Jutro je u savani. Muškarci izlaze iz sela s prvim zrakama sunca, lukovi i strijele u rukama kreću u lov, a žene kreću u potragu za bobicama, korijenjem, ili voćem. Mukotrpan je to i iscrpljujući proces koji će za taj dan nahraniti njihove obitelji i zajednicu. Ono najvažnije: godina je 2021.

Iako nam je ovaj scenarij neobičan, zaboravljamo da nismo uvijek ovako živjeli. Kroz povijest smo bili prisiljeni loviti svoj objed i pritom smo svoja tijela izlagali svakojakim izazovima i naporima. Zahvaljujući tome, naša su se tijela isklesala u uspješne strojeve za preživljavanje. Stoga danas ne možemo a da se ne zapitamo gdje je pošlo po zlu i kad smo odlučili opustiti se i zanemariti svoje tijelo. 

Komocija ima svoju cijenu 

Današnje društvo i naša svakodnevica za većinu ljudi drastično se razlikuje od prethodno spomenutog scenarija. Danas ne samo da hranu ne moramo loviti ili satima sakupljati, ona nam se svakodnevno dostavlja ili nam je u svakom trenutku nadomak ruke u našoj smočnici ili frižideru. Brza hrana danas znači nešto sasvim drugačije od brze hrane u to doba.

Zbog osjećaja komocije koji dugujemo suvremenim tehnološkim dostignućima naš najveći motiv da se krećemo je nestao. Naše vrijeme počele su okupirati stvari koje možemo raditi sjedeći i izrodili su se novi, do tad gotovo nepoznati neprijatelji našeg zdravlja — hipertenzija, srčana oboljenja, dijabetes, osteoporoza. Danas znamo da nas naše sjedenje ubija i svejedno se ne uspijevamo nagovoriti na intenzivniju tjelesnu aktivnost.

Inspiraciju da brinemo o sebi i svom tijelu možemo potražiti i u spomenutom plemenu Hadza. Nedavna studija je pokazala kako pripadnici tog plemena, neovisno o dobi, prosječno provode čak 75 minuta dnevno u umjereno ili intenzivnoj fizičkoj aktivnosti i imaju i izrazito niske razine hipertenzije i kardiovaskulanih bolesti. Ako razlog za kvalitetnijim životom nije dovoljan motiv, što jest? 

Evoluirali smo da budemo lijeni? 

Tjelovježba nema pozitivan učinak samo na naš kaordiovaskularni sustav. Redovitim vježbanjem unaprjeđujemo i svoje mentalno funkcioniranje i sprječavamo opadanje mentalnih sposobnosti te razvoj degenerativnih bolesti mozga. Čini se da što više vježbamo, postajemo i fizički i mentalno snažniji.

No iako je ovo sve lijepo za znati, ne smijemo zaboraviti da nas je isti način na koji smo evoluirali da budemo super izdržljivi atlete doveo do toga i da budemo apsolutne ljenčine. Gotovo svi civilizacijski dosezi, od osmišljavanja zamki i raznog oružja, do izuma kotača, automobila i daljinskog upravljača, bili su usmjereni na to da smanjimo fizičku aktivnosti i optimiziramo potrošnju energije. To je ujedno i jedan od razloga zbog čega se većina nas jako teško pokrene i krene baviti tjelovježbom ili barem pridržavati savjeta o minimalnoj količini dnevne fizičke aktivnosti, čak i kada znamo koliko nam tjelovježba dobroga čini.

Sljedeći ponedjeljak je ključan

Stoga, ako želimo spriječiti epidemiju sjedilačkih bolesti potrebno je oblikovati škole, radna mjesta i javne prostore na način da nas zovu na igru i kretanje. Uz to, i mi možemo u životu napraviti male promjene koje nam mogu pomoći da "prevarimo" tu evolucijsku ljenčinu u nama koja će iskoristiti svaku i najmanju prepreku da odustane od fizičke aktivnosti.  

Možda je prvi korak u tome da se prestanemo fokusirati na prvi sljedeći ponedjeljak i da već danas učinimo kretanje obavezom. Pa makar to podrazumijevalo i tek kratku šetnju po kvartu ili obližnjem parku. Možda je trik u tome da pripremimo tenisice i opremu za trčanje da nas čeka ispred ulaznih vrata svako jutro, zaboravimo da postoji lift u našoj zgradi, uključimo prijatelje u naše odlaske u fitness centar ili se priključimo grupi za trčanje? Svaka od ovih malih promjena pomoći će nam da napokon ostvarimo svoje ciljeve i sačuvamo zdravlje. Ne zaboravite, važno je krenuti jer i najdulji put počinje s prvim korakom.  Jednom kad krenemo, i tijelo i um će nas za to nagraditi. Nije samo sljedeći ponedjeljak ključan. Treba započeti danas.