Odgovori na pitanja koja možda još nikome niste postavili, bliže su vam nego ikada.
Mama mi je upravo dobila pozitivan nalaz mamografije, ne znam ništa, ne govori nam previše, strah nas je da nam taji, najteže mi jer smo daleko i ja i sestra. Ja sam u Čakovcu, mama Slavoniji, liječit će se u vinkovačkoj bolnici.
Jako mi je žao da je mamin nalaz mamografije pozitivan, vjerujem da ste prestrašena. Sve što nam je nepoznato, a posebno bolest i smrt, plaše nas više od ičega, radilo se o nama ili našim najbližima. A često nas najviše plaši upravo ovaj drugi slučaj, kada se radi o nekome koga volimo. Moj vam je najtopliji savjet da Vi i sestra sjednete u auto kada vam to bude moguće i da odete u posjet k majci. Potaknite otvoren i iskren razgovor i zamolite ju da bude što iskrenija s Vama, podijelite s njom upravo ovaj strah da Vam nešto taji i recite joj da ste spremne čuti i najružniju istinu umjesto najljepše laži s kojom Vas želi sačuvati od svega. Nakon toga joj vjerujte u ono što će vam reći te joj budite podrška na načine na koje ste joj potrebne – pitajte ju doslovce tim riječima, Kako ti možemo pomoći mama? Često najjednostavnija i najiskrenija pitanja rezultiraju upravo takvim odgovorima. Nadam se da netko živi s njom tko će ju pratiti na lječenje, no, ukoliko takva osoba ne postoji, kada bude išla prvi put u bolnicu opratite ju vas dvije te uz njezin pristanak zamolite razmjenu kontakata sa lječnicima. Bilo bi odlično kada bi se majka obratila udruzi poput Europa Donna Hrvatska gdje će dobiti potrebne informacije i pomoć, a svakako bi bilo dobro i vama upoznati one koji su kroz ovu borbu već prošli. Ono što je ključno je njegovati nadu da će majka preživjeti ovu borbu i da ste vas dvije dovoljno snažne da joj u tome pomognete. U sklopu Cedevita projekta Budi TU. možete pročitati članke u kojima psiholozi savjetuju kako se postaviti prema bližnjima kad saznaju za dijagnozu, a svakako pogledajte i video svjedočanstva osoba koje su preživjele rak dojke i koje kažu kakva im je podrška najviše godila kako bi možda lakše komunicirali s majkom o svemu tome. Hrabro, i svako dobro od srca!
Operirana sam od raka 4 puta na različitim mjestima. Relativno se dobro nosim godinama sa time, imam ljubav i podršku obitelji, ali imam svekrvu koja me izluđuje i donosi mi stres svakodnevni, a moj suprug ne zna kako to riješiti, a ja jako brzo planem jer na sve sto prolazim nemam živaca još i za to. Već sam htjela nekoliko puta ići psihologu, ali onda mislim da idem psihologu radi drugih, a ne radi sebe. Kako dalje?
Poštovana, žao mi je da ste uz raznorazne svakodnevne životne borbe morala proći i jednu od najtežih koje živi čovjek može proći, a to upravo borba s rakom i jest. I to 4 puta. I tu ne govorim samo o fizičkoj borbi za preživljavanje tijela već o onoj možda najtežoj, emocionalnoj borbi, a koja te suočava sa vlastitom konačnošću, granicama, slabostima, bespomoćnošću i koječim drugim još. Drago mi je da u toj osobnoj kalvariji imate podršku bližnjih. Uz napornu svekrvu ili ne, ja bih vam najiskrenije preporučila da po prvi puta odete na razgovor sa psihologom – nemate zaista što izgubiti, a dobiti možete samo pomoć u vidu usvajanja korisnih tehnika za regulaciju ljutnje, općenito nošenja sa negativnim mislima, a zašto ne, možda i sa usavršavanjem vještina asertivne komunikacije tj kako drugačije razgovarati sa svekrvom. Na vašem bih mjestu svakako i supruga uključila kako bi i on dobio potrebnu pomoć u vidu odnosa sa vlastitom majkom, a zasigurno i u vidu podrške i pomoći vama u tom smislu. Samo strpljivo i sretno!
Kako ponovno vjerovati osobi s kojom sam bila 6 godina u vezi i da me na kraju povrijedi i izdaje?
Hoćete iskreno? Teško. Jako teško. Nekada i nemoguće. Ne znam što se točno dogodilo, pretpostavljam neki vid prijevare bilo ona seksualna, emocionalna, poslovna ili drugačijeg tipa. Svakako izdaja boli i ostavlja dubok trag. Hoće li se taj ožiljak vremenom manje vidjeti uvelike ovisi o osobi koja vas je povrijedila, o njenom ponašanju prema vama kao i prema situaciji koju ju uzrokovala. Ovisi također i o vašoj želji da osobi oprostite, da pređete preko toga što se dogodilo, da joj pružite novu priliku. Svakako nemojte se siliti ni na što – poštujte vlastite osjećaje, granice i potrebe. Odmaknite se od te osobe, uzmite si prostor za slaganje svojih misli i osjećaja, dal samostalno ili uz dobrog psihologa, i vremenom odlučite koju će budućnost imati taj odnos. Dok niste spremna ne donosite nikakve konačne odluke – ne zaboravite, malo odluka u životu traži hitnost. Samo hrabro, i sretno!
Poštovana, dijete od 2,5 godine koje je inače visoko osjetljivo dijete jako teško podnosi adaptaciju u jaslice. U početku je išlo postepeno i bilo je super, sada boravi od 9 do 12 sati i sva 3 sata dok me nema ona ne staje plakati gdje je mama I stoji u grču. Primijenila sam sve moguće i prihvatila vrtić kao lijepo mjesto jer ima predivne tete ali očajna sam jer ona ne staje plakati dok me nema niti na minut. Također, noću mokri u krevet što nikad nije radila, a nakon vrtića je toliko umorna da je cijeli dan kao u nekoj depresiji. Što da napravim?
Polazak djeteta u jaslice velika je promjena u životu obitelji, osobito djeteta, a to posebice važi za dijete koje je visoko osjetljivo. Puno toga novog okružilo ju je odjednom - novi prostor sa svim svojim bojama i mirisima, nove odrasle osobe, nove igračke, nova djeca, nova hrana... Naravno da joj je teško i da će trebati vremena za prilagodbu, čak i duže od ostale djece. Naime, prilagodba je proces koji se razlikuje od djeteta do djeteta i po intenzitetu i po trajanju. Ona obično traje nekoliko tjedana, no može potrajati i mjesecima. Nije ni rijetko da u početku izgleda sve bezbolno, a onda kada shvate da su “osuđena” na boravak tamo, djeca počinju reagirati odbijanjem vrtića. Obzirom da je osjetljivija, vašoj će djevojčici biti potrebno malo više vremena da stekne iskustvo koje će joj donijeti sigurnost. Ono što će najviše utjecati da se brže opusti jest vaš osobni osjećaj sigurnosti – kako se osjećate dok ona prolazi kroz sve ovo što ste mi opisali? Bojite li se da će to na njoj ostaviti trajne posljedice? Kako reagirate kada se ona ponaša ovako kako se ponaša? Što joj govorite? Naime, izuzetno je važno u kojem kontekstu spominjete jaslice i što zaista mislite o takvom načinu zbrinjavanja. Taj unutarnji mir ili nemir je izuzetno važan činitelj prilagodbe. Djeca nas znaju jako dobro „pročitati“, osjećaju našu nesigurnost i sumnjičavost pa su ponekad čak i tužna upravo zbog toga što smo mi uznemireni. Pozitivno pričajte o vrtiću, pričajte svom djetetu prije svega o odgajateljima koji će se brinuti o njemu i čuvati ga jer dijete u jasličkoj dobi okrenuto je starijim osobama koje mu pružaju sigurnost, a tek onda igračkama, materijalima i prijateljima.
Svakako vam savjetujem da se obratite za pomoć i odgojiteljicama u vrtiću – one su te koje mogu najviše pomoći i vama i djetetu da premostite ovu veliku promjenu. A tu su još i prekrasne knjižice za prilagodbu na vrtić poput onih od naklade Evenio (npr. Medvjedića je strah ostati u vrtiću ili Mišić je tužan jer mu nedostaju roditelji) kao i veoma koristan video Kako pripremiti dijete za vrtić. Samo strpljivo, jako strpljivo, i sretno!
Kako postaviti dijagnozu narcisoidne osobe, i drugo postoji li lijek za takvu osobu ako se ustanovi da je Narcis? Hvala
Narcizam je jedna od crta ličnosti i svatko od nas je djelomično narcističan – zdrav narcizam nam omogućuje da zahtijevamo mjesto za sebe u ovom svijetu jer smo (si) dovoljno važni.
Dijagnozu narcisoidnog poremećaja ličnosti postavljaju psiholog i psihijatar uz pomoć psihološke dijagnostike i intervjua s osobom, a zaključak (bez dijagnoze) je li netko bolesno narcisoidan možete otprilike donijeti i sami uz pomoć vlastitog osjećaja u tom odnosu: ako se konstantno osjećate kao da morate hodati po jajima oko te osobe, ako ona u vama često izaziva osjećaj krivnje i potrebu za ispričavanjem ili opravdavanjem, ako se stalno osjećate nedovoljno i nesigurno te sve više imate osjećaj da ludite (osoba vas uporno uvjerava da ste nešto umislili, da ste krivo protumačili, da nije to rekla ili napravila, da ste preosjetljivi i drugo) najvjerojatnije imate posla s narcisom.
Dobra vijest je da niste ludi, loša vijest je da narcis neće željeti sebe mijenjati, još je lošija ta da ćete ga vi još manje uspjeti promijeniti. Cijeli njegov identitet je jedan jako napuhani balon koji se može raspuknuti ako narcis dovede u pitanje samog sebe – iz tog razloga stalno dovodi u pitanje druge i pokušava zadržati idealiziranu sliku sebe. Stoga, ukoliko se ne radi o bliskom članu obitelji poput majke i oca i ukoliko osoba ima toliko izraženi narcizam da vam je teško živjeti s njom bez da “izgubite” sebe, bježite glavom bez obzira. Više o narcisima možete pogledati u našem videu klikom ovdje. Sretno!
Kako reagirati kada osoba s kojom si u vezi i dalje radi nešto za što joj je rečeno da ti smeta, da te povrijedi? I kako na to ne misliti svakodnevno? (Tiče se treće osobe, tj. prijateljskog odnosa u koji nemam povjerenja).
Nažalost, jedini na čije ponašanje možemo zaista utjecati smo mi – kako će se drugi ljudi ponašati ovisi isključivo o njima. Sve što možemo je učiniti upravo ono što ste učinili vi – asertivno zamoliti nekog da više ne čini nešto zbog čega se osjećamo loše. Na drugoj osobi je da odabere hoće li to ponovno učiniti ili ne, a na nama je da odaberemo hoćemo li i dalje provoditi svoj život uz tu osobu. Svakako je potrebno i razmisliti je li naš zahtjev realan i poštuje li on drugu stranu i njene potrebe i prava – naime, nekada možemo pitati “previše”. Npr. kao što ste rekli, nama se može ne sviđati prijatelj našeg partnera/partnerice jer nemamo u njega povjerenja. Naš partner/partnerica se s time ne slaže i želi se nastaviti družiti s tom osobom. Što nam je činiti? Za početak, važno je osvijestiti da ste svi odrasli ljudi koji imaju slobodu izbora s kime se družiti, čime se baviti, kako razmišljati, u što vjerovati te kako se osjećati. Ako ste iznjeli partneru/partnerici svoje viđenje ove situacije, a oni se nisu složili s vama te su odlučili družiti se i dalje s tom osobom to može značiti više stvari: jedna od njih je da ne poštuju vas niti vaše osjećaje, a druga može značiti da vas poštuju ali žele da i vi poštujete njih i njihove potrebe. Naime, moguće je da oni ne vide ništa loše u toj trećoj osobi i traže od vas povjerenje u njihov dobar izbor. Svakako bih vam predložila da još jednom pokušate razgovarati, da partneru/partnerici pokušate dočarati razloge za vaš strah od te osobe (argumentirano i potkrijepljeno konkretnim situacijama tj ponašanjima te osobe) te da dozvolite nakon toga vašem partneru/partnerici da vam objasni svoje viđenje situacije i da donese svoju odluku. Na koncu, to je sve što možete učiniti. Ukoliko ne budete pronašli rješenje, tj druga strana i dalje ne uspijeva vidjeti problem, a vi se ne uspijevate nositi sa svojim osjećajem nepovjerenja prema toj trećoj osobi, na vama će biti donijeti izbor hoćete li ostati ili ne u odnosu u kojem jeste. Svakako sugeriram da prije bilo kakve konačne odluke pokušate čim više vidjeti stvari i iz druge, pa i treće perspektive. Sretno!
Kako djetetu pomoći da prebrodi poteškoće u školi ili vrtiću?
Kako će se dijete prilagoditi na vrtić ili školu ovisi o mnogo faktora – prvenstveno o dobi, temperamentu djeteta, aktivnim razvojnim strahovima, dotadašnjim iskustvima s drugom djecom i odraslima, podršci okoline (postoji li ili je odsutna)… Među najvažnijim faktorima u uspješnoj prilagodbi su roditelji, ali i oni često znaju biti pod ogromnim stresom i u velikom strahu stoga svojim ponašanjem znaju dodatno otežati prilagodbu. Ali ne možemo im zamjeriti na tome – i oni su ljudi od krvi i mesa i velike promjene poput ovih teške su svima – nitko normalan ne može ostati ravnodušan pred ovakvim izazovom i promjenom. Najvažnije od svega je pokušati zadržati zdrav razum, strpljenje, vjerovati odgojiteljicama u vrtiću ili učiteljici u školi da imaju najbolje namjere, da su stručne i da će našem djetetu pomoći da uđe u “vanjski svijet”. U tom procesu mogu pomoći i prekrasne knjižice za prilagodbu na vrtić poput one od naklade Evenio (npr. “Medvjedića je strah ostati u vrtiću” ili “Mišić je tužan jer mu nedostaju roditelji”) a toplo vam preporučam i da pogledate veoma koristan video na našim stranicama klikom ovdje. Što se pak tiče škole, postoji također vrlo zgodan priručnik pod imenom “Od jaslica do škole: vodič za lakši proces prilagodbe na jaslice, vrtić i školu” pa sugeriram da ga pokušate nabaviti. Samo strpljivo, jako strpljivo, i sretno!
Pozdrav, dijete od 4 god je krenulo prvi put u vrtić inače je doma s mamom koja do sad nije radila uvijek je bila doma uz djecu. Djevojčica ima još 3 sestre, dvije starije, jednu mlađu. Krenula je u vrtić prije dva tjedna, tamo je super prilagodljiva i vesela, rastanak na vratima je ok, kad dođem po nju sve uredu, ali čim udjemo u naš stan u njeno poznato okruženje, krene vrištanje i udaranje po sestrama, guranje mame od sebe. Kad joj pridjem govori da je ljuta i to ponavlja sto puta. Uz vrisak i plač odbija bilo što raditi sa sekama i mamom i tatom, neće jesti, igrati se čak ni gledati crtić samo ponavlja koliko je ljuta i to već iscrpljuje. Ne znam što učiniti u tom trenutku. Smiri se kad odspava i kad je napokon pustim na miru s pitanjima. Onda traži sama jesti sama se zaigra i jedno vrijeme traje mir i razumijevanje a onda predvečer opet neka faza njenog tantruma. S time da se uz 4 djece majka ne može samo njoj posvetiti. Tu je i tata i baka i oni je nekad odvedu i dodju po nju u vrtić ali ovo se ponavlja i zaista iscrpljuje. Ne znam od čega krenuti i kako doprijeti do nje da se smiri i objasni zašto je ljuta toliko. Na adaptaciji je od 9 do podne trenutno u vrtiću.
Mnogo je faktora koji utječu na to kako će se dijete adaptirati na novu situaciju, a jedan od njih je svakako osjećaj straha – prvenstveno straha od odvajanja i napuštanja. Iako je obzirom na dob vaša djevojčica donekle sposobna verbalizirati svoje osjećaje (kaže vam da je ljuta!), ipak je dovoljno mala da svoje strahove još uvijek primarno izražava kroz ponašanje – vrisak, plač, odbijanje suradnje, povlačenje. Sasvim su moguća i ponašanja poput plačljivosti i preosjteljivosti, raznih problema sa hranjenjem (dijete odbija hranu, nemirno je za stolom ili čak baca hranu), teže zaspivanje ili pojava noćnih mora, agresivno ponašanje prema bliskim osobama ili prema samome sebi pa čak i regresivna ponašanja poput mokrenja u krevet ili traženja da se prema njemu ponovno odnosimo kao prema maloj bebi.
Svakako je obzirom na dob preambiciozno očekivati od nje da vam racionalno objasni zašto je toliko ljuta, ali to vam mogu reći i ja – ne želi ići u vrtić zato što osjeća strah kada ju tamo ostavite samu s nepoznatim ljudima, a najviše ju je strah da više nećete doći po nju. Važno je stoga da svi imate razumijevanja za ono što vaše dijete trenutno prolazi koliko god vam je to teško ali vi ste odrasli i na vama je da pronađete u sebi još strpljenja i snage za prebroditi ovu fazu. U konačnici, na taj način učite i nju kako regulirati svoje neugodne emocije te ih prihvatiti kao sastavni dio života. U svemu tome mogu vam pomoći i prekrasne knjižice za prilagodbu na vrtić poput one od naklade Evenio (npr. Medvjedića je strah ostati u vrtiću ili Mišić je tužan jer mu nedostaju roditelji) a toplo vam preporučam i da pogledate veoma koristan video na našim stranicama klikom ovdje. Samo strpljivo, jako strpljivo, i sretno!
Kako si pomoći kada se osobe s kojima se gotovo svakog dana družiš ponašaju bezobrazno i pomalo ljubomorno prema tebi? Što učiniti, kako se ponašati?
Svakako ne bi bilo loše razmisliti o promjeni prijatelja. Naime, iako neke okoline ne možemo lako mijenjati poput susjedstva, radne okoline ili pak obitelji, prijatelje biramo. Ne kaže se uzalud da nam sudbina daje roditelje, a prijatelje biramo sami. I, koliko god je rijetka istinska ljubav još je rjeđe istinsko prijateljstvo. Nažalost, u brzom i površnom svijetu kakav je ovaj u kojem živimo, gdje se prijatelji mjere u tisućama na društvenim mrežama, a kolege i poznanici “izjednačavaju” sa prijateljima, još je teže ostvariti prava prijateljstva. No, nemojte nikako odustati do toga – ako se u društvu u kojem se krećete ne osjećate ugodno nemojte u njemu provoditi više vremena od onog što morate, ako to uopće iz nekog razloga morate (obiteljskog ili poslovnog). Dok ste u njihovom društvu ponašat ćete se onako kako se osjećate da biste se ponašali, a svakako nemojte dijeliti pretjerano detalje svog privatnog života već ih brižljivo čuvajte za prave prijatelje. Postavljajte im pitanja o njihovom životu i ostanite u temama koje oni nude. Druženja tog tipa svedite na minimum jer su iscrpljujuća zato, ponavljam, nastavite održavati te odnose samo ako morate. Svakako nemojte nikada smetnuti s uma što je vama bitno, kako se vi osjećate i da je ovo vaš život – nije ničiji tuđi. Pokušajte stoga da vas što manje dira što drugi ljudi misle o vama i vašem životu, svatko će, pa i vi, “jednog dana morati platiti svoj račun kod krčmara”. Samo hrabro i sretno!
Pozdrav! Prije dvije godine sam započeo druženje sa jednom curom. Brzo mi se otvorila kako joj je lose u vezi, kako je dečko i njezina obitelj ne razumiju i da su svi bezobrazni prema njoj. Bilo mi je jako žao zbog toga jer mi se činila zanimljiva, kulturna i bas prekrasna. Nakon par druženja mi je rekla da vise ne može i da će ostaviti dečka, na kraju toga dana me zagrlila i rekla da ima neke kemije između nas. I ja sam to mislio. Od tog trenutka sam mislio da će prerasti u nešto vise od prijateljstva. Nakon par tjedana sam saznao da ipak nije prekinula sa dečkom. Rekao sam joj da ne možemo biti intimni ako ima nekoga. I tad je sve postalo toksično. Često je odbijala moje pozive, prestala je odgovarati na poruke po nekoliko dana. No nakon par mjeseci smo se opet počeli družiti vise i intimnije i opet je rekla da ne može vise biti sa dečkom i da ga ostavlja. Otišli smo na odmor zajedno i prvih dana je bilo prekrasno. Onda je dobila neki mail i rekla da joj treba kredit jer mora otplatiti neke dugove. Pitala me ako joj mogu biti jamac. Rekao sam da moram razmisliti i nek mi da par dana da odlučim. Na to sam dobio odgovor : "ovisan si o meni i uradit ćeš to". Taj dan je otišla spavat u drugu sobu. Kasnije sam opet saznao da je kad smo bili na moru svaki dan nakon toga za kredit zvala bivšeg i molila i plakala ako se može vratit. I naravno vratila se njemu i postao joj je jamac. Ništa mi nije bilo jasno i kad sam je pitao zašto mi je to napravila , rekla je da sam ja umislio da ima nešto između nas, da sam preosjetljiv , da ovisim o drugima i nek se joj više ne javljam. I nisam, no od toga dana do sada je ona mene zvala par puta i to gotovo uvijek usred noći. Nisam se javio ni jednom ali nakon svakog poziva sam osjećao nervozu i tugu. Fali mi ali sam gotovo 100% siguran da me zvala samo zato jer se opet svađa sa dečkom. Moje pitanje je zašto se tako osjećam i zašto ne mogu prestati misliti o njoj. Krivim sebe za sve i moja socijalna fobija je sve jaca i jaca. Koristim terapiju ali ne pomaže ko prije. Zbog depresije i anksioznosti ne izlazim puno i prijatelji se ljute, cak sam i neke izgubio.
Nedavno sam napisala u odgovoru na pitanje neke druge osobe da se u narcise veoma lako zaljubiti jer su veoma karizmatični – kao što ste rekli, ona je zanimljiva, kulturna, prekrasna. I nedostupna. Sve to, a posebno ovo zadnje, pritisnulo je neke vaše “gumbe”, neke vaše osobne trigere i neriješena emocionalna pitanja. Naravno da njene raznorazne emocionalne igrice i manipulacije, a čija je svrha između ostalog poticanje ovisnosti kod partnera (tj. vas) nimalo ne pomažu ali, na vašem bih se mjestu zapitala zašto vam je toliko teško otići iako znate da ona nije dobra za vas, da vas ne voli na način koji zaslužujete. Vjerujem da se duboko u sebi nadate da će se ona promijeniti i da će vas (ponovno) voljeti. I što je još nepravednije prema vama i tužnije, vi svoju vrijednost i voljenost mjerite prema tome voli li vas ona ili ne. To znači da osjećate da ne vrijedite dovoljno i da vi niste dostojni ljubavi. Ali to je sve samo ne istina. Vaša vrijednost kao osobe daleko je veća od ove kako vas ova djevojka tretira, a svakako je veća i važnija od bilo kakvog odnosa koji imate s drugima – vaša vrijednost ne bi trebala ovisiti o drugima i onome što misle i osjećaju prema vama. Ukratko, vi ste dovoljni i vi vrijedite i vi imate pravo na ljubav neovisno o bilo kome. Samim time što postojite toga ste svega dostojni, ne zaboravite to nikad. Zato prekinite ovaj odnos, potražite pomoć starog dobrog prijatelja kojeg niste izgubili (jer prave prijatelje ne možemo izgubiti zbog ovih razloga) i odlučite se na jednu psihoterapiju koja će vam pomoći da se sprijateljite sa svojim demonima i posložite što je potrebno posložiti. Hrabro i sretno! Više o narcisima možete saznati u našem videu na https://www.budidobrobudice.com/dobro-je-pogledati/tko-su-narcisi-i-kako-s-njima-zivjeti-isplati-li-se-ulagati-u-odnose-s-narcisima
Kako se prestati osjećati usamljeno? Kako izgraditi dobra prijateljstva, pronaći put do bliskosti i prevladati strah od intimnih odnosa? Naša psihologinja Tijana Debelić govori o osobnim odnosima – i zašto su nam važna.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici kolačića.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.