenutim reakcijama i tada uključuje treću reakciju – zaleđivanje.
U slučaju da se uključi reakcija zaleđivanja mi ostajemo na mjestu i promatramo - bespomoćni. Tada stres u našem tijelu raste i raste, ali ne izlazi van. Ostaje zarobljen u nama i javlja se povremeno bez naše kontrole. To su one situacije kada na neki zvuk, miris ili sliku poskočimo u strahu, odjednom postanemo nervozni ili se iznenada, naizgled bez razloga, rasplačemo dok se vozimo u školu ili na posao. Evo kako si pomoći kada vas obuzmu intenzivne emocije:

Sedam savjeta za samopomoć

1. Zastanite na trenutak, pogledajte oko sebe, primijetite gdje se nalazite i nabrojite sljedeće:
- pet stvari koje možete vidjeti
- četiri stvari koje možete dodirnuti
- tri stvari koje možete čuti
- dvije stvari koje možete nanjušiti
- jednu stvar koju možete okusiti

2. Fokusirajte se na disanje: udišite četiri sekunde, držite dah tri sekunde i izdišite sedam sekundi. Ponovite najmanje pet puta.

3. Pokrenite tijelo! Otiđite u brzu šetnju, trčite, plešite ili skačite. Intenzivno kretanje pomoći će vam izbaciti stres.

4. Otiđite u prirodu i promatrajte zelenilo, slušajte zvukove oko sebe i isprobajte korake iz 1. savjeta.

5. Zagrlite nekoga. Ako nemate nikoga u blizini zagrlite sebe. Radite to minimalno 10 sekundi. Djeluje!

6. Nakon što se smirite uzmite komad papira i napišite što ste sve osjećali i što ste razmišljali.

7. Nacrtajte svoje emocije. Crtajte po osjećaju, bez razmišljanja o tome što crtate i kako bi trebalo izgledati. Neka vam ruka slobodno klizi po papiru. Birajte boje intuitivno.

Svi ovi načini služe povratku u sadašnji trenutak i vraćaju nam osjećaj da smo sigurni ovdje gdje jesmo dok u isto vrijeme uvažavaju emociju koju osjećamo te na taj način ona slabi i gubi moć koju ima. Prakticirajte ih učestalo kako bi vam postali prirodni i poznati. 

Pitanje možete postaviti posve anonimno kroz formular, u bilo koje doba dana, a odgovor psihologinje potražite petkom u istoj rubrici.