COVID-19 pandemija uvelike je promijenila živote naše djece i školaraca. Stalne izmjene online nastave i nastave uživo, pravila samoizolacije koja su se često mijenjala te pojava novih sojeva, činila su djecu nesigurnima i zbunjenima, no, u ljudskoj je prirodi da teži pozitivnom razrješenju kriza i da imamo mnogobrojne unutarnje resurse za samooporavak, što je povezano sa konceptom psihološke otpornosti.

U novu školsku godinu djeca kreću u okolnostima koje su naizgled slične pretpandemijskim vremenima, ali ipak uz značajne razlike. Pandemija je ostavila svoj trag, a njen kraj sam po sebi neće poboljšati naše živote onoliko brzo i snažno, koliko ih je njezin početak pogoršao. Utjecaj pandemije na živote djece i mladih, koji vidimo u istraživanjima, našoj praksi i našim obiteljima, podrazumijeva utjecaj iskustava koja su djeca proživjela i s druge strane učinak onoga što je kroz protekle tri godine propušteno. Kako su iskustva djece i mladih vrlo različita, različite su i njihove potrebe na početku nove školske godine i način na koji doživljavaju povratak u školu.

Možda najvidljiviji trag posljednje tri godine u školskim klupama ove godine bit će potreba za podrškom mentalnom zdravlju te znanja i vještine koje djeca nisu imali prilike u cijelosti usvojiti, a na što je ove godine upozorio i sam UNICEF (2022). Obzirom na društvene i ekonomske promjene, dodatno opterećenje za mnogu djecu mogao bi biti i gubitak financijske stabilnosti njihovih obitelji.

Kako su djeca i mladi?

Kada govorimo o mentalnom zdravlju, važno je znati da dugotrajna izloženost različitim stresorima i dalje aktualnu pandemiju, koja sada traje gotovo tri godine, čini izazovnom krizom za cijelu populaciju, a posebno za psihološki ranjivije pojedince, kao što su djeca i mladi. Za razliku od početka pandemije, u razumijevanju njenih učinaka na mentalno zdravlje djece i mladih sada se već možemo osloniti na niz istraživanja (npr. Oliveira i sur., 2022; Racine, McArthur, Cooke, Eirich, Zhu i Madigan, 2021), provedenih na velikom broju djece i mladih, koja nam govore o porastu simptoma anksioznosti, depresivnosti, stresa i drugim utjecajima na mentalno zdravlje koja zahtijevaju podršku nekima od njih.

Znači li to da svakom djetetu i mladoj osobi treba psiholog? Naravno da ne, ali onima kojima je pomoć potrebna ona je potrebna sada. Na putu prema mentalnom zdravlju i dobrobiti, podrška stručnjaka mentalnog zdravlja treba biti pravovremena i dovoljno česta. Iako će mnoga djeca krizu prevladati oslanjajući se na svoje snage, ili možda upravo zato, svakom djetetu možemo biti podrška u jačanju njegove psihološke otpornosti koja će mu olakšati suočavanje sa sadašnjim okolnostima, ali i svakim budućim izazovom u životu. 

Kako ponovno uhvatiti korak?

Drugi bitan izazov vezano uz početak nove školske godine jest – kako nadoknaditi rupe u znanju kod naših školaraca uslijed online nastave? Izvještaj UNICEF-a (2022) ukazuje na zabrinjavajuće trendove u krizi globalnog edukacijskog sustava i zašto nije dovoljno samo ponovno otvoriti škole i omogućiti nastavu uživo bez maski. Učenicima je potrebna intenzivna podrška u nadoknadi nenaučenog i/ili nedovoljno naučenog znanja i vještina poput čitanja, pisanja i računanja.  

Ovi i brojni drugi podaci o deficitima na području općeg znanja i specifičnih vještina ukazuju na potrebu reorganizacije, prilagodbe smjera i tempa u kojem ćemo dalje učiti djecu – ne samo prema dobi u kojoj se nalaze u nekom razvojnom periodu, već i prema razini usvojenih znanja. Usvajanje novih strategija na nacionalnoj razini u prevladavanju ove krize čini se bitnim preduvjetom navedenoga. Roditelji trebaju biti aktivni sudionici u ovom procesu. Za napredovanje djece u školskom miljeu neophodno je da roditelji iskreno razgovaraju sa djelatnicima škole o tome kasni li – i koliko – učenje njihovog djeteta zbog COVID ograničenja te da se za svako dijete nađe put do ostvarivanja njegovih potencijala, naglašavajući pritom njegove snage i jačajući motivaciju. Način kako se roditelji mogu aktivno uključiti u školski život svoga djeteta naravno ovisi o tome koliku podršku dijete treba, koliko je samostalno s obzirom na razvojni stupanj u kojemu se nalazi. Veliku roditeljsku podršku zasigurno trebaju učenici nižih razreda. Ipak, uz poticanje djece na učenje, važno je naglasak staviti na trud i ustrajnost, a ne na sam ishod, i djeci pokazati da su nam najbitnija ona, a ne njihove ocjene.

Povratak u razred

Djeca i mladi imaju neka zajednička iskustva, poput online nastave, ali i neka koja se nisu dogodila svima. Različite su dobi, imaju različite sustave podrške i osobne snage na koje se mogu osloniti. Samim time, njihove potrebe u ovom trenutku nisu iste. Neka djeca možda ulaze u školsku godinu sa strepnjom jer im se čini da imaju rupe u znanju, jer se boje da će se ponovno intenzivirati pandemija ili jer se više ne osjećaju okruženi ljudima. S druge strane, neka djeca mogu biti potpuno neopterećena pandemijom i veseliti se povratku prijatelja s ljetovanja ili biti tužna jer su praznici gotovi, kao i u svakoj drugoj, nepandemijskoj godini.

Kada govorimo o tijeku oporavka djece od stresnih iskustava, znamo da postoji nekoliko različitih puteva. Neka djeca odupiru se utjecajima stresa te uz podršku svoje okoline i oslanjanjući se na vlastite psihološke resurse uspijevaju sačuvati psihološku dobrobit. Kod neke djece počinjemo zamjećivati promjene psihološkog funkcioniranja, bilo u smislu javljanja različitih teškoća ili inteziviranja postojećih, te im je u njihovom prevladavanju potrebna pomoć. Posljednja skupina djece doima se neokrznutom te se poteškoće zapravo javljaju s odgodom. Upravo zato ove će školske godine, kao i ranije, biti potrebno osluškivati djecu i mlade, pratiti poruke koje nam šalju i razgovarati s njima o tome kako su i što im je potrebno.

Kako bi djeca imala snage biti uspješna u  borbi sa stresom, bitno je jačati njihovu psihološku otpornost koja se definira kao proces i sposobnost prilagodbe u suočavanju i svladavanju nepovoljnih okolnosti i prijetnji, traumatskih situacija i tragedija (Southwick, Bonanno, Masten, Panter-Brick i Yehuda, 2014).  Pojedinci su u COVID-19 krizi pokazali i ujedinjenost u altruizmu, empatiji, povjerenju, prijateljstvu i međusobnoj pomoći (Jakovljević i sur., 2020). Na taj su način iskazali svoju otpornost, odnosno da su sposobni izdržati teška vremena, oporaviti se, čak i ojačati nakon izloženosti stresu (Jakovljević, 2018).

Istraživanja potvrđuju i značajne negativne povezanosti psihološke otpornosti tijekom COVID-19 krize te negativnih afekata, depresije i anksioznosti, a pozitivne odnose sa pozitivnim afektima, životnim zadovoljstvom i subjektivnom dobrobiti (Hu i sur., 2020; Yildirim i Arslan, 2020). Naime, otpornost omogućuje aktiviranje potrebnih unutarnjih resursa koji pojedincima daju osjećaj izdržljivosti i proaktivnosti u rješavanju problema (Vagni i sur., 2020). Slični rezultati dobiveni su i na uzorcima hrvatskih građana (Antičević, Bubić i Britvić, 2020).

U komunikaciji s djecom važno je da im date konkretne i jasne informacije koje su provjerene. Možete ih ohrabriti i graditi njihovu psihološku otpornost na način da im kažete da razumijete njihov strah, da ograničenja povezana s pandemijom nikome nisu donijela ugodu, ali da smo iz ove krize skupa izišli osnaženi za nove životne izazove. Možete im pokazati znanstvene činjenice o cirkulaciji virusa u populaciji, i naglasiti da sada znamo o koronavirusu puno više nego što smo znali na početku.

Ne zaboravite, stres često ima odgođene posljedice na naše zdravlje. Ako vaše dijete pokazuje naznake nekih simptoma koje ga značajno ometaju u svakodnevnom funkcioniranju, možda je vrijeme da posjetite stručnjaka na području mentalnog zdravlja. Nužno je potražiti psihološku i liječničku pomoć ako su znaci stresa naglašeno prisutni dva-tri tjedna te ometaju uobičajeno funkcioniranje (Babić i Babić, 2020). Na kraju, moramo istaknuti i važnost osiguravanja dovoljno vremena za igru, opuštanje, prijatelje i obitelj. Svaki početak je izazov, ali uz pripremu (i roditelja i djece) za školu, nemojmo zaboraviti i na važnost i vremena za sebe – u svom rasporedu ostavimo vremena i za sve ono što nas i obitelj čini sretnima i zadovoljnima.