Hero – Pitaj psihologa

Dobro je pitati

Odgovori na pitanja koja možda još nikome niste postavili, bliže su vam nego ikada.

Postavi pitanje psihologu

Kroz formular postavite pitanje potpuno anonimno, u bilo koje doba dana. Pitanja prikupljamo svakodnevno (0–24 h), a odgovore psihologinje Tijane Debelić potražite na ovoj stranici svakog petka od 15 h.

Postavi pitanje

Dobro je pročitati odgovore

Odaberi temu
×
Filtriraj sadržaj
Obriši filtre
11.7.2023. – 0

Veza na daljinu

P:

Zanima me vaše mišljenje o vezi na daljinu u kojoj se partneri viđaju uglavnom vikendom i to kako zbog različitih gradova u kojima žive tako i zbog prirode posla jednog partnera koji tjedan provodi na terenu. Osim toga, radi se o osobi koja je u zadnje vrijeme emocionalno prilično hladna do te mjere da smatra nepotrebnim imati ionako ne baš česte telefonske razgovore.

O:

Poštovana, moje mišljenje o vezama na daljinu je da su u “normalnim” okolnostima (pod tim mislim da se partneri vole i da žele zajedno izgraditi obitelj) one zasigurno teže za očuvati od veza na blizinu, ali mogu isto tako biti kvalitetne i ispunjavajuće. Nažalost, zbog prirode posla ili nekih drugih životnih okolnosti, nemaju svi tu sreću da mogu graditi život na istoj adresi. No, u vašem me pitanju ne brine toliko dio o vezi na daljinu već puno više onaj o emocionalnoj distanci vašeg partnera i nedostatku potrebe za bliskim kontaktom, pa makar telefonskim. Naime, za očuvati i graditi odnos potreban je kontakt (pod tim mislim npr. jednom dnevno, ukoliko je to moguće, ako nije onda kada god je to moguće) u kojem osobe mogu dijeliti one svakodnevne situacije, često potpuno nevažne, a opet tako bitne kako bi se odnos održao i da bi se partneri osjećali da dijele život, da sudjeluju jedan drugom u životu. Također, ukoliko mi ili partner ne osjećamo potrebu čuti se neko vrijeme iako to možemo, to je isto znak za uzbunu – ili je odnos “u kvaru” ili je osoba “u kvaru” tj. prolazi neki osobni brodolom. Svakako, u duhu partnerstva, potrebno je drugoj strani dati malo vremena ako je to slučaj, ali u istom duhu bi partner trebao nakon nekog vremena podijeliti s nama svoje probleme i brige – jer tako se radi u partnerskom odnosu. Na vašem bih mjestu, dakle, pokušala otvoreno iskomunicirati s njime o čemu se tu uistinu radi s njegove strane. Također bih dobro razmislila zašto ostajem i dalje u tom odnosu i vidim li budućnost s tom osobom. Ne brzajte s odlukama, potražite istinu u sebi i partneru, a onda odlučite koji je vaš put, sa Njim ili bez Njega. Strpljivo, i sretno!

11.7.2023. – 0

Usamljenost

P:

Nesretna sam, nitko se neće družiti sa mnom, stalno plačem..  maknula sam od sebe sve one kojima sam samo bila opcija, a čak sam otvorila i chat za dopisivanje u nadi da ću tamo upoznati nekog međutim svi traže samo površne tjelesne odnose.. više ne znam šta da radim.  

O:

Draga moja divna, nježna i neshvaćena dušo. Živimo u modernim i okrutnim vremenima, iako, kada čovjek malo zaviri u povijest, spozna da ni ranije nije bilo lakše – čovjek je čovjeku ponekad vuk. No, velika je šteta izgubiti vjeru u cijelo čovječanstvo – ima osim vas na ovom čudnovatom planetu još dobrih i dragih ljudi za koje sam sigurna da bi znali cijeniti vas. Ono što bih vam najiskrenije savjetovala je da pronađete još malo snage i nade u sebi, da zatvorite chat za dopisivanje, da otvorite vrata od kuće i da izađete van u svijet. Upišite se na tečaj nečega što vas zanima (kuhanje, informatika, ples, španjolski ili nešto drugo) ili pak potražite neku planinarsku skupinu i krenite u šetnje i prirodu. Tamo ćete sigurno pronaći istomišljenike i ljude koji život doživljavaju iskreno i jednostavno. Ponekad nažalost tražimo na krivim mjestima, veoma je moguće da je to i vaš slučaj. Kako prepoznati radi li se o dobrim ljudima? Ako se u društvu te osobe osjećate ugodno, prihvaćeno, da vas se sluša i poštuje – na dobrom ste putu za jedno iskreno i pravo prijateljstvo. Samo hrabro i sretno!

11.7.2023. – 0

Ja na prvom mjestu

P:

Kako naučiti staviti sebe na prvo mjesto?   

O:

Uhh, pitanje od milijun dolara! Šalu na stranu, nekima to ide lako (najčešće egocentricima), većini to ide teško: onima koji imaju previše razumijevanja za tuđe potrebe a premalo za svoje, onima koji su odrasli u uvjerenju da drugima treba ugađati, onima koji su naučili biti “žrtve” – većini ljudi, dakle, iako se ponekad možda tako ne čini jer su ovi prvi “glasniji”. Kako se promijeniti i od kuda krenuti? Za početak, probajte prepoznati kojoj skupini pripadate – vječnih žrtvi, people pleaser-a, samokritičara itd. Kada osvijestite u svakodnevnim situacijama (i zabilježite na papir) koja su očekivanja koja imate prema sebi i uvjerenja koja vas tjeraju da se ponašate kontra od onog što biste voljeli (a to je početi napokon misliti i na sebe!) počnite se ponašati onako kako bi željeli. Za početak, napravite eksperiment od tjedan dana i pratite što se događa (je li se zaista dogodilo ono čega ste se bojali da će se dogoditi ako promijenite ponašanje? Najčešće nije ili čak i ako jest uvidjeti ćete da to i nije tako strašno!). Pratite i benefite promjene – jeste li dobili nešto dobro za sebe tih dana kada ste bili usmjereni i na sebe? Period od tjedan dana je super period u kojem možete iskusiti nešto drugačije, a da ne zvuči prestrašno. Naime, nakon tih tjedan dana možete se komotno vratiti na staro i ništa se dramatično neće desiti. Ako pak želite, a to vam je moj savjet, počnite tom tjednu postepeno dodavati nove tjedne eksperimentiranja i gledajte kako se vam se polako, iz dana u dan, život mijenja na bolje. Sretno!

11.7.2023. – 0

Savjet

P:

Poštovana, htio bih Vam postaviti pitanje, ali puno bi mi jednostavnije bilo da pošaljem inserte iz knjige koju o tome pišem, nego da prepisujem, te molim za e-mail adresu na koju bih to poslao, jer moj problem traje 20 godina i nije jednostavan. Hvala Lijepi pozdrav. 

O:

Poštovani, zahvaljujemo na povjerenju i pitanju za koje nam je žao da ne možemo pomoći odgovorom. Pitanja za našu rubriku su svakodnevni problemi iz područja mentalnog zdravlja s kojima se mnogo ljudi bori i za koje traže kratak savjet ili usmjerenje. Budući da vaš problem traje 20 godina, savjetujemo da se obratite psihologu koji će vam se moći u potpunosti posvetiti onako kako zaslužujete i vjerujemo kako ćete jednog dana na taj način uspješno razriješiti svoj dugogodišnji problem. Nadamo se također da ćete uspjeti pronaći osobu koja će vam pomoći privesti kraju svoju knjigu. Želimo vam puno uspjeha i svako dobro! 

27.6.2023. – 0

Brak na kušnji

P:

Poštovana, imam problem sa suprugom. Godinama smo u braku, jako je pažljiv suprug i otac, nevjerojatna mi je podrška i pomoć (od kućnih poslova do pomoći s djecom). Problem kod njega je sto povremeno nađem poruke na raznim sajtovima sa drugim ženama. Cak i 10ak poruka u kome dogovara sastanke sa prostitutkama (nisu se desili, jednostavno ne ode-vidim po porukama). Kada sam ga suočila s time kaže da to radi iz dosade (pritom ne može da mu bude dosadno, ima previše posla i briga) i da uopće ne zna zašto to radi. Posljednji put smo došli do razvoda-ja sam svjesna da ovo nije život i da nije brak. Plakao je, kleo se da je to jace od njega, da ne može da to ne radi i misli da je to bolest (imao je jako teško i traumatično djetinjstvo). Znam i da ima jako nisko samopouzdanje koje na taj način “podiže” (opet, znam, nije u redu). Čitala sam i o nimfomaniji i prilično se tu uklapa. Moje pitanje je-ima li spasa pre nego sto stavim tačku na taj brak. Jer ja ne mogu vise iako je to sve “virtualno”. On hoće da se liječi, želi ići ide kod psihologa, ne zeli me izgubiti… Da li je ovo nešto sto može da se izliječi i da li je uopće psihološke prirode?

O:

U današnjem se hedonističkom svijetu dosta olako (i površno) raspolaže terminom “ovisnost o seksu”, a kojim se opravdava promiskuitet i nevjera u braku. Nažalost, prava ovisnost o seksu predstavlja ozbiljan problem i realnu smetnju u svakodnevnom životu. Nimfomanija (kod žena) i satirijazam (kod muškaraca) su stari nazivi za taj poremećaj koje je danas zamijenio termin “hiperseksualnost”. Ono po čemu prepoznati radi li se o zaista o poremećaju jest osjećaj stalnog spolnog nezadovoljstva (muževog), nemogućnost ostvarivanja emocionalne povezanosti i neobuzdana želja za spolnim odnosom koja ide čak u opsesivnost (suprug ne može prestati razmišljati o seksu iako mu to ometa svakodnevno funkcioniranje). Ono što je također bitno reći jest da je hiperseksualnost rijetko izraz prave seksualne želje, a više (pogrešna i neefikasna) strategija nošenja sa stresom ili anksioznošću. Uzroci mogu biti razni: od disbalansa hormona i neurotransmitera, do bolesti koja utječu na mozak poput meningitisa, tumora pa sve do trauma u djetinjstvu ili adolescenciji. Liječenje se provodi kroz grupne i individualne terapije, kao i partnersku terapiju. Terapijama se nastoji ovladati drugim tehnikama nošenja sa stresom kao i naučiti bolje osviještavati vlastite (prave) potrebe i (nekorisne i za nas loše) postupke. Kad sam sve ovo rekla, ono što vam još želim reći je da procijenite jeste li spremna proći kroz ovo zajedno sa suprugom ili više nemate dovoljno snage, ljubavi (i živaca) jer put neće biti lagan. Ukoliko postoji ljubav, i ukoliko vjerujete suprugu, na vašem bih mjestu pokušala, a onda vremenom pratila njegov trud, motiviranost i promjene. Ukoliko toga ne bi bilo, odlučila bih dalje nastaviti svoj put, bez njega. Odgovor je u vašem srcu, poslušajte ga i krenite putem kojim vas ono vodi. Samo hrabro, i sretno!

23.6.2023. – 0

Tantrumi - kako se nositi s emocionalnim izljevima kod djece?

P:

Pozdrav, imam curicu od 4 godine sa kojom više ne znamo kako postupati. Ima tantrum gotovo svakodnevno i u stanju je tući i svadati se sa svima, bilo to strani ljudi prijatelji, bake, djedovi, suprug, ja,… ne posustaje ni pred kime. Više nemamo ideju kako ju urazumiti, mislim da smo probali sve metode, ali evo nadam se da možda i ovdje možemo dobiti neki savjet. Bojim se za njeno psihičko zdravlje jer tko god je prisustvovao njenim ispadima svi su rekli da tako nešto nisu u životu vidjeli. Možda mi možete predložiti neko savjetovanje ili bilo što što mislite da bi moglo biti od ikakve koristi jer to više ne možemo ignorirati.

O:

Temper tantrum emocionalni je izljev, najčešće bijesa, a koji je rezultat djetetove frustracije zbog nemogućnosti da dobije ili ostvari ono što želi. Upravo kako ste ga i opisala, prepoznajemo ga po neutješnom i glasnom plakanju, vrištanju, prkošenju, pa čak i udaranju. Pokušaji smirivanja od strane roditelja (ili drugih osoba) bezuspješni su, barem prvo vrijeme njegova trajanja. Najčešće se javlja oko druge ali kod neke djece već i oko prve godine života i sasvim je normalno doživjeti ih i od strane djeteta od 4 godine. Tantrumi su dakle normalna pojava kod djece te dobi i događaju se jer klinci još nemaju dovoljno razvijen živčani sustav, emocionalne, kognitivne niti govorne sposobnosti s kojima bi mogli adekvatno izraziti i kontrolirati svoje potrebe. A iskreno, ako se malo zamislimo, nije ni većina odraslih puno bolja u tome samo se ti nedostaci u emocionalnoj regulaciji i izražavnju očituju kroz pušenje, konzumaciju alkohola i droga, pretjerano vježbanje, beskonačno scrollanje, svađe i tučnjave i drugo.

Što vam je dakle činiti?

Svakako pokušajte, koliko vam je to moguće, prevenirati neke tantrume. Tantrumi se najčešće događaju kada je dijete ljuto i frustrirano jer nešto želi, a ne uspijeva to dobiti. Mogu se dogoditi i kada je dijeto prestrašeno ili zabrinuto, pa čak i sretno ili uzbuđeno. Okidači mogu biti i umor, gladi i žeđ kao i onda kada je prisutno previše podražaja poput buke, svijetla (poput reflektora na koncertima ili iz izloga ili previše gledanja u crtiće, glazbene videe ili nešto drugo na ekranu, a što se brzo izmjenjuje i „titra“) i gužve općenito. Svakako pokušajte zadržati smirenost jednom kada tantrum krene, spriječite (samo)ozljeđivanje i pružite joj utjehu jednom kada oluja prođe. Pokušajte tada i doprijeti do nje – razgovarati o tome što se dogodilo s razumijevanjem i prihvaćanjem. Možete također početi učiti mindfulness te ga poučiti njemu i svoju djevojčicu. Ako se kroz koji mjesec situacija ne smiri, obratite se dječjem psihologu koji će prvenstveno vama roditeljima pomoći svojim savjetovanjem. Samo strpljivo, i sretno!

15.6.2023. – 0

Kako dijete osloboditi strahova?

P:

Kako četverogodišnjaka osloboditi od paničnog straha od običnog vjetra i kiše?

O:

Kao i za većinu dječjih pitanja, strahove moramo promatrati u kontekstu razvoja. Strah i anksioznost sasvim su prirodan dio razvoja djeteta, baš kao što se te emocije prirodno javljaju kod odraslih, ali mogu biti zabrinjavajući ako njihov sadržaj nije primjeren razvojnoj dobi. Djeca različite dobi boje se različitih stvari, npr., prvi strah koji se javlja u dojenačkoj dobi je strah od odvajanja od roditelja. U drugoj godini života djeca imaju sve više strahova: strah od mraka, samoće, odvajanja od majke u vrijeme odlaska na spavanje, od jakih zvukova (grmljavina, usisavača), vjetra, kiše, tamnih boja, velikih objekata i drugo. Između treće i četvrte javljaju se strahovi od stranih ljudi, životinja, ružnih maski, promjena itd. U šestoj godini života djeca se počinju bojati bolesti, nesretnih slučajeva, duhova i drugo..Dakle, kako djeca rastu strahovi postaju sve apstraktniji sve do adolescencije u kojoj se npr. radi o akademskom neuspjehu ili strahu da smo neprivlačni. Što se tiče vašeg djeteta, postavila bih si nekoliko pitanja: - kada se pojavio taj strah? Koliko dugo traje? Koliko je intenzivan? Je li nekada intenzivniji više ili manje ili kada? Svakako je ključno dati do znanja djetetu da prepoznajete i validirate njegov osjećaj – da znate da je stvaran, da ima pravo na njega ali i da kao mama znate da ono čega se boji nije za njega uistinu opasno te da ćete mu pomoći da se upozna sa time čega se boji i da i on sam uvidi da nije opasno za njega onako kako izgleda. Kada se dijete tijekom izlaganja prestraši važno je to mu nježno ponoviti, zagrliti ga ako dozvoli ili mu pružiti ruku kako bi znalo da ima podršku. Nikako se smijati, zezati ga ili umanjivati njegov strah. Svakako je bitno ne forsirati ga i tjerati. Pokušajte mu pokazati simpatične igre sa kišom, kišobranom, lokvama, kao i sa vjetrom, kosom koja vijori pa ide na lice, osjećaj vjetra na tijelu, možete uzeti neke duge trake ili zmaja pa ih puštati na vjetru. Izlažite se zajedno i pokažite otvoreno svoju znatiželju prema tim fenomenima i svoju radost u njima. Ukoliko ne uspijete sami u tom procesu, a strah ne prođe kroz neko vrijeme, savjetujem da se obratite dječjem psihologu. Samo strpljivo i sretno!

15.6.2023. – 0

Emocionalno nedostupan (bivši) partner

P:

Prekinula sam vezu u kojoj sam se jako puno davala emocionalno, a partner mi nije ni u pola vraćao. Stalno je imao strahove da bi ja njega mogla prevariti kao što ga je prevarila bivša žena, da sam možda s njim samo zbog novaca kao njegova bivša žena koja je na kraju našla ljubavnika zbog čega su se i razveli. Njegov najveći strah je bio da bi mu ja mogla braniti da vidi dijete, što mi nikada nije palo na pamet jer i sama imam dijete iz prvog braka. Uvijek su mu bili izgovori kad bi bio sa mnom da je umoran, da mu se spava, da se rano ustaje, a sad s ekipom može biti do kasnih noćnih sati. Uvijek sam bila ja ta koja mu se morala prilagođavati, nikad me nije htio poslušati u nekim stvarima, a znam da sam bila  u pravu.  Puno puta me uvjeravao da on nije rekao nešto, a sigurna sam da je, jer je vidljivo iz poruka... stalno je govorio da je riješio repove iz prošlosti a baš i nije. Ponovno je krenuo psihijatru ali nisam bas vidjela nekog pomaka. Psihijatrica ga je pitala dali se on meni dovoljno daje emotivno kao ja njemu, na sto je on odgovorio da misli da ne...e sad mene zanima dali sam možda ja negdje pogriješila, što se događa s njim i kakvi su to strahovi, sto bi to trebalo značiti... jako mi je teško nakon prekida koji sam ja napravila jer mi je već dosta bilo, nisam vise mogla izdržati, ali ja i dalje mislim na njega...

O:

Nisi ti kriva. Sad pročitajte još jednom prvu rečenicu. Pa još jednom. I sad još jednom. Udahni. Nisi ti kriva. Voljela bih vam napisati te tri riječi još tisuću puta u nadi da će kroz oči polako doprijeti do vašeg uma, a onda se spustiti sve do srca. Ovim riječima ne želim reći da vi niste nikada ništa loše napravila u toku vašeg odnosa jer bi to jednostavno bilo nemoguće i lagala bih vas kad bih vam to rekla ali, vi niste kriva, a još manje odgovorna, za emocionalne (i druge) probleme vašeg bivšeg partnera. Nažalost, jako puno ljudi je emocionalno nezrelo, nedostupno, istraumatizirano. No, svatko do nas odgovoran je zaliječiti svoje rane i traume, dal tijekom vlastitog psihoterapijskog procesa ili drugim putem, svakako nije pravedno niti ispravno dovesti našeg partnera u situaciju da mora trpiti posljedice naših neriješenih problema. Nemojte me krivo shvatiti, naravno da zdrav prijateljski i ljubavni odnos imaju utjecaj na zalječenje naših emocionalnih rana ali to nije i ne smije biti njihova primarna funkcija, a još manje imaju pravo biti uzrok nastajanju naših emocionalnih trauma. Iz tog razloga, a ovo vam kažem svim srcem, nastavite polako svojim putem sama – biti će vam teško ali će vam omogućiti ponovno posvetiti se sebi, svojim potrebama, a zašto i ne, vremenom će se otvoriti prostor za neku novu osobu u vašem životu, emocionalno zreliju i dostupniju s kojom će odnos biti obostran. Samo hrabro i sretno!

15.6.2023. – 0

Kako steći nove prijatelje?

P:

Imam 26 godina. Nemam ni jednu prijateljicu, nikada nisam imala momka i jako sam usamljena. Ranije sam imala društvo i prijatelje i voljela sam društvo, ali nisam bila u mogućnosti s njima držati korak u izlascima, najviše financijski, a i nisam voljela takav tempo. Tada mi je često prijala samoća i distanca od drugih. Nisam se nikada ni sa kim svađala, već sam jednostavno vremenom ostala bez ijednog prijatelja. Pored toga imala sam teških životnih situacija koje sam zajedno sa porodicom nekako prebrodila, ali voljela bih da sam imala to s kim podijeliti. Imam posao, radim redovno i sve svoje obaveze obavljam, ali nemam nikog s kim bih mogla prošetati ili otići na kavu. Godinama već tako funkcioniram, ali se plašim za budućnost.

O:

Što bi se dogodilo kada bi onu dragu kolegicu s posla jedan dan pozvali na kavu? Najgore što se može dogoditi je da vas odbije, a najrealnije što će se dogoditi je da ćete jedan dan otići na kavu i da će vam biti baš drago iako ćete veoma moguće prije te kave (a možda i nakon) biti malo uznemirena. Ili se probajte upisati na tečaj nečega što vas oduvijek zanima (keramika, heklanje, enologija, paragliding ili bilo što drugo) i dozvolite sebi upoznati neke nove ljude, ljude s kojima ćete imati zajedničke interese. Zašto vam ovo savjetujem? Imate 26 godina i iz vašeg pisma zaključujem da vi želite imati prijatelje. Život se tako odigrao da ste završila u „krivom“ društvu – društvo s kojim ne dijelite vrijednosti i interese i vremenom je to kumovalo prekidu prijateljstva. Prekidu za koji niste kriva ni vi niti oni, jednostavno niste bili dobar „par“. Lijepo je što ste povezana sa obitelji, što imate posao i odgovorna ste osoba ali smatram velikom štetom da osoba duboka poput vas ne dijeli svoj život sa par (sasvim dovoljno!) ljudi izvan obitelji, a s kojima ćete u narednih nekoliko godina, sigurna sam, izgraditi prekrasno prijateljstvo, a s jednim od njih zašto ne i ljubav, za sve postoji prvi put! Zato, umjesto da dozvolite strahu da bude pokretač vašeg života, neka to radije postane znatiželja prema životu i svemu onome što vam još može donijeti...Zapamtite, kako bi vam život poklonio lijepe stvari morate mu malo i vi pomoći, sretno!

15.6.2023. – 0

Emocionalni razvoj djeteta

P:

Što mogu činiti da jačam emocionalni razvoj djeteta?

O:

Rekla bih da su četiri stvari ključne:

1. Prihvaćanje djeteta – kako bi moglo izrasti u osobu sa zdravim poštovanjem prema sebi i drugima, dijete mora osjećati da je ono prihvaćeno, prvenstveno u obitelji, a kasnije naravno i od strane vršnjaka. Zdravo samopoštovanje i razumijevanje i poštovanje prema drugim ljudima baza su na kojoj se grade zdravi emocionalni odnosi, prema sebi i sa drugim ljudima u zajednici.

2. Podizanje osjećaja kompetentnosti koji utječe na samopoštovanje – osjećaj da smo sposobni nešto učiniti. Kod djeteta je bitno razvijati taj osjećaj potičući ga da se izlaže izazovima prilagođenim njegovim trenutnim sposobnostima te da doživljava i pobjede i neuspjehe i da iz njih uči, razvija se i raste. Greške se ne kažnjavaju već usvajaju kao putokazi za napredak. Ti neuspjesi i gubitci nas pak uče sljedećoj bitnoj vještini

3. Nošenje sa negativnim emocijama što je prijeko potrebno za moći razviti sposobnost nošenja sa nelagodom i otpornost na životne nedaće, a koje će ga neminovno snaći putem. U svemu tome, važno je kod djeteta

4. poticati samostalnost i autonomiju, osjećaj da se može nositi sa životnim zahtjevima, i da to može učiniti bez tuđe pomoći ili da zna kada je vrijeme za pitati pomoć. Ovaj moj odgovor svakako nije iscrpan ali mislim da je dobra točka polazišta i trudi se biti smjerokaz iz kojeg nećete pogriješiti put. Sretno!

Povezani videi

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.