Međutim, malo tekstova se odnosi na roditelje, koji također strahuju nad ocjenama, boje se da će njihovo dijete pasti ispit ili da će odustati od studiranja. Kako roditelji mogu sebi i svom učeniku ili studentici pomoći da si olakša ovo intenzivno razdoblje? Što je preporučljivo činiti u ovo doba, a koja ponašanja je bolje preskočiti?
Budući da je ovo vrijeme fizički i emocionalno intenzivno, sada je važno da roditelji budu potpora djeci. Nije vrijeme za držanje prodika, dramatiziranje, inzistiranje na izvršavanju svih kućnih obaveza. Preporučljivo je izbjegavati rečenice poput „Lijepo sam ti govorila.“, „Da si mene slušao“, „Vidiš da sam bio u pravu“ i slično. Takve rečenice je i inače dobro izbjegavati. Kolikogod je to moguće, izbjegavajte konflikte kako bi se vaše dijete moglo u miru koncentrirati se na ono što mu je sada najvažnije – učenje i polaganje ispita. Rješavanje problema i neriješenih situacija, donošenje važnih odluka potrebno je odgoditi za neko drugo, mirnije vrijeme.

Važna je iskrena komunikacija

Kao i uvijek, tako je i sada važno iskreno i otvoreno komunicirati i izbjegavati korištenje „ti poruka“ koje su ponižavajuće i optužujuće za sugovornika. Primjer takve poruke je: „Ti nikada ne počneš učiti na vrijeme, pa si se i sada prekasno uhvatila knjige. Nikad ništa od tebe“. Ovakve poruke neće poboljšati komunikaciju, nego će pošiljatelj poruke (u ovoj situaciji je to roditelj) demonstrirati svoju moć, dokazivati da je u pravu. Za građenje dobrog odnosa je puno efikasnije i bolje koristiti osobni jezik odnosno „ja poruke“. To znači da možemo reći što nas smeta, ali da pritom ne napadamo sugovornika. Primjer takve poruke je „Strah me da si prekasno počeo učiti. Nadam se da ćeš uspjeti naučiti za ispit. Ali, ja sam tu za tebe ako ti treba moja podrška i pomoć“.

Roditeljima je teško u ovoj situaciji i zbog toga što su u pasivnoj poziciji, oni ne mogu učiti, ne mogu otići na ispit ili na maturu umjesto svog djeteta, iako bi neki od njih to vrlo rado učinili. Oni sada moraju čekati rezultate ispita, promatrati što se događa s djetetom i biti tu. Ukoliko mu je potrebna dodatna pomoć u savladavanju gradiva, pružite ju, ispitajte ga gradivo ako to od vas traži i svakako ga pohvalite ukoliko je nešto dobro naučio. Pokažite razumijevanje za pritiske kojima su izloženi u školi, porazgovarajte s njima o tome što se događalo u školi ili na fakultetu. Ne pitajte ih samo za ocjene, ne kudite ih i ne posramljujte. Ako su dobili lošu ocjenu ili su pali ispit, već im je i samima dovoljno teško.

Jedna vježba koja pomaže

Možete sa svojom kćeri ili sinom napraviti vježbu da zamisli što je najgore što se može dogoditi i da zajedno prođete tu situaciju. Obično ispadne da najgori ishod i nije baš tako strašan i nerješiv, posebno kada se verbalizira. To može biti loša ocjena ili pad ispita, a to se može popraviti. Uostalom, tako se uče rješavati, a ne gomilati problemi.

Na većim problemima je dobro poraditi na početku iduće školske godine – na mijenjanju metoda učenja, radu na poboljšanju motivacije, organizaciji radnog dana, ispitnoj anksioznosti i slično. Sada ne treba inzistirati na mijenjanju navika, jer za to je potrebno vrijeme, koncentracija i energija koje sada za to naprosto nema.

Ako primijetite da se nešto ozbiljno događa s vašim djetetom - prevelika iscrpljenost, ispitna anksioznost, napadi panike i sl., potražite pomoć, posavjetujte se. Postoje različiti telefoni za pomoć, institucije i privatni psihoterapeuti ili online platforme kojima se možete obratiti za pomoć, a većina škola ima i školskog psihologa. Važnije je mentalno zdravlje vašeg djeteta od dobrih ocjena ili prolaza na ispitu.

Kažnjavanje ne daje rezultate

Kažnjavanje za loše rezultate nije efikasno. Svatko od nas želi biti uspješan, samo je problem u tome što neki ne znaju kako to postići – nemaju za to motivaciju, ne znaju način kako se usmjeriti prema cilju i kako postići uspjeh, nemaju radne navike ili se teško nose sa stresnim situacijama. Mnogima je posebno teško u situacijama kada znaju da će biti ispitivani i (pr)ocjenjivani. Pokušajte zamisliti da vaš razgovor sa šefom sluša još tridesetak vaših kolega koji čitavo vrijeme zure u vas, dok vi stojite ispred njih i još vas nadređeni propituje koliko znate o nekoj temi. Sigurno bi mnogi imali simptome stresa, a neki bi imali i tjelesne tegobe. Ipak, roditelj ne pomaže svom djetetu ako napada školu, učitelje, (sveučilišne) profesore. Usmjerite se na učenje, usvajanje znanja i radnih navika, a ne na sukobe i optuživanje drugih. Vaš odnos prema znanju, učenju, školi, institucijama, učiteljima, profesorima će preuzeti i vaša djeca. Jer, vi ste model svojoj djeci.

I za kraj, vaše dijete vas treba, iako možda tako ne izgleda na prvi pogled. Roditelj u ovoj situaciji treba biti osoba na koga se mogu osloniti kada dođu umorni nakon ispita ili testa, kada su sretni ili razočarani ocjenom i onim što su pokazali na ispitu. Budite uz njih!