Izlazak iz kruga negativnih misli moguć je kombiniranjem mindfulnessa i kognitivno-bihevioralne tehnike propitivanja misli. Za početak, postanite svjesni svojih misli – to su samo misli, nisu činjenice i ne moraju uopće biti istinite (najčešće to nisu, jel' tako?). A čak i ukoliko jesu, pomaže li vam tako razmišljati? Ne morate ih se držati niti im vjerovati. Možete ih pokušati zamisliti kao oblake koji prolaze nebom, lišće koje teče rijekom ili neku drugu sliku koja vam je bliska. Usmjerite pažnju na sadašnji trenutak – disanje, zvukove oko sebe, vaše tjelesne senzacije. To vam može pomoći da se odmaknete od vrtloga negativnih misli. Ukoliko ova vježba ne uspije i misao vas dalje nastavi jako brinuti, propitajte svoju misao.

Je li ova misao zaista istinita ili je možda pretjerana/pogrešna? Kako bih se nosio/la s ovim da se zaista desi? Mogu li to preživjeti? Koliko često su se moji crni scenariji zaista i ostvarili? Koji je vjerojatniji scenario od ovog negativnog kojeg trenutno zamišljam? Koji su dokazi da je ova moja misao točna, a koji da nije? Da moj prijatelj razmišlja ovako, što bih mu rekao/la? Kako bi netko objektivan sagledao ovu situaciju? Kako bih se osjećao/la da ovu misao zamijenim nekom realnijom i pozitivnijom?

Dakle, kada primijetite negativnu misao, umjesto da nastavite hraniti negativni scenario i da se izgubite u tom vrtlogu, možete ga učiti promatrati s distance i zamijeniti štetne obrasce razmišljanja korisnijima i realnijima. Samo strpljivo, uporno i sretno!

Živimo u doba informacijske preopterećenosti i infodemije. Svakodnevno smo plavljeni informacijama, uključujući točne i netočne vijesti, što nam dodatno otežava pronalazak pouzdanih izvora i donošenje ispravnih odluka. Kako bismo u toj šumi informacija sačuvali vlastito mentalno zdravlje, važno je naučiti kako se nositi s njima. Prvo i najosnovnije je odrediti kada i koliko ćemo pratiti vijesti, npr. jednom dnevno umjesto stalnog provjeravanja, kao i postaviti granice u odnosima s drugim ljudima. Npr., ako vam netko krene prepričavati nešto negativno što je pročitao, možete reći nešto poput: “Hvala ti puno, ali bih radije o nekoj veselijoj temi, što kažeš?” Drugi i ključan korak je izabrati pouzdane izvore – izbjegavati senzacionalističke medije koji koriste strah kako bi privukli pažnju. Naravno, važno je i njegovati i razvijati vlastito kritičko mišljenje – učiti razlikovati točne informacije od manipulacija i nikako vjerovati svemu što pročitamo u medijima. Kako bismo uspješno umanjili svoj strah, važno je učiti tolerirati neizvjesnost (prihvaćati stvari koje su izvan vašeg dosega i ne trošiti previše vremena na razmišljanje o njima), a istovremeno stavljati svoj fokus na ono što možemo kontrolirati – umjesto da se osjećate nemoćno zbog globalnih problema, fokusirajte se radije na stvaranje pozitivnih promjena u svom životu i okolini. Ako vas neka vijest previše optereti, porazgovarajte o tome s nekim od povjerenja, za kojeg znate da će se potruditi umiriti vas i pomoći vam da ne iskonstruirate neki nepotrebni negativni scenario oko toga. Za kraj, kako biste svakodnevno opuštali um i nahranili dušu, birajte svjesno i neke pozitivne sadržaje, pritom mislim na sve ono što vam donosi mir, inspiraciju ili radost (npr. knjige, glazbu, prirodu). Zapamtite, važno je biti informiran o tome što se događa oko nas, ali nikako preplavljen negativnošću – čovjek ispunjen negativnošću teško može unijeti dobro u svoj život i u svijet oko sebe. Sretno!

Ima li itko među nama kome doktori nisu barem jednom rekli “da mu je to od stresa”? Najvjerojatnije (gotovo pa i) nema. Stres je danas objašnjenje za mnoge tegobe. Zasigurno je istina da je on jednostavno neizbježan i sastavni dio ljudskog življenja, no isto tako važno je razlikovati pozitivan stres i negativan stres. Dobar stres (eustress) pomaže nam da u određenim situacijama damo sve od sebe, postignemo ciljeve i uspjehe ili obranimo svoj život od opasnosti. Stres počinje stvarati probleme (distress) onda kada je kontinuiran, kroničan, pa organizam nema priliku za odmor i povratak u stabilnost. Dobra je vijest da je moguće naučiti bolje se nositi sa stresom. Kako? Za početak treba raditi na tome da smanjimo vlastiti doživljaj stresa tako da probleme naučimo gledati iz više kutova kako bismo ih racionalizirali i smanjili strah, a potom je nužno okrenuti se rješavanju problema ili prihvaćanju situacije koju ne možemo promijeniti. Kako bismo te zadatke mogli odraditi što efikasnije, pomoći nam mogu neke kognitivne tehnike poput propitivanja naših iskrivljenih misli, te emocionalne tehnike poput mindfulnessa, psihofizičke relaksacije i raznih tehnika disanja, o kojima možete čuti više u sljedećem videu i podcastu.

Svoje pak negativne misli možete pokušati propitati uz pomoć sljedećih pitanja:

Koji su dokazi za i protiv ove misli?

Imaš li konkretne dokaze koji potvrđuju tvoju misao, ili je ona temeljena na pretpostavkama i emocijama?

Da moj prijatelj razmišlja ovako, što bih mu rekao/la?

Postoji li neki drugi način da gledam na ovu situaciju?

Može li postojati pozitivnije, realističnije ili uravnoteženije objašnjenje?

Koliko će mi ova misao biti važna za 5 dana, 5 mjeseci ili 5 godina?

Kako se osjećam kada vjerujem u ovu misao, a kako bih se osjećao/la da je zamijenim nekom korisnijom?

Ova pitanja mogu vam pomoći da prepoznate automatske negativne misli i zamijenite ih realnijim i korisnijim perspektivama. Kako je rekao otac istraživanja stresa, stres ne dolazi od onoga što nam se događa, već od našeg odgovora na to što nam se događa. Zato samo hrabro i sretno!

Poštovanje, primite moje iskreno saučešće, jako mi je žao zbog vašeg gubitka. Gubitak roditelja je jedan od najtežih životnih udaraca, i ono što sada osjećate – tugu, nevjericu i strah – potpuno je prirodno. Svaki put kada netko umre, a posebice kada umru oni čija smo djeca, osvijestimo da smo smrtni i da naši roditelji (a ni nitko koga znamo) neće živjeti vječno. Gubitak oca tako može probuditi ogroman strah da ćete izgubiti i mamu, jer sada znate koliko je bolno izgubiti nekog koga volite. No, umjesto da dopustite da vas taj strah preplavi, pokušajte ga zamijeniti zahvalnošću što je mama još uvijek tu i počnite produbljivati svoj odnos s njom. Umjesto da se fokusirate na strah da ćete izgubiti i nju (a što je neminovno jednog dana), iskoristite to vrijeme da provedete što više vremena s majkom koja je još uvijek tu kraj vas.

Ono što je sada važno da još učinite je da si dozvolite tugovati za ocem - postoje zadaci tugovanja koje svi moramo odraditi: prihvatiti stvarnost gubitka voljene osobe, proraditi bol zbog gubitka (proći kroz tugu, nevjericu, strah i ostale neugodne emocije i reakcije na gubitak), prilagoditi se životu u kojem više nema umrloga i dati širi, dublji smisao tom gubitku, naprimjer osjećaj da možete tražiti podršku/spoznaja da u okolini ima ljudi koji su spremni pružiti podršku u teškim trenucima, usvajanje životnih vrijednosti ("On me svojom smrću naučio da je važno kako si živio, a ne koliko si živio"), osjećaj zbližavanja s drugom bliskom osobom (npr. s majkom nakon smrti oca), osjećaj ponosa ("jer sam mu zadnje dane uspjela/io učiniti podnošljivima"), vjera u Boga ili nešto drugo. Možda vam može pomoći pisati mu pisma ili pričati s njim u mislima – terapijsko pisanje ima veliku moć u raspetljavanju, slaganju i otpuštanju misli i osjećaja koji su u nama spetljani (i teški). Od velike pomoći bit će sigurno i razgovor s nekim tko ga je volio, poput mame ili drugih članova obitelji – nemojte se ustručavati potražiti podršku i utjehu od bližnjih. Ovdje možete poslušati i jedan prekrasan podcast koji govori upravo o gubitku roditelja. Svakako pripazite da ne izgubite iz vida i brigu o sebi – pokušajte svaki dan malo prošetati, pojedite nešto skuhano, spavajte dovoljno, posvetite neko vrijeme aktivnosti koja vas inače ispunjava i opušta čak i ako sada nemate volje. I ne zaboravite, svi ćemo jednog dana umrijeti, ali ono što ostavljamo iza sebe – ljubav, djela i uspomene – živimo dalje u onima koji nas vole. Sretno!

Jako mi je žao što prolazite kroz ovako zahtjevnu emocionalnu situaciju. Biti vjerni svom partneru koji nije vjeran nama vrlo je iscrpljujuće, razočaravajuće i može imati snažan utjecaj na naše zadovoljstvo sobom, ali i životom općenito. To što se osjećate tjeskobno, neraspoloženo, loše spavate i jedete te nemate volje za ničim, sasvim su normalne i prirodne reakcije na ovo što proživljavate te dugoročno mogu dovesti do depresije u koju je lako upasti kada se osjećamo zatočeni u nesretnom životu. Pomisao da viđa druge žene u vama izaziva koje osjećaje? Moguće zavist, gađenje, bijes, bespomoćnost i nedostatnost? Pitate se zašto mu vi niste dovoljni, a vjerujete da biste to trebali biti, ukoliko vas uistinu voli, je li tako? Vjerujem da su sve te godine u kojima ste unatoč prijevarama ostali s njim u braku ostavile trag na vašem samopoštovanju – moguće je da duboko u sebi ipak ne vjerujete da vrijedite i da zaslužujete da vas netko bolje tretira. Možda pak nosite uvjerenje prema kojem „se uz partnera ostaje unatoč svemu“ (pa čak i prijevarama), ili ste gajili nadu da će se partner promijeniti i da nećete morati mijenjati svoj život iz korijena. Možda ste ga jednostavno samo jako voljeli i željeli dobiti od njega istu takvu ljubav (iako on nije u mogućnosti pružiti vam je).

Nažalost, niste je dobili i sada se osjećate razočarano, nesretno i paralizirano – godine su prošle i ne znate kako se maknuti i početi život iznova. Ukoliko još niste sigurni u svoju odluku, pitajte se sljedeća pitanja:

Ima li smisla ostati u braku s nekim tko me ne voli na način koji je meni potreban da bih se osjećala voljenom?

Ako ostanem u takvom odnosu unatoč tome što se zbog takve odluke osjećam loše u svojoj koži, što to govori o mom odnosu prema samoj sebi?

Koliko god bilo teško napustiti brak (i život koji poznajete pola svog života), nadam se da ćete donijeti odluke koje su najbolje za vas i vašu dobrobit. Svatko zaslužuje biti voljen iskreno i bezuvjetno, i vjerujem da i vi zaslužujete takvu ljubav. Sretno!

Draga mama, sasvim je u redu reći svojoj djeci da se osjećate usamljeno i da biste ih voljeli češće vidjeti. Ono što je najvažnije jest kako ćete to reći. Naime, jako je važno da ih ne napadate, ne osuđujete i ne prozivate u tom razgovoru, već da koristite stil komunikacije koji se zove asertivnost, a koji će vam pomoći da ne ispadnete "negativni" i da izgradite s njima bolji odnos. Asertivnost je sposobnost izražavanja svojih misli, osjećaja i potreba na jasan i smiren način, uz poštovanje sebe i drugih. To znači postaviti granice, reći "ne" bez osjećaja krivnje i zauzeti se za sebe bez agresije, pasivne agresije (izazivanja osjećaja krivnje, npr.) ili povlačenja (šutnje). Možete im pokušati reći nešto poput:

"Ljubavi, znam da si zauzeta, ali bih te voljela vidjeti malo češće. Razumijem da imaš puno obaveza, ali jako mi fališ i osjećam se dosta usamljeno. Reci mi kada bi mogla doći malo kod mene u posjetu?"
Ili:
"Bilo bi mi tako drago kad bismo mogle dogovoriti makar jedan dan u tjednu kada ćemo se vidjeti na par sati. Možeš li se ikako organizirati? Mogle bismo možda prošetati zajedno ili otići na kavu (kino ili bilo koju aktivnost koju obje volite)?"

Svakako, kada se vidite s njima, potrudite se da razgovor ide u oba smjera i da bude ugodan – da pričate i vi i oni, te da ne iskoristite taj prostor samo za pričanje o vašim teškoćama ili problemima koji vas muče, već da vrijeme koje provedete zajedno bude za sve vas punjenje baterija. Naravno da se možete i požaliti na nešto što vas muči, baš kao i oni, ali ako se odnos počne zasnivati na takvom načinu komunikacije, može postati naporan i težak, a mi okarakterizirani kao negativni. Nadam se da će vam ovi savjeti pomoći da dugoročno ostvarite bolji odnos sa svojom djecom. Bit će mi drago saznati vaše novosti. Sretno!

Snovi su mentalne priče koje se javljaju tijekom spavanja, najčešće u REM (Rapid Eye Movement) fazi, kada je mozak vrlo aktivan. Znanstvenici još uvijek istražuju njihovu svrhu, ali postoje različite teorije o njihovom nastanku. Općeprihvaćena ideja je da, kada sanjamo, naš mozak obrađuje ono što smo kroz dan doživjeli i osjetili te pomaže pamćenju. Može odražavati i nešto što jako želimo pa o tome često razmišljamo, a ponekad su to pak samo nasumične slike bez nekog posebnog značenja. Seksualni snovi su također sasvim normalan dio ljudske psihe i javljaju se kod svih ljudi, bez obzira na dob. Oni mogu biti posebno česti u doba adolescencije, kada se počinje događati naša preobrazba iz djeteta u odraslu osobu, pa je tako i naša seksualnost jedna od stavki koju počinjemo otkrivati i koja nam budi znatiželju. Seksualni snovi stoga ne znače ništa loše i ne treba ih se plašiti ili osjećati loše zbog njih. Zapamtite, sve što sanjate samo je dio prirodnog procesa odrastanja i ne definira vas kao osobu. Možete pokušati uvesti u svoju večernju rutinu lagano istezanje cijelog tijela, čitanje nekog lakog štiva ili mindfulness meditaciju; sve to trebalo bi pomoći tijelu da se opusti i lagano utone u san. Sretno!

Hvala Vam na javljanju i povjerenju. Molim Vas da svoja pitanja postavite putem formulara - želim Vas ohrabriti da svoje pitanje napišete ovdje. Rado ću Vam odgovoriti i pružiti podršku na način koji nam je dostupan. Niste sami, tu sam da pomognem koliko mogu.

Žao mi je što ste žrtva zlostavljanja i što prolazite kroz sve ovo što ste mi opisali. Ne mogu ni zamisliti koliko mora biti traumatično i iscrpljujuće plaćati dan-danas nekome tko vas je zlostavljao. Prvo što vam želim reći jest da ne zaslužujete biti u ovoj situaciji – nitko ne zaslužuje biti zlostavljan i nitko ne zaslužuje osjećati se kao da mora nešto platiti osobi koja mu je učinila štetu.

Pravda je, nažalost, vrlo kompleksan pojam. Iako postoje mehanizmi obrane i zaštite, u mnogim se slučajevima sustav pokazao kao nedostatan ili nedovoljno empatičan prema žrtvama zlostavljanja. Ipak, to ne znači da nema načina da potražite pomoć i izađete iz ove apsurdne situacije. Možda se osjećate kao da nemate nikoga tko bi vas saslušao, ali važno je potražiti ljude koji razumiju vaš problem (prijatelje, obitelj ili čak terapeute i savjetnike koji se specijaliziraju za pomoć žrtvama zlostavljanja).

Napisat ću vam ovdje i kontakte raznih udruga, savjetovališta i centara kojima se BESPLATNO možete obratiti za dobivanje svih vrsta pomoći koje su vam u ovom trenutku potrebne: pravni savjet, financijski savjet, zaštitu, psihološku pomoć te podršku drugih žena koje su prošle kroz slična iskustva. Takve zajednice i organizacije zaista su neprocjenjiv resurs za žene koje su žrtve nasilja i nemojte se ustručavati potražiti njihovu pomoć.

I ne zaboravite, iako je osjećaj da „plaćate“ za nešto što niste učinili duboko bolan i uznemirujući, podsjetite se da ste preživjeli i pobjegli od zlostavljanja. Vaše emocionalno zdravlje i sigurnost su najvažniji – zaslužujete biti sretni i sigurni, nemojte to nikada zaboraviti. Pokušajte vjerovati da, iako je sada teško, postoji izlaz iz ove situacije i krenite još jednom hrabro u borbu za svoj život.

Sretno!

1. Centar za pomoć žrtvama nasilja (Centar za socijalnu skrb)
   Kontakt informacije dostupne su na službenim web stranicama Ministarstva socijalne politike.

2. Pravobranitelj za ravnopravnost spolova
   [email protected]
   www.pravobranitelj.hr

3. Mreža žena protiv nasilja (Ženska soba)
   www.zenskasoba.hr

4. Hrvatska udruga za zaštitu žrtava nasilja
   www.zrtve-nasilja.hr

5. SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja
   Dostupan 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu na broj 0800 777 888.

6. Udruga za ljudska prava i prava žena (B.a.B.e.)
   www.babe.hr

Draga mama, razumljivo je da ste zabrinuti jer akne mogu imati velik utjecaj na samopouzdanje, posebno u dobi u kojoj se vaše dijete nalazi. Najvažnije je da stvorite za njega sigurno okruženje u kojem će se osjećati slobodno razgovarati s vama o svemu što ga muči, bez osuđivanja ili pritiska da mora osjećati drugačije. Recite mu nešto poput: „Znam da ti je sada teško zbog akni i da ti to stvara nelagodu. Želim ti pomoći da se osjećaš bolje u vezi s tim. Ako želiš, možemo razgovarati o tome.“ ili: „Znam da se sada osjećaš loše zbog toga, ali želim ti reći da su mnogi ljudi, pa i ja, prošli kroz to. Akne su normalan dio odrastanja i nisu tvoja krivnja niti sramota. Što je s tvojim prijateljima i prijateljicama? Drugom djecom u školi? Imaju li i oni akne? Kako se nose s tim, jesi li ih pitao možda?“

Pokušajte mu pomoći da razvije zdraviji odnos prema svom tijelu i vanjskom izgledu, kao i da se fokusira na svoje druge kvalitete. Na primjer: „Za koju godinu akne će nestati, ali do tada je važno da se brineš o svim dijelovima sebe – akne nisu i ne smiju biti nešto što će te definirati kao osobu. Ja mislim da si ti puno više od svoje kože. Što ti misliš o tome?“

Svakako nije loše poraditi i na zdravlju kože ako već niste. Ponuditi mu posjet dermatologu i potražiti proizvode za njegu lica sklona aknama jedno je od rješenja koje je važno uzeti u obzir.

Ako sam vas dobro razumjela, rekli ste i da ga akne ometaju u učenju. Pokušajte s njime koristiti jednu korisnu vježbu koja pomaže u prepoznavanju i mijenjanju negativnih misli koje ometaju koncentraciju. Pomognite mu da prepozna misli koje ga ometaju (npr. „Svi će me gledati i smijati se zbog mojih akni“). Pitajte ga da procijeni koliko su te misli realne. Na primjer: „Koliko je vjerojatno da će ljudi primijetiti tvoje akne i početi te ismijavati?“ ili „Što možeš učiniti kako bi se koncentrirao na učenje, bez obzira na akne?“ Pomozite mu da zamijeni ove negativne misli s realnijim i korisnijim (npr. „Akne su normalne u mojoj dobi i neće definirati tko sam“ ili „Fokusirat ću se na svoj rad, jer to ima dugoročne koristi za mene“) i napiše ih na papir. Svaki put kada ga obuzmu negativne misli, neka aktivno primijeni pozitivnu misao i ponovno se usmjeri na zadatke koje mora obaviti.

Što se pak tiče prijatelja, potičite ga da započne polako – možda za početak samo s jednim prijateljem u kojeg ima povjerenja i s kojim se osjeća sigurno, te u aktivnostima koje ga vesele, a zatim neka polako širi taj krug. Nikako ga nemojte prisiljavati na društvene situacije – možete samo stvoriti kontraefekt.

Ne bi bilo loše kada biste pronašli i neku mušku figuru koja mu je uzor, a koja bi mogla s njim porazgovarati o ovim stvarima – u ovoj dobi, mnogi dječaci traže uzore među odraslim muškarcima, posebno u stvarima koje se tiču samopouzdanja, emocionalne stabilnosti i odnosa prema vlastitom izgledu. Muška figura koja je prošla kroz slične probleme može mu pomoći da se osjeća manje „drugačije“ i potaknuti ga da se nosi s ovim izazovom na zdrav način.

Samo strpljivo, i sretno!