Odgovori na pitanja koja možda još nikome niste postavili, bliže su vam nego ikada.
Kako si oprostiti kad znaš da si nekome uništio život? Bez ikakve loše namjere, tada mi se to činilo ispravnim, a pokazalo se suprotno.
Uhh, velike su ovo optužbe koje imate prema samome sebi. Iskreno mi je žao što se tako osjećate – osjećaj krivnje izuzetno je težak i gorak. Ono što bih voljela ovim putem jest pomoći vam prvenstveno oprostiti samome sebi, ali i razmisliti je li zaista teret odgovornosti samo na vašim leđima. Naime, vjerujem da niste imali lošu namjeru, a odluku ste donijeli na temelju onoga što ste tada znali i u što ste vjerovali da je ispravno. Nitko od nas ne može vidjeti budućnost niti znati sve moguće posljedice svojih postupaka, i neminovno je da ćemo donijeti i neke pogrešne odluke. Zapitajte se malo – kada bi netko drugi napravio istu grešku, što biste mu rekli? Vjerojatno baš to, da svi griješe. Hvalevrijedno je i važno to što ste spremni preuzeti odgovornost za svoj postupak, ali ništa dobro neće proizaći iz toga ako se kažnjavate – puno je bitnije da nešto naučite iz tog iskustva i da ne ponovite istu grešku u budućnosti. Također, ako je moguće nešto popraviti danas, pokušajte to učiniti, a ako nije, onda se možete ispričati toj osobi za ono što se u prošlosti dogodilo. Za kraj, svakako nemojte zanemariti da drugi ljudi prolaze kroz teške trenutke iz raznih razloga i da ne snosite svu odgovornost za nečiji život. Zapamtite, opraštanje sebi nije brisanje prošlosti, nego odlučivanje da nećete dopustiti da vas ona uništi.
Kako pobijediti strah?
Kognitivno-bihevioralna terapija nudi učinkovit pristup za suočavanje sa strahom. Ključ je u razumijevanju vlastitih misli i ponašanja te njihovom postupnom mijenjanju kroz sljedeće korake:
Osvijestite svoj strah – Što vas točno plaši (neuspjeh, kritika, bolest, gubitak...)? Kada se taj strah najčešće javlja (u kojim situacijama)?
Propitajte svoje misli – Jesu li one realne ili pretjerane? Koji su dokazi da će se ono čega se bojite zaista dogoditi? Biste li isto savjetovali prijatelju?
Pronađite alternativne scenarije svojoj ideji – Umjesto "Svi će me gledati", možete stvari sagledati iz drugog kuta: "Neki možda hoće, ali većina ljudi je fokusirana na sebe, a ne na mene."
Postupno se izlažite svom strahu – Strah se smanjuje onda kada se s njim suočimo. Napravite hijerarhiju (gdje je “0” – uopće me nije strah, a “10” – užasno se toga bojim) pa se polako izlažite, stupanj po stupanj. Svakako pazite da izlaganje bude uspješno – nemojte bježati iz situacije dok se vaš strah ne smanji barem za pola.
Od velike koristi za općenito umirenje organizma bit će vam tehnike relaksacije i mindfulnessa, koje je dobro uvježbati prije izlaganja kako biste ih po potrebi mogli primijeniti u zastrašujućoj situaciji i umiriti se. Više o njima možete pogledati na sljedećem linku: Kako smanjiti doživljaj i utjecaj stresa uz pomoć tehnika za opuštanje.
Svakako je ključno da učite tolerirati nelagodu – strah neće odmah nestati, ali svaki put kada se suočite s njim, on postaje slabiji. Možete si pomoći rečenicom: "Ovo je neugodno, ali nije opasno. Proći će." Svaki put kada se uspješno izložite svom strahu, obavezno to zapišite kako biste pratili svoj napredak i pobjede te s vremenom osvijestili da ste puno jači nego što sada mislite. Zapamtite – strah nestaje onda kada se suočite s njim. Samo hrabro i sretno!
Poštovanje, bila sam u vrlo toksičnom odnosu s čovjekom koji me iskorištavao i tvrdio da sam ljubomorna i nesigurna, dok je istovremeno slao poruke drugim ženama i pokušavao me prevariti. Uz to ima problema s alkoholom te je spreman za svađu s okolinom. Zbog njega sam završila na terapiji kod psihijatra, koji mi je postavio pogrešnu dijagnozu, proglasio me emocionalnom izjelicom i dao mi lijek za mršavljenje. Nije htio poslušati da je moja debljina posljedica hormona, a ne hrane. Svaki liječnik odmah problem dijagnosticira mojom debljinom, a ne traži pravi uzrok, tako da više ne želim ići na terapiju. Trenutno sam u fazi depresije (nije mi klinički postavljena dijagnoza, ali su prisutni svi znakovi) i ne znam što dalje raditi.
Poštovanje, žao mi je što ste prošli kroz ovo izuzetno emocionalno teško iskustvo i želim da znate da niste vi krivi. Dajte sada sebi pravo na oporavak, jer emocionalne rane dugo zacjeljuju. Dajte si vremena i budite nježni prema sebi. Biti u vezi s manipulatorom i alkoholičarem koji vas je iskorištavao ostavlja ozbiljne posljedice – i emotivne i fizičke. Na to se još nadovezalo loše iskustvo s psihijatrom koji vam je propisao neadekvatan tretman. Nije čudno da ste izgubili povjerenje u liječnike i terapiju, ali ovim vas putem molim da ipak date drugu šansu stručnoj pomoći. Pritom mislim na psihologa ili psihoterapeuta, koji su, vjerujem, najbolja početna točka od koje krenuti u potrazi za vašom većom dobrobiti, životnim smislom i zadovoljstvom. Ukoliko psiholog bude smatrao da postoji potreba, uputit će vas i psihijatru ili liječniku druge specijalizacije, ovisno o problemu koji ćete zajedno suradnički ustanoviti – nikako drugačije. S obzirom na to da smatrate da imate depresiju, to zaista nije zdravstveno stanje koje je mudro zanemariti i nadati se da će proći samo od sebe. Postoji velika mogućnost da će se, ukoliko ne djelujete uz stručnu pomoć, simptomi pogoršati i tada će vam biti još teže izaći iz tog stanja. Što se tiče podrške vaših bližnjih, imate li nekoga s kim možete iskreno razgovarati? Prijateljicu, člana obitelji? Voljela bih i nadam se da niste sami u ovome. Vjerujem da vam je trenutno teško i da se osjećate zaglavljeno, ali želim da znate da ovo stanje neće trajati zauvijek. Dovoljno je samo malo nade i povjerenja da možete biti bolje, da postoji netko tko vam u tome može pomoći – i vaš prvi kontakt s tom osobom. Ako se ne osjećate još dovoljno motiviranima, zamolite pomoć nekog bliskog tko će vas dovesti na prvi razgovor sa stručnjakom koji će imati razumijevanja za vas i doživjeti vas kao osobu, a ne kao poremećaj.
Samo hrabro i sretno!
Kako smiriti misli da vam glava ne bude kao balon? Ne možeš pobjeći od loših vijesti, jer čim nešto loše čujem, strašno se osjećam – emotivna sam, previše brinem za svakoga i to me plaši. Znam da je takav život i da ne možeš pobjeći od stvarnosti. Samo, kako se nositi s tim? Ja teško. I to mi se odražava na cijeli organizam.
Vjerujem da vam je teško – život visokoosjetljivih ljudi u niskoosjetljivom svijetu nije nimalo lagan. Ne znam čujete li ovakav opis za sebe po prvi put, ali prema vašem opisu dopuštam si zaključiti da spadate u skupinu visokoosjetljivih ljudi. Visoka osjetljivost je osobina koju ima oko 15–20 % ljudi i karakteriziraju je dublja obrada informacija, pojačana emocionalna reakcija i osjetljivost na vanjske podražaje. Visokoosjetljive osobe (HSP) intenzivno doživljavaju emocije, lako primjećuju suptilne detalje u okolini i često se brzo preplave stresom ili negativnim vijestima. Imaju snažnu intuiciju, duboku empatiju i sklonost introspekciji, ali im je potrebna i redovita samoća kako bi obradile dojmove i smirile um. Iako ponekad mogu osjećati da su „previše osjetljive“, njihova duboka emocionalna povezanost sa svijetom može biti velika snaga ako nauče postavljati granice i brinuti o vlastitom blagostanju. Nakon što sam sve ovo napisala, vjerujem da ste zaključili kako je za vas ključno upravo naučiti bolje voditi brigu o svojim potrebama i postavljati (i čuvati!) svoje granice. Kako se, dakle, zaštititi? Svakako počnite filtrirati informacije – naravno da ne možete u potpunosti ignorirati stvarnost, ali se ne morate svakodnevno izlagati svim tragedijama. Ograničite vijesti na učestalost koju možete podnijeti. Na primjer, kada netko počne pričati o nekoj temi koja vam u tom trenutku jednostavno nije probavljiva, recite otvoreno osobi: „Ljubazno te molim da ne nastavimo ovu temu, nemam kapaciteta za nju u ovom trenutku.“ ili „Zaista ne bih sada o ovome, ne osjećam se najbolje.“ ili nešto slično.
Dopustite si distancu – ne morate biti i osjećati stalno za sve i za svakoga. Prihvatite da ne možete (ni ne morate!) promijeniti svijet i ukloniti iz njega sve nepravde. Sve što je u vašoj moći jest truditi se svakodnevno činiti dobro, poštujući svoje mogućnosti i granice – ništa više od toga. Zapamtite, empatija je dar, ali nije vaša odgovornost nositi težinu cijelog svijeta. Zamislite da ste kao drvo – stabilni, ali s korom koja vas štiti. Možete suosjećati, ali ne morate upijati tuđu bol do srži. U boljem nošenju s vašim dubokim i intenzivnim emocijama te napadajućim mislima može vam veoma pomoći tehnika mindfulnessa, kao i tehnike disanja. Više o ovim tehnikama možete pogledati u našem videu: Kako smanjiti doživljaj i utjecaj stresa uz pomoć tehnika za opuštanje.
Također bi vam moglo veoma koristiti da počnete pisati – na taj način ćete izbaciti na papir sve ono što vam je na duši i u umu te razmisliti je li to nešto što možete riješiti (tada ćete napraviti plan kako) ili ne možete (tada ćete raditi na tome da to i prihvatite, a tu opet jako pomaže mindfulness). Ako vam je teško sama se nositi s ovim teretom, možda bi terapija mogla pomoći da naučite bolje postavljati granice i pronađete načine kako se nositi s ovim osjetljivim dijelom sebe.
Svjesna sam svega i znam da bi najbolje bilo otići, ali… Nepodnošljivo mi je trpjeti tretmane šutnjom, ignoriranje, moje riječi okrenute protiv mene. U pitanju je čovjek – problem s alkoholom, PTSP-om i narcisoidnim osobinama… Molim savjet.
Ovo što opisujete je emocionalno zlostavljanje i iskreno mi je žao što ga doživljavate. Vjerujem da vam je teško otići – nakon toliko godina zlostavljanja vaše je samopoštovanje značajno okrhnuto, a osjećaji bespomoćnosti i beznađa sve su jači, što vam nimalo ne pomaže da odete, iako osjećate da bi to za vas bilo bolje.
Ovisnost o alkoholu, PTSP i narcisoidne osobine, nažalost, čine ga osobom koja bez stručne pomoći nije sposobna za zdrav odnos, a vi ste ta koja godinama trpi. Ono što je najbitnije, ako još uvijek niste spremni otići, jesu dvije stvari: prihvatiti da se on neće promijeniti i pokušati zaštititi samu sebe koliko god možete. Ljudi s ovim poteškoćama teško i rijetko se mijenjaju, osim ako zaista nisu sami motivirani na tu promjenu i ne potraže stručnu pomoć. Dakle, što god mu rekli, moguće je da će to iskoristiti protiv vas. Pokušajte se zato maksimalno distancirati, davati kratke odgovore koji se ne mogu drugačije interpretirati i nemojte se dati uvlačiti u rasprave, posebno kada primijetite da izvrće vaše riječi. Pokušavajte cijelo vrijeme osvještavati njegove emocionalne manipulacije kako biste znali da one nisu vaša krivnja, već samo odraz njegovih problema. Što se tiče podrške bliskih ljudi, ne znam jeste li se nekome povjerili i imate li takvu podršku. Ako niste, važno je da to učinite jer ćete tako dobiti dodatni vjetar u leđa i sigurnost koja vam je potrebna za pokretanje željenih i potrebnih promjena. Dobro promislite i o svojim mogućnostima za odlazak – što vam je potrebno i imate li to, tko vam može pomoći ako nemate? Sama ćete puno teže ostvariti tako veliki korak. Ako ste u mogućnosti, bilo bi odlično kada biste potražili i pomoć stručne osobe koja će vam pomoći da emocionalno zacijelite i da se pokrenete u smjeru koji će vas voditi prema jednom ljepšem životu – onome kakav zaslužujete.
Samo hrabro i sretno!
Često se osjećam odsutno, zamišljeno, kao da mi je magla u glavi. Tada ne čujem partnera kada me nešto pita ili traži. Nesvjesno upadam u to stanje i ne znam kako se izvući.
Žao mi je što se tako osjećate. U kojem se razdoblju života nalazite? Prolazite li kroz neke probleme koji vas muče i “troše”? Jeste li nezadovoljni svojim trenutnim životom? Spavate li dovoljno? Hranite li se redovito i zdravo? Krećete li se dovoljno? Kamo odlutate kada tako razmišljate? Muče li vas neke brige? Kada se to događa? Postavljam vam ova pitanja kako bih vam pomogla osvijestiti kada upadate u ovo stanje.
Pokušajte početi bilježiti kada se to dogodi – zapišite o kojoj se situaciji radilo, kako ste se osjećali (i fizičke senzacije i emocije) te koje su vam misli mogle proći kroz glavu. Ako se često "gubite" u mislima, možda u sebi nosite potisnut stres ili neraščišćene emocije, pa bi vam vođenje takvog dnevnika moglo pomoći da najprije prepoznate što se događa, a zatim to procesirate – bilo samostalno, uz pomoć bliske osobe ili stručnjaka poput psihoterapeuta. Kako biste počeli vježbati fokus, možete se posvetiti proučavanju divne i moćne tehnike mindfulnessa. Postoje i korisne, kratke vježbe za "uzemljenje" koje možete isprobati svaki put kada osjetite da vas obuzima "magla":
Box disanje (udišete do 4, držite zrak do 4, izdišete do 4).
5-4-3-2-1 metoda (pogledajte 5 stvari, dotaknite 4, čujte 3, pomirišite 2, okusite 1).
Držanje zapešća pod hladnom vodom ili umivanje hladnom vodom.
Svakako je važno da o svemu ovome razgovarate otvoreno s partnerom. Ako neko njegovo ponašanje potiče vaše “gubljenje”, on može poraditi na toj promjeni (na primjer, ako se vi počnete gubiti svaki put kada vam nešto “spočitava”, možete naučiti razgovarati o problemima u paru na drugačiji način). Ako, pak, problem nije u njemu, on vam može pomoći uzemljiti se laganim dodirom i imati više razumijevanja za vas kada se to dogodi.
Sretno!
Poštovana, molim savjet za sina koji je prije dva tjedna u snu doživio napad panike. Više ne može spavati u svom krevetu zbog podsvjesnog straha da se napad ponovi. Sada spava u drugoj sobi. Želi opet spavati u svom krevetu, ali tamo ne može zaspati. Kako to riješiti? Postepeno ili odjednom, makar bio budan cijelu noć?
Sigurna sam da se vaš sin jako prestrašio. Napad panike vrlo je intenzivno i neugodno iskustvo, a posebno kada te probudi usred noći iz mirnog sna. Drago mi je da je, unatoč tome, motiviran suočiti se sa svojim strahom i vratiti se spavati u svoj krevet, jer to je krajnji cilj – normalizirati ovo iskustvo i prekinuti krug panike. Kako ste i sami naveli, postoje dva načina za to: odjednom (preplavljivanje) ili postupno. Moderni pristup psihoterapiji preferira ovaj drugi način jer je “sigurniji”, s obzirom na to da bi prvi, u slučaju neuspjeha, mogao izazvati još jači kontraefekt. Prvi korak koji je važno učiniti prije izlaganja jest upoznati sina s onim što je doživio. Prosljedite mu zato ovaj video ili ga možete pogledati i zajedno kako biste oboje znali o čemu se tu radi i kako postupati da se ne bi razvio panični poremećaj.
Prirodno nam dođe da počnemo izbjegavati situacije u kojima smo doživjeli napad panike (na primjer, spavati u svom krevetu), no to dugoročno dovodi do još većeg straha od izlaganja toj istoj situaciji, kao i do nižeg samopoštovanja i nedostatka povjerenja u sebe te svoju sposobnost da se sa strahom suočimo. Idemo stoga djelovati postupno. Za početak, neka vaš sin provodi vrijeme u svom krevetu tijekom dana – čita, igra igrice, sluša glazbu. Cilj je da ponovno poveže taj prostor s ugodnim osjećajem. Nakon toga neka pokuša kratko odspavati u svom krevetu tijekom dana. Sljedeći korak bit će pokušaj da u njemu zaspi navečer uz vašu pomoć – neka legne u svoj krevet, a vi sjednite kraj njega dok ne zaspi. Svaku večer budite sve dalje (prvo na stolici kraj kreveta, zatim bliže vratima, pa izvan sobe). Možda toliko stupnjevanje neće biti potrebno i ponovno će početi normalno spavati u svom krevetu već nakon jedne noći u kojoj je zaspao uz vas. Svakako ga nemojte požurivati. Važno je da poštujete njegov ritam i mogućnosti, i sve će doći na svoje. Reagirali ste odmah u početku, baš onako kako je i najbolje. Ako negdje zapne, slobodno se ponovno javite ovdje ili potražite pomoć psihoterapeuta koji će voditi vašeg sina kroz ovaj proces.
Sretno!
Imam 27 godina i dijete od 4 godine iz prve veze. Trenutno sam s dečkom s kojim čekam dijete. Ja živim sa svojima, a on sa svojima. Stalno razmišljam o preseljenju, ali on uopće ne želi pokrenuti tu temu, kao da je izbjegava. U obzir dolazi jedino preseljenje u njegov kraj. Pod velikim sam stresom jer ne razmišlja o mom djetetu. Smatram da bi za njega bilo previše stresno da odjednom promijeni kuću i vrtić na koji se tek navikao, a uz to dolazi i beba, nova okolina – sve se mijenja. Bojim se da mu ne stvorim veliku traumu. Ne znam griješim li ili se trebam upustiti u sve to.
Čujem vašu zabrinutost i potpuno vas razumijem. Velika odgovornost je na vašim leđima – pokušavate balansirati između potreba svog djeteta, odnosa s partnerom i bebe koja je na putu te vlastitih potreba. Nimalo lak zadatak. Mislim da je ipak najvažnije pitanje od svih, što vi želite? Ako se preselite u njegov kraj, hoćete li se osjećati sigurno, podržano i sretno? Vjerujete da ćete tamo moći zajedno izgraditi topao i siguran dom? Hoće li preseljenje poboljšati ili pogoršati vašu kvalitetu života? Nemojte zaboraviti da su vaše potrebe jednako važne kao i potrebe vaše djece zato što je mama koja je dobro - dobra majka. Ono što je vašem djetetu najvažnije je da ste vi smireni, sretni i da se uz vas može osjećati voljeno i sigurno – ako to postoji, sve ostalo doći će na svoje pa tako i prilagodba na bracu ili seku, novi vrtić i kuću. Slažem se da je to puno promjena odjednom no, ukoliko je to ono što vi osjećate da je ispravna odluka, vaše će dijete to osjetiti i sve će biti bezbolnije. U suprotnom, vaše će dijete osjećati i vaš strah ili nezadovoljstvo pa će i samo imati većih poteškoća s tim promjenama. Ono što mene muči je vaš odnos sa partnerom i nedostatak međusobne komunikacije. Prije bilo kakve odluke, mislim da je potrebno da vas dvoje iskreno i otvoreno razgovarate o vašoj budućnosti – beba je na putu, a promjene o kojima pričamo nije moguće provesti od danas do sutra (promjena vrtića). Ako partner izbjegava razgovor o zajedničkom životu sada, hoće li biti bolje kada dođe dijete? To je ključno pitanje za vaš zajednički život. Kako biste vi mogli biti dobro, od velike je važnosti da se osjećate sigurno, poštovano, voljeno – da vas partner doživljava, sluša, razumije i podržava te da je spreman s vama razgovarati o svemu kako biste se napokon mogli spojiti u jedno zajedničko gnijezdo. I nije toliko bitno na kojoj će ono biti adresi već da tamo vlada sloga, razumijevanje, razgovor, ljubav i prihvaćanje. Nemojte nikad smetnuti s uma da je najvažnija vaša dobrobit i dobrobit vaše djece. Sretno!
Kako vratiti energiju, strast i samopouzdanje koje je iscrpio narcis u braku? Kako pomoći djetetu od 13 godina koje također ima posljedice zbog toga? Zahvalna.
Biti u vezi s narcisom može zaista iscrpiti našu energiju, samopouzdanje i radost – ispiti život iz nas. Dobra je vijest da je unatoč tome moguće oporaviti se i pomoći svom djetetu da učini isto. Prvi korak u oporavku jest prihvatiti da je to proces i da će trebati neko vrijeme da “dođete na svoje”. Planirajte što više ugodnih, opuštajućih, povezujućih i regenerirajućih aktivnosti – samostalno i zajedno. Planirajte neko putovanje, upišite dijete na novu aktivnost koja ga zanima ili ga potaknite da se više posveti postojećoj. Potičite ga da se druži s prijateljima – čak ih možete češće pozivati k sebi. Upišite i sami neki tečaj, odlazite češće u prirodu, bilo da je to šuma ili more...
Radite na odnosu sa svojim djetetom, na njegovu odnosu sa samim sobom i svojim vršnjacima te poradite na vlastitom odnosu sa sobom. Otvoreno razgovarajte s bližnjima, neka svi budu upoznati s vašom situacijom kako biste dobili potrebnu podršku i pomoć (na primjer, da netko osim vas odveze sina na trening). Što se tiče odnosa s vašim bivšim suprugom, ne znam jeste li uspjeli mirnim putem dogovoriti viđanja i kako će taj plan izgledati, ali svakako nemojte pokušavati utjecati na njegov odnos s djetetom – ne morate ga ni poticati (odgovornost za njihov odnos nije na vama), ali ni govoriti loše o ocu. Neka se taj odnos razvija prirodno. Naravno, pazite da poštujete osjećaje i želje djeteta – može se dogoditi da se vraća s tih viđanja nesretno ili da odbija opet ići. U tom slučaju trudite se razgovarati s ocem, a ako ne budete mogli postići neke promjene, razmislit ćete i o pravnim potezima uz savjet stručnjaka. Svakako ne bih trčala pred rudo i sačekala bih da vidim kako će se stvari odvijati – svima treba prilagodba na nove okolnosti.
U cijeloj toj priči, naravno, nemojte zaboraviti na sebe. Ako ste se pod njegovim utjecajem pogubili putem, posvetite se ponovnom otkrivanju same sebe. Što ste voljeli raditi prije nego što ste se izgubili u toj vezi? Koje su vaše strasti, interesi i snovi? Koje male stvari vas čine sretnima? Počnite ih vraćati u svoj život, korak po korak, i istražujte nova iskustva i mogućnosti. Nakon toliko godina trauma, svađa, manipulacija, vrijeđanja i napetosti, ono što vam najviše treba jest ponovno osjetiti kako život može biti lijep i lagan. Naravno, problemi neće nestati, ali postoje ljudi koji nam dodatno otežavaju život i oni koji ga svojim prisustvom olakšavaju. Sigurna sam da jako dobro znate o čemu pričam.
Samo hrabro i sretno!
Znala sam jasno i dobro postaviti granice – što želim, što mogu ili što jednostavno neću. Međutim, u zadnje vrijeme ništa mi se ne da, nezadovoljna sam i vrtim se u krug!
Je li moguće da ste iscrpljeni? Ovo što mi opisujete zvuči upravo tako i često se događa ljudima koji se puno trude i bore u životu (postavljanje granica zahtijeva jako puno borbe, a borba iscrpljuje). Moguće je da ste se malo “potrošili”. Možda vas je i nešto razočaralo? Ulagali ste puno vremena i truda u nešto, a niste ostvarili ono što ste htjeli? Nešto što ste željeli se nije promijenilo? Možda ste mislili da svojim zalaganjem možete kontrolirati stvari, ali je život išao svojim putem unatoč tome? Moguće je i da ste jednostavno u životnoj fazi u kojoj se osjećate nezadovoljni trenutnim stanjem, a ne znate najbolje kako ni kamo dalje – takva razdoblja također su dio života i često budu pokazatelji potrebnih promjena.
Koji god od ovih razloga bio onaj pravi (lako moguće da ih je više), ono što bi vam trebalo pomoći jest vratiti se k samima sebi. Za početak, odmorite se – koliko god možete, smanjite radne i druge aktivnosti i dajte si prostora za regeneraciju. Odmoriti dušu i tijelo, oporaviti se, skupiti energiju – nešto je što smo u modernom svijetu zaboravili činiti. Čitajte, šetajte, birajte manja društva, prirodu, spori tempo i spavajte što više sati noću. Kako nastupi tišina, tako će nutrina postati glasnija. Tada pišite, slikajte, meditirajte i posvetite se otkrivanju onoga što se u vama nalazi – što vas muči, što želite, što trebate. A kada to saznate, postavite potrebne ciljeve i krenite ih ostvarivati polako, jednog po jednog, poštujući i sami svoje granice kako se ne biste ponovno doveli do iscrpljenosti.
Sretno!
Kako se prestati osjećati usamljeno? Kako izgraditi dobra prijateljstva, pronaći put do bliskosti i prevladati strah od intimnih odnosa? Naša psihologinja Tijana Debelić govori o osobnim odnosima – i zašto su nam važna.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici kolačića.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.