Što je ambicija i je li ona uvijek pozitivna i poželjna osobina? Koliko nam je prirođena, a koliko je naša ambicija rezultat okolinskih utjecaja, da ne kažemo i pritisaka?

Kada je ambicija zdrava?

Ambiciozna osoba nastoji postići više i to samo po sebi nije ni dobro ni loše. Pritom ambiciju valja razlikovati od žudnje za moći i beskrupuloznosti. Možemo napredovati i ispunjavati svoje ciljeve i pritom ne gaziti druge niti preskakati sebe. Ambicija je poželjna kada je u skladu s našim potrebama, bilo da se radi o organizaciji nekog događaja ili održavanju kućanstva urednim. Da nema ambicije, ne bismo napredovali, ne bi bilo velikih otkrića koja su promijenila svijet. Nedostatak ambicije dovodi do stagnacije, pa čak i zaostajanja. Ljudi s niskom ambicijom malo toga postignu u životu. Moguće je da su u svojim obiteljima slušali poruke da je uspjeh nešto loše (npr. poruke poput „Svi uspješni ljudi su beskrupulozni“). Ovakve poruke ograničavaju pojedinca da istražuje i bude ono što jest, da postigne uspjeh koji odgovara njegovim interesima i sposobnostima.

Ambicija može biti i loša

Drugi polaritet je pretjerana ambicija za koju je karakteristično da ne uživamo u onom što smo postigli i da pritom ne vidimo ni sebe ni druge. Drugi ljudi nam služe kao odskočna daska za naše projekte i lako se može dogoditi da nemamo uvid u vlastite postupke. Neki ljudi pak imaju visoke ciljeve, ali koji nisu usklađeni s njihovim sposobnostima. I oni će se osjećati neuspješno i nezadovoljno, a za „neuspjeh“ će optuživati druge. Česta je pojava da nastoje ostvariti vlastite neostvarene ambicije preko svoje djece. Najvažnije pitanje za nas je jesmo li zadovoljni postignutim. Čak i ako jesmo, može nam se dogoditi da u srednjim godinama poželimo promijeniti smjer kojim idemo, pa čak i profesiju. I to je sasvim OK ako slušamo sebe, tim više što su nam danas mogućnosti za takve promjene veće.

Ambicija nas vodi do napretka

Kod zdrave ambicije imamo umjereno visoke ciljeve, postavljamo si ciljeve koje možemo i uglavnom i uspijevamo ostvariti. Napredujemo i razvijamo se, uz sve frustracije koje život nosi. Zadovoljni smo kada postignemo željeni cilj, napuštamo zonu komfora, pomičemo se iz poznatog, riskiramo, trudimo se, učimo, ne pristajemo na osrednjost, želimo više.

Potreba za moći nam je urođena

Prema Glasseru, svi imamo potrebu za moći koja nas tjera da činimo mnogo više od onoga što bismo činili kada bi naša jedina motivacija bila preživjeti i zadobiti ljubav. U našoj prirodi je da djelujemo, da preuzimamo inicijativu, da težimo uspjehu. Svatko želi biti uspješan u onome što radi. Nekome je uspjeh stvoriti obitelj i imati puno djece, a nekome postati visokopozicionirani menadžer u međunarodnoj korporaciji. Svatko od nas ima standarde koji predstavljaju razinu željenog postignuća u području kojeg smatra vrijednim. Postoje individualne razlike među ljudima, jer na uspjeh utječu okolinski utjecaji, osobne karakteristike i prilike koje nam se pružaju.

Ambicija u različitim područjima života

Ambicija se može manifestirati u različitim područjima života. Nekome je cilj napredovati na poslu, a netko ima ambiciju imati savršeno čist i uređen dom, pristojnu i urednu djecu i prekrasan vrt, a da je pritom na poslu zadovoljan pozicijom koju ima. I jedno i drugo može biti ispunjavajuće i dati nam osjećaj vrijednosti. Možemo se truditi biti još bolji u tome što radimo, učiti, čitati, razmjenjivati informacije.

Ambicija kao obilježje kulture

Ambiciju određuje i kultura kojoj pripadamo. U individualističkim kulturama poput američke i zapadnoeuropske, to je poželjna osobina. Naglašavaju se osobna prava i odgovornosti, izražavanje vlastitog mišljenja i osobnosti, sloboda i inovativnost. Pojedinačno postignuće se nagrađuje, potiču se natjecanje, osobni ciljevi, vlastita imovina, inicijativa i osobno postignuće.
Kod kolektivističkih kultura, kao što su kulture Dalekog i Bliskog Istoka, ističe se važnost zajednice, suradnje, zajedničkih interesa, sklada, tradicije, javnog dobra. Lojalnost prema grupi je jaka, na uštrb pojedinca i njegovih potreba. Obitelj je vrlo važna jer pruža potporu i osjećaj sigurnosti, zaštitu u zamjenu za lojalnost.

Ambicija kao društveni pritisak

U našoj zemlji su prisutni utjecaji i individualističkih i kolektivističkih vrijednosti. U nekim krajevima je još uvijek moćan utjecaj obitelji, iako on slabi.
Kada govorimo o odolijevanju pritiscima društva, dobro je razumjeti kulturni kontekst u kojem živimo i radimo. Stoga je preporučljivo zapitati se:

• Zašto postoje takvi pritisci na nas?
• Koja je cijena ako im se odupremo?
• Hoćemo li biti zadovoljni postojećom pozicijom na poslu ili ipak želimo napredovati?

Ovo su osobna pitanja na koja svatko mora odgovoriti sam za sebe.