Odgovori na pitanja koja možda još nikome niste postavili, bliže su vam nego ikada.
U braku sam 15 godina i imam četvero djece, a najmlađe je beba od tri mjeseca. Suprug svakodnevno pije i odbija priznati da ima problem. To mi toliko smeta da više psihički ne mogu izdržati. Zaposlena sam na stalnom radnom mjestu, dok on već godinama nije zaposlen, tek povremeno radi, čeka moju plaću, moja primanja za roditeljski doplatak i to je sve.
Djecu sam sama odgajala, bez njegove pomoći (pomagao je samo malo kod prvog djeteta). Sve obaveze oko djece, škole, bolnica i plaćanja računa obavljam sama, i više nemam snage. Nemam nikoga kome bih mogla ispričati sve ovo. Najradije bih otišla.
Poštovana, vjerujem da se osjećate iscrpljeno i preopterećeno – brinuti o četvero djece, kući, poslu, financijama i svim ostalim životnim obavezama veliki je teret, posebno kada ste u tome sami, kao što ste vi. Prije nego donesete odluku o budućnosti vašeg braka, najtoplije preporučujem još jedan pokušaj otvorenog, iskrenog i smirenog razgovora sa suprugom.
Ne znam koliko je to često moguće, ali bilo bi dobro odabrati trenutak kada je trijezan i nije nervozan ili ljut kako biste razgovarali o situaciji. Otvoreno mu recite kako se osjećate i koliko vas njegovo ponašanje boli i opterećuje. Umjesto da ga okrivljavate i napadate za sve ono što ne radi, pokušajte mu to reći na način koji govori više o vama, a manje o njemu. Točnije, na način koji njemu pokušava približiti kako se vi osjećate zbog njegovih ponašanja. To bi moglo zvučati ovako:
"Osjećam se premoreno i usamljeno u obavljanju obaveza oko naše obitelji. Voljela bih kada bi podijelio sa mnom neke obaveze koje imamo i pomogao mi da stvari odradimo više zajedno. Ovdje imam popis obaveza koje nam predstoje sljedeći tjedan. Što si od ovoga voljan preuzeti i pomoći mi?”
Ili, primjerice:
“Kada dođeš kući pijan, osjećam se kao da djeca i ja nismo bitni. Voljela bih kada bi prestao piti i provodio više vremena u druženju s nama, u poslu ili u bavljenju nekim hobijem koji te ispunjava. U konačnici, voljela bih da taj novac potrošimo za neke druge namjene. Što kažeš na to?”
Svakako mu recite da ste spremni pomoći mu u suočavanju s problemom alkoholizma i da nije sam u tome.
Ako suprug odbija surađivati i preuzeti odgovornost za svoje ponašanje, razmislite o tome kako ćete ubuduće zaštititi sebe i svoju djecu (npr. ograničiti pristup vašim primanjima ili postaviti njemu granice koje su vam važne).
Iako ste rekli da nemate s kime razgovarati o svemu ovome, pozivam vas da još jednom razmislite je li to baš tako. Mi ljudi smo društvena bića i preživjeli smo do danas upravo zato što gradimo odnose s drugim ljudima. Iako ste se naučili sve “vući sami”, i vama treba, ako ništa drugo, barem podrška. Sigurno postoji barem jedna osoba kojoj možete ispričati istinu i koja može biti tu za vas.
Ne zaboravite voditi brigu i o svom zdravlju – vjerujem da vam uz sve obaveze ne ostaje puno vremena za vas, ali da biste mogli skrbiti o djeci, prvo se morate pobrinuti za sebe, posebno u ovako izazovnoj situaciji kakva je vaša.
Ako se odlučite na odlazak, posavjetujte se prvo s pravnikom kako biste bolje razumjeli svoja prava, posebno vezano uz skrbništvo nad djecom i podjelu imovine. Svakako se vodite idejom da nema ništa loše u odluci da se maknete iz situacije koja vam šteti – ponekad je odlazak najbolja stvar koju možete učiniti za sebe i svoju djecu.
Koju god odluku donesete, nemojte smetnuti s uma da zaslužujete obitelj u kojoj se osjećate voljeno, poštovano i ispunjeno, i partnera koji je prvenstveno oslonac, a ne teret.
Samo hrabro i sretno!
Poštovani, već sam se javljala ovdje s problemom depresije, no sada me muči veza. Imam 23 godine i godinu dana sam u vezi s dečkom. U posljednje vrijeme imam osjećaj da se samo ja trudim. On je jako hladan, distanciran i bezobrazan prema meni, ponižava me, viče na mene i uopće ne pokazuje emocije. Kad mu se požalim da me to muči, uvijek ispadne da sam ja kriva i tvrdi da je sve u najboljem redu. Imam osjećaj da će me ostaviti.
Osjećam se psihički jako loše i umorno, ne mogu spavati, ne mogu se koncentrirati ni jesti. Sve češće imam suicidalne misli, iako ne želim da me ostavi, makar znam da je toksičan za mene. Volim ga i stalo mi je do njega, ali molim vas, pomozite mi da se izvučem iz ove agonije jer više ne mogu živjeti s ovakvim osjećajima i prazninom u sebi. Pomoć psihijatra još nisam potražila jer se bojim da će me staviti na nekakve tablete i da tek tada neću moći biti sretna. Unaprijed zahvaljujem!
Poštovana,
drago mi je što vam je moj prethodni odgovor bio koristan i što ste se odlučili ponovno obratiti za pomoć. Jako mi je žao što ste u vezi u kojoj se ne osjećate voljeno i poštovano. Želim vam reći da niste ludi, da ne umišljate i da ste, prema svemu što opisujete, najvjerojatnije u vezi s osobom koja ima izražene narcističke karakteristike.
Njegovo neuzimanje u obzir vaših potreba, agresivno ponašanje prema vama, nepoštivanje vaših granica te izluđivanje ili gaslighting – koji možete prepoznati po rečenicama poput: „Previše si osjetljiva,” „To uopće nije bilo tako,” „Ma ti si luda,” „Zabrijala si,” ili „Žao mi je što misliš da sam te povrijedio” – jasni su znakovi da ova veza nije dobra za vas ni za vaše mentalno, a ni fizičko zdravlje.
Nažalost, mnoge osobe ostaju u takvim vezama jer su u njih ušle s već načetim samopoštovanjem, a ono se s vremenom dodatno narušava. To može biti razlog zašto i dalje ostajete u toj vezi. Sada je važno da skupite zadnje mrvice snage, samosvijesti i brige za sebe. Potražite podršku bližnjih – nekoga iz obitelji ili prijateljicu koju smatrate emocionalno stabilnom i mudrom osobom. Oni će vam pružiti potrebnu podršku za donošenje ključnih odluka te biti tu za vas kada posustanete ili osjetite poriv da se vratite nazad. Njihova podrška i razumijevanje bit će vaš oslonac i glas razuma u trenucima kada vas preplave teške emocije.
Zapamtite, ljubav je odnos u kojem se obje strane međusobno vole, podržavaju, pružaju sigurnost i osjećaj vrijednosti. Ljubav je kada ste si međusobno oslonac u izazovima, sigurna luka, mjesto gdje se osjećate željeno i nezamjenjivo. U njoj može biti nesuglasica i nesporazuma, ali obje strane žele riješiti te situacije – zajedno. To je ono čemu trebate težiti i što zaslužujete.
Što se tiče psihijatra, oni su stručnjaci koji pomažu u liječenju mentalnih poteškoća, ponekad i uz pomoć lijekova, ali odluka o njihovom uzimanju uvijek je vaša. Ako smatrate da vam lijekovi nisu potrebni, slobodno to izrazite. Ipak, topla je preporuka da potražite pomoć psihologa ili psihoterapeuta.
Samo hrabro, korak po korak, i vjerujte – ovo će teško razdoblje postati samo jedno iskustvo iz kojeg ćete izaći snažniji i spremni za ljubav kakvu zaslužujete.
Sretno!
Poštovani, zamolio bih vas za savjet. U posljednje vrijeme primijetio sam da nemam hobije ni zanimacije. Osjećam određenu neispunjenost, imam epizode tuge i bezvoljnosti te osjećam umor. Hvala!
Poštovani, koliko čujem, u vaš se život ušuljalo depresivno raspoloženje, a možda i depresija. Depresija je ozbiljna bolest koju karakteriziraju poremećaji raspoloženja, poput dugotrajne tuge, nesposobnosti uživanja u ranije ugodnim stvarima ili aktivnostima te osjećaja duševne boli. Ona često utječe na obavljanje i najjednostavnijih svakodnevnih zadataka.
Da bi se postavila dijagnoza depresije, odnosno depresivne epizode, simptomi trebaju trajati najmanje dva tjedna. Osobe koje boluju od depresije često imaju i sljedeće simptome: osjećaj bezvrijednosti, krivnje ili beznađa; misli o samoozljeđivanju ili samoubojstvu; povećanu tjeskobu ili zabrinutost; nemir; manjak energije; smanjenu koncentraciju; poremećaje spavanja (premalo ili previše); te promjene apetita.
Ako ste se prepoznali u ovom opisu, najljepše vas molim da se obratite svom liječniku opće prakse i zatražite uputnicu za psihološko savjetovanje ili da potražite pomoć na svoju ruku.
Što možete učiniti već danas? Počnite pratiti kako vam izgledaju dani – koliko imate aktivnosti koje vam pružaju ugodu i zadovoljstvo te koliko često radite nešto što vam donosi osjećaj postignuća ili ponosa. Možda trenutačno ni jednih ni drugih nema mnogo, stoga je ključno početi ih planirati i svakodnevno uvoditi u svoju rutinu. Depresija je često uzrokovana (ali i produbljivana) nedostatkom osjećaja ugode i smisla.
Aktivirajte se, čak i ako vam motivacija nedostaje. Vodite se načelom malih koraka – svaki dan napravite barem jednu sitnu stvar. Ponekad je to već dovoljno – ustati iz kreveta, oprati zube, skuhati jedan obrok ili prošetati petnaest minuta na svježem zraku. Vratite se starim hobijima, čak i ako vas trenutno ne ispunjavaju, ili isprobajte neki novi, možda onaj koji ispunjava nekoga koga poznajete. Ključ je ne čekati inspiraciju da krenete – ona će doći kao rezultat aktivnosti.
Nemojte zaboraviti na bliske ljude – otvorite se i potražite njihovu podršku. To ne znači da se trebate stalno jadati, već da provedete vrijeme s osobama koje vas čine važnima, razumijenima, prihvaćenima i sigurnima.
Polako, korak po korak, i ova će faza postati samo jedno razdoblje koje ste uspješno ostavili iza sebe.
Sretno!
Pozdrav, imam ljubavni problem. S jednim momkom s posla izašla sam na kavu. Trebali smo biti u vezi, ali mi se neke stvari nisu svidjele i stekla sam dojam da nije zainteresiran jer se nije ni malo trudio. Mjesec dana nakon što sam ga odbila, počela sam se dopisivati s jednim drugim momkom s posla. Malo po malo, on mi se baš svidio i izašli smo na kavu. Mislim da smo se jako dobro poklopili. Nedavno mi je kolegica rekla da joj je taj prvi momak rekao da bi bio sa mnom, da mu se sviđam i da mu nije jasno zašto sam ga odbila.
Nikada prije nisam imala momka, imam 27 godina i sada sam se našla između dvije vatre. Najviše me muči to što su obojica s posla, pa se bojim što će druge kolege reći i što će na kraju ispasti. Najbolje bi možda bilo da odbijem i ovog drugog i gotovo, ali on mi se stvarno sviđa. Također ne znam kako će reagirati kad sazna da sam bila na korak do veze s prvim momkom. Samo me zanima vaše mišljenje o svemu. Hvala unaprijed.
Koliko čujem, dva su momka s posla bacila oko na vas. Prvi je ili malo "glumio" ili mu je nedostajalo hrabrosti da napravi prvi korak prema vama, dok drugi zvuči iskrenije i direktnije. Čujem i da vam se upravo taj drugi sviđa. Gdje je problem? :)
Šalu na stranu, važno je da osvijestite tko se vama stvarno sviđa i da ne obraćate previše pažnje na to što će drugi reći. U konačnici, ako sam vas dobro razumjela, niste napravili ništa "pogrešno". S prvim ste prošli kratak period upoznavanja i zaključili da on nije osoba za vas, pa ste odlučili ići dalje. S drugim ste bili na kavi, svidio vam se i stvari se razvijaju u željenom smjeru.
Što bi vam kolege mogli zamjeriti? Ako netko želi, uvijek će pronaći razlog za kritiku – to je jednostavno priroda ljudi. No, vaši koraci su iskreni i otvoreni, i potrudite se da tako i ostane.
Ako vam se drugi momak sviđa, nastavite ga upoznavati, dajte si priliku za moguću vezu i uživajte u svemu što vam život donosi. Sretno!
Imam neobičan problem. Nisam trudna, ali imam paničan strah od trudnoće, poroda i toga hoće li dijete biti zdravo. U vezi sam punoj ljubavi i planiramo imati dijete za godinu-dvije. Oduvijek želim dijete, ali isto tako panično se bojim trudnoće (što sve može poći po zlu), poroda (hoću li ostati živa i što sve može poći po zlu) i hoće li dijete biti zdravo (u današnje vrijeme ima puno djece s problemima). Znam da sam još daleko od svega toga, ali ponekad prije spavanja mislim o tome i uhvati me napad panike. Naravno, svjesna sam pozitivnih priča trudnica i da se na kraju sve isplati, ali najviše me brine da se nešto ne dogodi ni meni ni djetetu, te da dijete ne odraste bez majke. Ne čitam nikakve jezive priče, ali strah i panika se jednostavno ušuljaju u mene i teško mi je ostati pozitivna. Ne znam ni kako ću krenuti u trudnoću s tolikim strahom.
Trudnoća se najčešće opisuje kao blaženo stanje za ženu i razdoblje neopisive sreće. No, za otprilike 7 % žena to nije tako. Kod njih se javlja nekontrolirani, često i paralizirajući strah od poroda, ali i trudnoće – stanje poznato kao tokofobija, što je medicinski pojam za ono što opisujete.
Osobe koje pate od tokofobije obično imaju intenzivne strahove povezane s trudnoćom i porodom, koji mogu biti toliko ozbiljni da ometaju njihovu sposobnost normalnog funkcioniranja, pa čak dovesti i do odustajanja od planiranja poroda ili trudnoće. Ovo vam pišem kako biste shvatili da vaš problem nije neobičan i da u njemu niste usamljeni.
Bilo bi jako korisno kada biste pokušali osvijestiti gdje i kada je taj strah počeo. Naime, kao i većina strahova, i ovaj je naučen – često je posljedica slušanja ili gledanja traumatičnih priča o porodu koje su danas lako dostupne široj javnosti. Putem medija često se naglašavaju priče žena koje su prošle kroz određene komplikacije tijekom poroda ili trudnoće, kao i manjkavosti zdravstvenog sustava. Sve to može značajno utjecati na stvaranje negativne slike o trudnoći i porodu kod mladih djevojaka i žena.
Najtoplije vam preporučujem da se obratite stručnjaku – psihoterapeutu koji vam može pomoći suočiti se sa svojim strahovima i razviti zdraviji odnos prema trudnoći i porodu, ali i prema samoj sebi. Takav stručnjak pomoći će vam da prepoznate svoje snage i resurse, u koje možda sada sumnjate.
Također vam savjetujem da nabavite knjigu pod naslovom Mindful Birthing – Training the Mind, Body, and Heart for Childbirth and Beyond autorice Nancy Bardacke. Ova knjiga upoznaje čitatelja s prekrasnom i snažnom tehnikom mindfulnessa (pune svjesnosti), koja vam može postati saveznik u nošenju sa svim emocionalno zahtjevnim životnim situacijama. Uz ovu tehniku, moći ćete se bolje pripremiti za trudnoću i roditeljstvo koje priželjkujete.
Samo budite strpljivi i vjerujte u sebe – sretno!
Trebam savjet kako dalje? Bila sam u vezi s muškarcem koji već ima dijete sa ženom s kojom nikada nije bio u braku. U vezi smo bili dvije godine, zaručili se i vjenčali. Trenutno smo šest mjeseci u braku i čekamo dijete. On tri do četiri dana tjedno provodi kod svog oca, gdje po cijele dane reže drva ili obavlja druge poslove. Ostaje tamo spavati, a mene kao suprugu zapostavlja i uopće me ne pita želim li i ja biti tamo s njim.
Živimo u mom stanu, gdje sam gotovo sav namještaj kupila ja. On je minimalno uložio i plaća samo režije, ni 100 €. No svu svoju plaću troši na oca i sestre, iako svi imaju vlastita primanja, dok meni kao supruzi gotovo ništa ne daje. Za dijete još nije ništa kupio – sve sam kupila ja. Za doček Nove godine otišao je slaviti kod svojih bez mene i ostao je tamo tri dana, jer sam mu prigovorila da je stalno kod svojih otkako smo se vjenčali, a mene ne doživljava.
Njegov tata se davno razveo i često mi prigovara da palim svjetla po njihovoj kući kad dođem u goste, iako to nije istina. Moj muž je, čini se, tatin sinčić – sve ga podržava, dok mene ne uvažava. Rekla sam mužu da ovako više ne mogu. Trudna sam, a on više brine o svojim nego o meni. Nedavno sam završila u bolnici s lažnim trudovima, a on je opet bio kod svojih i nije mi se javljao na telefon, iako sam ga molila da se javi jer sam imala bolove. Na kraju me moj tata odvezao u bolnicu, jer mužu je, očito, njegov tata najvažniji u životu.
Kao ženi, a još više kao majci, jako mi je žao što prolazite kroz ovako izazovnu situaciju, posebno sada kada očekujete dijete. Važno je da dobro promislite što učiniti i nakon toga poduzmete potrebne korake kako biste zaštitili svoje zdravlje (i fizičko i emocionalno) te dobrobit vašeg djeteta.
Prvo što bi bilo važno napraviti jest pokušati smireno i otvoreno razgovarati sa svojim suprugom. Recite mu iskreno kako se osjećate te da vam je potrebna njegova prisutnost, podrška i ravnopravnija podjela odgovornosti u vašoj obitelji koju zajedno gradite. Probajte mu dati konkretne primjere (prije sjednite i sve zapišite kako vas emocije ne bi preuzele, a vi zaboravili što ste htjeli reći). Na primjer, spomenite situacije poput toga da su financije gotovo isključivo na vašim leđima, da vas nije htio voziti u bolnicu, već je to morao učiniti vaš otac, ili da vas danima ostavlja samu kod kuće i vraća se svojoj primarnoj obitelji.
Nemojte koristiti napadački ton, već cijelo vrijeme ističite kako se osjećate kada se on tako ponaša (usamljeno, nebitno, zapostavljeno, nevoljeno). Pitajte ga što on misli o svemu što ste mu rekli, smatra li da je takvo ponašanje prema vama u redu i kako vidi vašu budućnost te svoju ulogu u vašem životu kao suprug i otac. Pažljivo slušajte i nemojte ga prekidati, već dobro zapamtite njegove odgovore. Ono što vam kaže reći će vam ono što trebate čuti – bilo to ugodno ili ne. Na temelju toga znat ćete “na čemu ste”, odnosno što vas čeka ako on ne pristane na kompromis i promjenu.
Važno je da nakon što vam kaže svoje mišljenje, vi jasno izrazite svoja očekivanja i postavite granice – da očekujete sudjelovanje u pripremama za dolazak djeteta, emocionalnu podršku te ravnopravno ulaganje u zajednički život, bilo ono emocionalno, vremensko, financijsko ili drugačije. Ključno je da vaš partner razumije da ste vi sada njegova obitelj te da su njegove obaveze prema vama i vašem budućem djetetu prioritet nad njegovom primarnom obitelji.
Ako ne uspijete pronaći zajednički jezik, pokušajte mu predložiti odlazak na bračno savjetovanje kod stručne osobe. Ako ni tu ne bude htio surađivati, morat ćete dobro razmisliti je li ovo brak u kojem želite ostati i je li on otac kojeg želite za svoje dijete.
Svakako je bitno da što prije porazgovarate sa svojim bližnjima i zamolite ih za podršku i pomoć, osobito ako se odlučite na korake poput izlaska iz braka. Ne zaboravite da zaslužujete supruga koji će vas voljeti i biti uz vas, posebno u ovako osjetljivim trenucima kao što je trudnoća.
Štogod odlučili, uvijek imajte na umu da je vaše zdravlje prioritet – vaša i dobrobit vašeg djeteta moraju vam biti najvažniji. Samo hrabro i sretno!
Moj partner, s kojim sam punih 17 godina, uvijek priča u jednini! I o stvarima i događajima u kojima smo zajedno bili. To mi sve više smeta.
Vjerujem da vam to smeta i da se osjećate nebitno i nevoljeno zbog toga. Jeste li pokušali otvoreno razgovarati s njim o tome ili ste sve ove godine šutjeli i trpjeli? Naime, moguće je da vaš partner nije ni svjestan da se vi tako osjećate. Možda toj navici – pričanju u jednini o zajedničkim iskustvima – ne pridaje isti značaj kao vi. Za njega to možda jednostavno predstavlja prirodan način izražavanja, bez ikakve namjere da vas isključi iz tih priča ili da vam poruči kako mu niste dovoljno bitni.
Ako dosad niste razgovarali o tome, potičem vas da mu na nježan, iskren i otvoren način kažete nešto poput:
"Kada ti ovako pričaš u jednini o našem skijanju, osjećam se kao da ti nisam bitna. Možda nisi svjestan kako to zvuči, ali ja bih jako voljela da govoriš u množini kada pričaš o stvarima koje smo zajedno doživjeli. Je li to u redu?"
Nakon što mu to kažete, pratite njegovu reakciju.
Ako ste već razgovarali o ovom problemu, sjetite se kako je reagirao. Ako se ispričao i obećao da će to pokušati popraviti, ali mu ponekad "pobjegne", to je ljudski i može značiti da nema namjeru omalovažiti vas. U tom slučaju, ovo može biti samo njegova osobna navika na kojoj može raditi. Međutim, ako je samo odmahnuo rukom i rekao nešto poput "ne pilaj", moguće je da je vaš partner dosta usmjeren na sebe i da mari puno više za svoje potrebe nego za vaše. Da biste to potvrdili (ili odbacili), razmislite o njegovom ponašanju prema vama općenito.
Postavite si ova pitanja:
Je li inače brižan i pažljiv?
Dijeli li svoj život s vama i rado provodi vrijeme s vama?
Pokazuje li interes za vaše potrebe i osjećaje?
Ako je odgovor na ova pitanja uglavnom pozitivan, možda je pričanje u jednini samo njegova mana koju možete naučiti prihvatiti. Nitko nije savršen, i ako je u ostalim aspektima pažljiv i dobar partner, ovo ne mora biti problem koji ugrožava vaš odnos. Međutim, ako ste prepoznali da je vaš partner općenito samousmjeren, da većinu vremena radite ono što njemu najviše odgovara, da ignorira vaše potrebe i stavlja sebe na prvo mjesto, onda ovo njegovo pričanje u jednini može biti samo simptom dubljeg problema u vašoj vezi. U tom slučaju, razmislite je li to osoba s kojom zaista želite provesti svoj život.
Odluka do koje dođete, bila ona o daljnjem razgovoru, radu na vezi ili čak prekidu, mora prvenstveno uzeti u obzir vašu osobnu sreću i poštivanje vaših granica. Koliko god provedba te odluke bila teška, vaše zadovoljstvo i dobrobit trebaju biti na prvom mjestu.
Čuvajte sebe i svoje potrebe – nitko drugi to neće učiniti umjesto vas. Sretno!
Kako se boriti s mobingom na poslu?
Pojam mobinga, koji se uvriježio u hrvatskoj stručnoj i znanstvenoj javnosti, potječe od engleskih riječi mob – ološ, svjetina, grupa – i glagolske inačice to mob – napadati nekoga, nasrnuti u masi, pogrdno ga nazivati. Mobing označava oblik ponašanja na radnom mjestu u kojem pojedinac ili skupina sustavno, tijekom duljeg vremena, psihički zlostavlja drugu osobu s ciljem ugrožavanja njenog ugleda, dostojanstva i integriteta.
Razlikujemo nekoliko vrsta mobinga:
Vertikalni silazni mobing javlja se kada nadređeni zlostavljaju podređene.
Obrnuti mobing podrazumijeva situacije u kojima podređeni zlostavljaju nadređenog, što je u praksi rjeđa pojava.
Strateški mobing je podvrsta vertikalnog mobinga u kojem se cijeli upravljački tim organizacije fokusira na psihičko zlostavljanje djelatnika koje smatra nepoželjnima ili nepotrebnima. Ova vrsta mobinga česta je u situacijama promjene vlasničke strukture poslodavca.
Bosing je još jedna podvrsta vertikalnog mobinga, u kojoj se nadređeni neprijateljski odnosi prema niže rangiranim radnicima, koristeći agresivno i vrijeđajuće ponašanje.
Horizontalni mobing odnosi se na zlostavljanje koje dolazi od osoba iz istog radnog okruženja, s jednakim hijerarhijskim statusom.
Horizontalni mobing često započinje konfliktom koji s vremenom prerasta u agresivne tendencije prema drugoj osobi. Žrtva postaje obilježena, izolirana ili predmet poruge, ponekad čak i proglašena glavnim uzrokom problema u radnom okruženju. U slučaju mobinga od strane šefa prema djelatniku, poruga često izostaje, ali kolege su svjesne situacije i možda pružaju tajnu podršku žrtvi, dok se pred šefom boje reagirati zbog potencijalnih posljedica.
Bez obzira na to prepoznajete li se u jednoj od ovih situacija, važno je poduzeti korake kako biste se zaštitili. Posljedice mobinga mogu biti ozbiljne – od narušenog mentalnog i fizičkog zdravlja do problema koji značajno utječu na svakodnevni život.
Evo nekoliko savjeta:
Razvijte vještine asertivnosti. Važno je naučiti kako se zauzeti za sebe i obraniti od tuđih napada, čime čuvate svoj integritet, dostojanstvo i samopoštovanje.
Potražite pravni savjet. Ako ste žrtva vertikalnog mobinga, informirajte se o zakonskoj regulativi i svojim pravima kako biste znali kako se zaštititi.
Osigurajte podršku kolega. Iako možda ne mogu mnogo učiniti, emocionalna podrška kolega može značajno olakšati situaciju.
Razgovarajte s bližnjima. Povjerite se osobi kojoj vjerujete i koja vam može pomoći, bilo kroz emocionalnu podršku ili pravne savjete.
Razmislite o promjeni. Ako je radno okruženje nepodnošljivo, razmotrite mogućnost promjene posla ili premještaja unutar iste organizacije. Dugoročno je teško ostati zdrav u toksičnom okruženju.
Budite hrabri i čuvajte svoje zdravlje – to je najvažnije!
Sretno!
Stalno sam napet, nikad opušten. Nakon razvoda i bolesti nikako se ne mogu vratiti na staro.
Jako mi je žao što prolazite kroz teško razdoblje u životu. I razvod i bolest spadaju pod traumatične životne događaje te mogu ozbiljno narušiti naše psihofizičko zdravlje i normalno svakodnevno funkcioniranje. Kada kažete “vratiti se na staro,” razumijem da stalna briga i napetost nisu nešto što vas prati od djetinjstva, već su posljedica ovih emocionalno zahtjevnih događaja. Za početak, ne bi bilo loše da potražite pomoć bližnjih – moguće je da do sada niste puno “koristili” takav vid podrške. Pritom ne mislim da se morate stalno jadati nekome o svojim problemima, ali svakako je korisno podijeliti svoje borbe s osobom za koju mislite da bi vam mogla pružiti razumijevanje i podršku, osobito kada zapnete u negativne misli ili raspoloženje.
Nadalje, bilo bi odlično kada biste posvetili malo više vremena nekom hobiju ili interesu koji vas opušta. U teškim razdobljima ne možemo očekivati od sebe istu količinu radnog elana. Važno je pronaći više razumijevanja za sebe, usporiti ritam, okrenuti se sebi, ugoditi si i skupljati energiju za dalje. Budite sigurni da će doći vrijeme kada ćete se osjećati bolje i kada će sve ovo biti iza vas. Kako biste si pomogli sa stalnom napetošću i brigama, preporučujem da se upoznate s meditacijom ili tehnikama relaksacije. Više o njima možete pronaći u jednom od videa iz naše arhive.
Ukoliko, unatoč ovim promjenama, kroz nekoliko mjeseci ne uočite željene pomake, bilo bi korisno potražiti pomoć stručne osobe – psihologa ili psihoterapeuta. Oni vam mogu pomoći osvijestiti vaše negativne misli i naučiti vas kako ih kontrolirati kako ne bi nepovoljno utjecale na vaše raspoloženje. Također će vam pomoći proraditi nefunkcionalna vjerovanja koja ste razvili kroz ove traumatične događaje, a koja vam sada otežavaju svakodnevno funkcioniranje.
Cilj nije vratiti se na staro, već izgraditi novog sebe – osobu koja će u sebe integrirati sve što joj se dogodilo i nastaviti kročiti kroz život mudrija i jača. U tom procesu budite blagi i strpljivi prema sebi. Teško vam je, ali s vremenom će biti bolje.
Sretno!
Poštovani, početkom ove godine dobila sam svoj prvi posao u privatnom poduzeću. Tek sam završila fakultet i na početku sam svoje poslovne karijere. Posao je u početku bio dobar i zanimljiv, međutim, s vremenom je postao toliko monoton da je to u meni počelo izazivati velike frustracije, ljutnju i razočaranje.
Počela sam tražiti drugi posao i prijavljivati se na razne natječaje. Krajem ove godine dobila sam premještaj u drugu službu i samim time nove radne zadatke. Direktor kojeg sada imam izrazito je dobar i susretljiv. Međutim, izabrana sam u uži krug za zaposlenje u drugom poduzeću. Za posao koji sada radim nema zamjene, odnosno radim ga samo ja. Muči me i ne znam kako da se odlučim. Još gore će mi biti kada budem trebala reći da dajem otkaz ako se zaposlim na drugome mjestu. Inače sam bezosjećajna osoba koja može podnijeti svaku promjenu, ali zbog ove situacije počela sam osjećati neku žalost jer će sav teret mog posla pasti na druge osobe, a moj novi direktor me jako poštuje i ima velike planove za mene.
Možete li mi pomoći u kojem smjeru da razmišljam, kako da se odlučim što da napravim i ako budem davala otkaz, kako da to kažem, a da ostanem smirena?
Poštovana, razumijem da se osjećate rastrgano, između dvije vatre. Ono što prolazite zove se unutarnji konflikt i on se događa svaki put kada moramo donijeti odluku između dvije suprotstavljene, ali jednako nam vrijedne ideje. S jedne strane, dobro se odnose prema vama u poduzeću gdje trenutno radite – posao više nije monoton, i imaju velike planove za vas. S druge strane, izabrani ste u uži krug u novoj firmi koja vas privlači. Istovremeno, obje opcije nose i potencijalne negativne posljedice – bojite se razočarati dobrog šefa i ostaviti kolege u škripcu, dok se s druge strane pitate kako će vam biti na novom poslu i hoćete li požaliti zbog promjene.
Imate, dakle, dvostruki konflikt – nimalo lak zadatak. Unutarnji konflikti mogu biti paralizirajući, a ponekad ih ljudi riješe tako da ne donesu odluku, već prepuste sudbini, vremenu ili drugim ljudima da odluče umjesto njih. Iako je odluka odgovornost, svakako ne predlažem takvu opciju jer odgovornost za odluke o našem životu treba biti u našim rukama, kad god je to moguće. Na vašem bih mjestu sjela sama sa sobom, uzela papir i olovku te zapisala dva stupca: "posao gdje jesam" i "novi posao". Ispod svakog stupca navedite razloge koji vas drže na trenutnom poslu i razloge koji vas vuku prema novom poslu. Nakon toga pažljivo pročitajte navedene razloge i pokušajte osvijestiti jesu li oni zaista dobri za vas.
Na primjer, ako razmišljate ostati na starom poslu samo da ne biste opteretili druge svojim odlaskom, to je vrlo loš razlog za ostanak. Na prvu zvuči altruistično, ali dugoročno takva odluka nije mudra – ni za vaše zdravlje, ni za vašu radnu motivaciju. Vremenom biste mogli postati nezadovoljni, manje angažirani, ili čak razboljeti se zbog stresa i frustracije.
S druge strane, promislite o pravim razlozima odlaska u novu firmu. Što vas tamo privlači? Jeste li provjerili je li ono što očekujete zaista tako ili vas samo privlači novina i nepoznato? Temeljito razmotrite obje opcije i donesite odluku koja poštuje vaš osobni put i koja je za vas ispravna i zdrava.
Samo hrabro i sretno!
Kako se prestati osjećati usamljeno? Kako izgraditi dobra prijateljstva, pronaći put do bliskosti i prevladati strah od intimnih odnosa? Naša psihologinja Tijana Debelić govori o osobnim odnosima – i zašto su nam važna.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici kolačića.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.