Žao mi je čuti kroz što vaš sin prolazi, a i vi s njim. Situacija koju opisujete je veoma teška i zahtjeva pažljivo i suosjećajno postupanje. Važno je znati da niste sami i da postoje stručnjaci koji vam mogu pomoći. Je li mu ovo bila prva hospitalizacija? Što su vam rekli liječnici o njegovom stanju? Jesu li ga uključili u redovitu psihoterapiju i farmakoterapiju? Ako nisu, pokušajte potaknuti sina da se počne redovito viđati sa psihologom i/ili psihijatrom. Savjetujem da se za pomoć obratite i psiholozima iz Udruge plavi telefon koju možete dobiti na broj 01 4833 888., radno vrijeme linije pomoći je ponedjeljak-petak, 09:00-20:00. Svi programi i projekti Udruge su u potpunosti besplatni. Ako pak smatrate da je vaš sin u neposrednoj opasnosti od samoubojstva, ne oklijevajte kontaktirati hitnu službu koja će ga zaštiti od njega samog. Ako uspijete privoljeti sina, bilo bi odlično kada biste i zajedno krenuli na obiteljsku terapiju gdje bi se napokon razjasnila prošlost, a što je dugoročno možda još važnije, poboljšala vaša komunikacija i izgradila međusobna podrška. Ima li on kakve prijatelje? Ako ima zamolite ih za pomoć, neka ga povremeno nazovu i izvedu u šetnju i druženje da se odmakne od svojih negativnih misli. Možda bi pristao na volontiranje ili priključivanje kakvoj neprofitnoj udruzi ili crkvi ukoliko ste religiozni? Često ljudi koji izgube smisao u svom životu ga ponovno pronađu upravo kroz pomaganje drugima. Svakako, molim vas, nemojte zaboraviti brinuti se i o vlastitom emocionalnom i fizičkom zdravlju. Potražite podršku prijatelja ili obitelji, šetajte, molite, meditirajte, spavajte dovoljno i trudite se nastaviti živjeti što je zdravije moguće. Možda ne bi bilo loše da i vi sami razmislite o stručnoj pomoći kako biste usvojili korisne strategije upravljanja negativnim mislima i emocijama s kojima se vjerujem svakodnevno borite. Nikako nemojte gubiti nadu, iz depresije se može izaći. Vjerujem da će vam biti korisno pogledati jedan video na temu u našoj arhivi https://www.budidobrobudice.com/dobro-je-pogledati/tuga-ili-depresija-kako-razlikovati-ta-dva-snazna-osjecaja-i-kako-si-pomoci kao i pročitati knjige Pobijedite depresiju od Dragice Barbarić i Depra od Aleksandra Stankovića. Samo hrabro, i sretno!

Draga moja, jako mi je žao što se nalazite u ovoj teškoj situaciji. Vjerujem da vam nakon 25 godina braka odluka o razvodu može biti zastrašujuća, pogotovo ako se osjećate nesigurno i zabrinuto zbog financijske stabilnosti. S obzirom na to da ste rekli da ste borac, sigurna sam da biste se snašli u životu i bez njega. Bi li vam bilo lako? Ne bi. Je li vam sada lako? Nimalo. Vjerujem i puno teže. Što bi onda bilo bolje odlučiti za vašu dobrobit? Do tog odgovora doći ćete sami, a ja ću vam u tome pokušati pomoći.
S obzirom na to da ste mi napisali da želite spasiti brak, prvi korak je iskren i miran razgovor sa suprugom i dogovor oko kretanja u proces bračne terapije (tu ulazi i kontakt sa psihoterapeutom). Moguće je da ćete uz pomoć stručnjaka uspjeti zaliječiti rane, otpetljati zapetljano, razriješiti nerazriješeno, oprostiti, pronaći nove i zdravije načine bivanja zajedno. Ako ne uspijete u tome, terapija vam svejedno može biti pomoć i podrška u što zrelijem izlasku iz odnosa i podučiti vas kako se zdravo nositi s promjenom i svim zastrašujućim što ona nosi.
S obzirom na vaše strahove vezane uz financije, ne bi bilo loše posavjetovati se s nekim tko je stručan u tom području, baš kao i s odvjetnikom koji ima iskustva s bračnim i obiteljskim pravom, a koji će vas znati uputiti u vaša prava u slučaju razvoda.
Svakako je najvažnije da se od sada pa nadalje najviše usmjeravate na sebe i svoju dobrobit (psihičku i fizičku) – da osvijestite kako se osjećate i što želite od supruga i braka, te da ne pristajete na manje. Počnite već sada postavljati granice u odnosu s njime i otvorenije izražavati svoje potrebe, i ne odustajati od njih. Potražite podršku prijatelja i obitelji, posvetite svoje slobodno vrijeme onome što vas ispunjava i opušta (imate li nekakav hobi?), postanite aktivniji u zajednici (u nekoj udruzi, crkvi ili kakvom drugom obliku) i radite na tome da budete dobro vi sami. Dajte si vremena za donijeti ovu odluku i nemojte pristajati na pritiske ni s čijih strana – ovaj život je samo vaš i „račun za njega“ platit ćete jednog dana sami, baš kao i svi mi. Samo nježno prema sebi, hrabro i sretno!

Poštovana, situacija koju opisujete je vrlo složena i žao mi je da se morate nositi s njom. Vjerujem da ste svoj brak zamišljali puno drugačije onda kada ste stupali u njega, nažalost, život nas ponekad razočara. Vjerujem da vaš suprug nije loš čovjek samo je, baš kao i svi mi, produkt svojih okolnosti. Ono što sada proživljavate s njegovim roditeljima najvjerojatnije jako sliči na njegovo odrastanje u njegovoj primarnoj obitelji – svi naši obrasci ponašanja, sva naša vjerovanja stavovi i ideje o svijetu, o onome što je ispravno, a što nije, o tome kako treba izgledati brak, odgoj djece i drugo.. Sve je to naučeno putem, „upijeno“ od najranijih dana u okruženju u kojem smo odrasli. Sve se to naravno može i mijenjati, ali treba puno svjesnosti i truda. Prvi korak je svakako još jedan razgovor sa suprugom u nekom što mirnijem trenutku, kada vam se ne žuri i sami ste. Izrazite otvoreno i iskreno svoje osjećaje bez optuživanja. Koristite JA izjave, npr. "Osjećam se nepoštovano i ignorirano kada diskreditiraš moj način odgoja djece i kad tvoji roditelji poništavaju moje odgojne odluke. Molim te da me strpljivo saslušaš što ti imam za reći i da pronađemo zajednički način najboljeg odgoja naše djece, vjerujem da su i tebi kao i meni ona najvažnija na svijetu i želim da im pružimo najbolje od nas. Što kažeš?" Sljedeći razgovor koji je potrebno obaviti je s bakom i djedom. Bilo bi idealno kada bi i vaš suprug imao s njima jedan takav razgovor, ali na to ne možete utjecati. Ono što možete je početi vi sami postavljati svoje granice u odnosu s njima, primjerice "Cijenim vašu pomoć, ali važno mi je da se moje odluke kao roditelja poštuju.“ Okrenete se prema djetetu i kažete nešto poput: „Rekla sam da prije ručka nema čokolade, ljubavi prvo ide obrok onda desert. Čokoladicu će sada mama uzeti i spremiti ju tu na policu pa nakon što pojedeš ću ti ju odmah dati. Jasno?" Naravno da ćete u početku naići na negodovanje i otpor, sa svih strana, ali to je cijena koju ćete nažalost morati platiti. Budite strpljivi, ljubazni i uporni (DOSADNI AKO TREBA!!! Kao pokvarena ploča). Svakako potražite podršku od vaše primarne obitelji i prijatelja, a zašto ne, obratite se i odvjetniku koji je specijaliziran za obiteljsko pravo kako biste bolje razumjeli svoja prava i opcije u slučaju da razmišljate o razvodu. Ako je suprug voljan (bojim se da možda, barem u početku, neće biti, ali možete pokušati ponuditi), predložite bračnu terapiju kako bi vam pomogla u poboljšanju komunikacije i rješavanju konflikata, a vi pak razmislite o individualnoj terapiji za sebe kako biste dobili stručnu podršku i efikasne strategije za suočavanje s ovom situacijom. Što više pomoći imate to će biti lakše proći kroz ovo teško razdoblje, srušiti loše postavljene temelje i izgraditi nove na kojima će se graditi kuća vaše budućnosti, sa suprugom ili bez njega. Samo hrabro, i sretno!

Žao mi je da ste već dva mjeseca toliko zabrinuti da ne spavate. Također mi je žao da imate tako veliko nepovjerenje prema toj osobi – je li ono opravdano ili je vaš strah iracionalan i pretjeran? Je li vam ta osoba već namjerno naudila u prošlosti na neki način? Koja god bila istina, morate znati da su pristupi vašim osobnim podacima izrazito zaštićeni, a to posebice vrijedi i za medicinske kartone. Osoblje bolnice, uključujući laboratorijske tehničare, smije pristupiti medicinskim kartonima samo ako je to nužno za obavljanje njihovih radnih zadataka te vaša poznanica kao laboratorant vjerojatno nema autorizirani pristup vašem medicinskom kartonu. Svakako ako sumnjate da je vaša privatnost ugrožena ili da su vaši podaci neovlašteno pregledani, možete to prijaviti bolničkom odjelu za zaštitu podataka ili povjerljivosti pacijenata. Na vašem bih mjestu porazgovarala s liječnikom opće prakse ili liječnikom koji je ordinirao navedeni pregled kako bi vam bolje objasnio način na koji zdravstveni sustav funkcionira, ali vas i umirio ako trebate dodatne informacije o svom medicinskom nalazu. Zaključno, s obzirom na to da vas brige o vašem zdravstvenom stanju dosta ometaju u svakodnevnom životu, razmislite i o razgovoru sa psihologom ili psihoterapeutom, oni vam mogu pomoći bolje se nositi sa stresom i anksioznošću. Sretno!

Draga moja, žao mi je da vas muči prijateljstvo, ono bi, baš kao i ljubavni odnos, trebalo biti naše utočište i siguran prostor u kojem skupljamo snagu za životne borbe. Nažalost, nekada upravo naši najbliži odnosi postaju uzrokom lošeg osjećaja i nezadovoljstva. Shvaćam da se godinama dajete u odnos u kojem osjećate da ne dobivate ono što vam je potrebno i što smatrate da bi trebali dobiti od prijateljice, a to su podrška, utjeha, poštovanje, razumijevanje i želja da provodi vrijeme s vama. Želim pohvaliti vašu inicijativu za otvorenim razgovorom i žao mi je da niste uspjeli dobiti iskreni odgovor i s njezine strane. Nažalost, s obzirom na to da mi se čini da se radi o osobi koja ima tendencije emocionalne manipulacije i koja je dosta samousmjerena, ne znam hoćete li novim razgovorom dobiti istinu koju želite čuti s obzirom na to da je njena slika o sebi dosta iracionalna i iskrivljena. Svakako mislim da bi vam u odluci mogao pomoći jedan video iz naše arhive, predlažem da ga pogledate. Štogod odlučili, nemojte zaboraviti da zaslužujete imati pravog prijatelja – to je onaj koji je tu, uvijek, jer želi biti tu, s vama i zbog vas. Sretno!

Draga mama, razumijem da ste zabrinuti zbog ponašanja starijeg sina. Roditeljstvo je blagoslov ali i najzahtjevnija zadaća koju imamo na ovome svijetu pa je tako ona svakodnevno ispunjena nekim novim izazovima i omeđena dječjim fazama – uvijek smo negdje na prelasku iz jedne u drugu, sve dok ne odrastu. A onda počinje jedna sasvim nova avantura u kojoj se uloge mijenjaju i krećemo sve ispočetka. No, vratimo se mi na vašeg dječaka koji je dobio mlađeg brata - važno je pokušati razumjeti zašto pokazuje agresivno ponašanje. Možda se osjeća ugroženo, ljubomorno ili zbunjeno zbog pažnje koju mlađi brat dobiva. Pokušajte razgovarati s njim i saznati kako se osjeća, s obzirom na dob, trebao bi moći verbalizirati. Možete mu pomoći u tome edukativnom slikovnicom poput “Praščić je tužan i ljubomoran na brata”. Obitelj djetetu predstavlja sigurnu zonu i sve promjene, a pogotovo one koje teško razumije, poljuljaju taj osjećaj sigurnosti. Neće svako dijete otvoreno priznati svoje strahove i ostale neugodne emocije poput tuge ili ljubomore i vrlo često ih kanaliziraju kroz nepoželjna ponašanja (poput udaraca, štipanja, i drugih) povlačenje u sebe pa čak i noćne more. No, iako je potrebno imati razumijevanja za ono kroz što prolazi, jasno postavite granice i svaki put ponovite da je udaranje, štipanje i gnječenje neprihvatljivo i da se tako ne smije ponašati, jednostavnom rečenicom poput „Udaranje boli, ne udaramo“. Podučite ga drugačijim načinima nošenja s ljutnjom i ostalim neugodnim emocijama, mindfulness vam može puno pomoći u tome kao i Velika knjiga emocija, Zen panda i ostale edukativne knjige i priče. Nagradite ga i pohvalite svaki put kada se lijepo ponaša s malim bracom. Iako ste već spomenuli da provodite vrijeme 1:1 s njim, možda mu je potrebno još više kvalitetnog vremena gdje je fokus samo na njemu, bez prisustva mlađeg brata - ako ga možete pronaći u ovom razdoblju to bi bilo odlično. I ne zaboravite da je najvažnije ostati strpljiv i dosljedan – sva djeca testiraju granice, ali većina njih nauči s vremenom kako se nositi s vlastitim emocijama i ponašanjima na pozitivan način. S obzirom na to da spominjete traumatično djetinjstvo i povremene ispade bijesa, možda ne bi bilo loše kada biste i sami potražiti podršku psihologa ili psihoterapeuta koji bi vas podučili boljem upravljanju vlastitim emocijama. Najbolje što možemo napraviti za svoju djecu je da smo i mi sami dobro – djeca uče oponašajući nas, ne slušajući. Samo strpljivo, i sretno!

Poštovana, žao mi je da vas muči odnos s prijateljicom. Koliko čujem, baš kao i svaki dugogodišnji odnos, i vaš je satkan i od smijeha i od tuge. Svakako je važno istaknuti jednu od glavnih značajki prijateljstva, a ta je da ono pokazuje svoju ljubav u vremenima nevolje, a ne sreće. U tom smislu, mogli bismo reći da je prijateljičina zadnja „šutnja“ neopravdana jer je trebala imati razumijevanja za vaš problem s okom. No, kao što to inače biva, svatko vidi stvarnost svojim očima pa je moguće da je ovo bila kap koja je prelila njezinu čašu, a da vi ni ne znate s čime je ona prethodno napunjena. Upravo iz tog razloga, a još više jer želite sačuvati ovo prijateljstvo, predlažem da ju zamolite za susret i da inzistirate na njemu s obrazloženjem da je jako važno da se vidite i porazgovarate o nečem. Kada se dogovorite za njega, potaknite iskren i otvoren razgovor. Trudite se ostati smireni, ljubazni i topli tijekom razgovora, iako će možda reći nešto što vas može zasmetati. Nemojte prekidati, napadati ili se braniti. Kada je rekla svoje viđenje situacije, nježno joj objasnite svoju „stranu priče“ te ju zamolite da u vam u budućnosti pristupi otvoreno ako ju nešto muči vezano uz vaš odnos. Prekid komunikacije jedan je od najtiših i najzlokobnijih ubojica odnosa, kako ljubavnih tako i prijateljskih i ako se ova praksa nastavi, lako je moguće da će vaše prijateljstvo s vremenom izblijedjeti. S druge strane, ako ne bude pristala na susret, nećete imati izbora negoli ju pustiti da „odradi“ ono što joj je potrebno, uzme vrijeme koje joj treba da isprocesuira to što treba isprocesuirati. Vi ćete pak sebi dozvoliti sebi prostor za razmišljanje želite li i dalje njegovati prijateljstvo s tom osobom ako nije spremna promijeniti svoj način komunikacije s vama. Ako se radi o pravom prijateljstvu i o emocionalno zdravoj osobi, sigurna sam da ćete uspjeti premašiti i ovaj ispun. Samo strpljivo, i sretno! 

Poštovani, žao mi je da se ne osjećate ugodno u svom radnom okruženju – ipak je to mjesto gdje provodite veliki dio svog vremena, možemo reći i trećinu života. Svakako je bitno da bez obzira na ponašanje kolega uvijek zadržite profesionalan stav - pokažite im svojim primjerom kako bi trebalo komunicirati i surađivati. Kada sljedeći put primijetite nepoštovanje ili neprimjereno ponašanje najbolje je da odmah reagirate s rečenicom poput „Ovaj način komunikacije mi nikako nije prihvatljiv. Lijepo te molim da budemo profesionalni i da pristojno komuniciramo, jel to u redu?" Važno je da polako učite postavljati granice drugima jer to je najsigurniji način na koji će vas drugi i poštivati. Moguće je da vas u tome sprječava strah da im se ne zamjerite ili vaša potreba da nikog ne povrijedite ili pak da sve zadovoljite. U kojem god se od tih uzroka krio pravi razlog za vaš nedostatak asertivnosti, zapamtite da se nije rodio taj koji je svima ugodio, da je neminovno da ćete ponekad povrijediti druge ljude dok štitite svoj prostor i granice i da vi, isto kao i drugi, zaslužujete da vas se poštuje. Ironija je često u tome da što se manje trudimo svidjeti svima i što jasnije i direktnije komuniciramo sebe i svoje potrebe i granice to nas više ljudi poštuju (upravo suprotno od onog što bi očekivali je li tako?). Pokažite stoga sigurnost u sebe i otvoreno se zaštitite kada sljedeći put netko pokuša prijeći vaše granice. Pokušajte istovremeno poraditi na izgradnji boljih odnosa s kolegama – ako to do sada niste činili, pokažite interes za njih, pohvalite ih kada su nešto dobro napravili, podijelite s njima neku anegdotu iz svog života. Ponekad je loš odnos rezultat nerazumijevanja ili nedostatka komunikacije. Budite u tome ustrajni i strpljivi – svaka promjena pa i ova može potrajati, ljudima treba vremena da shvate i prihvate promjene. Ako pak do željenih promjena ne dođe kroz neko skorije vrijeme, a koje je vama prihvatljivo, razmislite o tome da porazgovarate s nadređenima - objasnite situaciju i potražite podršku u rješavanju problema. Ako željene promjene izostanu čak i tada, ozbiljno razmislite o promjeni radnog okruženja. Zapamtite, svatko od nas zaslužuje raditi u okruženju gdje nas poštuju i cijene kao profesionalca, ali prvenstveno i kao čovjeka. Nemojte pristati na manje. Samo hrabro, i sretno!

Poštovana, razumijem vašu frustraciju - ključ je ostati smiren, a opet izreći jasno ono što želite poštujući svoje potrebe i granice, a istovremeno poštujući i drugu stranu. Ključ je dakle jednom riječju asertivnost - vještina izražavanja vlastitih osjećaja, mišljenja, vjerovanja i potreba direktno, otvoreno i iskreno, a da pritom ne povrijedimo prava druge osobe. Kako to izgleda u praksi? Za početak, izbjegavajte započinjati rečenice s „zašto“ i „ti“. To navodi osobu na obranu. Izražavajte se radije u „JA“ terminima da izrazite svoje osjećaje (npr.“Osjećam se povrijeđeno, ljuto,…“) umjesto da koristite „TI“ termin (npr.“Ti si me povrijedio, naljutio…“) koji će izazvati osjećaj krivnje kod druge osobe. Nadalje, ako vam nešto smeta kod vašeg dečka, recite mu to u terminima ponašanja, a ne opisom karakteristika ličnosti te osobe. Npr. puno je prikladnije reći: „Osjećam se razočarano i ljuto jer si zakasnio na naš dogovor, meni je ovo bilo jako važno“, nego da kažete: „Baš si neodgovoran, uvijek kasniš“. Kako biste izbjegli eventualne nesporazume u komunikaciji, uvijek zatražite povratnu informaciju: „Što si čuo od ovog što sam ti rekla? Kako si ti shvatio ovo što sam rekla? Kako ti vidiš ovu situaciju? “ Povratna informacija ima dvije zadaće: s jedne strane prevenira nesporazume, s druge pomaže vašem dečku da shvati kako ste otvoreni za razgovor i da ne izražavate zahtjeve već vaše želje i mišljenja. Ako ni ovakav način komunikacije „ne upali“ i on vas nastavi „ne čuti“ počnite se koristiti „tehnikom pokvarene ploče“ – jednostavno mirno ponavljajte svoje pitanje, stajalište, želju ili odgovor sve dok druga osoba ne shvati da nećete odustati. Nimalo lak posao, ali jedini zaista efikasan kod ljudi koji su vješti u ignoriranju. Ako putem uvidite da je taj odnos previše kompliciran, da ste vi jedini koji se trudite (ili da se trudite daleko više od druge strane) te da u njemu ne postoji želja da vam se pokuša približiti i razumjeti vas bolje, razmislite je li to odnos u kojem želite provesti svoj život. Nemojte žuriti s niti jednom odlukom, ali nemojte zanemariti ni unutarnji glas koji vam govori što je za vas dobro i ispravno, jer vi zaslužujete ljubav. Samo strpljivo, i sretno!

Samo mijena stalna jest – kada to ne bilo tako ne bi bilo prostora za rast i napredak, a to je ono čemu težimo, ne samo kao pojedinci već i kao čovječanstvo. Naravno da su promjene često teške za ostvariti (kao i za prihvatiti), ali moguće je promijeniti svoje obrasce ponašanja. Kako uspjeti? Recept su upornost, strpljivost, svjesnost i ponekad pomoć drugih. S obzirom na to da ste motivirani na promjenu predlažem vam da razgovarate iskreno i otvoreno sa svojim partnerom o  svojim strahovima – ako  je on „taj“ bit će vam velika podrška na tom putu i imat će razumijevanje za tvoje povremene padove u stare obrasce, a bit će ih vjeruj mi. Put promjene nije ravna crta i neminovno je da će biti „boljih i lošijih dana“ tj trenutaka kada ćete se vraćati na staro automatski (iz potrebe za samozaštitom, straha da ne budete povrijeđeni i slično). Bitno je da ustrajete i da radite na jačanju svoje samosvijesti. Tehnika koja vam na tom putu može puno pomoći zove se mindfulness – pozivam vas da pročitate više o njoj i da se svakodnevno ustrajno nježno i strpljivo posvetite osvještavanju svojih misli, emocija i ponašanja te da se ponašate suprotno starim mehanizmima zbog kojih se osjećate nesretno u vezi. Razmislite i o radu sa psihoterapeutom ili psihologom koji vam mogu pomoći da istražite uzroke svojih strahova te ovladate alatima i tehnikama za njihovo prevladavanje. Samo strpljivo, i sretno!