Pojam mobinga, koji se uvriježio u hrvatskoj stručnoj i znanstvenoj javnosti, potječe od engleskih riječi mob – ološ, svjetina, grupa – i glagolske inačice to mob – napadati nekoga, nasrnuti u masi, pogrdno ga nazivati. Mobing označava oblik ponašanja na radnom mjestu u kojem pojedinac ili skupina sustavno, tijekom duljeg vremena, psihički zlostavlja drugu osobu s ciljem ugrožavanja njenog ugleda, dostojanstva i integriteta.

Razlikujemo nekoliko vrsta mobinga:

• Vertikalni silazni mobing javlja se kada nadređeni zlostavljaju podređene.

• Obrnuti mobing podrazumijeva situacije u kojima podređeni zlostavljaju nadređenog, što je u praksi rjeđa pojava.

• Strateški mobing je podvrsta vertikalnog mobinga u kojem se cijeli upravljački tim organizacije fokusira na psihičko zlostavljanje djelatnika koje smatra nepoželjnima ili nepotrebnima. Ova vrsta mobinga česta je u situacijama promjene vlasničke strukture poslodavca.

• Bosing je još jedna podvrsta vertikalnog mobinga, u kojoj se nadređeni neprijateljski odnosi prema niže rangiranim radnicima, koristeći agresivno i vrijeđajuće ponašanje.

• Horizontalni mobing odnosi se na zlostavljanje koje dolazi od osoba iz istog radnog okruženja, s jednakim hijerarhijskim statusom.

• Horizontalni mobing često započinje konfliktom koji s vremenom prerasta u agresivne tendencije prema drugoj osobi. Žrtva postaje obilježena, izolirana ili predmet poruge, ponekad čak i proglašena glavnim uzrokom problema u radnom okruženju. U slučaju mobinga od strane šefa prema djelatniku, poruga često izostaje, ali kolege su svjesne situacije i možda pružaju tajnu podršku žrtvi, dok se pred šefom boje reagirati zbog potencijalnih posljedica.

Bez obzira na to prepoznajete li se u jednoj od ovih situacija, važno je poduzeti korake kako biste se zaštitili. Posljedice mobinga mogu biti ozbiljne – od narušenog mentalnog i fizičkog zdravlja do problema koji značajno utječu na svakodnevni život.

Evo nekoliko savjeta:

1. Razvijte vještine asertivnosti. Važno je naučiti kako se zauzeti za sebe i obraniti od tuđih napada, čime čuvate svoj integritet, dostojanstvo i samopoštovanje.

2. Potražite pravni savjet. Ako ste žrtva vertikalnog mobinga, informirajte se o zakonskoj regulativi i svojim pravima kako biste znali kako se zaštititi.

3. Osigurajte podršku kolega. Iako možda ne mogu mnogo učiniti, emocionalna podrška kolega može značajno olakšati situaciju.

4. Razgovarajte s bližnjima. Povjerite se osobi kojoj vjerujete i koja vam može pomoći, bilo kroz emocionalnu podršku ili pravne savjete.

5. Razmislite o promjeni. Ako je radno okruženje nepodnošljivo, razmotrite mogućnost promjene posla ili premještaja unutar iste organizacije. Dugoročno je teško ostati zdrav u toksičnom okruženju.

Budite hrabri i čuvajte svoje zdravlje – to je najvažnije!

Sretno!

Jako mi je žao što prolazite kroz teško razdoblje u životu. I razvod i bolest spadaju pod traumatične životne događaje te mogu ozbiljno narušiti naše psihofizičko zdravlje i normalno svakodnevno funkcioniranje. Kada kažete “vratiti se na staro,” razumijem da stalna briga i napetost nisu nešto što vas prati od djetinjstva, već su posljedica ovih emocionalno zahtjevnih događaja. Za početak, ne bi bilo loše da potražite pomoć bližnjih – moguće je da do sada niste puno “koristili” takav vid podrške. Pritom ne mislim da se morate stalno jadati nekome o svojim problemima, ali svakako je korisno podijeliti svoje borbe s osobom za koju mislite da bi vam mogla pružiti razumijevanje i podršku, osobito kada zapnete u negativne misli ili raspoloženje.

Nadalje, bilo bi odlično kada biste posvetili malo više vremena nekom hobiju ili interesu koji vas opušta. U teškim razdobljima ne možemo očekivati od sebe istu količinu radnog elana. Važno je pronaći više razumijevanja za sebe, usporiti ritam, okrenuti se sebi, ugoditi si i skupljati energiju za dalje. Budite sigurni da će doći vrijeme kada ćete se osjećati bolje i kada će sve ovo biti iza vas. Kako biste si pomogli sa stalnom napetošću i brigama, preporučujem da se upoznate s meditacijom ili tehnikama relaksacije. Više o njima možete pronaći u jednom od videa iz naše arhive.

Ukoliko, unatoč ovim promjenama, kroz nekoliko mjeseci ne uočite željene pomake, bilo bi korisno potražiti pomoć stručne osobe – psihologa ili psihoterapeuta. Oni vam mogu pomoći osvijestiti vaše negativne misli i naučiti vas kako ih kontrolirati kako ne bi nepovoljno utjecale na vaše raspoloženje. Također će vam pomoći proraditi nefunkcionalna vjerovanja koja ste razvili kroz ove traumatične događaje, a koja vam sada otežavaju svakodnevno funkcioniranje.
Cilj nije vratiti se na staro, već izgraditi novog sebe – osobu koja će u sebe integrirati sve što joj se dogodilo i nastaviti kročiti kroz život mudrija i jača. U tom procesu budite blagi i strpljivi prema sebi. Teško vam je, ali s vremenom će biti bolje.

Sretno!

Poštovana, razumijem da se osjećate rastrgano, između dvije vatre. Ono što prolazite zove se unutarnji konflikt i on se događa svaki put kada moramo donijeti odluku između dvije suprotstavljene, ali jednako nam vrijedne ideje. S jedne strane, dobro se odnose prema vama u poduzeću gdje trenutno radite – posao više nije monoton, i imaju velike planove za vas. S druge strane, izabrani ste u uži krug u novoj firmi koja vas privlači. Istovremeno, obje opcije nose i potencijalne negativne posljedice – bojite se razočarati dobrog šefa i ostaviti kolege u škripcu, dok se s druge strane pitate kako će vam biti na novom poslu i hoćete li požaliti zbog promjene.

Imate, dakle, dvostruki konflikt – nimalo lak zadatak. Unutarnji konflikti mogu biti paralizirajući, a ponekad ih ljudi riješe tako da ne donesu odluku, već prepuste sudbini, vremenu ili drugim ljudima da odluče umjesto njih. Iako je odluka odgovornost, svakako ne predlažem takvu opciju jer odgovornost za odluke o našem životu treba biti u našim rukama, kad god je to moguće. Na vašem bih mjestu sjela sama sa sobom, uzela papir i olovku te zapisala dva stupca: "posao gdje jesam" i "novi posao". Ispod svakog stupca navedite razloge koji vas drže na trenutnom poslu i razloge koji vas vuku prema novom poslu. Nakon toga pažljivo pročitajte navedene razloge i pokušajte osvijestiti jesu li oni zaista dobri za vas.

Na primjer, ako razmišljate ostati na starom poslu samo da ne biste opteretili druge svojim odlaskom, to je vrlo loš razlog za ostanak. Na prvu zvuči altruistično, ali dugoročno takva odluka nije mudra – ni za vaše zdravlje, ni za vašu radnu motivaciju. Vremenom biste mogli postati nezadovoljni, manje angažirani, ili čak razboljeti se zbog stresa i frustracije.

S druge strane, promislite o pravim razlozima odlaska u novu firmu. Što vas tamo privlači? Jeste li provjerili je li ono što očekujete zaista tako ili vas samo privlači novina i nepoznato? Temeljito razmotrite obje opcije i donesite odluku koja poštuje vaš osobni put i koja je za vas ispravna i zdrava.

Samo hrabro i sretno!

Žao mi je što se veliki dio dana osjećate loše – nepoštovano i glupo. S obzirom na to da na poslu provodimo osam sati dnevno, to je jako puno vremena i može snažno utjecati ne samo na vaše zadovoljstvo poslom nego i na život općenito, a dugoročno i na cjelokupno zdravlje (i fizičko i psihičko).
To što ste imali mogućnost primati plaću, a ne raditi, jest vaš dar i prokletstvo – zbog toga ste imali priliku biti uz svoje dijete puno više nego većina današnjih majki. S druge strane, niste iskoristili to vrijeme za ostvarivanje sebe kroz posao, što je, kako čujem, važan dio vašeg identiteta – stalo vam je do toga da budete dobri u svom poslu i da vas cijene.

Zapamtite, nitko nema pravo manjkati vam poštovanja i ponašati se prema vama na način na koji se ponaša sutkinja koju ste mi opisali. Jeste li već pokušali razgovarati s njom? Moguće je da uopće nije svjesna kako se ponaša prema vama.

Naime, jeste li posve sigurni da cijeni samo ljude s fakultetom? Često ljudi koji se tako bezobrazno ponašaju zapravo ne cijene nikoga osim sebe te imaju izražene narcističke crte (osobine koje, ako su pretjerano izražene, otežavaju život osobi, ali još više onima koji s njom žive). Više o narcizmu možete poslušati ovdje.

Sljedeći put kad krene u tom smjeru, možete joj, nakon što završi, reći nešto poput:"Draga kolegice, kada mi tako grubo odbrusite ili kažete da ništa ne razumijem, ne osjećam se ugodno niti poštovano s vaše strane. Najljepše vas molim da mi dozvolite da i ja imam svoje mišljenje, čak i ako je ponekad drugačije od vašeg. Je li to u redu?"

Ako još niste spremni za tako direktan razgovor, možete pokušati nježno postaviti granice kada vas sljedeći put uvrijedi, pa reći, primjerice:
"Razumijem, možda je vama to glupo, ali ja tako mislim i to je to," i nastavite dalje svojim putem kao da se ništa nije dogodilo.
Sigurna sam da ćete je iznenaditi. Svakako je važno da se postupno počnete ovako postavljati i da se ne povlačite. Vjerujem da će se s vremenom njezini istupi smanjiti i da će krenuti u potragu za novom žrtvom.

Samo hrabro i sretno!

Dobar dan, iskreno mi je žao što vi i suprug prolazite kroz tešku emocionalnu situaciju koju ste mi opisali, a koja je rezultat ljubomore i zavisti drugih. Još mi je više žao što suprug nije ranije skupio hrabrost i otvorio vam se onih dana kada su ove ružne neistine došle do njega. Kada šutimo, zlo i sumnja u nama rastu, a protekom vremena sve je teže povjerovati da su to bile samo laži. Nažalost, i u vašem slučaju se pokazalo kako nedostatak iskrene komunikacije može biti opasan za odnos.

No, što je tu je; prošlost se ne može promijeniti, a jedino što možemo je ići naprijed. S obzirom na to da vi supruga nikada niste prevarili i da je on spreman ostati s vama unatoč tome što u njemu i dalje postoji sumnja, na vašem bih mjestu zaista pokušala pustiti sve ovo iza sebe. Naravno, potpuno je razumljivo da se osjećate loše jer ste nepravedno optuženi za nešto ružno što niste učinili, i još uvijek vam se ne vjeruje. No, ako budete njegovali takve misli i osjećaje, oni će samo rasti.

Usmjerite se radije na što više zajedničkih aktivnosti – sada ste u mirovini i oboje imate vremena. Zašto ga ne biste iskoristili za ponovnu izgradnju odnosa? Možda neki zajednički hobi, šetnje, putovanje ili bilo što drugo što će vam pomoći da živite lijepe zajedničke trenutke ovdje i sada. Prisjećajte se i zajedničkih lijepih trenutaka iz prošlosti – prolistajte stare albume s fotografijama, obiđite ponovno mjesta koja su za vas bila značajna tijekom braka (klupicu gdje ste se prvi put poljubili, kafić gdje ste pili kavu, kino gdje vas je prvi put zagrlio i slična mjesta).

Ono što vam predlažem jest da se fokusirate na ono lijepo među vama i pustite u prošlosti sve ono loše što vas je obilježilo. Naravno da ne možemo i ne trebamo zaboraviti takve situacije, ali neka nam padovi i neuspjesi budu prilika za učenje i rast – kako kao individue, tako i kao par – a ne osuda na smrt ili mučenje odnosa. Život teče naprijed kao rijeka; prepustite mu se.

Sretno!

Razumijem da se osjećate frustrirano, razočarano i nesigurno. Vaše nezadovoljstvo je potpuno opravdano, jer su u vezi važne međusobna podrška, razumijevanje, otvorena komunikacija, bliskost i intima te osjećaj sigurnosti. To što vas dečko često kritizira, često se šali na vaš račun, ne poštuje vaše potrebe, ne traži vrijeme nasamo s vama i skriva informacije o svom poslovnom životu, sasvim prirodno vodi do vašeg osjećaja nesigurnosti i preispitivanja vašeg odnosa. Sasvim je normalno da želite znati više o njemu, da želite provoditi vrijeme s njim bez prisustva njegovih roditelja, da želite partnera koji će češće misliti i govoriti lijepe stvari o vama, nego one manje lijepe (posebno pred drugima), koji će imati više razumijevanja za vaše brige i strahove oko njegovih čestih sastanaka s drugim ženama. Osim ako niste i prije bili jako ljubomorni (problem je u tom slučaju i u vašoj nesigurnosti u sebe) ovo zadnje najvjerojatnije ne bi bio toliki problem da se inače u tom odnosu osjećate sigurno, voljeno i poštivano. No, čini se da u samim temeljima odnos ne funkcionira, ljubomora je posljedica nesigurnosti u odanost i ljubav druge osobe te snagu vašeg odnosa. Ako vam je stalo, pokušajte još jednom s njim započeti jedan otvoren razgovor u kojem ćete mu reći sve ovo, podijeliti s njim kako se osjećate u vašem odnosu i ono što biste vi voljeli (podijelite s njim svoje potrebe). Bez optuživanja i napadanja, samo podijelite svoju stranu priče i čekajte reakciju. Ako se otvori i počne pričati slušajte, ne prekidajte i postavljajte pitanja da još bolje razumijete. Ako vas još jednom prekine/ignorira/minimizira/banalizira/napadne vas i vaše osjećaje, dobro razmislite je li to odnos koji si želite. Ako je vaš odgovor negativan, razmislite o mogućnosti da taj odnos prekinete, da se posvetite sebi i osvještavanju partnera kakvog biste voljeli za sebe te da se otvorite životu i svemu onome što će vam donijeti. Koju god odluku donijeli, sretno od srca!

Iskreno mi je žao da se vaša sestra bori s karcinomom, vjerujem da ste svi u obitelji jako prestrašeni i zabrinuti, posebno vi koji s njom imate tako prekrasan i snažan sestrinski odnos. Najgore je što se osjećamo potpuno bespomoćno, baš kao što se osjećate vi sada. Ali nažalost, to tako i jest, ne možemo ništa osim BITI TU za onoga koji se bori s tom opakom bolešću. Možemo im pokušati biti blizu, pružiti utjehu, osjećaj sigurnosti, pokazati da ih volimo i da smo tu za njih unatoč svemu. I pazite, ne moramo pred njima skrivati naše prave emocije – strah, zabrinutost, tugu, razočarenje, bespomoćnost – sve su to emocije koje je nemoguće ne osjećati i bolesna osoba nema dobrobiti niti očekuje da svi oko nje glume da se ništa ne događa. Naravno da ih nećemo u svakom našem susretu preplavljivati sa takvim emocijama, ali imamo pravo, čak je i dobrodošlo podijeliti s njima da se tako i mi osjećamo. Tako znaju da smo autentični i iskreni, ljudi od krvi i mesa, baš kao i oni. Ako pretjerano susprežemo svoje teške emocije, mogli bi i oni dobiti poruku da isto očekujemo od njih te im biti samo teret. Upravo suprotno, ono što želimo je stvoriti siguran prostor u kojem mogu slobodno reći sve ono što osjećaju u tom trenutku. Pronađite stoga u sebi još snage, nade i vjere da će se se sestra ipak izlIječiti i kročite dalje hrabro uz nju u nove borbe koje su pred njom. Možda vam u toj zadaći može pomoći i serija videa koje smo snimali pred par godina na projektu Budi TU, Budi CE, kao i neka od udruga koje pomažu osobama oboljelim od karcinoma i njihovim obiteljima poput Europa Donna Hrvatska gdje možete dobiti pomoć stručnjaka, ali i podršku te savjete onih koji prolaze istu borbu. Samo hrabro, i svako dobro od srca želim!

Prvo čega se morate prisjetiti svaki put kada vam negativna misao pokvari raspoloženje je da su to samo misli, nisu činjenice, da su najčešće pogrešne i neistinite, a čak i da to nisu, pitajte se je li vam korisno tako misliti. Odgovor je ne. Najgore što možete učiniti je krenuti ih hraniti – iz njih se vrlo brzo stvore cijele negativne spirale misli i najgori scenariji. U toj zadaći može vam pomoći rad na osvještavanju istih i njihovo bilježenje pa nakon toga propitivanje uz pomoć nekoliko pitanja poput: “Koji je dokaz da je ova misao točna? Ima li dokaza da bi mogla biti netočna? Koliko je realno da će se to dogoditi? Što je najgore u tome za mene? Mogu li to preživjeti? Pomaže li mi ovakav način razmišljanja? Koji bi mogao biti drugi pogled na ovo? Što bi za mene značilo da promijenim svoj način razmišljanja u tom smjeru? Što bih rekla prijateljici/prijatelju da tako misli?”. Sve su ovo pitanja koja služe kako bismo preispitali naše pogreške u mišljenju poput crnog-bijelog mišljenja, negativnog filtera, pretjeranog uveličavanja, emocionalnog zaključivanja ili katastrofiziranja. A sve su one česte baš u ljudima koji se bore sa zdravstvenom anksioznošću  - pretjeranom preokupiranošću vlastitim zdravljem ili zdravljem bliskih ljudi. Ono što je također važno osvijestiti je koja nerealistična ili negativna vjerovanja imate o zdravlju (“zdravlje je potpuno odsustvo simptoma” ili “tjelesne senzacije su opasne i predznak za neku bolest” ili “moram stalno osluškivati svoje tijelo kako bih reagirao/la na vrijeme”) te raditi na njihovoj promjeni. Prestati se stalno usmjeravati na svoje tijelo i razne simptome ključna je promjena – tu važi pravilo: kada tražite naći ćete! Stalnim usmjeravanjem na potragu za simptomima ih pronađete – ljudsko tijelo je živo i proizvodi razne senzacije koje su većinom potpuno bezopasne i nisu predznak nikakve bolesti. Važno je naučiti slušati svoje tijelo i krenuti u rješavanje simptoma ili potražiti pomoć liječnika samo onda kada je to potrebno. Za kraj, prestanite guglati svoje simptome i pretraživati Facebook grupe o bolestima – naći ćete hrpu zastrašujućih informacija i postaviti si desetak najgorih dijagnoza. Ali to već znate i sami, samo strah postane prejak pa ne možete izdržati, zar ne? Ukoliko ne uspijete sami, dobar psihoterapeut pomoći će vam u svim ovim zadacima. Samo hrabro, i sretno!

Ono što je najvažnije za početak jest stvoriti zdrav odnos prema hrani. Kakav je vaš odnos prema hrani? Kako se razvio taj vaš odnos prema hrani? Koja ste vjerovanja o hrani razvili kroz život (kako bi trebalo jesti, koje su namirnice zdrave, a koje to nisu, što je fino, a što nije fino, koja je funkcija hrane tj. zašto jedete, koja je uloga hrane u vašem životu i drugo)? Prva su pitanja koja si trebate postaviti kako biste osvijestili koliko je vaš odnos prema hrani zdrav, a koliko nefunkcionalan. Također, izrazito je važno osvijestiti jedete li emocionalno – pod time mislim da koristite hranu za ublažavanje/suočavanje s neugodnim emocijama (kada ste tužni, trebate utjehu, pod stresom ste) te koje se emocije i misli u vama pojavljuju nakon što ste pojeli hranu koju smatrate da niste smjeli ili koju ste pojeli u količini većoj od one koju ste si postavili kao dozvoljenu. Nakon toga jako je važno uvidjeti kakav je vaš jelovnik – od kojih se namirnica sastoji te osiguravaju li vam one potrebno gorivo za organizam kao i kako jedete kroz dan (i noć ako jedete i tada). Postizanje kontrole nad hranom zahtijeva svjesno upravljanje prehrambenim navikama, ali i prvenstveno emocijama, mislima i vjerovanjima o hrani. Počnite stoga pratiti što jedete (vodite dnevnik hranjenja par tjedana), pokušajte prepoznati i zabilježiti zašto ste tada jeli (glad, dosada, stres, tuga, društvena očekivanja). Probajte nakon ta dva tjedna uvidjeti kakva je situacija i gdje “griješite”. Moguće je da imate lošu rutinu obroka (jedete svaki dan bilo kad bez ikakvog plana i programa, da loše radite nabavku namirnica (nemate u frižideru zdrave namirnice pa često posežete za fast foodom ili grickalicama), da si previše branite neke namirnice u kojima uživate, a bilo bi bolje da si povremeno dozvolite u manjoj količini (zabranjeno voće je najslađe, ne zaboravite). Moguće je da se emocionalno prejedate (tražite utjehu u hrani ili se samokažnjavate prejedanjem), moguće je da ste u primarnoj obitelji razvili loš odnos prema hrani, nedovoljnu svjesnost o potrebama vašeg tijela i da uz hranu vežete vjerovanja koja vam otežavaju zdrav odnos sa istom. Kao što vidite, mogućnosti je puno, pa tako i prostora za istraživanje same sebe. Prvi korak uz zapisivanje što jedete, trebao bi biti upravo mindfulness jedenje il svjesno jedenje – pokušajte što svjesnije jesti ono što unosite u sebe (nemojte jesti uz televiziju, s nogu, pred kompjuterom). Ukoliko uvidite da ne možete sami provesti osviještene promjene obratite se nutriconistu (za edukaciju o prehrani i podršku u kreiranju individualiziranog plana prehrane) ili psihoterapeutu kognitivno-bihevioralnog usmjerenja koji će vam pomoći svojim vodstvom u promjenu odnosa prema hrani i usvajanju zdravijih načina nošenja sa neugodnim emocijama. Sretno!

Potreba za samoćom sasvim je prirodna. Kod nekih je ljudi ona češće izražena (introverti), kod drugih ljudi može biti izražena u nekim životnim fazama u kojima tijelo tijelo i um traže predah, priliku za obradu emocija ili je velika potreba za instrospekcijom. Nalazite li se u emocionalno zahtjevnom životnom razdoblju? Ako ste pod velikim stresom, imate veliku odgovornost, često  ste izloženi potrebama drugih ljudi i raznim problemima, potreba za samoćom može biti način da se povučete od svega i “odmorite u sebi”. To je sasvim prirodna reakcija i ona nije zabrinjavajuća ukoliko na taj način uspijevate napuniti baterije. Možda ste introvert? U tom slučaju, interakcije s puno ljudi u vama uzrokuju osjećaj preopterećenosti stoga trebajte puno više vremena za samoću od ekstroverata kako bi obnovili svoju energiju. Uzmite si to vrijeme. Možda preispitujete svoj život ili trebate donijeti neku važnu odluku? U takvim je situacijama sasvim prirodno povuči se u sebe kako bi bolje čuli vlastite misli i osjećaje. Možda ste sniženog raspoloženja i imate potrebu maknuti se od drugih da vas ne vide takvu? To može biti samo faza, a može biti naznaka da se razvijaju neke psihičke tegobe. Možda se pak radi o hormonalnim promjenama koje prolazite? Hormoni isto utječu na naše raspoloženje pa zbog nižeg raspoloženja npr. posljedično možete imati potrebu za samoćom. Naravno postoje i neke druge mogućnosti, ali ove su one najčešće koje sam susrela u radu sa svojim klijentima. Na vašem bih mjestu počela pratiti i bilježiti kada se tako osjećate i imate potrebu za osamljivanjem. Ukoliko uvidite da postoji mjesta za brigu i potreba za dubljim istraživanjem, obratite se za pomoć svom liječniku opće prakse kako bi pregledali hormone i učinili ostale potrebne pretrage te psihologu ili psihoterapeutu koji vam mogu pomoći sa emocionalnim i psihološkim aspektima vaše potrebe za osamljivanjem. Nadam se da ćete samo morati prihvatiti da je potreba za samoćom dio vaše prirode. Ukoliko to nije tako, važno je reagirati na vrijeme. Sretno!