Nasilje je nažalost sveprisutno i u današnjem društvu. I što je najgore od svega, ispada da sustav, zakoni i društvo više štite nasilnika negoli žrtvu - iako su nam puna usta strategija, direktiva i postupanja, na kraju priče žrtva je ta koja se skriva u sigurne kuće, savjetuje ju se da mijenja rutine, stalno bježi i primorana je bojati se I tražiti zaštitu dok nasilnik slobodno šeće po svijetu, baš kao i ovaj vaš kolega koji nije dobio otkaz unatoč nasilju koji je počinio prema vama. Iskreno mi je žao da je tome tako. Moj vam je najtopliji prijedlog da, ukoliko to niste učinili (pretpostavljam da jeste no, želim to naglasiti) potražite pomoć psihoterapeuta kako bi se emocionalno pripremili na ponovni susret sa nasilnikom i prostorom gdje ste doživjeli nasilje. Također, veoma je bitno da se prije vašeg povratka organizira u poduzeću sastanak sa menadžmentom i sa nasilnikom te ga se otvoreno upozori da mu ne padne na pamet ponoviti prema vama išta slično te da je njegovo ponašanje pod budnim okom. Ukoliko je to moguće, zatražite da se posao organizira na način da nemate direktan kontakt s njime. I obavezno otvoreno razgovarajte s kolegama o nemilom događaju te ih zamolite za razumijevanje i podršku ukoliko vam budu potrebni. Najgore što možete napraviti je gurnuti stvari pod tepih ili skrivati se zbog njegove sramote. Žrtva nije nikada kriva za ono što joj se dogodilo, VI niste krivi za ono što vam se dogodilo – zaštitite sebe prije svega. Sretno!