Dobar dan želim. Ono što mogu zaključiti iz vašeg upita jest da puno razmišljate o nekoj osobi koju često srećete. E sad, jeste li o njoj počeli toliko razmišljati jer ju često vidite ili imate toliku sreću da možete često sretati osobu na koju puno mislite, ne znam, vjerujem da ćete vi bolje znati odgovor. Svakako se nadam da je to netko koga rado srećete i o kome imate lijepe misli. :)

Uhh... Nalazite se u jako zahtjevnoj i emocionalno iscrpljujućoj situaciji za koju nas je većina protiv, ali koja se nažalost može svakome desiti, baš kao i vama. U vašem pitanju čujem izrazito puno empatije i razumijevanja za sve. Ono što mi nedostaje u cijeloj priči ste vi. Kako ste vi osjećate oko toga? Mislim da je prvi korak koji biste trebali učiniti jest razumjeti i priznati sebi, a onda i partneru, svoje osjećaje - zbunjenost, krivnja, ljubav, nesigurnost, frustracija, strah, ljubomora... Sve su to normalne emocije u ovakvoj situaciji. Nakon toga mislim da je jako važno da vi sami dobro razmislite što želite od ove veze, ali i od vaše budućnosti – želite ostati s njim u ljubavnoj vezi, želite da ostavi suprugu, želite ga pustiti da ode iz vašeg života i nastaviti dalje bez njega? Pazite da odluka koju donesete bude dugoročno dobra za vaše psihofizičko zdravlje i zadovoljstvo sobom i životom (ostati s njim u ljubavnoj vezi unatoč svemu je npr. najlošiji izbor). Nakon što ste u sebi donijeli svoje odluke otvoreno razgovarajte s partnerom o tome kako se osjećate i što želite te vidite gdje on stoji i što on želi. Svakako osvijestite koje granice trebate postaviti kako biste zaštitili svoje emocionalno zdravlje - možda to znači i povlačenje iz veze dok se situacija ne razjasni. Ukoliko se pak budete razišli unatoč vašoj želji da ostanete zajedno, bit će potrebno raditi na prihvaćanju situacije. To ćete možda uspjeti sami, a možda ćete i potražiti pomoć nekog dobrog psihoterapeuta koji će vas voditi u tom procesu. Podrška prijatelja je svakako važna i nemojte ju zanemariti kao i posvećenost vlastitim hobijima, poslu, nekom novom projektu bilo koje vrste. Naime, iako je ovo za vas emotivno jako težak period, upravo usmjeravanjem pažnje na sebe i ono što vam je potrebno kao i usmjeravanjem na izgradnju budućnosti kakvu želite, možete početi utabavati put za novi život, sa ili bez vašeg partnera, ali u kojem ćete se osjećati da želite biti. Samo hrabro, i sretno!

Dobar dan i dobrodošli u novu razvojnu fazu vašeg djeteta :) Šalu na stranu, promjene u ponašanju djeteta najčešće su povezane ili s razvojnim fazama djeteta ili nekim emocionalnim potrebama. Na primjer, lako je moguće da dijete kroz takva prividno regresivna ponašanja (pita pomoć u stvarima koje je već savladalo) samo traži više bliskosti s vama jer ste bili više zauzeti ili se u obitelji događaju neke promjene. Nadalje, dvogodišnjaci vole testirati svoje granice pa možda želi vidjeti hoćete li ga hraniti zato jer mu je tako lakše ili ugodnije. Svakako radite na tome da to bude samo faza koja će proći, baš kao i sve ostale – ovo je tek početak vaših borbi s njim obzirom na dob. Najvažnije je da budete strpljivi, da mu nastavite nuditi da jede sam, ali mu recite da ćete mu pomoći ako zatreba. Recite mu nešto poput: "Pa ti možeš sam jesti. Želiš da ti mama malo pomogne? U redu, evo ja ću ti malo pomoći baš kao prije." Date mu par zalogaja pa onda pozovite da proba sam uzeti jedan. Ako ne želi, nemojte forsirati, nahranite ga, ali i pustite svaki put pribor za jelo na tanjur da ga može uzeti u ruku ako želi. Ako pojede sam neki griz obavezno ga pohvalite i recite nešto poput “Kako si ti velik dečko, vidiš kako je lijepo moći jesti sam! Male bebe ne mogu jesti same zato ih mame i tate hrane, ali dječica mogu jesti sama i voziti bicikl(tu nabrojite neke vještine koje je već savladao).” Svakako nemojte raditi “bauk” od toga – ako pridajemo sami preveliku važnost njihovim trenutnim fazama one se mogu samo zakomplicirati i produžiti. Djeca su promjenjiva – jedan dan vole grah, a već drugi ga ne mogu smisliti. Prepustite se stoga svim promjenama koje ćete sretati kroz njegovo odrastanje i zapamtite da su strpljenje i podrška ključ koji otvara većinu vrata. Sretno!

Zdravo! Prvo vam želim iskazati svoje divljenje i podršku jer ste u sebi pronašli hrabrost i odlučnost za nastaviti raditi na odnosu unatoč prijevari – to govori o vašoj emocionalnoj zrelosti, ali i sposobnosti da oprostite i da idete dalje, izrazito bitnoj vještini za cjelokupno zdravlje i zadovoljstvo životom. Drago mi je da je sada situacija puno bolja i da razmišljate o braku. Ono što mi tu para uho je potreba vašeg partnera da ga vi uvjerite da on smije stupiti u brak s vama – to jednostavno niti je moguće, a niti je vaš zadatak. Iz tog razloga predlažem da potaknete jedan veoma otvoren i iskren razgovor gdje ćete oboje “spustiti karte na stol” – potpuno iskreno podijeliti jedno s drugime što vas muči. Slobodno ga pitajte otvoreno što ga najviše brine i otkuda njegova potreba da ga vi uvjerite – što ga čini nesigurnim i odvraća od stupanja u brak s vama? Svakako razmislite i vi sami jeste li vi spremni na taj brak i je li on prava osoba – temelj braka bi trebalo biti uzajamno povjerenje i poštovanje. Svakako, umjesto da ga "uvjeravate", recite mu kako ste se vi promijenili kao osoba zbog tog lošeg iskustva i što ste dobroga iz njega izvukli i kao osoba, ali i kao par (načini na koje ste ojačali odnos i kako ste se oboje promijenili na bolje). Ukoliko niste u mogućnosti razgovarati na ovaj način sami, razmislite o tome da potražite pomoć stručne osobe, psihoterapeuta, koji će vas voditi u tom procesu i biti potrebna podrška. Svakako nemojte žuriti s odlukom – uzmite si potrebno vrijeme da oboje budete sigurni što želite i kakva je budućnost pred vama. Samo strpljivo, i sretno!

Poštovani, žao mi je da se morate nositi s ovim simptomima već 3 tjedna. Nažalost, nisam liječnik, a i da jesam, ne bih se usudila postaviti dijagnozu na temelju ovako malog broja parametara. Kao psihoterapeut vam pak mogu savjetovati ono što bez iznimke savjetujem svojim klijentima – prvo odraditi medicinske pretrage kako bismo mogli isključiti fizički uzrok simptoma. Tek kada smo to uradili, možemo se sa određenom sigurnošću posvetiti radu na psihološkom djelu. Ono što vam svakako može pomoći uvidjeti raditi li se potencijalno o napadima panike jest iznenadan i bezrazložan strah/tjeskoba, a koji vas preplavi i koji je uzrok simptomima koje ste naveli (vrtoglavica, mučnina, zamagljen vid). Naime, ukoliko izostaje komponenta tjeskobe (koju možda još niste osvijestili?), malo je vjerojatno da se radi o napadima panike. Iz svih ovih razloga, najtopliji savjet je da se obratite liječniku opće prakse i da ga zamolite za potrebnu medicinsku obradu kako biste otkrili fizički uzrok smetnji koje navodite, ukoliko on postoji. Ukoliko se pokaže da je tijelo zdravo, sljedeći korak bit će potraga za dobrim psihologom/psihoterapeutom i otkrivanje psiholoških uzroka vašim smetnjama te usvajanje efikasnih tehnika i alata za nošenje s istima. Svakako nemojte posustati u traženju odgovora i rješenja jer je kvaliteta života izrazito važna za naše zadovoljstvo sobom i životom općenito. Samo hrabro, i sretno!

Poštovana, jako mi je žao pročitati vaš upit. Vjerujem da ste ljuti, ogorčeni, razočarani, a kako ne bi i bili - toliko godina im pomažete i maksimalno se dajete, a malo ili ništa ne dobivate zauzvrat. Naravno da odnosi nisu matematika, ali kako bi odnos bio zdrav, on u sebi traži međusobno davanje i uzimanje. Je li moguće da ste iz velike ljubavi prema njoj odgojili kćer tako da je uvijek dobivala što je htjela, a ništa niste tražili? Vjerujem da to i sami znate, ali odnosi se grade – kako ih postavimo i održavamo najčešće dovodi do toga da oni izgledaju na ovaj ili onaj način. Naime, ako od djetinjstva jako puno pomažemo djecu, nemaju zaduženja koja moraju ispunjavati kod kuće, maksimalno im se trudimo “olakšati” život, onda oni jako često odrastu u ljude kojima se sve to podrazumijeva, jednostavno se naviknu i ne misle da moraju ulagati sebe, u odnose ili nečim zaslužiti to što već imaju. Ono što je na svu sreću dobro jest činjenica da se i odnosi, baš kao i ljudi, mogu i moraju mijenjati. U tom smislu, ono što vam najtoplije savjetujem da učinite, iako je 20 godina odnos među vama funkcionirao na opisani način, da se počnete drugačije odnositi prema njima. Za početak bilo bi odlično kada biste pozvali svoju kćer na razgovor u vašu kuću, samu, obzirom da se ipak to najviše tiče nje kao vaše kćerke. Otvoreno joj recite kako se osjećate danas i kako ste se osjećali u ovih nekoliko situacija što ste opisali meni. Pitajte ju kako to da vam nisu ponudili svoju pomoć. Nemojte napadati i slušajte što će vam reći. Cilj razgovora nije da se posvađate već da ona razumije kako se osjećate i da vi uspijete razumjeti razloge koji se kriju iza njenih (njihovih) postupaka. Otvoreno komunicirajte s njom što od njih očekujete i kako biste voljeli da vaš odnos izgleda – npr. kada ste bolesni da vam dođu pomoći ispiliti drva ili pobrati grožđe ili što će već trebati; ako skrbite oko bolesnog supruga ne možete skuhati ručak i za njih pa bilo bi lijepo da tada oni skuhaju i donesu ručak vama ako ikako mogu. I druge takve situacije. Ponavljam, bez napadanja već samo iznosivši, možda po prvi put otvoreno svoje želje i očekivanja prema njima. Nadam se da će kćer reagirati suradljivo i da nije bila svjesna kako se osjećate zbog njihovih ponašanja. Ukoliko se bude naljutila zbog vaše iskrenosti dajte joj vremena da sve procesira, ali svakako nemojte odustati od postavljanja svojih granica prema njima iz straha da bi se mogli uvrijediti – nitko, pa ni vi, ne zaslužuje živjeti u jednosmjernom odnosu. Vjerujem da će (kroz vrijeme) uvidjeti i vašu stranu te da ćete uspjeti, pa barem malo, promijeniti ovaj odnos, makar sa svojom kćerkom. Samo strpljivo, i sretno!

Draga mama, ovo je jako delikatna situacija. Kako biste imali što više mogućnosti za željeni ishod, važno je da pokažete poštovanje i razumijevanje prema vašem suprugu i njegovim pravima kao roditelja. Prije razgovora s njim dobro promislite o svim dobrim razlozima za vašu selidbu kao npr. bolje školstvo ili zdravstvo, veću sigurnost ili nešto drugo. Svakako istaknite sve dobrobiti za dijete jer to je ono što je njemu kao ocu najvažnije. Promislite malo i o planu zajedničkog roditeljstva na daljinu – kako bi funkcionirale posjete, videopozivi, praznici, blagdani, troškovi putovanja i drugo. Bitno je da se osjeća kao ravnopravan roditelj kojeg ne pokušavate isključiti iz života djeteta. Tokom razgovora izrazito pazite da bivši suprug ne stekne dojam da ste odluku već donijeli sami bez da ste ga pitali za mišljenje – iako se radi o našem životu, u trenutku kada imamo dijete s drugom osobom, gubimo dio slobode i samostalnosti u odlukama koje se tiču našeg života jer smo neraskidivo vezani nečim što se zove zajedničko roditeljstvo (osim ako temeljem Suda nije donesena drugačija odluka). U tom smislu, bilo bi dobro probati postići da bivši muž bude vaš saveznik u donošenju ove odluke, a ne protivnik.  Budite stoga strpljivi i ustrajni u razgovorima s njime pa ćete, vjerujem, steći njegovo povjerenje i podršku. Ukoliko pak, unatoč vašoj spremnosti na suradnju i razgovor, kroz neko vrijeme ne uspijete ostvariti podršku bivšeg supruga za ovaj korak, pravno se savjetujte kako biste bolje razumjeli opcije koje imate. Sretno!

Wechslerov test inteligencije za djecu (WISC) odražava suvremena dostignuća u teoriji i praksi mjerenja kognitivnih sposobnosti i jedan je od najpoznatijih i najčešće upotrebljavanih testova inteligencije za djecu. Široko se primjenjuje u školskom okruženju i nezamjenjiv je u psihodijagnostici jer omogućuje identifikaciju djece s poteškoćama u čitanju i učenju, hiperaktivne djece, djece s poremećajem pažnje, emocionalnim poremećajima, poremećajima u ponašanju, oštećenjima sluha, problemima u produkciji i razumijevanju govora, te procjenu intelektualnih teškoća.

IOOP ili INDIVIDUALIZIRANI ODGOJNO OBRAZOVNI PROGRAM je izrađen za pojedinog učenika (temeljem Rješenja Ureda državne uprave) - usmjeren na dijete, a temelji se na sposobnostima ili "jakim stranama učenika", a tek potom na ograničenjima tj. "slabim stranama" učenika. Prijedlog hoće li se raditi prilagodba i o kojem će se obliku programske potpore raditi (redoviti program uz individualizirane postupke, redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke, posebni program uz individualizirane postupke ili posebni program za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada uz individualizirane postupke) donosi stručna služba škole uz pomoć nastavnika, školskog liječnika i ostalih stručnjaka te suglasnost roditelja. Potrebna dokumentacija dostavlja se Uredu državne uprave koji razmatra prijedlog i donosi Rješenje o primjerenom programu potpore.

Odluka je to koja se dakle temelji na puno više faktora od rezultata na jednom psihološkom testu i izrazito je važno da kao roditelj porazgovarate sa stručnom službom škole kako bi se vašem djetetu moglo pomoći da odrasta i napreduje poštujući njegove mogućnosti, ritam i potrebe. Samo hrabro, i sretno!

Draga mama, ova situacija zvuči izrazito stresno i frustrirajuće jer vi kao majka želite osigurati najbolje za svoje dijete, a osjećate da vaše granice nisu poštovane i što je još gore, da su vaše ideje svakodnevno ismijane i neuvažene. Ono što mi u vašem psimu najviše nedostaje jest vaš suprug. Koje je njegovo stajalište prema svim ovim njihovim ponašanjima i imate li njegovu podršku? Na vašem bih mjestu iskreno i otvoreno porazgovarala s njim kako bi mogli kasnije zajedno postaviti jasne granice prema svekru i svekrvi. Objasnite mu kako se osjećate i zašto, izložite mu svoje ideje i stavove o zdravom razvoju djece i podijelite s njime literaturu gdje ste to naučili. Zamolite ga za suradnju kao muža i oca. Nakon toga biste trebali imati miran i suradljiv razgovor s njegovim roditeljima gdje biste oboje ili samo on jasno objasnili njegovim roditeljima vaše zajedničke stavove. Pokušajte im objasniti da njihova pomoć može biti korisna samo ako poštuju vaše roditeljske smjernice. Recite im da znate da neizmjerno vole vaše dijete i da mu žele najbolje te da upravo zato poslušaju što im imate za reći jer iako su neke stvari možda išle natrag u svijetu, one o poznavanju zdravog razvoja djece su svakako išle daleko naprijed. Ako se situacija i nakon toga ne popravi, možda ćete morati razmotriti neka druga rješenja za čuvanje vašeg djeteta (dadilju i s navršenom godinom dana jaslice), a koja će isključivati vašeg svekrva i svekrvu tj koja će uvelike smanjiti djetetovo vrijeme provedeno s njima. Što se tiče vaših napada panike, iako mi se prema opisanom čine kao situacijski (niste razvila panični poremećaj), ne bi bilo loše da potražite podršku profesionalca poput psihoterapeuta ili psihologa kako bi vas podučili efikasnim tehnikama za suočavanje sa stresom. Vaše zdravlje (i fizičko i mentalno) ključno je za vas i za vaše dijete. Samo hrabro, i sretno!

Draga djevojko, jako mi je žao da je vaše prvo intimno iskustvo bilo tako neugodno i bolno, i fizički i emocionalno. Partner s kojim ste ga odlučili imati nažalost nije poštivao vas, vaše želje niti vaše granice i prirodno je da radi toga sada imate loše misli o sebi i vašem odnosu. Ono što bi bilo veoma važno je da osvijestite da se vaš dečko nije ponio prema vama s poštovanjem i ljubavlju. Onaj tko nas voli i poštuje sluša i poštuje ono što mu govorimo – to što ste inicirali odnos ne znači da niste imala pravo prekinuti ga u bilo kojem trenutku, a što ste pokušala i učiniti. Nažalost, ako sam dobro razumjela vaše pismo, on to nije poštivao i nije stao. Jako mi je žao što ste to proživjela. Na vašem bih mjestu otvoreno i iskreno porazgovarala sa svojim roditeljima i tražila bih njihovu zaštitu i savjet što dalje činiti. Vaši su prijatelji vjerujem mladi kao vi i nažalost nisu ni oni emocionalno zreli da mogu razumjeti što se zapravo dogodilo i zašto se osjećate kako se osjećate. Kako biste uspjela zalječiti ovu traumu, predlažem i da se obratite stručnoj osobi za pomoć, psihologu. Također, voljela bih da znate da vaša vezanost uz tu osobu, a koja je sada nastala (ili ojačala) zbog čina intimnosti nije za vas dobra niti je ona nužno prava vezanost – iako to mladi često ne znaju, intimni odnosi imaju moć vezati nas uz partnera s kojim smo ga ostvarili i baš zbog toga je izrazito bitno mudro izabrati partnera s kojime ćemo stupiti u njih. Moj najtopliji savjet je dakle da potražite savjet i pomoć odraslih (roditelji ili neka druga odrasla bliska osoba u koju imate povjerenja) i stručnih ljudi (psiholog, psihoterapeut) kako dalje postupiti vezano uz ovo što se dogodilo te da razmislite o prekidu svakog odnosa s tim dečkom iako se u ovom trenutku osjećate povezano s njim. Usmjerite vremenom radije svoje misli i svoje srce prema nekom novom dečku koji će vas iskreno voljeti, kojem će biti bitno da se i vi osjećate dobro, koji će poštivati vaše granice i truditi se da budete sretna. Samo hrabro, i sretno!