Draga mlada ženo (jer to si postala iako toga možda još nisi svjesna). Odnos s roditeljima zna biti izvor velike radosti i podrške, ali isto tako može biti i uzrok velikoj patnji. Roditelji su oni koji nas uče svijetu oko nas i svijetu unutar nas - neke od tih pouka nam dobro služe, druge nam idu na štetu, neke čine da izrastemo u samopouzdanu osobu koja je sposobna uhvatiti se u koštac sa životom, a druge nam nanesu (trajne) povrede s kojima se pokušavamo, više ili manje uspješno, suočiti ostatak našeg života. Roditelji su dakle iznimno bitni u našem životu i odnos s njima duboko je povezan i utječe na naše odrastanje i pronalaženje našeg vlastitog mjesta u svijetu. Odnos s roditeljima se kroz godine mijenja – od potpune ovisnosti kada smo dojenčad, do (određene) neovisnosti jednom kada odrastemo. Razina neovisnosti koju ćemo steći ovisi uvelike o tome koliko smo uspjeli “otkačiti” se od svojih roditelja (ponajprije emocionalno i ekonomski, ali i po pitanju osobnih vrijednosti i ideja o tome kako treba živjeti). U zdravim odnosima neovisnost od roditelja događa se spontano i prirodno kako dijete raste - roditelji ju potiču i podrška su djetetu u odlasku od obiteljskog gnijezda, u svakom smislu, u manje zdravim odnosima roditelji ju pokušavaju spriječiti te čine sve (najčešće nesvjesno!) kako bi dijete nastavilo ovisiti o njima i osjećalo se krivim ili “pogrešnim” zbog te potrebe. I najbolji roditelji griješe – zbog vlastitih nedostataka, neznanja, nemogućnosti da nešto učine na drugačiji način od onog na koji su oni navikli, na koji su oni odrasli unutar svojih primarnih obitelji itd. Jedna stavka u kojoj griješe mnogi roditelji (i njihova već odrasla djeca, a to si ti) je nedostatak komunikacije. To znači da ti najtoplije savjetujem da otvoreno porazgovaraš sa svojim roditeljima o svemu ovome što si donijela k meni. Za početak sjedni, promisli i zapiši što daješ u taj odnos i što si spremna dati pa u razgovoru s njima saznaj koja su njihova očekivanja od tebe i primijete li oni sve što daješ te što im nedostaje od tebe. Također potrudi se osvjestiti što bi voljela dobiti od njih i pokušaj to iskomunicirati otvoreno s njima, jer zdrav odnos je uvijek dvosmjeran. Budi u tom razgovoru strpljiva, odlučna, ne optužuj i ne spominji usporedbe s prijateljima – životi nisu usporedivi, a svakako ti neće koristiti optužba da su “lošiji roditelji” od drugih. Ukoliko unatoč tvom trudu ne uspijete pronaći rješenje i postići neki dogovor koji bi mogao (donekle) zadovoljiti obje strane, razmisli ozbiljno o mogućnosti da se sljedećeg ljeta ne vraćaš kući na toliko dugo vremena te da se u međuvremenu još više osamostališ, u svakom smislu, a da ovo ljeto “izdržiš” te da pokušate pronaći privremeno rješenje koje je podnošljivo za svih. Na koncu, ne možemo promijeniti nikoga osim sebe, pa tako ni naše roditelje. Sve što možemo je pokušati uzeti dobro od onog što imamo. Samo strpljivo i sretno!