Odgovori na pitanja koja možda još nikome niste postavili, bliže su vam nego ikada.
Radi se o mojoj kćerki 14 god. Prije 8 mjeseci rekla mi je da ima simpatiju. Saslušala sam smireno i rekla sam joj nek bude samo simpatija, za vezu je jako mlada i da je rano. Jučer sam vidjela slike u njezinom mobitelu kako je dečko ljubi u obraz. Što da radim, kako da postupim, slagala me. Nedavno mi je rekla jedna prijateljica da jedna djevojčica što ide u razred s mojim djetetom ima dečka. I tad sam sjela i popričala s njom, ali mi je rekla da se tako oni zezaju, da nije tako i opet je pričala da nije glupa. Što da radim?
Draga mama, vjerujem da ste zabrinuti. Zaista nije lako gledati svoje dijete kako odrasta i udaljava se polako od nas. Koliko god znamo da upravo to označava uspješnost našeg roditeljskog posla, toliko nam je teško prihvatiti da naše dijete odrasta u samostalnu osobu koja će prije ili kasnije napustiti obiteljsku kuću u potrazi za svojom srećom. Čini se da je vaša kćer počela pokazivati interes za suprotni spol što je u toj dobi i više nego primjereno. Ono što vas muči (a što muči sve roditelje ovog svijeta) jest da se ne upusti prerano u nešto čemu nije dorasla (emocionalno, kognitivno i fizički) te da ne ostane povrijeđena, razočarana ili još gore, primorana na velike životne promjene (poput adolescentne trudnoće). Ne znam jeste li s njom imali razgovor u tom smislu, a čak i ako jeste svakako je važno da što više otvoreno razgovarate s njom o seksualnosti, ali i emocionalnim odnosima općenito te velikom značaju koji oni imaju za nas (npr. da ostavljaju trajne posljedice na naše samopoštovanje, na ideje koje razvijamo o suprotnom spolu, na stavove o ljubavnim odnosima i mnogo drugog). Važno je da te razgovore vodite mirnim tonom, idealno ako koristite situacije iz svakodnevnog života (novinske članke, filmove, serije) i onda ju pitate za mišljenje i podijelite svoje. Potičete razgovor o njenim prijateljicama. Tu ne smije biti mjesta pametovanju ili napadima, uvijek najbolje koristiti rečenicu poput „ako mene pitaš ja sam kroz svoj život zaključila to i to, a ti ćeš napraviti kako misliš da je najbolje, ako ti treba savjet, tu sam“. Kada počne pričati pustite ju da priča, ne osuđujte, nježno usmjeravajte i suptilno vodite ako vas neka njena razmišljanja brinu. Svakako budite svjesna da su ovo godine (i teme) u kojima većina tinejdžera bježi glavom bez obzira od roditelja, ali je zato važno izgraditi odnos povjerenja u kojem se ona osjeća sigurnom iskreno razgovarati s vama. Neće vam biti lako ali drugog izbora nema, morate kao majka proći i kroz ovu fazu. Budite strpljiva, mudra, više slušajte, manje pričajte. Samo hrabro, i sretno!
Poštovana, moje pitanje i sama situacija je malo specifična pa se nadam da ću u najkraćim crtama moći obrazložiti, a da shvatite što želim... U pitanju je jedan međuljudski odnos, prvo zasnovan na prijateljstvu, potom prelazi u nešto više, veoma turbulentno i nedefinirano. Traje već skoro godinu dana, prošli smo kroz mnogo svađa, prepirki, ali ipak više lijepog. Problem nastaje kada se druga strana povlači i gubimo kontakt već evo 5 dana. Neki poseban razlog nema, vjerojatno je nešto s njegove strane. Ja se osjećam bas nekako nedefinirano, nedostaje mi, ali ipak ne mogu se pomiriti s činjenicom da sam možda izgubila tu osobu.... Zanima me vaše mišljenje i savjet. Unaprijed Vam hvala na odgovoru, ovo mi znači s obzirom na to da sam mlada ( 20 godina).
Poštovana djevojko, ako sam vas dobro razumjela, radi se o odnosu koji je emocionalno zahtjevan. S obzirom na vašu mladu dob to me ne čudi, u toj dobi mnogi su još podosta emocionalno nezreli pa su i mnoge veze u tim godinama takve, nezrele. Ono što je tu možda još bitnije je uvidjeti jeste li vi sretni u tom odnosu i kako taj odnos općenito utječe na vašu dobrobit i zadovoljstvo životom (i samom sobom). Svakako smatram da je važno da pokušate s tom osobom iskomunicirati što se događa i prenijeti poruku da vama nije prihvatljivo da se u vezi nestane na 5 dana. Možda je to negativan obrazac ponašanja koji osoba ima inače? Ako se to desilo prvi puta tim je čudnije i svakako ne bih dozvolila da prođe nezamijećeno kao da je to nešto normalno na što ćete pristajati u budućnosti. Svađe su u paru normalne, ali nestajanje na 5 dana to nije – zdravi par komunicira svoje probleme i trudi se riješiti ih, a ne bježati od njih. Sasvim je prirodno da vam ta osoba nedostaje s obzirom na to da ste emocionalno vezani i da živite ljubavnu priču već godinu dana, i žao mi je da je tako. Ako osoba ne prihvati vaš poziv na razgovor i razrješavanje situacije, koliko god da vam je teško, okrenite se sebi i svom životu, prijateljima, faksu, poslu, sportu, svemu onome što vas veseli, ispunjava i opušta. Imate ćete ljepše i teže trenutke, ali ne možete napraviti više od toga da nekoga pustite da živi svoj život na način na koji to želi pa uvidjeti želite li vi toj osobi pokloniti svoje vrijeme i svoje srce. Dajte si prostora i vremena za donošenje svojih odluka, ne brzajte nigdje. Samo hrabro, i sretno!
Draga Tijana, suprug nakon 20 godina braka i 3 djece dolazi na ideju da prekida sve odnose sa mnom, ali da i dalje radi djece ostanemo u zajedničkom domaćinstvu. Za mene je to veliki šok i jako teško se nosim s tim. Imam ja mogućnosti za samostalan život, ali ne želim tek tako uništiti svoju obitelj. Imate li neki savjet za moju situaciju s kojom se psihički jako teško nosim? Lp
Draga gospođo, jako mi je žao da nakon toliko godina braka i tri zajedničke djece prolazite kroz ovu bolnu i šokantnu situaciju. Je li se nešto značajno dogodilo u vašem odnosu da je suprug odlučio prekinuti ga na ovakav način ili je ovo kulminacija dugogodišnjeg nesretnog braka za njega? Je li ovo zaista suprugova konačna odluka ili je emocionalno ishitrena? Ako već niste, probajte mu predložiti zajednički odlazak kod bračnog terapeuta – većina problema može se riješiti trudom obaju partnera, svi znamo koliko je zajednički život težak i koliko je sretan brak najviše proizvod upornosti i rada na sebi dvoje ljudi koji su odlučili voljeti se. Ako s njegove strane ne postoji želja za spašavanjem braka, ne ostaje vam drugo negoli početi raditi na prihvaćanju njegova kraja. Sasvim je razumljivo da ste u šoku, to je ogroman životni preokret. U takvim trenucima, ključno je dati sebi vremena i prostora za prorađivanje emocija i potražiti podršku bližnjih (obitelji i prijatelja), a zašto ne i stručnu podršku (psiholog ili psihoterapeut). Važno je da vi sami osvijestite s čime vi možete živjeti te kako ćete se nositi s idejom da vaš suprug to više nije iako dijelite krov, jutra, večeri i vikende. Nisu ni djeca „glupa“ kako se kaže – ona ne samo što osjete emocije roditelja (tako i napetost, nelagodu, zamjeranje i ostalo), već i uče od nas kako se u odnosu ponaša. Želite li im kao roditelji zaista poslati poruku da je sasvim OK nastaviti živjeti u braku s nekim koga ne volite ili s nekim tko ne voli vas? Iako je zajednički život možda na prvi pogled puno praktičniji (i financijski i logistički oko djece), bitno je razmisliti kako će to utjecati na vaše i na mentalno zdravlje vaše djece. Iako vam je sigurno u ovom trenutku nezamislivo prihvatiti razdvajanje, važno je biti svjesan da imate mogućnosti za samostalan život i da ne odbacite tu ideju kao lošu. Izlazak iz braka u kojem vas netko ne voli, a kojeg niste prekinuli svojom voljom već ste vi ostavljena strana, nikako ne znači da uništavate obitelj već samo da skrbite za dobrobit svoje djece i vlastitu. Djeca trebaju zdravu i sretnu majku, nemojte to nikada zaboraviti! Uzmite si vremena koliko god vam je potrebno da dobro razmislite o dugoročnim posljedicama svojih odluka – nešto što nam se može činiti kratkoročno kao bolje rješenje, dugoročno može nanijeti puno štete. Samo hrabro, i sretno!
U vezi sam na daljinu i beba je na putu. Do sad je bilo turbulentnih perioda u vezi, baš zbog odvojenosti, ali sam smatrala da će dolaskom bebe na svijet naša bliskost biti veća jer smo to željeli. Sada sam u situaciji da svaku slobodnu priliku on izlazi, ili je piće s društvom, ili kućna varijanta, uglavnom uvijek je povod da se izdaje i ispuše od posla i svakodnevice, dok je moja svakodnevica da sjedim u kući i čuvam trudnoću. Na svaki pokušaj da se razgovorom riješi situacija dobijem od njega odgovor kako on meni sve govori s kim je, što je, što radi.. Ali to što on radi ne znači da ja odobravam! Smatram da zaslužujem veću pažnju i poštovanje, a ne nekoga tko ne smije propustiti druženje s prijateljima..Kako da se postavim?
Žao mi je čuti da u fazi u kojoj biste trebali imati najveću podršku i pomoć partnera to nemate. Nažalost, svatko od nas reagira na velike životne promjene na svoj način i ponašanje partnera može ukazivati na njegov strah od obaveza koje mu predstoje. Svakako nije preporučljivo napadati i svađati se ali zbog vlastite dobrobiti, a i dobrobiti djeteta, važno je da otvoreno i iskreno porazgovarate s njime o onome što očekujete od njega i od vašeg odnosa. Izrazite otvoreno svoje potrebe i postavite jasno granice – koja njegova ponašanja su vam prihvatljiva (npr. izlazak s dečkima subotom navečer), a koja to nisu (stalni izlasci i druženja). Pomognite mu da uvidi da dijete koje trenutno vi nosite u sebi pripada oboje i trudnoća se čuva ne samo mirovanjem kod kuće već i pokazivanjem pažnje i naklonosti svojoj partnerici koja se upravo u ovom razdoblju mora osjećati sigurno i spokojno kako bi se beba razvijala zdravo. Stres majke izrazito je štetan za razvoj ploda, činjenica koju često možemo previdjeti. Stoga, ako želi postati otac, važno je da preuzme na sebe svoju ulogu i svoj dio odgovornosti za život vašeg djeteta kojeg ste zajedno željeli, i zajedno napravili. Nemojte se ustručavati tražiti ono na što imate pravo a to je sva podrška i pomoć koju trenutno možete dobiti, od njega ali i od ostalih bližnjih (obitelji, prijatelja). Mislite prvenstveno na svoju dobrobit i na dobrobit svoje bebe. Samo strpljivo, i sretno!
Nikako se ne mogu riješiti misli u vezi veze koja je bila prije 7 godina s narcisom. Dosta je utjecalo na mene i ne znam kako se toga riješiti.
Teško je ostaviti iza sebe iskustvo s nekim tko je imao negativan utjecaj na nas kao što to imaju narcisi – odnosi s njima mogu ostaviti duboke emocionalne ožiljke, a koji dugoročno utječu na to kako doživljavamo sebe i druge ljude. Osjećaj manje vrijednosti, nesigurnost i gubitak samopouzdanja posljedice su takvog odnosa te je izrazito važno to osvijestiti i početi raditi na jačanju svog samopoštovanja i prorađivanju osobne traume. Važno je da stavite fokus na sebe, da se usmjerite na svoje hobije, prijatelje, posao ili faks, na sve ono što ste nekoć voljeli na sebi (a s vremenom zaboravili) i na sve ono što ste postigli u proteklih sedam godina. Svakako je bitno i prisjetiti se razloga zbog kojih ste u vezi bili nesretni, zašto je veza završila i što možete dobrog izvući iz tog iskustva kao poduka za buduću vezu. I na koncu oprostiti, i sebi što ste si dozvolili biti u toj vezi i trpjeti sve to, i njemu zbog svih rana koje vam je nanio. Bez oprosta (unutar sebe) ne možemo ići dalje. Pisanje bi vam moglo uvelike pomoći u tom procesu, nema veze ako mislite da ne pišete lijepo, kada se radi o terapijskom pisanju nema pogrešaka. Ako ne možete sami, potražite pomoć dobrog psihoterapeuta koji će bas voditi kroz ovaj bolan ali moćan proces iscjeljenja i preporoda. Samo hrabro, i sretno!
Poštovanje, imam problem veliki i ne znam kako da ga riješim, ne znam koju metodu nisam primijenila. Trebam roditi za pet tjedana, i moja kćer od 14 godina ne želi ni čuti za to. Imam još dvije kćeri pored bebe koju čekam (također beba je djevojčica) i ona kaže da će zauvijek imati samo dvije sestre, i da nikada neće prihvatiti bebu. Na sam spomen bebe počinje plakati, histerizirati, i odbija da se to spomene pred njom. Suprug i ja smo nemoćni, i ne znamo kako da riješimo problem s njom. Hvala do neba unaprijed na odgovoru.
Poštovanje, nalazite se u veoma zahtjevnoj situaciji i iskreno mi je žao da je tako – mogu samo probati zamisliti koliko mora biti izazovno suočavati se s ovakvim negativnim reakcijama vaše najstarije kćeri u za vas ovako osjetljivom periodu. No, vi ste roditelj, majka, i na vama je da i u ovom slučaju pokažete (i podučite!) razumijevanje. Sigurna sam da vaša kćer osjeća strah, ljubomoru i nesigurnost zbog dolaska bebe. Boji se da će izgubiti vašu pažnju i ljubav koju trenutno ima, da ćete se potpuno posvetiti novom djetetu – ne zaboravite, ona je sve ovo već dvaput prošla i ne želi opet. Pomognite joj stoga da se osjeti važnom, sigurnom i saslušanom – recite joj da razumijete njene emocije i da nije "pogrešno" što se tako osjeća. Pokušajte s njom otvoreno porazgovarati kada je mirnija, bez forsiranja teme. Možete ju pitati nešto poput "Što te brine zbog dolaska bebe? Nadam se da znaš da ću te zauvijek voljeti jednako snažno kao i sada i da ću se uvijek potruditi naći vremena samo za tebe kada god me trebaš, a ako te to brine govorim ti to sada i govorit ću ti to ako treba i svaki dan dok ne uđe u tvoje srce." ili "Kako možemo svi zajedno napraviti da ti bude lakše prihvatiti da češ dobiti još jednu sestricu? Što ja konkretno mogu napraviti da ti u tome pomognem?" Potrudite se slušati bez osuđivanja i nemojte ju napasti ako kaže nešto što niste željeli čuti. Pokušajte je polako uključivati u proces dolaska bebe kako bi se osjećala važnom, ali bez pritiska (uređivanje sobice, biranje robice, odabir imena ili nekog malog poklona za sestricu). Ako se situacija ne počne smirivati kroz par tjedana probajte potražiti pomoć stručnjaka kako bi netko izvan obitelji porazgovarao s njom – tinejdžerima je puno lakše izraziti se s nepoznatima, idealno ako su mlađe dobi (možda u školi postoji neka školska psihologinja ili psiholog?) ili neka teta, ujna, starija sestrična? Svakako će biti potrebno imati strpljenja – nikako nije rješenje napadati ju, kriviti ili početi odbijati zbog njenih izjava, vjerujem da ni sama ne vjeruje u ono što govori već je to obrambeni mehanizam u punoj snazi. U tom procesu ne zaboravite na sebe i svoje psihofizičko zdravlje – u sebi nosite novi život i važno je da ste dobro zbog sestrice koja još nije ugledala svijetlo dana. Nemojte se stoga ustručavati pitati podršku muža, prijateljica, a u konačnici i stručnjaka. Samo strpljivo, i sretno!
Pozdrav. Dugo godina već nisam bila u vezi. Imam 27 godina. Poslije toliko vremena dopadne mi se jedan momak. Trenutno se samo povremeno družimo, on se meni otvoreno udvara i meni se on jako dopada. Ja ne koristim društvene mreže, ali sam ušla preko sestrinog Instagrama da vidim njegov profil i razočarala sam se. Skroz je kontra od onoga kakvim se predstavlja. Ne objavljuje ništa, ali prati preko tisuću starleta raznih i kojekakvih djevojaka i sve im lajka. Jako me to pogodilo. Razumijem da je to samo virtualno, ali toliko mi to smeta. Voljela bih da mi pomognete i da mi kazete što vi mislite o takvom momku i da trebam li mu dati šansu ipak?
Pozdrav i vama! Vjerujem da vas je to pogodilo i zabrinulo – toliko vremena se „čuvate“ za onog pravog, napokon se počnete prepuštati kad eto prvog red flag-a. Ako vam se dečko zaista sviđa, prije negoli raskinete u startu, ne bi bilo loše pokušati otvoreno porazgovarati s njim o tome što ste vidjeli. U konačnici, što imate za izgubiti? U najgorem slučaju ostat ćete bez njega, a što je zapravo odlično ako to nije dečko za vas. Savjetujem stoga da prvo popričate i vidite njegovu reakciju. Možda ima neke razloge zašto se ponaša tako, a možda nije uopće svjestan kako bi to moglo utjecati na njegovu djevojku od krvi i mesa. Nažalost, mnogi muškarci nisu nimalo svjesni da je pornografija objektivizacija žena i ne shvaćaju koliko njeno korištenje može biti uvredljivo i bolno za stvarnu partnericu. Svakako mislim da ne bi trebali samo prijeći preko toga posebice jer je prvo razdoblje u odnosu ono u kojem se postavljaju temelji samog odnosa. To znači da što dogovorite sada (pravila, očekivanja i drugo) bit će vam najvjerojatnije tako i kasnije. Ključno je stoga imati načisto vlastite vrijednosti i očekivanja od odnosa i partnera kako bi ih odmah u početku mogli iskreno iskomunicirati i provjeriti jeste li dobar par. Ako da, super i sretno u ljubavi! Ako ne, onda opet super, ne gubite vrijeme i svatko svojim putem u nove avanture. Samo hrabro, i sretno!
Dobar dan, imam pitanje vezano za anksioznost, htjela bih nešto na biljnoj bazi koristiti kao pomoć da se lakše borim s anksioznosti, čula sam da je kantarionovo ulje dobro za to možete, možete mi možda reći je li ono stvarno pomaže kod tih stanja? Hvala puno, ugodan dan.
Dobar dan. Morat ću vas razočarati i uputiti vas na neku drugu adresu, onu fitoterapeuta (osoba koja je izučila liječenje biljkama) ili onu specijaliziranih biljnih ljekarni. Naime, iako sam kroz svoj rad čitala o prirodnim sredstvima za ublažavanje anksioznosti, nisam stručnjak za dijeliti savjete u toj domeni. Među biljkama koje ublažavaju anksioznost i potiču relaksaciju nalazimo lavandu, pasifloru, kamilicu, metvicu, valerijanu i hmelj. Spominje se kao vrlo koristan i korijen ashwagandhe kao i neke druge biljke. Dakle, priroda nam je podarila obilje ljekovitih pripravaka – koji će biti pravi za vas i u kojoj dozi saznat ćete najbolje od stručnjaka. Nadam se da ćete čim prije pronaći pravu kombinaciju za sebe, sretno!
Poštovana, ja majka i dijete dečko od 8,5 godina doživjeli smo požar u zgradi. Požar je bio 3 kata niže od našeg stana, ali smo kroz dim bježali iz zgrade, vatrogasci su dijete preuzeli na trećem katu, iznijeli ga van, dali nam kisik i vozilima hitne su nas odvezli na pretrage. Sve je završilo dobro što se tiče zdravlja, ali se dijete još uvijek boji, ima strahove, ne želi biti sam doma. Prije spavanja je strah jače izražen. Molim za savjet je li po Vama potreban odlazak psihologu s djetetom ili će se to s vremenom riješiti. Hvala unaprijed.
Poštovana, iskreno mi je žao da ste doživjeli tako traumatično iskustvo, vjerujem da ste se i sami jako prestrašili. S obzirom na sve što ste proživjeli, potpuno je razumljivo da je vaše dijete razvilo ovakve strahove nakon tako stresnog događaja - nesigurnost u vezi s bivanjem u stanu (posebice sam!) i posebno izražen strah pred spavanje (tada smo najranjiviji), prirodni su odgovori na traumatičan događaj. Iako ste vjerujem divna majka, u ovako izvanrednim okolnostima zaista je važno potražiti i pomoć stručnjaka – moguće je da će se strahovi s vremenom smanjiti i samo uz vašu pomoć no, stručnjak za mentalno zdravlje može pomoći vašem djetetu da bolje razumije i da se bolje nosi se s neugodnim emocijama i sjećanjima na ono što je proživio, kao i da ga poduči nekim korisnim tehnikama za prevladavanje straha. Rane intervencije mogu spriječiti da strahovi postanu dugotrajni ili pak da se razviju u neki anksiozni poremećaj. Vi svakako nastavite raditi na tome da dijete što više osjeća sigurnost kada je kući – otvoreno razgovarajte o njegovim strahovima, uvjeravajte ga da je sada sigurno i pokušajte učvrstiti rutine koje će mu pružiti osjećaj sigurnosti. I zapamtite, i ovo će proći. Samo strpljivo, i sretno!
Što znaci abulična, kod žene?
Pojam abulična odnosi se na stanje abulije. Abulija je smanjenje ili potpuni gubitak volje i sposobnosti za donošenje odluka (intelektualna abulija) ili pokretanje akcija (motorička abulija). Abulija može biti simptom psihičkih ili neuroloških poremećaja, poput depresije, shizofrenije ili trauma mozga. Osoba koja je abulična može imati poteškoća u donošenju odluka, inicijativi ili čak u obavljanju jednostavnih zadataka (ustati se iz kreveta). Ovo stanje može značajno utjecati na kvalitetu života i često zahtijeva medicinsku i psihološku pomoć. Ako je toj ženskoj osobi laik (nestručna osoba) rekla u razgovoru da je abulična, moguće je da se odnosila na njezinu neodlučnost i nedostatak motivacije da se pokrene u željenom mjeru i donese potrebne promjene.
Kako se prestati osjećati usamljeno? Kako izgraditi dobra prijateljstva, pronaći put do bliskosti i prevladati strah od intimnih odnosa? Naša psihologinja Tijana Debelić govori o osobnim odnosima – i zašto su nam važna.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici kolačića.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.