Za mnoge je  roditeljstvo ostvarenje sebe, ispunjenje smisla i najvažnija uloga u životu. Kada se mladi ljudi vjenčaju, od njih se očekuje da uskoro postanu roditelji. Ako se to ne dogodi, ljudi iz okoline počinju postavljati pitanja – ili pitaju otvoreno ili komentiraju „iza leđa“, pritom ponekad ne vodeći računa da je riječ o vrlo osjetljivoj temi.

Osim što su prisutna očekivanja od strane drugih iz okoline, mnogi mladi i sami očekuju da će postati roditelji. Dolazak bebe donosi mnoge promjene u obitelj i mnogi priželjkuju i nadaju se takvim promjenama.  Odnos s djetetom je poseban, znači veliku ljubav, požrtvovnost, davanje.  Danas su djeca planirana i željena, roditelji im se zaista posvećuju, rade s njima, uče, razgovaraju, voze ih na slobodne aktivnosti, provode zajedno slobodno vrijeme. Roditelji uživaju u odnosu sa svojom djecom, to im pričinja veliko zadovoljstvo.

Kada želja za bebom postane izvor frustracija

Na žalost, velik broj pojedinaca i parova zbog neplodnosti ne mogu ostvariti svoju želju za roditeljstvom.  Ono što se drugima lako i brzo ostvarilo, njima je problem, frustracija, nesreća. Puno je tu pitanja, brige i strahovanja za vlastitu budućnost, puno muke.  Od mlade žene se i danas podrazumijeva da će roditi dijete, a majčinstvo se i dalje smatra najvećom vrijednošću. Žene koje nisu rodile mnogi smatraju manje vrijednima,  kao da se nisu ostvarile. I one same se mogu tako osjećati, dovode u pitanje vlastitu ženstvenost ili muškarci vlastitu muškost.

Često opisuju da se osjećaju neuspješno, nepotpuno, kao da s njima samima ili sa njihovim partnerima nešto nije u redu, kao da su krivi ili odgovorni za svoj problem. Između ostalog, zbog toga se teško otvaraju i teško govore o svojoj muci nego se sami nose s njom. Teško im je slušati i gledati kako drugi u njihovoj okolini brinu i posvećuju se svojoj djeci. To ih boli, osjećaju zavist i ljubomoru.

Što se može učiniti?

U današnje vrijeme medicina je napredovala pa se parovima i pojedincima s problemom neplodnosti pružaju veće mogućnosti. Velik broj parova se odlučuje na medicinske metode tretiranja neplodnosti kao što je medicinski potpomognuta oplodnja. Riječ je o dugotrajnim i bolnim postupcima. Mnogi parovi su tada posve usmjereni na to da dobiju dijete. U drugi plan stave partnerski odnos, obitelj i prijatelje. Puno je nade, a česta su razočarenja, jer postupak nije uspio. I onda se ciklus nadanja i razočarenja ponavlja. Razočarenje je još veće ako nemaju podršku i razumijevanje ljudi koji su im važni.

Neki parovi se odlučuju na posvojenje djeteta. Ni u tom slučaju nije sigurno da će dobiti dijete, a pritom se moraju boriti s administracijom, dugo čekati na dijete uz mogućnost da ga neće dočekati. Parovi moraju zajednički donijeti odluku o posvojenju djeteta i biti sigurni da su spremni za to, jer kada se dijete posvoji, više nema povrata, a izazova je mnogo.

Podrška okoline i obitelji je ključ

Ipak, neki parovi ili samci ostaju bez djece, ne odlučuju se na posvojenje ili na medicinske postupke. I u tom slučaju je važna i potrebna podrška okoline, dobri odnosi s članovima obitelji i s prijateljima. Jer, veća je mogućnost pojave depresije, nepronalaženja smisla života, straha za budućnost. Najteže je s takvim problemima nositi se posve sam, ne dijeliti ih s drugima. Kada ispričamo ono što nas muči, lakše je. Od drugih ljudi u tom slučaju možemo dobiti pomoć i podršku, ali i drugo mišljenje, drugi kut gledanja. Mnogi osjećaju krivnju, sram, kao da nešto s njima nije u redu, kao da su si sami krivi što im se dogodio život bez djece. Čest je pesimizam, pa je preporučljivo potražiti pomoć stručnjaka psihologa i/ili psihoterapeuta.

Može li se pomoći u ovakvoj situaciji? Naravno da može. Dobro je suočiti se s teškim emocijama i proraditi ih u situacijama kao što su:

• Ljubomora
• Ljutnja („Zašto baš ja?“)
• Strah od budućnosti („Što će biti sa mnom?“)
• Tuga („Toliko sam se veselila da ću imati dijete i to mi se nije ostvarilo“)
• Sram
• Nepripadanje

Drugi smisao života

unatoč neostvarenoj želji da dobiju dijete, mnogi parovi pronalaze smisao života u partnerskom odnosu, međusobno si pružajući podršku i ljubav, uživajući jedno u drugom. Na žalost, neki brakovi se  u takvim situacijama raspadnu, ali mnogi se i održe. Neki održavaju intenzivne odnose s nećacima ili s djecom vlastitih prijatelja, neki rade s djecom i na taj način nadoknađuju nedostatak vlastite djece, a neki smisao života pronalaze u poslu ili hobiju, u putovanjima ili pak u brizi za vlastite roditelje.

Sigurno je da postoji puno načina i aktivnosti kojima možemo obogatiti i usrećiti vlastiti život, bez djece.