Pritom je važno naglasiti da je anksioznost normalni i sastavni dio života svake osobe, javlja se povremeno u okolnostima kada nismo u mogućnosti svladati životne probleme i izazove. Moramo priznati da je ljudski da strahujemo za svoje zdravlje, egzistenciju, posao te da se brinemo za članove svoje obitelji. Problem nastaje kada nas ta anksioznost sputava u normalnom svakodnevnom funkcioniraju, kada postane opterećujuća i kada je se želimo riješiti.

Kako znam je li to što osjećam anksioznost ili strah?

Strah je reakcija koju vežemo za konkretnu ili percipiranu specifičnu situaciju i kraćeg je trajanja. Simptomi nestaju nakon što nestane opasnost. Primjerice strah od leta ili visine, pauka. Anksioznost je općenita, dugotrajnija i kompleksnija. Predstavlja odgovor na neodređene strahove ili brige. Povezanija je s predviđanjem budućih negativnih scenarija, nego li s nekom trenutnom situacijom. Riječ je o stanju u kojem se osoba osjeća tjeskobno, u strahu je, panici, zabrinuta i/ili nervozna. Simptomi mogu biti prisutni i u situacijama koje nisu opasne. Oba stanja mogu uzrokovati slične fizičke reakcije (ubrzani rad srca, znojenje, osjećaj panike, tresenje ruku,...), no isti se različito očituju – kod straha se javlja brza i trenutna reakcija, a anksioznost više uzrokuje trajnu napetost.

Što razlikuje normalnu anksioznost i anksioznost kao psihički problem?

Normalnu anksioznost očekujemo u situacijama poput polaganja ispitne vožnje u autoškoli, razgovora za novi posao, preseljenja i sl. S druge strane, o psihičkom problemu govorimo kada se simptomi javljaju bez nama poznate opasnosti ili je anksioznost pretjerana na uobičajene, svakodnevne životne situacije. Primjerice nemogućnost izlaska iz kuće, sobe, odlaska na posao, druženja. Prati je osjećaj nemoći i nedostatak kontrole. Osobe često znaju reći „preplavi me”, „obuzme me”, „jača je od mene”. Jedan od glavnih „aha” trenutaka osoba koje odluče raditi na svojoj anksioznosti bude kada spoznaju da mogu postići kontrolu nad anksioznosti, ako to žele i posvete se radu na tome. Druga spoznaja je o učestalosti anksioznosti u populaciji; istraživanja sugeriraju da 15-20% ljudi može imati neki oblik anksioznog poremećaja tijekom svog života.

Kako nastaje i kako se manifestira anksioznost?

Kao i u slučaju drugih psihičkih smetnji i poteškoća, tako i u slučaju anksioznosti ne postoji jedan uzrok već je riječ o kombinaciji više čimbenika od genetike do okoline i kemije mozga.

Očituje se u nizu simptoma koji se javljaju u situacijama koje osoba doživi opasnim i/ili ugrožavajućim, kad ju je strah posljedica neke situacije, a mogu biti:

Fizički: ubrzan puls, osjećaj lupanja srca, povišen tlak, ubrzano disanje, osjećaj gušenja, bol u trbuhu, povraćanje, mučnine, promjene na koži (crvenilo, osip, bljedilo), tremor, grčevi, nesanica ili prekomjerno spavanje

Emocionalni: strah, nemir, neugoda, nervoza, napetost, razdražljivost

Ponašajni: povlačenje u sebe, izbjegavanja situacija ili osoba koje uzrokuju anksioznost, prejaka ili preslaba aktivnost u životu

Kognitivni: zabrinutost, negativne misli, teškoće u koncentraciji i pamćenju

Neke osobe mogu imati izrazito snažnu aktivaciju simptoma, dok drugi mogu imati blage smetnje. Osluškujte sebe i svoje tijelo kako bi reagirali na vrijeme po pitanju anksioznosti, ali i drugih stvari.

Kako prepoznati anksioznu osobu među svojim bližnjima?

Prepoznati simptome kod drugih može biti problem, jer se javljanje i prisutnost simptoma može razlikovati od osobe do osobe. Neki simptomi koje sami osjećamo kod drugih nama bliskih osoba uopće ne moraju biti prisutni. Važna je međusobna komunikacija, pa ako uočimo neke od simptoma pokušajte razgovarati i provjeriti kako je osoba jer može biti riječ o trenutnoj reakciji na nešto ili dugotrajnoj napetosti. Na anksioznost mogu ukazivati promjene u ponašanju, prisutnost fizičkih simptoma, teškoće s koncentracijom i spavanjem, razdražljivost, izbjegavanje situacija (jer izazivaju nelagodu, brigu, stres), pretjerana briga (ako osoba pretjerano brine o uobičajenim stvarima).

Kada uočite neke od navedenih simptoma i/ili promjena kod bliske osobe, pokušajte biti puni podrške i empatije te ih osnažite u koraku traženja stručne podrške (ukoliko je ista potrebna) jer je taj korak traženja pomoći jedan od težih.

Kako si pomoći ako osjetimo simptome?

Kada nas preplavi anksioznost, krenemo osjećati nemoć i da ne možemo učiniti ništa kako bi si pomogli. Tada se sjetite ovog popisa i da jako puno toga možemo učiniti kako bi si olakšali ili prevenirali pojavu simptoma:

• tjelesna aktivacija – nije nužno potreban neki kompleksni trening, dovoljno je prošetati, brzo hodati ili se istegnuti

• tehnike disanja – jednostavne vježbe dubokog disanja utječu na smirivanje vašeg organizma

• tehnike opuštanja – isprobajte neke od tehnika opuštanja kako bi smanjili fizičke simptome anksioznosti poput mindfulnessa, meditacije ili progresivne mišićne relaksacije

• vizualizacija – možete vizualizirati neki opuštajući prizor, neko pozitivno i umirujuće sjećanje ili slušati vođenje vizualizacije

• vođenje dnevnika emocija – zapisivanje situacija, misli, emocija i tjelesnih simptoma mogu pomoći u prepoznavanju situacija koje su „okidači” za anksioznost i boljem razumijevanju anksioznosti

• razgovor s drugima – komuniciranje problema s bliskim osobama može biti podržavajuće i olakšavajuće (ako postoji razumijevanje problematike s njihove strane)

• psihoterapija/savjetovanje – posebno korisno kada su simptomi teži i dugotrajniji

• lijekovi – u slučaju snažnih simptoma, liječnici propisuju terapiju kako bi se ublažili simptomi

Ukoliko vidite da vam anksioznost otežava svakodnevno funkcioniranje, pokušali ste se sami izboriti i ne ide na bolje, ohrabrujemo vas da potražite stručnu pomoć kako biste živjeli kvalitetnije, bolje i naučili kontrolirati anksioznost. Kada se naučimo nositi s njom, anksioznost prestaje biti problem i postaje naš saveznik u izgradnji bolje verzije sebe.