Odgovori na pitanja koja možda još nikome niste postavili, bliže su vam nego ikada.
Pozdrav, u posljednjih nekoliko mjeseci prolazim kroz neki čudan period. Suprug se liječi od anksioznosti, puno pričamo, čak imamo i više nekih emotivnih trenutaka nego prije. Kako živimo sami bez pomoći oko djece često o svemu pričamo i kad su one kraj nas no trudimo se to ipak odraditi na samo. U nekim situacijama, posebno navečer pred spavanje primjećujem da su se promijenile. Često su dugo budne, do 23:30 iako umorne spremne su u to doba za aktivnu igru. Često se i same igraju u sobi, no jako se teško umire i često se ljutim i nervozna sam jer sam umorna. Ponekad ih na silu stavim u krevet i pokušavam čitati slikovnice kako bi se umirile, no onda se još više na nerviram jer me ne slušaju. Kad je suprug imao težak period s nespavanje pustila bih njega da ode spavati dok sam ja sama uspavljivanja djecu i to je nekako funkcioniralo par tjedan. Sada je to za mene veliki problem s kojim se mučim, osjećam se samo, da je sve na meni, da djeca osjete razliku u našem odnosu. Kroz dan sam zbog toga manje prisutna u igri, to me jako opterećuje u mojim svakodnevnim poslovima. Često nakon borbe oko uspavljivanja ostanem do kasno budna iako me ujutro čekaju obaveze. Ponekad mislim da bi mi bilo lakše da se od svega maknem, da navečer odem šetat i pustim njih same, a ne kako često bude da sam ljuta na njih, pa plačem zajedno s njima u krevetu dok ih uspavljujem. Hvala
Baš vam je teško, žao mi je. Uzmite si sada prvo malo vremena - ako ste sama dok ovo čitate dobro se isplačite, ako niste, probajte se osamiti na desetak minuta. Nakon što ste se isplakala, počnite polako osviještavati svoje disanje. Hladan zrak kako ulazi kroz vaš nos, kako se spušta u pluća pa sve do trbuha i onda istim putem napušta vaše tijelo i na koncu topao izlazi kroz vaš nos. Zamišljajte kako sa svakim udahom unosite u svoje tijelo prihvaćanje, nježnost, suosjećanje, mir, a sa sa svakim izdahom izbacujete strah, napetost, samookrivljavanje, ljutnju, nerealna očekivanja, gorčinu. Dišite tako neko vrijeme i kada se osjećate spremnom nastavite čitati ovaj tekst. Od danas je važno da počnete u kući stvari novi način funkcioniranja, a koji će uvažavati i vaše potrebe i mogućnosti. To znači da je bitno da dogovorite sa suprugom gdje sve može pomoći obzirom na svoje trenutne borbe s anksioznošću, jer sigurno može. Možda ih baš on može spremiti na spavanje. Što se tiče vaših djevojčica, ne znam koja je njihova dob ali 23:30 svakako nije primjereno vrijeme za odlazak na spavanje. Kako bi zaštitili i svoje i njihovo zdravlje, važno je da od danas uvedete novu rutinu koju ćete s njima iskomunicirati. IDEALNO nakon večere koja bi bilo dobro da bude najkasnije oko 19, mogu se još igrati na miran način do cca 20:30 (nema plesa, trčanja, vike i skakanja). Izbjagavajte ekrane. Ako imate rutinu večernjeg kupanja možete i nju iskoristiti ali pomaknite sve za malo ranije tako da IDEALNO oko osam i pol idu u svoju sebi leći u krevet i suprug, ili vi ako on ne može, sjedate im pročitati priču za laku noć u trajanju od cca pola sata najviše. Neka to bude vaša nova rutina. Kada je knjigica gotova, gasite svijetlo, ljubite ih i moraju ostati ležati u mraku iako im se ne spava. Možete pustiti u pozadini neku tihu laganu muziku, projektor sa zvjezdicama ili slično. Možete i još malo pjevušiti ako volite neku tihu melodiju. I to je to. Nema skakanja niti igre. Tiho govorite i lagano se krećite. Važno je da ste ustrajni i da idete polako unatrag od 23:30 prema tom idealu (dakle, prvih dana pokušavajte krenuti sa 22:00, pa onda 21:30, pa 21:00, i onda 20:30. Možda ćete se obzirom na dob zaustaviti i na 21. Bitno je da vama odgovara da imate malo vremena za sebe navečer a da njima bude dovoljno da se naspavaju kako treba. Samo strpljivo, i sretno!
Kako da funkcioniram uz skrivenog narcisa kojemu je tuđe mišljenje najvažnije, dok mene ponižava i vrijeđa radi njih tj. da bi im pokazao koliko su mu oni važniji od mene.
U narcise se lako zaljubiti jer su veoma karizmatični – zbog svoje velike potrebe da „zavedu“, u početku se maksimalno trude. Jednom kada osvoje, „ploča se mijenja“ i tada počinju manipulirati kako bi zadržali svoju poziciju u odnosu bez da se u isti moraju pretjerano davati ili još manje žrtvovati nešto svoje. Ono što uvijek trebate imati na umu jest da su narcisi rijetko motivirani mijenjati sebe dok jako vole mijenjati sve druge oko sebe, a posebice one koji su najbliskiji (djeca i supružnik). Važno je da sačuvate svoje samopoštovanje i visoku razinu svijesti o onome što se uistinu u vašem odnosu događa, da „mu ne povjerujete“, da se ne „pecate“ u njegove igre. Nažalost, štogod vi napravili ili rekli, ispast ćete „kriva“ - narcis će uvijek sebe doživljavati kao žrtvu i kriviti vas za sve. Kako se nositi s narcisom i kada se „boriti“, a kada je ipak bolje pobjeći možete pogledati u ovom videu https://www.budidobrobudice.com/dobro-je-pogledati/tko-su-narcisi-i-kako-s-njima-zivjeti-isplati-li-se-ulagati-u-odnose-s-narcisima. Još pokoju zanimljivu informaciju o narcisima, kako odrastaju i zašto su postali takvi kakvi jesu možete saznati u tekstu na linku https://www.budidobrobudice.com/dobro-je-znati/zivot-s-narcisoidnom-osobom-od-uzbudenja-i-privlacnosti-do-odvajanja-i-raspada. Nadam se da će vam ovaj odgovor pomoći donijeti odluku koja je najbolja za vas. Čuvajte sebe, i sretno!
Pozdrav, imam pitanje vezano uz povjerenje u vezi. Nedavno sam imala jako čudnu situaciju u kojoj mi je dečko s kojim nisam dugo priznao da je otvoreno flertovao, kao čisto iz zabave, odnosno kad sam pitala zašto odgovor je bio da mu je falilo pažnje.. i to mi je prešutio mjesec dana, i rekao tek nakon što mu je ta cura dala knjigu na posudbu od istog pisca kojeg sam mu ja poklonila i rekla da mi znači puno.. plus još jedna situacija u kojoj on sjeda na piće sa curom koja mu je bila fantazija (njegovim riječima) u osnovnoj školi.. smatrate li da je to normalno ponašanje? Osjećam se jako loše vezano uz to i ne znam kako da oprostim i trebam li uopće to oprostiti.. Čak sam počela imati napadaje panike u kojima mi se grče ruke i imam napadaje plača? Da li je to od potisnutih emocija, nemogućnosti izražavanja ili ne uzimanja u obzir mene u tim situacijama? Bilo kakav savjet mi je dobrodošao. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, Lijep pozdrav
Uhh, ovo mi zvuči kao jedna jako ružna „ljubavna“ priča koju niste zaslužila i koja vam nimalo dobro ne čini, do razine da ste počela imati napade panike zbog straha i nesigurnosti koje vam taj odnos uljeva. Po vašem pitanju zaključujem da ste mlada – tim više se ova prva rečenica odnosi na vas. Imate svo vrijeme ovog svijeta za pronaći dečka koji vas zaslužuje, koji će vas znati cijeniti, koji će vam biti vjeran i koji će se iskreno i s poštovanjem ophoditi prema vama. Laganje i flertanje nisu iskrena ponašanja i govore, u najmanju ruku, o emocionalnoj nezrelosti vašeg dečka. Koliko god se u ovom trenutku osjećala zaljubljeno i teško vam je izaći iz tog odnosa, dugoročno ćete si uštedjeti puno muke i nesreće. Skupite hrabrost, pustite ga da ide dalje svojim putem, zalječite svoje rane uz pomoć bližnjih (možda čak i psihoterapije obzirom na napade panike koje ste mi spomenula) i otvorite vrata nekim novim mogućnostima i drugačijem životu. Samo hrabro i sretno!
Što učiniti kada pacijent ne želi priznati svoju bolest? Ima shizofreniju..
Shizofrenija spada u psihijatrijske poremećaje koji su kronični i karakteriziraju ih epizode pogoršanja. Veliki dio bolesnika ima dosta nisku kvalitetu života – socijalno je izolirano, izgubilo je radnu sposobnost i nesposobno je za samostalan život. No, u slučaju da se s liječenjem započne dovoljno rano može doći do oporavka koji omogućava koliko-toliko normalan život. Shizorefeniju između ostalog karakteriziraju gubitak veze sa stvarnošću, halucinacije, nenormalno razmišljanje i kriva uvjerenja – sva ona su uzrok činjenici da osoba odbija priznati da je bolesna i da joj je potrebna pomoć. Psihotična osoba doživljava stvarnost na iskrivljeni način, nije svjesna što se s njom događa tako da često misli da osobe oko nje izmišljaju problem i da su zapravo oni čudni i drugačiji. Nažalost, ukoliko se radi o punoljetnoj osobi mogli bismo reći da su vam ruke gotovo vezane ukoliko osoba nije opasna za sebe ili okolinu. Naime, neke psihijatrijske bolesti i stanja zahtijevaju prisilnu hospitalizaciju kako bi se zaštitilo duševne bolesnike i njima bliske osobe koje su u opasnosti zbog njihove duševne bolesti. Postoji Zakon koji to regulira i moj vam je najtopliji savjet da se na ovu temu posavjetujete sa psihijatrom, u okviru bolnice ili privatno. On/a će vam svakako dati i koji mudar savjet kako pokušati “nagovoriti” osobu na prvi posjet psihijatru te idealno i na liječenje. Samo strpljivo, i sretno!
Na koji način možemo pomoći ocu svoje (naše) kćeri da pronađe način kako da živimo zajedno i da počne odgajati vlastitu kćer? Hvala
Postoji nekoliko uvjeta koji moraju biti zadovoljeni da bismo nekome pomogli. Prvi je da želi pomoć. Drugi je da želi našu pomoć. Ukoliko ti uvjeti nisu zadovoljeni, osoba nije u stanju ili može čak odbiti primiti našu pomoć. Način na koji se svakako možemo pokušati približiti drugome i „pripremiti teren“ za pružanje pomoći je razumijevanje, prihvaćanje, validacija i pozitivno vrednovanje i strpljenje. U vašem slučaju to bi značilo da pokažete ocu svoje kćeri razumijevanje za njegova ponašanja koja želite da promijeni – on je, baš kao i svi mi, produkt okolnosti i uvjeta u kojima je odrastao i većina onoga što čini je nesvjesno. Kako bi i on sam mogao nešto promijeniti, važno je da prvo razumijete i vi i on zašto se ponaša tako kako se ponaša. Nadalje, kako bi se osjetio voljenim i spremnijim mijenjati se, važno je da osjeti da je voljen. Svi mi imamo tu potrebu, biti voljeni. I puno smo spremniji raditi na tome da postanemo bolji ljudi onda kada osjetimo da nas prihvaćaju baš takve kakvi jesmo, sa svim manama i vrlinama. Bitno je i da validirate, vrednujete ga kakav jest – on ima svoj identitet i životnu priču, stavove, emocije i važno je da to poštujete iako se ponekad ne poklapa s vašima. Povrh toga, sigurno radi i nešto dobro kao otac – istaknite to i hvalite ga kada se tako ponaša, prepoznajte njegov doprinos koliko god vam se u ovom trenutku možda činio skromnim. Iako laički mislimo da će se osoba „popraviti“ kada ju kritiziramo, ono što je kontraintuitivno jest da su ljudi puno spremniji mijenjati se na bolje kada ih hvalimo iako se još tako ne ponašaju. Primijetiti i vrednovati svaki, pa i najmanji korak prema boljem je ključan jer to dodatno motivira osobu da bude još bolja. I za kraj, oboružajte se strpljenjem. I naravno, tražite da odnos bude obostran – sve ovo što sam navela zaslužujete i sama, zdravi partnerski odnos nikada nije jednosmjeran. Budite uporna, sretno!
Pozdrav! Ovo će najvjerojatnije biti malo duži upit ali nadam se da ćete mi pomoći. Ovako.. U braku sam nešto više od godinu dana, prije toga sam sa partnerom bila 4 godine u vezi, jako smo mladi (23 i 24 godine). Ono što me muči već duže vrijeme, no prije sam znala to koliko-toliko iskontrolirati jeste što smatram da sam previše emotivno vezana za njega, takoreći ovisnička vezanost. Jako mi teško pada njegovo odsustvo tj. kada vrijeme provodi bez mene mimo posla, naravno, u krugu prijatelja itd. Inače i u toku naše veze, a i braka, nikada nije postojao problem da svako od nas ima svoj krug prijatelja te da imamo život „van jedno drugog“, dakle kava, izlazak s prijateljima itd.. Ja sam inače na zadnjoj godini studija, imam svoje kolegice, drugarice, i nikada mi nije bilo zabranjeno da izađem i provodim vrijeme bez njega, čak što više njemu je i drago kada vidi da imam svoje slobodno vrijeme bez njega (čak me nekad i tjera da idem jer sam inače kućni tip, ne volim previše izlaziti itd).. Nijedno od nas dvoje nikada nije pretjerivalo i uvijek smo poštovali granice, vrijeme najviše provodimo skupa, međutim čak i da provede sa mnom mjesec dana po čitav dan i noć- i nakon toga odluči otići s prijateljima-meni će to stvoriti bauk i opći kaos u glavi, meni jednostavno ne bude dobro. Jako bih voljela kad bih znala zašto mi se to dešava jer bi više od svega voljela skloniti to iz svoje glave. Na početku sam rekla da sam prije to znala kontrolirati, problem je što u zadnje vrijeme ne mogu. Ja pravim scene, dramim i svađam se i jako često uhvatim sebe kako manipuliram (nesvjesno to radim, kasnije tek shvatim da je bilo klasično manipuliranje). Postala sam jako agresivna, dramatična, ne znam kako to da nazovem.. Jako se često svađamo u zadnje vrijeme i to sve započinjem ja. Jednostavno mi jako teško pada njegovo odsustvo.. iako i ja imam s kim otići i izaći, ja odbijam i biram ostati sama kući i „dumati“ glavom o zaista bespotrebnim stvarima. Ja sam svega svjesna, pokušavam pomoći sebi, ali ne mogu. Molim vas recite mi u čemu možda leži problem i kako da pomognem sama sebi? Još samo nešto-studiram još uvijek, nisam zaposlena, trenutno nemam neki hobi i većinu vremena sam kući (osim kad sam na fakultetu)... Hvala vam unaprijed!!!
Draga mlada ženo, jako mi je žao da vodite ove unutarnje borbe koje imaju negativne posljedice na vaš odnos sa suprugom. Na vašem bih mjestu krenula od kraja, a pritom mislim na rečenice s kojima ste završila tekst. Dakle, veoma je moguće da problem leži u činjenici da još studirate i ne radite, dakle, niste samostalna i financijski ovisite o njemu. Povrh toga, nemate hobi, a imate puno slobodnog vremena. Obzirom na vašu dob, a posebice obzirom na to da mi se vaš suprug čini veoma aktivan, to može biti uzrok osjećajima nedovoljnosti, nesigurnosti, nekorisnosti, pa u konačnici i nedostatka smisla života Na vašem bih mjestu uzela stvar u svoje ruke – maknula za početak fokus sa odnosa u kojem jeste (a u kojem ste „sigurna i voljena“ koliko čujem) i posvetila bih se sebi – maksimalno dala u fakultet, i zašto ne, u traženju nekog studentskog posla koji bi mi ispunio vrijeme i priskrbio novce. Iskoristila bih ostatak slobodnog vremena za bavljenje nečim što volite – naprimjer nečim s čime ste se oduvijek htjela baviti, a niste imala vremena, novaca, podršku ili hrabrost ili s nečime u čemu ste uvijek uživala, a zapustila ste to zbog obaveza na faksu, partnera ili nekog drugog razloga. Na taj način osjećati ćete se i samostalnije i korisnije. A kakav će to biti booster za vaše samopoštovanje i samopouzdanje ne moram ni govoriti! Ljudi koji se osjećaju dobro u svojoj koži, koji su zadovoljni svojim životom, nisu ljubomorni i posesivni. To će dobro utjecati na vaš odnos – osim što ćete vi biti dobro sama sa soboom, i suprug će vas još više cijeniti i voljeti, a opuštenost i pozitiva u vašem odnosu dodatno će vas zbližiti sa suprugom pa zašto ne, potaknuti i da produbite dodatno svoj odnos sa nekim zajedničkim poslovnim ili privatnim projektom. Ako vidite da se unatoč tome situacija ne popravlja tj da se ljubomora i posesivnost ne gase, važno je dobro razmisliti što se zaista krije u podlozi. Svakako bi bilo dobro da poradite na nošenju sa negativnim emocijama kroz usvajanje tehnika relaksacije ili mindfulnessa. Ukoliko to ne možete sama (a malo tko može), svakako se obratite psihoterapeutu koji će vas znati voditi na tom putu. Samo strpljivo i sretno!
Na koji način produbiti odnos s dečkom koji zagovara načela stoicizma? Za njega su emocije ženska stvar, a meni nedostaje te dubine u odnosu, povezanosti. Imam osjećaj da bi mu i sa mnom i bez mene bilo dobro i svejedno
Stoicizam je filozofski pravac koji je nastao u 4. stoljeću p.n.e. Neki od najpoznatijih stoika su Zenon, Seneka, Epiktet i car Marko Aurelije. U 21. stoljeću, pojavom Interneta i većoj dostupnosti mnoge literature, filozofija je opet postala popularna pa tako i stoicizam. Najbolji način da ga opišemo jest da opišemo načela koje on zagovara, među kojima su ono da je “razum na prvom mjestu”, da je važno biti “konkretni i od akcije”, kao i “razlikovati što je pod našom kontrolom, a što to nije”. Bitna je također ideja da “ljudi ne mogu posjedovati sve što žele, ali je u njihovoj moći ne željeti ono što nemaju te biti zahvalni za ono što imaju”. Problemi se smatraju “prilikom za učenje i osnaživanje” i nisu oni sami po sebi problem već može biti problem naša percepcija istih. Pritom se valja voditi idejom da “to što mi nešto mislimo ne znači da je to prava i jedina istina” – sve je u perspektivi. Stoicizam daje čovjeku u ruke veliku moć – potiče ga da prvenstveno “upozna i razumije samog sebe”, podsjeća ga je “dobro i loše u njegovim rukama”, te da je “njegovo postojanje na ovom svijetu ograničeno” pa ga stoga potiče da ga mudro iskoristi. Pritom bi se trebao voditi idejom da je “dobrota glavni cilj svakoga čovjeka”. Ne znam koje od ovih načela sprečava vašeg dečka da vas voli. Štoviše, i sam Seneka govorio je ““ako želiš biti ljubljen, ljubi!”. Ono što stocizam zagovara je mudro biranje – i na temelju razuma, a ne samo na temelju srca. Naime, jako puno parova danas je nesretno jer ulaze u odnose koji nisu za njih, zaljubljuju se u partnere na temelju prolazne privlačnosti, a koja nije garancija za dug i sretan život. Također, danas ljudi često ulaze u odnose veoma sebično – uvijek se pitaju što će u njima dobiti. Stoici preuzimaju odgovornost za sreću u svom životu pa tako preuzimaju na sebe i hrabrost za davanje i ljubav. Ono što dakle mogu zaključiti jest da bi možda vaš dečko trebao malo bolje proučiti načela stoicizma. A vi biste svakako morala dobro razmisliti želite li ostati u vezi s nekim s kim ne možete ostvariti odnos kakav želite...Samo hrabro, zaslužujete ljubav...Sretno!
Poštovana, imamo kćer jedinicu, nažalost tako će i ostati. Često me pita zašto nema sestru, pokušavam joj objasniti da je svaka obitelj posebna na svoj način, a naša je baš takva. Međutim, ne pali....imate li vi kakvu moćnu misao? Ima trenutno 9 godina.
Draga mama, umjesto da smišljamo moćne rečenice, u odgoju je puno važnije voditi se iskrenošću – djeca vide, čuju, razmišljaju i donose zaključke. Kako bi ih što bolje usmjerili, pomogli im da stvore zdrava i korisna vjerovanja, pretpostavke i stavove (o sebi, o drugim ljudima, o odnosima, o svijetu koji ih okružuje) važno je da s njima budemo iskreni. U suprotnom možemo samo postići da nauče nešto što nismo željeli jer će njihova mala glavica doći do zaključka koji je u toj dobi najlogičniji, a koji ne mora nužno biti točan, a još manje koristan tj. dobar i edukativan za njih. Kako bismo dakle izbjegli nesporazume, ono čime se uvijek vodimo u odgoju djeteta je iskrenost. Ona mora biti primjerena dobi – nećemo na isti način prenijeti informaciju o smrti djeda ili bake djetetu od 2 godine, 4, 8 ili 12 godina. Na isti način ćete „prilagoditi“ i istinu o razlogu zašto vaša djevojčica nema brata ili sestru. Obzirom da vaša kći postaje već prava djevojčica koja ulazi u pubertet, njezine mogućnosti za razumijevanje onoga što joj želite reći puno su veće od onoga što mislite. I vaše joj iskustvo može biti veoma korisno za njezine buduće odluke o planiranju obitelji jednog dana. Je li to bio vaš i suprugov izbor jer niste imali dovoljno financija, a željeli ste djeci omogućiti maksimalno? Bojali ste se kako ćete uspješno odgajati dvoje djece i zadržati konce roditeljstva u rukama? Silno ste to željeli, ali niste uspjeli? Vi ste to jako željeli, a vaš suprug nije bio spreman? Koji god bio razlog, svakog od njih vaša će djevojčica razumjeti. Pripazite samo da u niti jednom trenutku ne date naslutiti da je ona „krivac“ tj. razlog za vašu odluku (jer ste odluku donijeli zajedno sa suprugom kako treba i biti) kao i da, ukoliko je postojalo neslaganje sa vašim suprugom na ovu temu, ne „crnite“ njezinog oca. Vjerujem da ćete sada moći sama osmisliti svoju moćnu misao – onu koja proizlazi iz vaše istine. Samo hrabro, smireno i sretno!
Kako biti najbolja osoba na poslu? Naime, upravo sam operirao štitnjaču, zovu je i "bolest neizgovorenih riječi" te želim dobiti najbolje rečenice koje koje mogu izgovoriti u sebi u najizazovnijim situacijama na poslu. Mislim da su tu bili trigeri,..
Kako biste zaista bili najbolji što možete biti, preformulirala bih Vaš upit u „Kako ostati dobro na poslu (i u privatnom životu)“. Vodite se dalje također idejom da afirmacijske rečenice koje nisu proizvod vaših iskustava i rezultat rada na promjeni vaših negativnih vjerovanja i pretjeranih očekivanja koja imate prema sebi (moguće imate problem s perfekcionizmom?), neće vam nažalost biti korisne. Da tome nije tako, velika većina modernih ljudi bila bi zdrava, uspješna, ispunjena i sretna jer internet pršti od takvih rečenica. Pa kako ćete onda uspjeti „biti bolje“? Tako što ćete, što češće vam je to moguće, truditi se osvijestiti i poštivati svoje granice i potrebe, naravno, uvažavajući i tuđe. U početku će vam to ići nikako ili pak sporo i teško, vremenom sve lakše. Pritom ćete mijenjati nekorisne ideje/pravila/pretpostavke/stavove/vjerovanja prema kojima ste do sada živjeli. A sve to u vašem svakodnevnom životu.
Zapamtite, baš kao i sve ostalo u životu - iskustvo je najbolji učitelj. Pitanja kojima si možete pomoći na tom putu su:
I. Koja je nekorisna pretpostavka/stav/ideja ili pravilo koje želim promijeniti?
II. Kako je nastala ta ideja/...?
III. Na koji način je nerealistična, nerazumna, nepravedna, nekorisna?
IV. Koje su njezine negativne posljedice (na moje zadovoljstvo, uspjeh, zdravlje i drugo)?
V. Kako bi glasilo slično pravilo/stav... a da bi za mene bilo korisnije (pravednije, realističnije, fleksibilnije)?
VI. Kako bih mogao vježbati svoj novi stav/ideju/pravilo... u svakodnevnom životu, na koji način bih ga mogao provjeriti i vidjeti što će moje iskustvo reći o njemu?
Ukoliko vam treba pomoć u tom procesu obratite se dobrom psihoterapeutu kognitivno-bihevioralnog usmjerenja koji će vas voditi i biti potrebna podrška. Samo strpljivo i sretno!
Je li loše što nisam kliknula ni sa jednom osobom iz razreda, a sada smo već maturanti i smatram da je postalo glupo za pokušavati ikakve odnose popravljati?
Nažalost, nemaju svi tu sreću da idu u „dobar“ razred – ponekad nas život stavi u situacije koje nam pogoduju, ponekad manje. Pitanje je samo što ćemo s tim napraviti, kako ćemo ih odigrati. Pretpostavljam da je vaš razred satkan od mladih ljudi s kojima do sada niste dijelila svjetonazor, stavove i životne vrijednosti te zbog toga niste uspjela s nikime od njih izgraditi odnos koji nadilazi onaj školskog kolege. I to je sasvim ok. Nemaju svi u kutiji sjećanja nezaboravne uspomene iz srednjoškolskih klupa – mnogi su samo jedva čekali da ih napuste. I to je također ok. Ono što je važno jest da imate u svom životu prijatelje, barem jednog, sjedio on s vama u klupi ili ne. Osobu od povjerenja, a s kojom možete dijeliti svoje odrastanje i sve ono lijepo i teško što ono nosi. Ne zaboravite, ne forsirajte nikada samu sebe u sklapanju prijateljstva s ljudima koji vam ne pašu već se usmjerite na izgradnju i očvršćivanje onih odnosa u kojima se osjećate voljeno, prihvaćeno i razumljeno. Što se pak tiče vašeg razreda, pokušajte se tokom ove zadnje godine usmjeriti na to da se ponašate i budete onakva kakva uistinu jeste i da se ne opterećujete previše hoćete li im se takva svidjeti. Veoma je moguće da ćete baš na taj način privući onu jednu osobu iz razreda koja vam je sličnija. Adolescencija je razdoblje u kojem odrastamo i gradimo svoj identitet – to znači da se mijenjamo i da ono što smo misli da jesmo u drugom srednje ne moramo nužno misliti i biti i u četvrtom. Dajte stoga i sebi i drugima oko vas priliku da vidite gdje će vas život odvesti, tko će od vas biti zajedno samo privremeno još ovih godinu dana, a koga ćete ponijeti sa sobom dalje u život. Samo hrabro i sretno!
Kako se prestati osjećati usamljeno? Kako izgraditi dobra prijateljstva, pronaći put do bliskosti i prevladati strah od intimnih odnosa? Naša psihologinja Tijana Debelić govori o osobnim odnosima – i zašto su nam važna.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici kolačića.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.