Mnogo je faktora koji utječu na to kako će se dijete adaptirati na novu situaciju, a jedan od njih je svakako osjećaj straha – prvenstveno straha od odvajanja i napuštanja. Iako je obzirom na dob vaša djevojčica donekle sposobna verbalizirati svoje osjećaje (kaže vam da je ljuta!), ipak je dovoljno mala da svoje strahove još uvijek primarno izražava kroz ponašanje – vrisak, plač, odbijanje suradnje, povlačenje. Sasvim su moguća i ponašanja poput plačljivosti i preosjteljivosti, raznih problema sa hranjenjem (dijete odbija hranu, nemirno je za stolom ili čak baca hranu), teže zaspivanje ili pojava noćnih mora, agresivno ponašanje prema bliskim osobama ili prema samome sebi pa čak i regresivna ponašanja poput mokrenja u krevet ili traženja da se prema njemu ponovno odnosimo kao prema maloj bebi.
Svakako je obzirom na dob preambiciozno očekivati od nje da vam racionalno objasni zašto je toliko ljuta, ali to vam mogu reći i ja – ne želi ići u vrtić zato što osjeća strah kada ju tamo ostavite samu s nepoznatim ljudima, a najviše ju je strah da više nećete doći po nju. Važno je stoga da svi imate razumijevanja za ono što vaše dijete trenutno prolazi koliko god vam je to teško ali vi ste odrasli i na vama je da pronađete u sebi još strpljenja i snage za prebroditi ovu fazu. U konačnici, na taj način učite i nju kako regulirati svoje neugodne emocije te ih prihvatiti kao sastavni dio života. U svemu tome mogu vam pomoći i prekrasne knjižice za prilagodbu na vrtić poput one od naklade Evenio (npr. Medvjedića je strah ostati u vrtiću ili Mišić je tužan jer mu nedostaju roditelji) a toplo vam preporučam i da pogledate veoma koristan video na našim stranicama klikom ovdje. Samo strpljivo, jako strpljivo, i sretno!