Zašto ste u socijalnoj izolaciji? Pohvalno je što ste raskinula odnose koji su činili da se osjećate nesretnom ali pitam se kako to da niste u 4 godine pronašla nekog novog tko vam odgovara. Jesu li vaši kriteriji postali prestrogi i isključivi? Pazite, nitko nije savršen i savršeno prijateljstvo ne postoji. Normalno je da se sve naše vrijednosti ne poklapaju s onima naših prijatelja, da će se ponekad oni ili mi ponašati na način i donositi životne izbore koji ne pašu drugoj strani, i to je ok. To se zove suživot ili zajednica. Jeste li u međuvremenu razvila strah od drugih ljudi? Bojite se da će vas opet razočarati? Nažalost, nije nam moguće „osigurati se“ od emocionalnih povreda i takav način života lišava nas onoga što život jest: jedan svakodnevni veliki rizik. Vaš ego je kao i svačiji, krhak, i vaše strahove i brige dijele svi „normalni“ ljudi na ovom svijetu. Svi se mi želimo svidjeti drugima, svi mi imamo potrebu biti važni, svi mi imamo potrebu osjećati se bitnima i vrijednima. Ono što često nažalost zaboravljamo je da našu osobnu vrijednost ne mogu i ne smiju odrediti drugi ljudi. Čini mi se da ste i vi možda na to zaboravila... Ono što bih na vašem mjestu napravila je pozvala napokon na kavu nekog tko mi je simpatičan i pokušala vidjeti hoće li se iz toga izroditi prijateljstvo. Ukoliko nemate već nekoga „na piku“, predlažem da se učlanite u neku udrugu koja se bavi nečim što volite pa si povećate šansu za upoznavanje novih prijatelja. Svakako u tom procesu nemojte u niti jednom trenutku zaboraviti na sebe i svoje potrebe i granice ali otvorite se i onom novom što vam život još sprema. Jer sprema. Samo hrabro, i sretno

Mi ljudi trošimo svakodnevno velike količine energije u nastojanju da promijenimo druge ljude i ono što nam na njima ne odgovara. U poslovanju, veliki dio menadžerskih briga počiva upravo na stalnom promišljanju i usvajanju tehnika o tome kako postići da ljudi rade bolje i više, točnije, da promijene negativne obrasce ponašanja i promišljanja, a koji otežavaju njihov rad, suradnju s drugima i u konačnici, uspješnije poslovanje poduzeća. Ali rekli bismo da u tom segmentu (biznis) ne možete drugačije – netko raditi mora, ljudi su različiti i nažalost (ili na sreću) kolo sreće poslovanja okrenulo se u korist posloprimaca i danas više nemate luksuz „izbora“ pa morate pokušati izvuči maksimalno s onim što imate na raspolaganju. Rekli bismo da se sličan mentalitet nošenja s drugima i njihovim „manama“ može preslikati i na vlastitu obitelj – nismo ih birali, „tako nam je grah pao“ rekli bismo. Jedino gdje (donekle) imamo mogućnost izbora jest naš partner/ica. Kažem donekle jer smo često već zaljubljeni u nekog onda kada otkrivamo njegove mane, a tada je teže otići. Moj odgovor vama je dakle: MALE, ALI NIJE NEMOGUĆE. Ako se osoba sama ne želi promijeniti, ne možete ju promijeniti vi. Jedina osoba koju možemo mijenjati smo mi sami. Sve što možete je pokušati razgovarati s osobom koja točno njena ponašanja čine da se vi osjećate loše i zašto te ju zamoliti da ih promijeni. Hoće li to učiniti ili neće njen je izbor. Vaš izbor je ostati ili ne u životu te osobe i prihvatiti ju takvom kakva jest. Sretno!

Uzimanje tableta može pomoći privremeno, ali one vrlo brzo one postaju sve manje učinkovite tako da onda morate povećavati dozu za isti učinak. Također, jedno kada se prekine s ljekovima simptomi se mogu vratiti bez rada na sebi kroz psihoterapiju. Gledajte, vi ste možda rođeni osjetljiviji na stres od drugih ljudi, ali to nipošto ne znači da ne možete naučiti nositi se s anksioznošću. Nažalost ili na sreću, nitko vas ne može 'izliječiti' od anksioznosti, pa ni psihoterapija, jer je to normalan dio svakodnevnog života. Ali, ako naučite kontrolirati anksioznost, puno ćete je lakše podnositi. A to učite upravo kroz psihoterapiju. Na sreću, velik je broj istraživanja ispitivao učinke kognitivno-bihevioralne terapije na panični poremećaj i agorafobiju. Ova istraživanja provedena su na Sveučilištu 0xford u Engleskoj, Sveučilištu Pennsylvania, Državnom Sveučilištu New York u Albanyju i drugim sveučilištima, medicinskim školama i klinikama. Tijekom 12-15 seansi, učinkovitost iznosi od 85 do 90%. Nadalje, jednom kada je tretman gotov, većina pacijenata testirana godinu dana kasnije održava svoje poboljšanje. Stoga, molim vas, nemojte više čekati s odlukom – nikada nije kasno za poboljšati kvalitetu našeg života. Samo hrabro, i sretno!

Poštovani, budući da nismo dobili konkretno pitanje, pozivamo vas da pogledate video na temu anksioznosti i napada panike putem ovog linka. 

Žao mi je da vaš suprug odbija stručnu pomoć iako je svjestan da mu je potrebna. Koji je razlog tog odbijanja? Je li moguće da su razlog lijekovi? Ukoliko je tako, možete mu pročitati ove retke: utvrđeno je da su različiti lijekovi učinkoviti u tretmanu depresije. Potrebna su 2 do 4 tjedna kako bi se postigla terapijska razina lijekova u našem sustavu. Neki lijekovi mogu imati negativne nuspojave. One mogu biti privremene i smanjivati se tijekom vremena ili se mogu ublažiti kombinacijama drugih lijekova i moguće je naravno prestati uzimati lijekove, nije potrebno piti ih cijeli život. Ukoliko suprug i dalje odbija takav vid liječenja, možete mu predložiti da krene na psihoterapiju. Naime, brojna istraživanja provedena na velikim sveučilištima diljem svijeta konzistentno su pokazala da je kognitivno-bihevioralna terapija jednako učinkovita kao antidepresivi u tretmanu velike depresije. Štoviše, većina pacijenata u kognitivno-bihevioralnoj terapiji održava svoje poboljšano raspoloženje na kontroli 2 godine nakon završetka terapije, a što je veliki uspjeh. Rekavši sve ovo, konačan izbor terapije (ili ne!) je onaj vašeg supruga. Vaš izbor je kako ćete se nositi s njegovim odbijanjem terapije. To znači da mu više ne morate „povlađivati“ i prilagođavati u potpunosti svoj život njegovom. Stavite fokus na sebe i na svoju djecu, gradite vaš život na način koji odgovara vama unatoč činjenici da se suprug ne osjeća najbolje sa vašim izborima. Pazite, nitko od nas nije dužan povinuti u potpunosti svoj život prema partneru, a posebice to nismo dužni onda kada partner odbija uhvatiti se u koštac sa svojim problemima, a koji imaju negativan utjecaj na obitelj. Stoga, zauzmite se i vi za sebe, zaštitite svoje potrebe i granice. Sretno!

Uhh, prolazite kroz neku tešku fazu čujem, žao mi je. Neobična bi bila osoba koja bi rekla da se nikada nije osjećala “depresivno”. Promjene raspoloženja su normalne i pomažu nam prepoznati da nešto nedostaje u našem životu i da bismo trebali razmisliti o promjeni. No, klinička depresija je teža od jednostavnih promjena raspoloženja. Koliko dugo traje vaše neraspoloženje i je li popraćeno osjećajima tuge, ispraznosti, niske energije, nedostatkom interesa, osjećajima samokritičnosti, beznađem i očajem? Ukoliko niste nedavno preživjeli značajan gubitak i vaše neraspoloženje i ovi simptomi traju svakodnevno duže od nekoliko tjedana, postoji mogućnost da bolujete od depresije. Za točnu dijagnozu uputila bih vas svakako kliničkom psihologu, nije mi moguće postaviti vam dijagnozu ovim putem i na ovaj način. Možda samo prolazite kroz neku trenutnu krizu ali na vašem bih mjestu ipak išla provjeriti jer depresija nije šala i ne prolazi sama od sebe. Također, psiholog i psihoterapeut su jedini koji vam u ovom trenutku mogu pružiti potrebnu stručnu pomoć i vodstvo i nemojte se libiti potražiti ju, dal putem liječnika opće prakse ili privatnim putem. Samo hrabro, i sretno!

Žao mi je da se toliko dugo već borite sa ovim problemom koji je izrazito neugodan. Naime, kao što ste mi i sami napisali, vaši problemi s anksioznošću počelli su davno. Takvi problemi nažalost ne nestaju - ukoliko ih niste pravovremeno i ispravno liječili, a čak i ako jeste, sasvim je moguće da vas muče i u šezdesetima, štoviše, da se i intenziviraju kako opisujete. Nažalost, ne postajemo s godinama imuni na nikakve probleme, pa tako niti ove, upravo suprotno. Što smo slabiji, to smo osjetljiviji na one boljke s kojima smo se borili tokom života. Jeste li probali osvijestiti iz kojeg su se razloga napadi panike intenzivirali baš u zadnje vrijeme? Jesu li nedavno djeca otišla od kuće i patite od „sindroma praznog gnijezda“? Jeste li skrbili ili skrbite o teško bolesnom surpužniku? Borite li se svakodnevno s nekim kroničnim bolestima koji značajno utječu na vašu kvalitetu života? Je li vaš život izgubio smisao, osjećate se depresivno i beznadno? Svakako bih vam najtoplije savjetovala da porazgovarate o ovom problemu sa obiteljskim liječnikom te da ga zamolite da vas uputi psihologu na razgovor. Ukoliko si to možete financijski omogućiti, možete se i sami javiti nekom od psihoterapeuta, idealno kognitivno-bihevioralne škole, a gdje možete dobiti potrebnu pomoć i vodstvo. Potražite i pomoć supružnika ili djece ako ih imate i ako ste u dobrim odnosima, prijateljice ili prijatelja. Kroz sve je životne nedaće puno teže prolaziti sam, a kroz ove posebno. Želim vam da se napokon izborite s onime što vas muči kao i ljepše godine pred vama. Sretno!

Draga mama, nažalost, nekada život ode u smjeru kojeg nismo nikada mogli ni zamisliti, a kamoli poželjeti. Iz kojeg ste razloga odlučila napustiti supruga? Kako to da su djeca ostala s njime, a nemate npr. zajedničko skrbništvo? Kažete da je sin čak digao ruku na vas...Osim što mi je neizmjerno žao to čuti pitam se kako to da vam je sin učinio nešto tako ružno i neprimjereno. Jeste li i prije bila žrtva nasilja u obitelji? Brani li vam suprug vidjeti djecu? Okreće li djecu protiv vas i izlaže ih nasilju? Ukoliko su odgovori potvrdni, najljepše vas molim da čim prije potražite pomoć neke od udruga za zaštitu žena (besplatni info telefon udruge „Ženska pomoć sada“ 0800 655 222) i da se izborite za sebe i zaštitite svoju djecu. Možda vam u ovom trenutku takvo nešto izgleda nemoguće, ali uz pravu pomoć i podršku moguće je pronaći novi život. Samo hrabro, i sretno!

Lijepa moja, ne zaboravi nikad, ako je on „onaj pravi“, ostati ćete zajedno. Nitko od nas, pa ni ti, ne bi se trebao ispričavati drugima zbog svojih životnih odabira iz prošlosti, čak ni ako se radi o našem partneru. Ne zaboravi, to je tvoj život. Odluke koje si donijela samo su tvoje i ti snosiš njihove posljedice, u svakom smislu. Ne znam jesu li ta prebacivanja prisutna od početka ili su krenula nedavno ali svakako govore o njegovoj nesigurnosti u samog sebe (i posljedično u vaš odnos) – da je on na miru sam sa sobom ne bi u njemu izazivala strah činjenica da si bila intimna sa nekime prije njega, a još manje bi imao potrebu stavljati ti to pod nos. Jesi li ti njemu „prva“ ili ima dvostruka mjerila? U drugom slučaju on je produkt patrijarhalnog društva koje dan danas smatra kako bi se žena morala „čuvati“, a muškarac ima pravo „skupljati trofeje“. Ukoliko ga prepoznaješ u tome, probaj uvidjeti ima li on inače dvostruka mjerila po pitanju toga što je prikladno za njega, a što za tebe. Ako uvidiš da se radi o obrascu, razmisli dobro je li on osoba s kojom želiš provesti život i kako će izgledati život u kojem se moraš pravdati jer si ona koja jesi. Svakako bih na tvom mjestu pokušala otvoreno razgovarati s njim i pitati ga njegovu stranu, a obzirom na ono što će ti odgovoriti dobro bih razmislila vidiš li se u budućnosti s njime i je li on muškarac tvog života ili još jedna životna lekcija. Samo hrabro, i sretno! 

Dobrodošli u klub. Nažalost, to je stvarnost svakog novopečenog roditeljskog para i o tome sam baš jutros razgovarala sa jednom klijenticom. Postati roditelj čudesno je I čudnovato iskustvo – s jedne strane si blagoslovljen osjećajima ljubavi koju nije moguće doživjeti drugačijim putem, s druge strane “osudio si” samog sebe na novu dimenziju života u kojoj ti više nisi na prvom mjestu, u kojoj moraš ponovno izgraditi sebe ali i u kojoj moraš izgraditi novi odnos sa svojim partnerom. Puno je to zahtjeva koji su omeđeni plačem, pelenama, nesigurnostima, svađama, nerazumijevanjem, strahovima, nsizvjesnošću, stalnim promjenama, neslaganjima, neispunjenim očekivanjima i zamjeranjima. Uz sve to život ide dalje kao da se ništa nije desilo i obaveze i odgovornosti koje si imao i prije te ne čekaju. Sve to ima snažan utjecaj na libido, posebice kod žena koje se nose i sa tjelesnim promjenama (posljedicama trudnoće i poroda), hormonalne promjene i dojenje (prolaktin utječe i na suhoću tj vlažnost rodnice), ali i kod muškaraca. Osim toga, mijenja se i način na koji možemo upražnjavati seksualne odnose – spontanost pada u drugi plan i otvaraju se vrata organiziranim i unaprijed dogovorenim intimnim odnosima. Ovo je jedna od barijera koju je mnogima teže premostiti – sama činjenica da se moramo dogovarati za odnose za puno ljude bude značajan turn off jer imaju u sebi uvjerenje da bi seks trebao biti spontan. Nažalost, to je sve samo nije istina, a to posebice nije istina za novopečene roditelje. Ukoliko je to i vaš problem, moj vam je savjet da dozvolite sebi da promijenite ova ili slična nerealistična očekivanja od seksualnog života, da se počnete dogovarati s partnerom za vrijeme u kojem ćete biti sami i da se tada, iako možda na prvu i niste pretjerano raspoloženi, polako upustite u intimne igre i priče. Jednom kada krenete motivacija bi se trebala vratiti, budite ustrajni, nježni, strpljivi, ne forsirajte ali se nemojte ni predati, sve su to samo faze i možete proći i kroz ovu. Sretno!