Vrijeme godišnjih odmora je iza nas. I dok se na to vrijeme u godini gleda kao na prostor za odmor od uobičajenog životnog ritma (koji u sebi često skriva nakupljeni stres), rijetki uspiju u tih nekoliko tjedana ući u raspoloženje u kojem se uistinu mogu opustiti. Godišnji odmori služe za sitne popravke po kući, generalna čišćenja stanova, a ako i odlučimo i otići na putovanje, ta putovanja prolaze uz pozamašna razgledavanja kulturnih i povijesnih znamenitosti, istraživanja udaljenih, divljih plaža, ili u najblažoj varijanti, barem svakodnevno uživanje u obilnoj hrani i alkoholu.

I jedno i drugo i treće našem organizmu zapravo stvara jednu napetost i sve te radnje najčešće predstavljaju samo produžetak navika iz svakodnevice tijekom godine, gdje smo navikli bivati konzumenti sadržaja, bez prostora za provjeru treba li nam baš to u tom trenutku ili ne. A za provjeru je potrebno upravo ono što si tijekom godine, a često i tijekom godišnjih odmora, ne dajemo – stanka.

Zašto je važno imati stanke?

Svaki zdravi kontakt sadrži se od kontakta, te poslije njega - svojevrsne stanke. Da bismo osjetili treba li nam nešto u životu, potrebno je neko vrijeme provesti bez toga. Kao što dan ne postoji bez noći, tako i naša iskustva ne mogu postojati bez tog jednog mjesta na kojem nema ničeg novog, kako bismo prethodno iskustvo integrirali, odnosno primili ono što želimo primiti, te otpustili ono što ne želimo. Izbjegavajući prostor provjere u kojem ne uzimamo nove sadržaje, već i dalje neprekidno primamo nove, nastavljamo shemu u kojoj naše tijelo ne osjeća što mu treba. To mogu objasniti jednostavnim primjerom hranjenja.

Ako ne radimo stanke između zalogaja, prejedamo se hranom jer nismo u mogućnosti osjetiti treba li nam uistinu svaki slijedeći zalogaj.

Slično je i s drugim stvarima u životu. Ako si ne damo povremenu stanku i odmor, teško da možemo osjetiti je li dosadašnji stil života i dalje ispravan za nas. Ispunjava li nas naš posao? Jesmo li sretni s dosadašnjim odlukama? Je li ovo put kojim dalje želim ići? Teško je na ta pitanja dati odgovor ličenjem stana, rezidbom vrta, odlaskom u kupovinu ili nekim drugim oblikom obveze koji ubacujemo u 'slobodno vrijeme' kada ne radimo.

Odmor kao prostor za integraciju iskustava

Ako godinu provodimo aktivno, uz mnoštvo poslovnih obveza, fizičkih i psihičkih napora, važno je dati si i povremene stanke u kojima ćemo imati prostor za integraciju. Tijelu je potrebno da se opusti, osjeti, da uživa povremenoj dokolici. Na taj način lakše možemo i čuti njegove poruke, ali i doći do nekih novih, kreativnih životnih rješenja.

Nije bez veze kako je upravo dokolica bila prostor u kojem su se tijekom povijesti formirale mnoge filozofske ideje. Jer, u svojoj osnovi dokolica je vrijeme slobodno od svake obveze. Aristotel je još u Metafizici pisao da su matematička umijeća nastala prvo u Egiptu, jer je svećeničkom staležu bila dopuštena dokolica. U djelu Politika bio je još jasniji pa je život podijelio na zaposlenost i dokolicu, rat i mir, te korisnost i ljepotu:

„Rat biva radi mira, zaposlenost radi dokolice, a korisnosti radi stvari koje su lijepe“, pisao je ovaj filozof još u četvrtom stoljeću prije Krista.

Povremena dokolica, primjerice vikendom ili nekim drugim dijelom tjedna ili dana, kao vrijeme slobodno od svake obaveze, prostor je u kojem slušamo što nam naša duša i tijelo imaju za reći. To je prostor za ljepotu i mir. Ako tijelu treba san, dajmo mu san. Ako mu treba aktivnost, dajmo mu i to. Ako nam treba šetnja uz more ili rijeku, zašto ne? Bitno je da niti jedna aktivnost ne bude obaveza.