Čini se da prolazite kroz težak period sa svojim zdravljem i emocionalnim stanjem, jako mi je žao da je tako. Obzirom da svi lijekovi imaju nuspojave, izrazito je važno da razgovarate sa svojim psihijatrom o svim simptomima koje ste mi ovdje opisala, a posebno o promjenama koje ste primijetila od početka uzimanja lijeka. To su ozbiljna stanja koja zahtijevaju profesionalnu medicinsku pomoć i podršku. Vaš će psihijatar prilagoditi terapiju prema vašim potrebama kako bi se vaše stanje poboljšalo, a moguće predložiti da krenete i na psihoterapiju. Kombinacija lijekova i psihoterapije često bude kombinacija izbora – lijekovi djeluju na tijelo (fiziologiju), a psihoterapija na um i srce. Izrazito je važno da u ovom teškom razdoblju otvoreno razgovarate sa svojim bližnjima (obitelji i prijateljima) kako biste dobili njihovu prijeko potrebnu podršku. Zajedno s podrškom i stručnom pomoći pronaći ćete načine za prevladavanje ovih teškoća i povratak osjećaju kontrole nad svojim životom. Mislim da bi vam od velike pomoći, sada i dugoročno u roditeljstvu, mogao doći mindfulness. Pogledajte u trenucima kada imate za tu mogućnost sljedeći video .

I ne zaboravite, koliko god da vam je sada teško, i ovo će proći. Pročitajte ovu divnu pjesmu od Rumia svaki put kada osjećate da vam je previše...

Čovjek je gostinjska kuća. Svakoga jutra neko dođe. Radost, depresija, zloba, neko prolazno stanje… navraćaju poput neočekivanih gostiju. Sve ih dobro ugosti! Čak i gomili tuge koja ti kroz kuću projuri odnese sav namještaj, ukaži dobrodošlicu, kao da je počasni gost. Možda te očistila za neku novu nasladu. Crnu misao, stid, pakost… sve ih s osmjehom dočekaj na vratima i pozovi da uđu. Budi zahvalan za svaku posjetu, jer svaki gost je tvoj onostrani vodič.

Žao mi je da imate ove misli koje vas muče. Većina ljudi ima s vremena na vrijeme misli koje ih uznemiruju, a koje ne mogu izbaciti iz glave – nekada nam one dolaze u obliku misli („jao, pa ti se samo praviš da se želiš s njom družiti“), nekada slika (zamišljate kako joj govorite da vam više nije stalo da nje i da prekidate odnos, pa plačući trčite kući) ili nagona da nešto napravimo (kažemo prijateljici da se više ne želimo družiti). Problem je što sve to nije istina i mi želimo upravo suprotno – u vašem slučaju, ostati prijateljice. I što su te misli suprotnije od onog što uistinu želimo i osjećamo, to nas te misli više uzrujavaju svojim prisustvom i stalnim nametanjem. Ključ je osvijestiti da su to samo misli, ne činjenice, da naš um misli ponekad svakakve, pa i neistinite stvari i da mu ne moramo uvijek vjerovati. Zašto nam takve misli dolaze? Ima raznih razloga. Svakako u podlozi često bude neki osjećaj anksioznosti, nesigurnosti i uznemirenosti koji se veže uz tu temu. Naprimjer, u vašem slučaju bi se možda moglo raditi o nekoj nesigurnosti vezanoj uz vaše prijateljstvo. Bojite li se duboko u sebi da će vas prijateljica napustiti, da ćete ostati bez nje? Kakva je vaša prošlost s prijateljima općenito, imate li dugogodišnje iskrene prijatelje ili je ovo prvi značajan odnos takve vrste? Svakako od danas pa na dalje probajte vježbati osviještavati svoje misli i emocije u odnosu s njom i bilježite ih na papir – jesu li one pretežito pozitivne (uživate dok ste s njom u društvu, zabavljate se, radujete se sljedećem susretu ili kontaktu) ili se javljaju češće ove negativne (vi se silite odgovoriti ili naći s njom, osjećate se nelagodno u njenom prisustvu, uznemireni ste jer se morate naći ili jer vam ne odgovara na poruku i drugo). Ukoliko imate mogućnost, bilo bi odlično kada biste o ovome porazgovarala uživo sa stručnom osobom (psihologom ili psihoterapeutom), a kojem biste imala priliku ispričati cijelu vašu priču i koji će vam tada moći pomoći uvidjeti što se sve događa u vašem umu i srcu i poučiti vas nekim tehnikama i alatima kako se uspješnije nositi s tim. Samo hrabro, i sretno!

Draga djevojko, jako mi je žao što ti je tako teško i stoga te želim odmah pokušati umiriti – ja ne vjerujem da išta loše želiš svojoj majci. Obzirom na osjetljivost teme, preporučila bih da potražiš pomoć stručnjaka (psiholog, psihoterapeut) koji će ti pomoći da prođeš kroz ovaj problem.
Ukoliko si studentica, sigurna sam da imaš mogućnost javiti se besplatno u Studentski savjetovališni centar ili Ured za psihološku podršku, svaki grad ima jednog (U Zagrebu se možeš javiti na mail [email protected] ili telefon +385 91 5085 359).  Na ovom linku se nalazi popis još takvih savjetovališta: https://www.kakosi.hr/psiholoska-podrska/ . Nadam se i vjerujem da ćeš uspjeti pronaći pomoć. Što se tiče vjere i molitve, ona ti svakako može biti dodatna podrška i pomoć na putu prema ozdravljenju. Ako misliš da bi majka mogla imati razumijevanja, porazgovaraj otvoreno i s njom, ukoliko u to u ovom trenutku sumnjaš, odaberi za sada najbolju prijateljicu ili prijatelja, a koji će ti biti podrška u kontaktiranju stručnjaka. Samo hrabro, izborit ćeš se ti s ovime. I sretno!

Čujem da ste se predala partneru, a da ne osjećate isto s njegove strane. Ljubav bi trebala biti dvosmjerna i nije za nas dobro kada se osjećamo usamljeni u radu na odnosu. Naime, razgovori su ključni za zdravu vezu, ali kad jedna strana nije otvorena za te razgovore ili ne pokazuje spremnost na promjenu, to može biti frustrirajuće i iscrpljujuće. Naravno da niti jedan partnerski odnos nije i ne može biti med i mlijeko, ali u svakom zdravom partnerskom odnosu ne bi trebalo nedostajati nekoliko komponenti, a to su primarno osjećaj sigurnosti u odnos, iskrenost među partnerima, potreba za dijeljenjem, zajedničkim planiranjem i stvaranjem, želja za zajedničkim rastom, spremnost na davanje, prihvaćanje različitosti, uvažavanje potreba partnera, nježnost i strast. Vjerujem da biste dodali još koješta na ovaj popis baš kao i ja, ali ove su mi značajke bez puno razmišljanja pale na pamet dok sam pisala, a što govori o tome koliko su one bitne. Naravno da svatko od nas osjeća i izražava ljubav na sebi svojstven način, ali neke temeljne značajke ljubavi ipak postoje. Probajte stoga još jednom, zadnji put, porazgovarati sa svojim partnerom, bez optuživanja. Izrazite mu svoje potrebe (da upoznate njegove bližnje, da dijeli s vama život svakodnevno i sve drugo što vas muči) i zatražite da se to promijeni. Ukoliko ponovno naiđete na zid, na negiranje onoga što osjećate, dobro razmislite je li to osoba s kojom želite provesti život. Naime, ponekad, iako je teško, izlazak iz veze može biti najbolja opcija za našu emocionalnu dobrobit. Samo hrabro, i sretno!

Pozdrav i vama. Razumijem vašu situaciju i žao mi je što morate voditi ove borbe – između težnje da pružite svojoj obitelji ono što smatrate svojom ulogom i dužnošću - financijsku stabilnost i sigurnost - i one da ostvarite svoje snove (koji ne pružaju tu istu sigurnost i stabilnost). Borba je to koju nažalost vode mnogi muškarci, jer se stereotipno uloga „onoga koji privređuje“ u našem društvu pripisuje upravo vama. No, obzirom da je biti ostvaren i zadovoljan u svojoj koži veoma bitna stavka za biti dobro (psihički i fizički!) prije negoli odbacite pokušaj ostvarivanja svog sna pokušajte još jednom temeljito napraviti SWOT i druge analize rizika - koje su sve moguće prepreke na putu prema ostvarenju vašeg cilja? Kako bi se one mogle prevladati, možda umanjiti ili čak izbjeći? Može li vam netko u tome pomoći? Što vam trenutno nedostaje da biste uspjeli? Koliko vam novaca treba da ostvarite taj san? Imate li ga sada? Koliko će vremena proći prije negoli opet stanete na noge i počnete zarađivati? Nakon toga probajte veoma otvoreno i iskreno porazgovarati sa suprugom – možda vas ona podupire više negoli to vi mislite i spremna je „uskočiti s vama i u ovaj vlak“? Razmislite također i o drugim opcijama – postoji li neki način da živite svoj poslovni san uz stalan i siguran posao, barem dok ne steknete određenu stabilnost i u tom novom poslu? Kako bi to utjecalo na vaš život (osobnu psihološku dobrobit) ali i obitelj po pitanju broja radnih sati koje biste bili posvećeni poslu? Ako vas odgovori na ova pitanja vuku u smjeru izbora stalnog i sigurnog posla, nemojte misliti da to znači da morate zauvijek odustati od svojih snova – nastavite raditi na ostvarenju svojih ciljeva polako i ustrajno, čak i ako to znači da ćete ih ostvariti nešto kasnije. Svakako, štogod odabrali, važno je da donesete odluku koju smatrate da je najbolja za vas i vašu obitelj, u ovom trenutku vašeg života. I zapamtite, koji god put odaberete nemojte se previše kritizirati - svaki od njih nosi sa sobom prilike za rast. Samo hrabro i sretno!

Odlično ste to uvidjela i sama – čini se da je vaš odnos s prijateljem postao toksičan i manipulativan ili je to možda i oduvijek bio samo to do sada niste osvijestila. Ono što je u ovom trenu najvažnije učiniti je zaštiti sebe. Kako ćete to učiniti? Za početak, razmislite o prekidu odnosa s njim. Nitko tko se tako ponaša prema vama nije vrijedan vašeg vremena, a još manje vaših loših osjećaja ili „razbijanja glave“ o tome jeste li nešto pogrešno rekla ili učinila. Ako pak još niste sigurna da želite prekinuti taj odnos svakako pokušajte što svjesnije „odraditi“ vaš sljedeći susret – ako krene manipulirati ili postane čak nasilan otvoreno postavite granicu i recite mu da je takvo ponašanje za vas neprihvatljivo te ukoliko tako nastavi to će biti vaš zadnji susret. Moguće je da će tada pokušati izazvati u vama krivnju ili vas „praviti ludom“ te „oprati ruke“. Ostanite svjesna da se radi o manipulaciji i ne dozvolite da vas uvuče u svoju igru. Sabrano postavite granicu još jednom i izrazite svoje misli i osjećaje. Ne znam sa sigurnošću kako će on reagirati i kako će susret završiti ali vjerujem da on neće preuzeti svoj dio krivnje (ili će to učiniti iz manipulacije), a vi ćete se najvjerojatnije osjećati loše i pitati se što vam ovo treba u životu. I to je prava istina. Stoga još jednom dobro razmislite o ovom odnosu kao i svakom drugom u kojem osjećate da ne postoji iskrena dvosmjerna komunikacija. Važno je da sebe stavite na prvo mjesto i da se okružite ljudima koji vas podržavaju i poštuju. Ako se osjećate nelagodno ili loše u nekom odnosu, nemojte se bojati postaviti granice ili čak prekinuti taj odnos ako je to potrebno za vaše emocionalno zdravlje. Samo hrabro, i sretno!

Poštovana, jako mi je žao da se nalazite u ovako teškoj situaciji. Nažalost, niste usamljena u ovome – puno žena na našim prostorima nosi teret brige oko obitelji, posebice djece i starijih. To je jedna često nepravedna uloga koju nam je zajednica dodijelila i izrazito je teško pobjeći od nje, posebice kada se u njoj već nalazimo. Unatoč tome, vjerujem da je došlo vrijeme da unesete neke promjene u svoj život i u dinamike odnosa koje su nastale koliko god te promjene na prvu neće biti dobrodošle u vašoj okolini. Za početak vas najtoplije savjetujem da potražite pravni savjet, a koji je prijeko potreban da razumijete svoja prava i opcije u vezi s imovinom vaše majke i brata. Nakon toga probajte iskreno i otvoreno porazgovarati s mužem o svojim osjećajima preopterećenosti i umora te pokušajte zajedno s njime pronaći načine na koje bi on mogao više sudjelovati barem u brizi o svojim roditeljima. Ne znam jeste li to već učinila, ali pokušajte istražiti i mogućnosti pomoći izvan obitelji, poput nekih neprofitnih organizacija koje pružaju podršku brige oko starijih. Svakako je bitno da skinete sa sebe dio tereta – ne možete i ne smijete nositi sav teret sami. Ako tako nastavite moglo bi se dogoditi da se i sami razbolite, a što ćete onda? Važno je da se brinete i o vlastitom fizičkom i mentalnom zdravlju kako biste mogla pružiti podršku drugima. Pronađite vrijeme za sebe i aktivnosti koje vas opuštaju i odmaraju (barem pola sata ili sat vremena dnevno). Također, radi vlastite dobrobiti potrebno je da počnete učiti postavljati granice i s majkom: iako je važno brinuti se o majci, također je važno brinuti se o sebi. Razgovarajte s njom o tome kako vas njezini problemi opterećuju i pokušajte zajedno pronaći rješenja. Ako ne znate kako, ne bi bilo loše da potražite za sebe stručnu pomoć psihologa, možete to učiniti putem liječnika opće prakse koji će vam napisati uputnicu ili se javiti samostalno u Savjetovalište za mentalno zdravlje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo ovisno o gradu u kojem živite. Zapamtite, nije sve na vama i ne smije biti! Sretno!

Žao mi je da se suočavate s teškim emocionalnim izazovima. Promjene raspoloženja i pojava simptoma poput depresije moguće su nuspojave ovakve terapije i nije neobično da se pojave u prvim mjesecima liječenja. Unatoč tim veoma neugodnim nuspojavama iznimno je bitno da ne prekidate terapiju bez prethodnog savjetovanja s vašim liječnikom, jer to može imati ozbiljne posljedice po vaše zdravlje. Vjerujem da vam u ovom trenutku one izgledaju manje zastrašujuće, jer se nalaze u budućnosti, a problemi u odnosu sa suprugom u sadašnjosti no, to ne umanjuje njihov značaj i jednog dana ćete moguće biti ljuta na sebe jer se niste pobrinula za sebe i svoje zdravlje onako kako zaslužujete. Odluka o prestanku terapije trebala bi dakle biti donesena u dogovoru s vašim liječnikom koji će procijeniti rizike i koristi te vas uputiti na odgovarajuće korake.
Razumijem da je strah od gubitka važne osobe poput supruga vrlo stvaran i emocionalno opterećujući. Međutim, važno je shvatiti da je vaše zdravlje i dobrobit od presudne važnosti. Pokušajte ponovno razgovarati s vašim suprugom, izražavajući svoje osjećaje, strahove i brige na otvoren i iskren način. Objasnite mu koliko vam je važna podrška u ovom teškom razdoblju i pokušajte zajedno pronaći načine kako poboljšati vaš odnos i razumijevanje. Možete mu probati predložiti i zajednički odlazak vašem liječniku – on mu može objasniti što vam se događa i kako se nositi s tim.
Ako unatoč svemu tome vaš suprug i dalje nije u mogućnosti pružiti vam podršku koja vam je potrebna, razmislite o potrazi za podrškom drugih bliskih osoba, prijatelja ili članova obitelji, kao i stručnjaka poput terapeuta. Prioritet treba biti vaše zdravlje i dobrobit. Nemojte se osjećati krivom zbog brige o sebi.
Na kraju, želim da ovo nikada ne zaboravite: vrijedna ste ljubavi, pažnje i podrške i razumijevanja. Ako se osjećate nevidljivom ili nevažnom u odnosu sa suprugom, možda ćete morati razmotriti što je dugoročno najbolje za vas te želite li zaista takav odnos. Samo hrabro, i sretno!

Poštovanje, vaš je momak čini se ekstrovertan momak (voli se družiti i pričati s drugima), a koji uživa u pažnji žena. Znači li to da je otvoren za prijevaru ne znam, no, svakako znam da vam nije lako. Šalu na stranu, prije nego donosite ikakve zaključke o njegovoj sklonosti nevjeri i opterećujete samu sebe zbog iste, bilo bi odlično kada bi s njime otvoreno popričali o ovoj temi. Što on misli o svom ponašanju? Je li ga uopće svjestan? Koju svoju potrebu utažava tim ponašanjem? Što misli o tome da vi na isti način komunicirate s muškarcima iz svoje okoline (prodavači, kolege, komentiranje glumaca ili muškaraca u kafiću, na filmu ili drugdje)? U tom razgovoru obratite pažnju ne samo na sadržaj (što će vam reći) nego na način na koji to govori (previše žustro se brani, napada vas da i vi to radite (a ponašate se upravo suprotno), lukavo skreće temu drugdje, ne da mu se pričati o tome/banalizira vaša pitanja s izjavama poput “daj ne tlači” “ti si luda” “to su gluposti” “ svi to rade” i slično). Naime, ukoliko je “sumnjiv”, vjerojatno će njegove reakcije biti neke od opisanih. Ukoliko bude imao razumijevanja za vas i ono što mu govorite, moguće je da to radi automatski kao naučeno ponašanje kojeg nije ni svjestan ili mu ne pridaje značaj koji mu vi pridajete. U tom ćete razgovoru uvidjeti i ima li on dvostruka mjerila (jedna vrijede za njega, druga za vas npr. “on smije pričati s drugim ženama u dućanima ili ih komentirati, vi ne smijete”). Svakako je ključno da mu otvoreno kažete što od svega toga vam zaista smeta i želite da prestane činiti jer vas vrijeđa (npr. da više ne komentira glumice “na bezveze način”) i pratite kako će se ponašati nakon vašeg razgovora. Na koncu, probajte osvijestiti i vlastitu količinu ljubomore – je li pretjerana, od kuda dolazi, jeste li oduvijek bila ljubomorna ili je to nešto novo. Zapamtite, mala doza ljubomore dobrodošla je u svakom odnosu i znak je da je on zdrav, no pretjerana je uvijek znak da nešto ne štima, ili u samopoštovanju osobe ili odnosu, a često i oboje. Sretno!

Čini se da se suočavate s teškom situacijom u odnosu s vašom mamom, što je vjerujem za vas i izazovno i emotivno iscrpljujuće. Njeno ponašanje rezultat je različitih faktora. Dolazak partnera u vaš život mijenja dinamiku vašeg odnosa - ona osjeća (i zna!) da gubi svoje mjesto u vašem životu. Na žalost, nisu svi roditelji spremni na ovaj, možda najzahtjevniji korak u roditeljstvu – dozvoliti svom djetetu da nas napusti i biti sretan zbog toga. Naime, cilj odgoja je pripremiti djecu za samostalan život. Iz ovog što ste mi opisali, čini se da vaša majka ima značajnijih poteškoća s time. Zašto je tome tako mogu samo nagađati (vlastita trauma iz djetinjstva, nerealistična očekivanja od vašeg odnosa, osobne emocionalne poteškoće i drugo). Svakako je u cijeloj priči najbitnije da zaštitite sebe, svoje pravo na izgradnju vlastitog života kao i svoju novu obitelj. Pokušajte zajedno s partnerom osigurati da vaša mama zna da je i dalje važan dio vašeg života, ali istovremeno štitite vaše granice i potrebe. Obzirom na neke majčine ponašajne reakcije koje ste mi opisali, bilo bi dobro kada bi vaša majka bila otvorena za pomoć stručnjaka, ali to je nešto na što vi ne možete utjecati. Obzirom na vašu krivnju, probajte odgovoriti na nekoliko pitanja: Osjećate li se preopterećeno odgovornošću prema vašoj majci? Jeste li uvijek na raspolaganju njoj kako biste zadovoljili njene emocionalne potrebe ili očekivanja, čak i kad to utječe na vaš život ili emocionalno zdravlje? Osjećate li da vaša majka koristi emocionalnu manipulaciju kako bi zadovoljila vlastite potrebe ili održala kontrolu nad vama? Osjećate li da nemate zdrave granice u odnosu s majkom? Ako su odgovori na ova pitanja potvrdni, moj vam je najtopliji savjet da i sama potražite pomoć stručnjaka. Terapeut vam može pružiti podršku, razumijevanje i alate potrebne za izgradnju zdravijeg odnosa s vašom majkom ili za donošenje odluke o promjeni dinamike odnosa, ako je to potrebno. Samo strpljivo, i sretno!