Odgovori na pitanja koja možda još nikome niste postavili, bliže su vam nego ikada.
U vezi sam na daljinu i beba je na putu. Do sad je bilo turbulentnih perioda u vezi, baš zbog odvojenosti, ali sam smatrala da će dolaskom bebe na svijet naša bliskost biti veća jer smo to željeli. Sada sam u situaciji da svaku slobodnu priliku on izlazi, ili je piće s društvom, ili kućna varijanta, uglavnom uvijek je povod da se izdaje i ispuše od posla i svakodnevice, dok je moja svakodnevica da sjedim u kući i čuvam trudnoću. Na svaki pokušaj da se razgovorom riješi situacija dobijem od njega odgovor kako on meni sve govori s kim je, što je, što radi.. Ali to što on radi ne znači da ja odobravam! Smatram da zaslužujem veću pažnju i poštovanje, a ne nekoga tko ne smije propustiti druženje s prijateljima..Kako da se postavim?
Žao mi je čuti da u fazi u kojoj biste trebali imati najveću podršku i pomoć partnera to nemate. Nažalost, svatko od nas reagira na velike životne promjene na svoj način i ponašanje partnera može ukazivati na njegov strah od obaveza koje mu predstoje. Svakako nije preporučljivo napadati i svađati se ali zbog vlastite dobrobiti, a i dobrobiti djeteta, važno je da otvoreno i iskreno porazgovarate s njime o onome što očekujete od njega i od vašeg odnosa. Izrazite otvoreno svoje potrebe i postavite jasno granice – koja njegova ponašanja su vam prihvatljiva (npr. izlazak s dečkima subotom navečer), a koja to nisu (stalni izlasci i druženja). Pomognite mu da uvidi da dijete koje trenutno vi nosite u sebi pripada oboje i trudnoća se čuva ne samo mirovanjem kod kuće već i pokazivanjem pažnje i naklonosti svojoj partnerici koja se upravo u ovom razdoblju mora osjećati sigurno i spokojno kako bi se beba razvijala zdravo. Stres majke izrazito je štetan za razvoj ploda, činjenica koju često možemo previdjeti. Stoga, ako želi postati otac, važno je da preuzme na sebe svoju ulogu i svoj dio odgovornosti za život vašeg djeteta kojeg ste zajedno željeli, i zajedno napravili. Nemojte se ustručavati tražiti ono na što imate pravo a to je sva podrška i pomoć koju trenutno možete dobiti, od njega ali i od ostalih bližnjih (obitelji, prijatelja). Mislite prvenstveno na svoju dobrobit i na dobrobit svoje bebe. Samo strpljivo, i sretno!
Nikako se ne mogu riješiti misli u vezi veze koja je bila prije 7 godina s narcisom. Dosta je utjecalo na mene i ne znam kako se toga riješiti.
Teško je ostaviti iza sebe iskustvo s nekim tko je imao negativan utjecaj na nas kao što to imaju narcisi – odnosi s njima mogu ostaviti duboke emocionalne ožiljke, a koji dugoročno utječu na to kako doživljavamo sebe i druge ljude. Osjećaj manje vrijednosti, nesigurnost i gubitak samopouzdanja posljedice su takvog odnosa te je izrazito važno to osvijestiti i početi raditi na jačanju svog samopoštovanja i prorađivanju osobne traume. Važno je da stavite fokus na sebe, da se usmjerite na svoje hobije, prijatelje, posao ili faks, na sve ono što ste nekoć voljeli na sebi (a s vremenom zaboravili) i na sve ono što ste postigli u proteklih sedam godina. Svakako je bitno i prisjetiti se razloga zbog kojih ste u vezi bili nesretni, zašto je veza završila i što možete dobrog izvući iz tog iskustva kao poduka za buduću vezu. I na koncu oprostiti, i sebi što ste si dozvolili biti u toj vezi i trpjeti sve to, i njemu zbog svih rana koje vam je nanio. Bez oprosta (unutar sebe) ne možemo ići dalje. Pisanje bi vam moglo uvelike pomoći u tom procesu, nema veze ako mislite da ne pišete lijepo, kada se radi o terapijskom pisanju nema pogrešaka. Ako ne možete sami, potražite pomoć dobrog psihoterapeuta koji će bas voditi kroz ovaj bolan ali moćan proces iscjeljenja i preporoda. Samo hrabro, i sretno!
Poštovanje, imam problem veliki i ne znam kako da ga riješim, ne znam koju metodu nisam primijenila. Trebam roditi za pet tjedana, i moja kćer od 14 godina ne želi ni čuti za to. Imam još dvije kćeri pored bebe koju čekam (također beba je djevojčica) i ona kaže da će zauvijek imati samo dvije sestre, i da nikada neće prihvatiti bebu. Na sam spomen bebe počinje plakati, histerizirati, i odbija da se to spomene pred njom. Suprug i ja smo nemoćni, i ne znamo kako da riješimo problem s njom. Hvala do neba unaprijed na odgovoru.
Poštovanje, nalazite se u veoma zahtjevnoj situaciji i iskreno mi je žao da je tako – mogu samo probati zamisliti koliko mora biti izazovno suočavati se s ovakvim negativnim reakcijama vaše najstarije kćeri u za vas ovako osjetljivom periodu. No, vi ste roditelj, majka, i na vama je da i u ovom slučaju pokažete (i podučite!) razumijevanje. Sigurna sam da vaša kćer osjeća strah, ljubomoru i nesigurnost zbog dolaska bebe. Boji se da će izgubiti vašu pažnju i ljubav koju trenutno ima, da ćete se potpuno posvetiti novom djetetu – ne zaboravite, ona je sve ovo već dvaput prošla i ne želi opet. Pomognite joj stoga da se osjeti važnom, sigurnom i saslušanom – recite joj da razumijete njene emocije i da nije "pogrešno" što se tako osjeća. Pokušajte s njom otvoreno porazgovarati kada je mirnija, bez forsiranja teme. Možete ju pitati nešto poput "Što te brine zbog dolaska bebe? Nadam se da znaš da ću te zauvijek voljeti jednako snažno kao i sada i da ću se uvijek potruditi naći vremena samo za tebe kada god me trebaš, a ako te to brine govorim ti to sada i govorit ću ti to ako treba i svaki dan dok ne uđe u tvoje srce." ili "Kako možemo svi zajedno napraviti da ti bude lakše prihvatiti da češ dobiti još jednu sestricu? Što ja konkretno mogu napraviti da ti u tome pomognem?" Potrudite se slušati bez osuđivanja i nemojte ju napasti ako kaže nešto što niste željeli čuti. Pokušajte je polako uključivati u proces dolaska bebe kako bi se osjećala važnom, ali bez pritiska (uređivanje sobice, biranje robice, odabir imena ili nekog malog poklona za sestricu). Ako se situacija ne počne smirivati kroz par tjedana probajte potražiti pomoć stručnjaka kako bi netko izvan obitelji porazgovarao s njom – tinejdžerima je puno lakše izraziti se s nepoznatima, idealno ako su mlađe dobi (možda u školi postoji neka školska psihologinja ili psiholog?) ili neka teta, ujna, starija sestrična? Svakako će biti potrebno imati strpljenja – nikako nije rješenje napadati ju, kriviti ili početi odbijati zbog njenih izjava, vjerujem da ni sama ne vjeruje u ono što govori već je to obrambeni mehanizam u punoj snazi. U tom procesu ne zaboravite na sebe i svoje psihofizičko zdravlje – u sebi nosite novi život i važno je da ste dobro zbog sestrice koja još nije ugledala svijetlo dana. Nemojte se stoga ustručavati pitati podršku muža, prijateljica, a u konačnici i stručnjaka. Samo strpljivo, i sretno!
Pozdrav. Dugo godina već nisam bila u vezi. Imam 27 godina. Poslije toliko vremena dopadne mi se jedan momak. Trenutno se samo povremeno družimo, on se meni otvoreno udvara i meni se on jako dopada. Ja ne koristim društvene mreže, ali sam ušla preko sestrinog Instagrama da vidim njegov profil i razočarala sam se. Skroz je kontra od onoga kakvim se predstavlja. Ne objavljuje ništa, ali prati preko tisuću starleta raznih i kojekakvih djevojaka i sve im lajka. Jako me to pogodilo. Razumijem da je to samo virtualno, ali toliko mi to smeta. Voljela bih da mi pomognete i da mi kazete što vi mislite o takvom momku i da trebam li mu dati šansu ipak?
Pozdrav i vama! Vjerujem da vas je to pogodilo i zabrinulo – toliko vremena se „čuvate“ za onog pravog, napokon se počnete prepuštati kad eto prvog red flag-a. Ako vam se dečko zaista sviđa, prije negoli raskinete u startu, ne bi bilo loše pokušati otvoreno porazgovarati s njim o tome što ste vidjeli. U konačnici, što imate za izgubiti? U najgorem slučaju ostat ćete bez njega, a što je zapravo odlično ako to nije dečko za vas. Savjetujem stoga da prvo popričate i vidite njegovu reakciju. Možda ima neke razloge zašto se ponaša tako, a možda nije uopće svjestan kako bi to moglo utjecati na njegovu djevojku od krvi i mesa. Nažalost, mnogi muškarci nisu nimalo svjesni da je pornografija objektivizacija žena i ne shvaćaju koliko njeno korištenje može biti uvredljivo i bolno za stvarnu partnericu. Svakako mislim da ne bi trebali samo prijeći preko toga posebice jer je prvo razdoblje u odnosu ono u kojem se postavljaju temelji samog odnosa. To znači da što dogovorite sada (pravila, očekivanja i drugo) bit će vam najvjerojatnije tako i kasnije. Ključno je stoga imati načisto vlastite vrijednosti i očekivanja od odnosa i partnera kako bi ih odmah u početku mogli iskreno iskomunicirati i provjeriti jeste li dobar par. Ako da, super i sretno u ljubavi! Ako ne, onda opet super, ne gubite vrijeme i svatko svojim putem u nove avanture. Samo hrabro, i sretno!
Dobar dan, imam pitanje vezano za anksioznost, htjela bih nešto na biljnoj bazi koristiti kao pomoć da se lakše borim s anksioznosti, čula sam da je kantarionovo ulje dobro za to možete, možete mi možda reći je li ono stvarno pomaže kod tih stanja? Hvala puno, ugodan dan.
Dobar dan. Morat ću vas razočarati i uputiti vas na neku drugu adresu, onu fitoterapeuta (osoba koja je izučila liječenje biljkama) ili onu specijaliziranih biljnih ljekarni. Naime, iako sam kroz svoj rad čitala o prirodnim sredstvima za ublažavanje anksioznosti, nisam stručnjak za dijeliti savjete u toj domeni. Među biljkama koje ublažavaju anksioznost i potiču relaksaciju nalazimo lavandu, pasifloru, kamilicu, metvicu, valerijanu i hmelj. Spominje se kao vrlo koristan i korijen ashwagandhe kao i neke druge biljke. Dakle, priroda nam je podarila obilje ljekovitih pripravaka – koji će biti pravi za vas i u kojoj dozi saznat ćete najbolje od stručnjaka. Nadam se da ćete čim prije pronaći pravu kombinaciju za sebe, sretno!
Poštovana, ja majka i dijete dečko od 8,5 godina doživjeli smo požar u zgradi. Požar je bio 3 kata niže od našeg stana, ali smo kroz dim bježali iz zgrade, vatrogasci su dijete preuzeli na trećem katu, iznijeli ga van, dali nam kisik i vozilima hitne su nas odvezli na pretrage. Sve je završilo dobro što se tiče zdravlja, ali se dijete još uvijek boji, ima strahove, ne želi biti sam doma. Prije spavanja je strah jače izražen. Molim za savjet je li po Vama potreban odlazak psihologu s djetetom ili će se to s vremenom riješiti. Hvala unaprijed.
Poštovana, iskreno mi je žao da ste doživjeli tako traumatično iskustvo, vjerujem da ste se i sami jako prestrašili. S obzirom na sve što ste proživjeli, potpuno je razumljivo da je vaše dijete razvilo ovakve strahove nakon tako stresnog događaja - nesigurnost u vezi s bivanjem u stanu (posebice sam!) i posebno izražen strah pred spavanje (tada smo najranjiviji), prirodni su odgovori na traumatičan događaj. Iako ste vjerujem divna majka, u ovako izvanrednim okolnostima zaista je važno potražiti i pomoć stručnjaka – moguće je da će se strahovi s vremenom smanjiti i samo uz vašu pomoć no, stručnjak za mentalno zdravlje može pomoći vašem djetetu da bolje razumije i da se bolje nosi se s neugodnim emocijama i sjećanjima na ono što je proživio, kao i da ga poduči nekim korisnim tehnikama za prevladavanje straha. Rane intervencije mogu spriječiti da strahovi postanu dugotrajni ili pak da se razviju u neki anksiozni poremećaj. Vi svakako nastavite raditi na tome da dijete što više osjeća sigurnost kada je kući – otvoreno razgovarajte o njegovim strahovima, uvjeravajte ga da je sada sigurno i pokušajte učvrstiti rutine koje će mu pružiti osjećaj sigurnosti. I zapamtite, i ovo će proći. Samo strpljivo, i sretno!
Što znaci abulična, kod žene?
Pojam abulična odnosi se na stanje abulije. Abulija je smanjenje ili potpuni gubitak volje i sposobnosti za donošenje odluka (intelektualna abulija) ili pokretanje akcija (motorička abulija). Abulija može biti simptom psihičkih ili neuroloških poremećaja, poput depresije, shizofrenije ili trauma mozga. Osoba koja je abulična može imati poteškoća u donošenju odluka, inicijativi ili čak u obavljanju jednostavnih zadataka (ustati se iz kreveta). Ovo stanje može značajno utjecati na kvalitetu života i često zahtijeva medicinsku i psihološku pomoć. Ako je toj ženskoj osobi laik (nestručna osoba) rekla u razgovoru da je abulična, moguće je da se odnosila na njezinu neodlučnost i nedostatak motivacije da se pokrene u željenom mjeru i donese potrebne promjene.
Kako se nositi s ljudima koji konstantno hvale svoju djecu?
Nositi se s ljudima koji stalno hvale svoju djecu može biti dosta izazovno, pogotovo ako osjećate da vam to stvara pritisak ili frustraciju. Kako bi vam bilo lakše nositi se s takvim ponašanjem, probajte prvo u sebi osvijestiti razloge zbog kojih vas ono toliko smeta (možda trigerira vaše osobne nesigurnosti, neispunjena očekivanja prema sebi ili svojoj djeci? Možda vas roditelji nisu hvalili kad ste bili dijete? Možda imate predrasude o ljudima koji grade vlastiti identitet primarno kroz roditeljstvo?). Svako iskustvo može nam biti korisna škola da dublje spoznamo sami sebe i narastemo još malo više. Nadalje, pokušajte razumjeti zašto ti ljudi hvale svoju djecu. Mnogi roditelji su jednostavno ponosni na svoju djecu i žele podijeliti taj ponos. Za druge to može biti način traženja potvrde ili podrške od drugih ljudi. Treći su pak pretjerano kompetitivni u životu općenito, pa tako i u roditeljstvu. Koji god bio pravi razlog, daje vam mogućnost uvidjeti da se s druge strane skriva čovjek koji vam svojim ponašanjem i riječima govori puno više o sebi, a manje o vlastitoj djeci. Pokušajte stoga pronaći malo suosjećanja za njih i reći im nešto poput „To je divno, baš mi je drago zbog vas!“ ili “Stvarno imate posebno dijete, vjerujem da ste jako sretni i ponosni!”. Tako, sve što ste rekli je apsolutna istina za svako dijete na ovom svijetu, poručili ste roditelju da radi dobar posao i dobili mogućnost podijeliti sada nešto o sebi (ili svojoj djeci) ako to želite. Ako hvaljenje prelazi granice i počnete se osjećati nelagodno probajte suptilno promijeniti temu razgovora na nešto drugo, reći nešto poput: „Zvuči super, dijete ti je divno! I, što još ima novog kod tebe? Što je s onim tečajem kojeg si upisala? Ili “Ajde baš mi je drago. No, reci, kakva ti je sada situacija na poslu?“ Ako ni to “ne pali” razmislit ćete hoćete li se početi družiti malo rjeđe s tim ljudima (ili čak i prestati) s obzirom na to da je cilj odnosa davanje i primanje i bitno je da se obje strane u odnosu osjećaju dobro. Samo strpljivo, i sretno!
Piše jedna mama. Dogodi mi se da kada upoznam neku osobu (žensku), i kada osjetim da je ta osoba dobra, fina, da mi jednostavno odgovara, da zamišljam da mi je prijateljica. Svjesna sam toga da je to jer nikad nisam imala najbolju prijateljicu, sve su "prijateljice" nekako bile tu, i tu su kada im nešto treba. Trenutno je to slučaj s pedijatricom moga djeteta. Ta žena je prefina, posvećena, i voljela bih da imam nekoga takvog za prijatelja. Je li ovo moje "stanje" normalno?
Draga mama, ono što proživljavate je potpuno normalno i prirodno. Potreba za prijateljstvom i povezivanjem s drugima je prirodna (gotovo) svim ljudskim bićima. Kod vas je vjerujem značajno izražena s obzirom na to da još niste imali iskustvo pravog prijateljstva, i žao mi je da je tako. S druge strane, prirodno je i da ste razvili takve osjećaje prema pedijatrici vašeg djeteta – nježna, empatična i posvećena osobine su veoma poželjne u prijateljstvu i svatko od nas poželio bi sebi takvog prijatelja. A s obzirom na to da tako lijepo skrbi o vašem djetetu, ulijeva vam i osjećaj sigurnosti i povjerenja, također odlike divne prijateljice. Počnite stoga polako prihvaćati svoje osjećaje kao prirodne i normalne i razmislite o uključivanju u aktivnosti gdje možete upoznati neke nove žene (imati li neki hobi? Volite li planinariti? Idete li u crkvu?) s kojima ćete s vremenom moći razviti pravo prijateljstvo. Možda bi vam u tom smislu mogao biti od pomoći jedan video iz naše arhive https://www.youtube.com/watch?v=oZzrcbDcRcY, a koji govori upravo o prijateljstvu - što očekujemo od prijatelja? Što je pravo prijateljstvo? Kako prekinuti prijateljstva koja više ne funkcioniraju? Odgovore na ova i slična pitanja pronaći ćete upravo u ovom videu. Što se tiče vašeg odnosa s divnom pedijatricom, budite zahvalni na svojoj sreći (velika je to stvar imati takvog liječnika za svoje dijete!) ali i pokušajte zadržati svjesnost o profesionalnim granicama u toj situaciji. Na vašem bih mjestu i dobro razmislila o jačanju svog samopoštovanja kao i razvijanju vještine koja se zove asertivnost – čini mi se da niste do sada naučili dovoljno skrbiti o svojim potrebama i granicama i da ste kroz život gradili odnose s ljudima koji su se time okoristili. Želim vas utješiti i motivirati da je sve to moguće naučiti uz malo strpljenja i rada na sebi, da samostalno ili uz pomoć nekog dobrog psihoterapeuta. Želim vam divno prijateljstvo, upravo onakvo kakvo ste i sami spremni dati. Sretno!
Poštovana, nakon treće pomirbe s partnerom, bila sam sumnjičava u njega i njegov karakter te sam mu pogledala u poruke na društvenoj mreži. Bilo je tu ogovaranja i sprdanja mene s prijateljima za što nisam znala te bildanje svog ega na moj račun. Da sam to znala ne bih mu dala priliku. Užasno me boli osjećaj izdaje i osjećam se jako glupo. Čak je rekao da moram zaslužiti korak više u vezi i da muškarci tretiraju kurve kao princeze. Bojim se da više neću moći nikom vjerovati. On je naravno bio ljut jer sam gledala u poruke, a to sam učinila da se uvjerim je l' moj instinkt ispravan. Kao da je druga osoba pisala. Ne mogu te poruke izbaciti iz glave. Pomozite.
Poštovana, žalosti me čuti da vaš partner piše (i misli) tako ružno o vama, ali i svim ženama. Nažalost, postoje na ovom svijetu muškarci koji ne poštuju žene (čitaj: mizoginija). Iako je to žalosna stvarnost koja nas uvijek pogađa, ona boli još i jače kada se radi o nama. Vjerujem da niste nikada ni sanjali da biste se mogli naći u vezi s takvim muškarcem. Nažalost, život nam se svima desi – puno toga planiramo, ali jednostavno nije moguće zaštiti se od svih nedaća koje nas mogu snaći na životnom putu. Iako pregledavati partnerov telefon nije pohvalno ponašanje, drago mi je da ste poslušali intuiciju i to učinili te da ste pronašli istinu. Koliko god ona bila bolna, omogućava vam da napustite na vrijeme odnos s osobom koja vas ne poštuje i ne voli na način na koji vi to zaslužujete. Izbor što ćete učiniti je svakako na vama, na vašem bih mjestu dobro razmislila što čini vašem samopouzdanju, životnom zadovoljstvu i općenito vašoj dobrobiti ulagati svoje vrijeme i srce u odnos u kojem ne dobivate isto zauzvrat. Vjerujem da nije lako okrenuti novu stranicu ali ponekad to život od nas traži. Samo hrabro, i sretno!
Kako se prestati osjećati usamljeno? Kako izgraditi dobra prijateljstva, pronaći put do bliskosti i prevladati strah od intimnih odnosa? Naša psihologinja Tijana Debelić govori o osobnim odnosima – i zašto su nam važna.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici kolačića.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.