Odgovori na pitanja koja možda još nikome niste postavili, bliže su vam nego ikada.
Pozdrav, imam ljubavni problem. S jednim momkom s posla izašla sam na kavu. Trebali smo biti u vezi, ali mi se neke stvari nisu svidjele i stekla sam dojam da nije zainteresiran jer se nije ni malo trudio. Mjesec dana nakon što sam ga odbila, počela sam se dopisivati s jednim drugim momkom s posla. Malo po malo, on mi se baš svidio i izašli smo na kavu. Mislim da smo se jako dobro poklopili. Nedavno mi je kolegica rekla da joj je taj prvi momak rekao da bi bio sa mnom, da mu se sviđam i da mu nije jasno zašto sam ga odbila.
Nikada prije nisam imala momka, imam 27 godina i sada sam se našla između dvije vatre. Najviše me muči to što su obojica s posla, pa se bojim što će druge kolege reći i što će na kraju ispasti. Najbolje bi možda bilo da odbijem i ovog drugog i gotovo, ali on mi se stvarno sviđa. Također ne znam kako će reagirati kad sazna da sam bila na korak do veze s prvim momkom. Samo me zanima vaše mišljenje o svemu. Hvala unaprijed.
Koliko čujem, dva su momka s posla bacila oko na vas. Prvi je ili malo "glumio" ili mu je nedostajalo hrabrosti da napravi prvi korak prema vama, dok drugi zvuči iskrenije i direktnije. Čujem i da vam se upravo taj drugi sviđa. Gdje je problem? :)
Šalu na stranu, važno je da osvijestite tko se vama stvarno sviđa i da ne obraćate previše pažnje na to što će drugi reći. U konačnici, ako sam vas dobro razumjela, niste napravili ništa "pogrešno". S prvim ste prošli kratak period upoznavanja i zaključili da on nije osoba za vas, pa ste odlučili ići dalje. S drugim ste bili na kavi, svidio vam se i stvari se razvijaju u željenom smjeru.
Što bi vam kolege mogli zamjeriti? Ako netko želi, uvijek će pronaći razlog za kritiku – to je jednostavno priroda ljudi. No, vaši koraci su iskreni i otvoreni, i potrudite se da tako i ostane.
Ako vam se drugi momak sviđa, nastavite ga upoznavati, dajte si priliku za moguću vezu i uživajte u svemu što vam život donosi. Sretno!
Imam neobičan problem. Nisam trudna, ali imam paničan strah od trudnoće, poroda i toga hoće li dijete biti zdravo. U vezi sam punoj ljubavi i planiramo imati dijete za godinu-dvije. Oduvijek želim dijete, ali isto tako panično se bojim trudnoće (što sve može poći po zlu), poroda (hoću li ostati živa i što sve može poći po zlu) i hoće li dijete biti zdravo (u današnje vrijeme ima puno djece s problemima). Znam da sam još daleko od svega toga, ali ponekad prije spavanja mislim o tome i uhvati me napad panike. Naravno, svjesna sam pozitivnih priča trudnica i da se na kraju sve isplati, ali najviše me brine da se nešto ne dogodi ni meni ni djetetu, te da dijete ne odraste bez majke. Ne čitam nikakve jezive priče, ali strah i panika se jednostavno ušuljaju u mene i teško mi je ostati pozitivna. Ne znam ni kako ću krenuti u trudnoću s tolikim strahom.
Trudnoća se najčešće opisuje kao blaženo stanje za ženu i razdoblje neopisive sreće. No, za otprilike 7 % žena to nije tako. Kod njih se javlja nekontrolirani, često i paralizirajući strah od poroda, ali i trudnoće – stanje poznato kao tokofobija, što je medicinski pojam za ono što opisujete.
Osobe koje pate od tokofobije obično imaju intenzivne strahove povezane s trudnoćom i porodom, koji mogu biti toliko ozbiljni da ometaju njihovu sposobnost normalnog funkcioniranja, pa čak dovesti i do odustajanja od planiranja poroda ili trudnoće. Ovo vam pišem kako biste shvatili da vaš problem nije neobičan i da u njemu niste usamljeni.
Bilo bi jako korisno kada biste pokušali osvijestiti gdje i kada je taj strah počeo. Naime, kao i većina strahova, i ovaj je naučen – često je posljedica slušanja ili gledanja traumatičnih priča o porodu koje su danas lako dostupne široj javnosti. Putem medija često se naglašavaju priče žena koje su prošle kroz određene komplikacije tijekom poroda ili trudnoće, kao i manjkavosti zdravstvenog sustava. Sve to može značajno utjecati na stvaranje negativne slike o trudnoći i porodu kod mladih djevojaka i žena.
Najtoplije vam preporučujem da se obratite stručnjaku – psihoterapeutu koji vam može pomoći suočiti se sa svojim strahovima i razviti zdraviji odnos prema trudnoći i porodu, ali i prema samoj sebi. Takav stručnjak pomoći će vam da prepoznate svoje snage i resurse, u koje možda sada sumnjate.
Također vam savjetujem da nabavite knjigu pod naslovom Mindful Birthing – Training the Mind, Body, and Heart for Childbirth and Beyond autorice Nancy Bardacke. Ova knjiga upoznaje čitatelja s prekrasnom i snažnom tehnikom mindfulnessa (pune svjesnosti), koja vam može postati saveznik u nošenju sa svim emocionalno zahtjevnim životnim situacijama. Uz ovu tehniku, moći ćete se bolje pripremiti za trudnoću i roditeljstvo koje priželjkujete.
Samo budite strpljivi i vjerujte u sebe – sretno!
Trebam savjet kako dalje? Bila sam u vezi s muškarcem koji već ima dijete sa ženom s kojom nikada nije bio u braku. U vezi smo bili dvije godine, zaručili se i vjenčali. Trenutno smo šest mjeseci u braku i čekamo dijete. On tri do četiri dana tjedno provodi kod svog oca, gdje po cijele dane reže drva ili obavlja druge poslove. Ostaje tamo spavati, a mene kao suprugu zapostavlja i uopće me ne pita želim li i ja biti tamo s njim.
Živimo u mom stanu, gdje sam gotovo sav namještaj kupila ja. On je minimalno uložio i plaća samo režije, ni 100 €. No svu svoju plaću troši na oca i sestre, iako svi imaju vlastita primanja, dok meni kao supruzi gotovo ništa ne daje. Za dijete još nije ništa kupio – sve sam kupila ja. Za doček Nove godine otišao je slaviti kod svojih bez mene i ostao je tamo tri dana, jer sam mu prigovorila da je stalno kod svojih otkako smo se vjenčali, a mene ne doživljava.
Njegov tata se davno razveo i često mi prigovara da palim svjetla po njihovoj kući kad dođem u goste, iako to nije istina. Moj muž je, čini se, tatin sinčić – sve ga podržava, dok mene ne uvažava. Rekla sam mužu da ovako više ne mogu. Trudna sam, a on više brine o svojim nego o meni. Nedavno sam završila u bolnici s lažnim trudovima, a on je opet bio kod svojih i nije mi se javljao na telefon, iako sam ga molila da se javi jer sam imala bolove. Na kraju me moj tata odvezao u bolnicu, jer mužu je, očito, njegov tata najvažniji u životu.
Kao ženi, a još više kao majci, jako mi je žao što prolazite kroz ovako izazovnu situaciju, posebno sada kada očekujete dijete. Važno je da dobro promislite što učiniti i nakon toga poduzmete potrebne korake kako biste zaštitili svoje zdravlje (i fizičko i emocionalno) te dobrobit vašeg djeteta.
Prvo što bi bilo važno napraviti jest pokušati smireno i otvoreno razgovarati sa svojim suprugom. Recite mu iskreno kako se osjećate te da vam je potrebna njegova prisutnost, podrška i ravnopravnija podjela odgovornosti u vašoj obitelji koju zajedno gradite. Probajte mu dati konkretne primjere (prije sjednite i sve zapišite kako vas emocije ne bi preuzele, a vi zaboravili što ste htjeli reći). Na primjer, spomenite situacije poput toga da su financije gotovo isključivo na vašim leđima, da vas nije htio voziti u bolnicu, već je to morao učiniti vaš otac, ili da vas danima ostavlja samu kod kuće i vraća se svojoj primarnoj obitelji.
Nemojte koristiti napadački ton, već cijelo vrijeme ističite kako se osjećate kada se on tako ponaša (usamljeno, nebitno, zapostavljeno, nevoljeno). Pitajte ga što on misli o svemu što ste mu rekli, smatra li da je takvo ponašanje prema vama u redu i kako vidi vašu budućnost te svoju ulogu u vašem životu kao suprug i otac. Pažljivo slušajte i nemojte ga prekidati, već dobro zapamtite njegove odgovore. Ono što vam kaže reći će vam ono što trebate čuti – bilo to ugodno ili ne. Na temelju toga znat ćete “na čemu ste”, odnosno što vas čeka ako on ne pristane na kompromis i promjenu.
Važno je da nakon što vam kaže svoje mišljenje, vi jasno izrazite svoja očekivanja i postavite granice – da očekujete sudjelovanje u pripremama za dolazak djeteta, emocionalnu podršku te ravnopravno ulaganje u zajednički život, bilo ono emocionalno, vremensko, financijsko ili drugačije. Ključno je da vaš partner razumije da ste vi sada njegova obitelj te da su njegove obaveze prema vama i vašem budućem djetetu prioritet nad njegovom primarnom obitelji.
Ako ne uspijete pronaći zajednički jezik, pokušajte mu predložiti odlazak na bračno savjetovanje kod stručne osobe. Ako ni tu ne bude htio surađivati, morat ćete dobro razmisliti je li ovo brak u kojem želite ostati i je li on otac kojeg želite za svoje dijete.
Svakako je bitno da što prije porazgovarate sa svojim bližnjima i zamolite ih za podršku i pomoć, osobito ako se odlučite na korake poput izlaska iz braka. Ne zaboravite da zaslužujete supruga koji će vas voljeti i biti uz vas, posebno u ovako osjetljivim trenucima kao što je trudnoća.
Štogod odlučili, uvijek imajte na umu da je vaše zdravlje prioritet – vaša i dobrobit vašeg djeteta moraju vam biti najvažniji. Samo hrabro i sretno!
Moj partner, s kojim sam punih 17 godina, uvijek priča u jednini! I o stvarima i događajima u kojima smo zajedno bili. To mi sve više smeta.
Vjerujem da vam to smeta i da se osjećate nebitno i nevoljeno zbog toga. Jeste li pokušali otvoreno razgovarati s njim o tome ili ste sve ove godine šutjeli i trpjeli? Naime, moguće je da vaš partner nije ni svjestan da se vi tako osjećate. Možda toj navici – pričanju u jednini o zajedničkim iskustvima – ne pridaje isti značaj kao vi. Za njega to možda jednostavno predstavlja prirodan način izražavanja, bez ikakve namjere da vas isključi iz tih priča ili da vam poruči kako mu niste dovoljno bitni.
Ako dosad niste razgovarali o tome, potičem vas da mu na nježan, iskren i otvoren način kažete nešto poput:
"Kada ti ovako pričaš u jednini o našem skijanju, osjećam se kao da ti nisam bitna. Možda nisi svjestan kako to zvuči, ali ja bih jako voljela da govoriš u množini kada pričaš o stvarima koje smo zajedno doživjeli. Je li to u redu?"
Nakon što mu to kažete, pratite njegovu reakciju.
Ako ste već razgovarali o ovom problemu, sjetite se kako je reagirao. Ako se ispričao i obećao da će to pokušati popraviti, ali mu ponekad "pobjegne", to je ljudski i može značiti da nema namjeru omalovažiti vas. U tom slučaju, ovo može biti samo njegova osobna navika na kojoj može raditi. Međutim, ako je samo odmahnuo rukom i rekao nešto poput "ne pilaj", moguće je da je vaš partner dosta usmjeren na sebe i da mari puno više za svoje potrebe nego za vaše. Da biste to potvrdili (ili odbacili), razmislite o njegovom ponašanju prema vama općenito.
Postavite si ova pitanja:
Je li inače brižan i pažljiv?
Dijeli li svoj život s vama i rado provodi vrijeme s vama?
Pokazuje li interes za vaše potrebe i osjećaje?
Ako je odgovor na ova pitanja uglavnom pozitivan, možda je pričanje u jednini samo njegova mana koju možete naučiti prihvatiti. Nitko nije savršen, i ako je u ostalim aspektima pažljiv i dobar partner, ovo ne mora biti problem koji ugrožava vaš odnos. Međutim, ako ste prepoznali da je vaš partner općenito samousmjeren, da većinu vremena radite ono što njemu najviše odgovara, da ignorira vaše potrebe i stavlja sebe na prvo mjesto, onda ovo njegovo pričanje u jednini može biti samo simptom dubljeg problema u vašoj vezi. U tom slučaju, razmislite je li to osoba s kojom zaista želite provesti svoj život.
Odluka do koje dođete, bila ona o daljnjem razgovoru, radu na vezi ili čak prekidu, mora prvenstveno uzeti u obzir vašu osobnu sreću i poštivanje vaših granica. Koliko god provedba te odluke bila teška, vaše zadovoljstvo i dobrobit trebaju biti na prvom mjestu.
Čuvajte sebe i svoje potrebe – nitko drugi to neće učiniti umjesto vas. Sretno!
Kako se boriti s mobingom na poslu?
Pojam mobinga, koji se uvriježio u hrvatskoj stručnoj i znanstvenoj javnosti, potječe od engleskih riječi mob – ološ, svjetina, grupa – i glagolske inačice to mob – napadati nekoga, nasrnuti u masi, pogrdno ga nazivati. Mobing označava oblik ponašanja na radnom mjestu u kojem pojedinac ili skupina sustavno, tijekom duljeg vremena, psihički zlostavlja drugu osobu s ciljem ugrožavanja njenog ugleda, dostojanstva i integriteta.
Razlikujemo nekoliko vrsta mobinga:
Vertikalni silazni mobing javlja se kada nadređeni zlostavljaju podređene.
Obrnuti mobing podrazumijeva situacije u kojima podređeni zlostavljaju nadređenog, što je u praksi rjeđa pojava.
Strateški mobing je podvrsta vertikalnog mobinga u kojem se cijeli upravljački tim organizacije fokusira na psihičko zlostavljanje djelatnika koje smatra nepoželjnima ili nepotrebnima. Ova vrsta mobinga česta je u situacijama promjene vlasničke strukture poslodavca.
Bosing je još jedna podvrsta vertikalnog mobinga, u kojoj se nadređeni neprijateljski odnosi prema niže rangiranim radnicima, koristeći agresivno i vrijeđajuće ponašanje.
Horizontalni mobing odnosi se na zlostavljanje koje dolazi od osoba iz istog radnog okruženja, s jednakim hijerarhijskim statusom.
Horizontalni mobing često započinje konfliktom koji s vremenom prerasta u agresivne tendencije prema drugoj osobi. Žrtva postaje obilježena, izolirana ili predmet poruge, ponekad čak i proglašena glavnim uzrokom problema u radnom okruženju. U slučaju mobinga od strane šefa prema djelatniku, poruga često izostaje, ali kolege su svjesne situacije i možda pružaju tajnu podršku žrtvi, dok se pred šefom boje reagirati zbog potencijalnih posljedica.
Bez obzira na to prepoznajete li se u jednoj od ovih situacija, važno je poduzeti korake kako biste se zaštitili. Posljedice mobinga mogu biti ozbiljne – od narušenog mentalnog i fizičkog zdravlja do problema koji značajno utječu na svakodnevni život.
Evo nekoliko savjeta:
Razvijte vještine asertivnosti. Važno je naučiti kako se zauzeti za sebe i obraniti od tuđih napada, čime čuvate svoj integritet, dostojanstvo i samopoštovanje.
Potražite pravni savjet. Ako ste žrtva vertikalnog mobinga, informirajte se o zakonskoj regulativi i svojim pravima kako biste znali kako se zaštititi.
Osigurajte podršku kolega. Iako možda ne mogu mnogo učiniti, emocionalna podrška kolega može značajno olakšati situaciju.
Razgovarajte s bližnjima. Povjerite se osobi kojoj vjerujete i koja vam može pomoći, bilo kroz emocionalnu podršku ili pravne savjete.
Razmislite o promjeni. Ako je radno okruženje nepodnošljivo, razmotrite mogućnost promjene posla ili premještaja unutar iste organizacije. Dugoročno je teško ostati zdrav u toksičnom okruženju.
Budite hrabri i čuvajte svoje zdravlje – to je najvažnije!
Sretno!
Stalno sam napet, nikad opušten. Nakon razvoda i bolesti nikako se ne mogu vratiti na staro.
Jako mi je žao što prolazite kroz teško razdoblje u životu. I razvod i bolest spadaju pod traumatične životne događaje te mogu ozbiljno narušiti naše psihofizičko zdravlje i normalno svakodnevno funkcioniranje. Kada kažete “vratiti se na staro,” razumijem da stalna briga i napetost nisu nešto što vas prati od djetinjstva, već su posljedica ovih emocionalno zahtjevnih događaja. Za početak, ne bi bilo loše da potražite pomoć bližnjih – moguće je da do sada niste puno “koristili” takav vid podrške. Pritom ne mislim da se morate stalno jadati nekome o svojim problemima, ali svakako je korisno podijeliti svoje borbe s osobom za koju mislite da bi vam mogla pružiti razumijevanje i podršku, osobito kada zapnete u negativne misli ili raspoloženje.
Nadalje, bilo bi odlično kada biste posvetili malo više vremena nekom hobiju ili interesu koji vas opušta. U teškim razdobljima ne možemo očekivati od sebe istu količinu radnog elana. Važno je pronaći više razumijevanja za sebe, usporiti ritam, okrenuti se sebi, ugoditi si i skupljati energiju za dalje. Budite sigurni da će doći vrijeme kada ćete se osjećati bolje i kada će sve ovo biti iza vas. Kako biste si pomogli sa stalnom napetošću i brigama, preporučujem da se upoznate s meditacijom ili tehnikama relaksacije. Više o njima možete pronaći u jednom od videa iz naše arhive.
Ukoliko, unatoč ovim promjenama, kroz nekoliko mjeseci ne uočite željene pomake, bilo bi korisno potražiti pomoć stručne osobe – psihologa ili psihoterapeuta. Oni vam mogu pomoći osvijestiti vaše negativne misli i naučiti vas kako ih kontrolirati kako ne bi nepovoljno utjecale na vaše raspoloženje. Također će vam pomoći proraditi nefunkcionalna vjerovanja koja ste razvili kroz ove traumatične događaje, a koja vam sada otežavaju svakodnevno funkcioniranje.
Cilj nije vratiti se na staro, već izgraditi novog sebe – osobu koja će u sebe integrirati sve što joj se dogodilo i nastaviti kročiti kroz život mudrija i jača. U tom procesu budite blagi i strpljivi prema sebi. Teško vam je, ali s vremenom će biti bolje.
Sretno!
Poštovani, početkom ove godine dobila sam svoj prvi posao u privatnom poduzeću. Tek sam završila fakultet i na početku sam svoje poslovne karijere. Posao je u početku bio dobar i zanimljiv, međutim, s vremenom je postao toliko monoton da je to u meni počelo izazivati velike frustracije, ljutnju i razočaranje.
Počela sam tražiti drugi posao i prijavljivati se na razne natječaje. Krajem ove godine dobila sam premještaj u drugu službu i samim time nove radne zadatke. Direktor kojeg sada imam izrazito je dobar i susretljiv. Međutim, izabrana sam u uži krug za zaposlenje u drugom poduzeću. Za posao koji sada radim nema zamjene, odnosno radim ga samo ja. Muči me i ne znam kako da se odlučim. Još gore će mi biti kada budem trebala reći da dajem otkaz ako se zaposlim na drugome mjestu. Inače sam bezosjećajna osoba koja može podnijeti svaku promjenu, ali zbog ove situacije počela sam osjećati neku žalost jer će sav teret mog posla pasti na druge osobe, a moj novi direktor me jako poštuje i ima velike planove za mene.
Možete li mi pomoći u kojem smjeru da razmišljam, kako da se odlučim što da napravim i ako budem davala otkaz, kako da to kažem, a da ostanem smirena?
Poštovana, razumijem da se osjećate rastrgano, između dvije vatre. Ono što prolazite zove se unutarnji konflikt i on se događa svaki put kada moramo donijeti odluku između dvije suprotstavljene, ali jednako nam vrijedne ideje. S jedne strane, dobro se odnose prema vama u poduzeću gdje trenutno radite – posao više nije monoton, i imaju velike planove za vas. S druge strane, izabrani ste u uži krug u novoj firmi koja vas privlači. Istovremeno, obje opcije nose i potencijalne negativne posljedice – bojite se razočarati dobrog šefa i ostaviti kolege u škripcu, dok se s druge strane pitate kako će vam biti na novom poslu i hoćete li požaliti zbog promjene.
Imate, dakle, dvostruki konflikt – nimalo lak zadatak. Unutarnji konflikti mogu biti paralizirajući, a ponekad ih ljudi riješe tako da ne donesu odluku, već prepuste sudbini, vremenu ili drugim ljudima da odluče umjesto njih. Iako je odluka odgovornost, svakako ne predlažem takvu opciju jer odgovornost za odluke o našem životu treba biti u našim rukama, kad god je to moguće. Na vašem bih mjestu sjela sama sa sobom, uzela papir i olovku te zapisala dva stupca: "posao gdje jesam" i "novi posao". Ispod svakog stupca navedite razloge koji vas drže na trenutnom poslu i razloge koji vas vuku prema novom poslu. Nakon toga pažljivo pročitajte navedene razloge i pokušajte osvijestiti jesu li oni zaista dobri za vas.
Na primjer, ako razmišljate ostati na starom poslu samo da ne biste opteretili druge svojim odlaskom, to je vrlo loš razlog za ostanak. Na prvu zvuči altruistično, ali dugoročno takva odluka nije mudra – ni za vaše zdravlje, ni za vašu radnu motivaciju. Vremenom biste mogli postati nezadovoljni, manje angažirani, ili čak razboljeti se zbog stresa i frustracije.
S druge strane, promislite o pravim razlozima odlaska u novu firmu. Što vas tamo privlači? Jeste li provjerili je li ono što očekujete zaista tako ili vas samo privlači novina i nepoznato? Temeljito razmotrite obje opcije i donesite odluku koja poštuje vaš osobni put i koja je za vas ispravna i zdrava.
Samo hrabro i sretno!
Imam 55 godina. Radim kao zapisničar na jednom sudu već 3 godine. Prije toga 18 godina nisam išla na posao, ali sam primala plaću jer mi je to moj bivši omogućio. Bila sam tih godina kućanica i bavila se našom curicom. Više nismo zajedno te sam dobila otkaz u njegovoj tvrtki.
Sad me smeta rad s kolegicom. Posao sam naučila izvrsno raditi, međutim, ona se stalno uzdiže nadamnom te nekad čak radi i moj posao. Sjedim s njom u sobi, ali rijetko pričamo. Ako ja nešto kažem u vezi politike ili ekonomije onda to odmah “popljuje”. Uopće ne poštuje moje mišljenje. Osjećam se nepoštivano i glupo. Kako se postaviti u svemu? Mislim da kolegica cijeni samo ljude s fakultetom.
Žao mi je što se veliki dio dana osjećate loše – nepoštovano i glupo. S obzirom na to da na poslu provodimo osam sati dnevno, to je jako puno vremena i može snažno utjecati ne samo na vaše zadovoljstvo poslom nego i na život općenito, a dugoročno i na cjelokupno zdravlje (i fizičko i psihičko).
To što ste imali mogućnost primati plaću, a ne raditi, jest vaš dar i prokletstvo – zbog toga ste imali priliku biti uz svoje dijete puno više nego većina današnjih majki. S druge strane, niste iskoristili to vrijeme za ostvarivanje sebe kroz posao, što je, kako čujem, važan dio vašeg identiteta – stalo vam je do toga da budete dobri u svom poslu i da vas cijene.
Zapamtite, nitko nema pravo manjkati vam poštovanja i ponašati se prema vama na način na koji se ponaša sutkinja koju ste mi opisali. Jeste li već pokušali razgovarati s njom? Moguće je da uopće nije svjesna kako se ponaša prema vama.
Naime, jeste li posve sigurni da cijeni samo ljude s fakultetom? Često ljudi koji se tako bezobrazno ponašaju zapravo ne cijene nikoga osim sebe te imaju izražene narcističke crte (osobine koje, ako su pretjerano izražene, otežavaju život osobi, ali još više onima koji s njom žive). Više o narcizmu možete poslušati ovdje.
Sljedeći put kad krene u tom smjeru, možete joj, nakon što završi, reći nešto poput:"Draga kolegice, kada mi tako grubo odbrusite ili kažete da ništa ne razumijem, ne osjećam se ugodno niti poštovano s vaše strane. Najljepše vas molim da mi dozvolite da i ja imam svoje mišljenje, čak i ako je ponekad drugačije od vašeg. Je li to u redu?"
Ako još niste spremni za tako direktan razgovor, možete pokušati nježno postaviti granice kada vas sljedeći put uvrijedi, pa reći, primjerice:
"Razumijem, možda je vama to glupo, ali ja tako mislim i to je to," i nastavite dalje svojim putem kao da se ništa nije dogodilo.
Sigurna sam da ćete je iznenaditi. Svakako je važno da se postupno počnete ovako postavljati i da se ne povlačite. Vjerujem da će se s vremenom njezini istupi smanjiti i da će krenuti u potragu za novom žrtvom.
Samo hrabro i sretno!
Dobar dan, suprug je nakon 47 godina braka krenuo govoriti da sam imala ljubavnike. Ljudi kojima je vjerovao rekli su mu laži iz ljubomore. Nikada nismo o tome pričali, a meni nikada, ali nikada, nije palo na pamet da imam nekog drugog. Rekao je da lažem, što nije istina. Kako sada dalje? Dogovorili smo se da to više ne ćemo spominjati i da idemo dalje jer ne možemo živjeti jedno bez drugoga. Počele su takve nježnosti, kao da smo se ponovno zaljubili, bez obzira na njegove sumnje.
Moram šutjeti nakon svih tih poniženja. Kako dalje, kada je on siguran da sam to učinila?
Dobar dan, iskreno mi je žao što vi i suprug prolazite kroz tešku emocionalnu situaciju koju ste mi opisali, a koja je rezultat ljubomore i zavisti drugih. Još mi je više žao što suprug nije ranije skupio hrabrost i otvorio vam se onih dana kada su ove ružne neistine došle do njega. Kada šutimo, zlo i sumnja u nama rastu, a protekom vremena sve je teže povjerovati da su to bile samo laži. Nažalost, i u vašem slučaju se pokazalo kako nedostatak iskrene komunikacije može biti opasan za odnos.
No, što je tu je; prošlost se ne može promijeniti, a jedino što možemo je ići naprijed. S obzirom na to da vi supruga nikada niste prevarili i da je on spreman ostati s vama unatoč tome što u njemu i dalje postoji sumnja, na vašem bih mjestu zaista pokušala pustiti sve ovo iza sebe. Naravno, potpuno je razumljivo da se osjećate loše jer ste nepravedno optuženi za nešto ružno što niste učinili, i još uvijek vam se ne vjeruje. No, ako budete njegovali takve misli i osjećaje, oni će samo rasti.
Usmjerite se radije na što više zajedničkih aktivnosti – sada ste u mirovini i oboje imate vremena. Zašto ga ne biste iskoristili za ponovnu izgradnju odnosa? Možda neki zajednički hobi, šetnje, putovanje ili bilo što drugo što će vam pomoći da živite lijepe zajedničke trenutke ovdje i sada. Prisjećajte se i zajedničkih lijepih trenutaka iz prošlosti – prolistajte stare albume s fotografijama, obiđite ponovno mjesta koja su za vas bila značajna tijekom braka (klupicu gdje ste se prvi put poljubili, kafić gdje ste pili kavu, kino gdje vas je prvi put zagrlio i slična mjesta).
Ono što vam predlažem jest da se fokusirate na ono lijepo među vama i pustite u prošlosti sve ono loše što vas je obilježilo. Naravno da ne možemo i ne trebamo zaboraviti takve situacije, ali neka nam padovi i neuspjesi budu prilika za učenje i rast – kako kao individue, tako i kao par – a ne osuda na smrt ili mučenje odnosa. Život teče naprijed kao rijeka; prepustite mu se.
Sretno!
Nisam sigurna griješim li. . Dečko živi sa svojima, i stalno s njima provodimo vrijeme. Na početku sam to mogla tolerirati, ali sada već gubim živce. Stalno me kritizira kako nešto napravim, slabo me hvali i često se samo šali na moj račun. Kaže da ne moram znati s kim ide na poslovne sastanke. Nisam sigurna pretjerujem li ili je on manipulator. Stalno govori da sam ljubomorna i da pravim scene. Ali nije li normalno da mi nije svejedno kad ima toliko kolegica i poslovnih sastanaka s njima?
Razumijem da se osjećate frustrirano, razočarano i nesigurno. Vaše nezadovoljstvo je potpuno opravdano, jer su u vezi važne međusobna podrška, razumijevanje, otvorena komunikacija, bliskost i intima te osjećaj sigurnosti. To što vas dečko često kritizira, često se šali na vaš račun, ne poštuje vaše potrebe, ne traži vrijeme nasamo s vama i skriva informacije o svom poslovnom životu, sasvim prirodno vodi do vašeg osjećaja nesigurnosti i preispitivanja vašeg odnosa. Sasvim je normalno da želite znati više o njemu, da želite provoditi vrijeme s njim bez prisustva njegovih roditelja, da želite partnera koji će češće misliti i govoriti lijepe stvari o vama, nego one manje lijepe (posebno pred drugima), koji će imati više razumijevanja za vaše brige i strahove oko njegovih čestih sastanaka s drugim ženama. Osim ako niste i prije bili jako ljubomorni (problem je u tom slučaju i u vašoj nesigurnosti u sebe) ovo zadnje najvjerojatnije ne bi bio toliki problem da se inače u tom odnosu osjećate sigurno, voljeno i poštivano. No, čini se da u samim temeljima odnos ne funkcionira, ljubomora je posljedica nesigurnosti u odanost i ljubav druge osobe te snagu vašeg odnosa. Ako vam je stalo, pokušajte još jednom s njim započeti jedan otvoren razgovor u kojem ćete mu reći sve ovo, podijeliti s njim kako se osjećate u vašem odnosu i ono što biste vi voljeli (podijelite s njim svoje potrebe). Bez optuživanja i napadanja, samo podijelite svoju stranu priče i čekajte reakciju. Ako se otvori i počne pričati slušajte, ne prekidajte i postavljajte pitanja da još bolje razumijete. Ako vas još jednom prekine/ignorira/minimizira/banalizira/napadne vas i vaše osjećaje, dobro razmislite je li to odnos koji si želite. Ako je vaš odgovor negativan, razmislite o mogućnosti da taj odnos prekinete, da se posvetite sebi i osvještavanju partnera kakvog biste voljeli za sebe te da se otvorite životu i svemu onome što će vam donijeti. Koju god odluku donijeli, sretno od srca!
Kako se prestati osjećati usamljeno? Kako izgraditi dobra prijateljstva, pronaći put do bliskosti i prevladati strah od intimnih odnosa? Naša psihologinja Tijana Debelić govori o osobnim odnosima – i zašto su nam važna.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici kolačića.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.