Čak se i za veća privatna druženja, vjenčanja i druge proslave preporučaju različite restriktivne mjere što organizatore često navede da otkažu ili odgode društveno događanje. Posao također obavljate u potpunosti ili dijelom od kuće tako da je i taj kanal za stvaranje novih poznanstava trenutno ograničen. Ovakve okolnosti mogu za mnoge ljude željne upoznavanja i druženja predstavljati ozbiljnu prepreku.

S druge strane ovo može biti i pravo vrijeme da promislite o novom načinu povezivanja s ljudima u kvartu ili bližoj okolici. Radi se o načinu kojim možete ostvariti višestruku korist za vlastitu dobrobit. Naime, više istraživanja pokazalo je da prisutstvo životinja može potaknuti interakciju s drugima. Ukoliko poznajete nekoga tko  redovito šeće psa, vjerojatno će vam potvrditi kako je vjerojatnije da dok šećete s psom da će vam ljudi prići na cesti.

Kućni ljubimci su spas

U istraživanju provedenom u Australiji znanstvenici su dobili kako je treći najčešći način za upoznavanje ljudi u susjedstvu bilo posjedovanjem kućnog ljubimca. Vlasnici pasa su 60% vjerojatnije od onih koji ne posjeduju psa upoznavali ljude iz susjedstva koje od prije nisu poznavali. Dr. Lisa Wood sa Sveučilišta u Australiji navodi da posjedovanje kućnog ljubimca može biti značajan faktor za olakšavanje društvene interakcije i formiranja prijateljstva u susjedstvu. Ti odnosi mogu ponekad prerasti u izvore društvene podrške praktične i emocionalne prirode. Psi mogu biti dobri ‘razbijači leda’, olakšavajući početak razgovora. Konkretno, radi se o tome da prisutstvo psa pomaže razbiti socijalnu normu o tome da ne prilazimo i ne razgovaramo s nepoznatim osobama.

U drugom sličnom istraživanju znanstvenici su proučavali hoće li prisutstvo psa  pomoći potaknuti interakciju s drugima kod osoba s intelektualnim teškoćama. Sudionici istraživanja bili su podijeljeni u dvije grupe. Prva grupa sudionika šetala bi susjedstvom u društvu još jedne osobe dok je u drugoj grupi sudionika u šetnji društvo pravio i pas i druga osoba. Nakon toga mjerili su broj i vrstu interakcija među ljudima u obje grupe. Grupa sudionika koja je u šetnju išla u društvu psa imala je značajno veći broj susreta s drugim ljudima na ulici od one grupe bez psa. U istom istraživanju našli su da kada su sudionici posjećivali određena mjesta ili parkove kroz duže vrijeme, stopa onih koje su drugi šetači prepoznali bila je veća u grupi koja je šetala sa psom. Ovo prepoznavanje pokazano je kao važno u njegovanju i održavanju postojećih društvenih interakcija.  

Razbijanje leda

Prema tome, prisutstvo psa nije samo ‘razbijalo led’ na način da je povećavalo vjerojatnost da će doći do interakcije s drugima već je povećavalo vjerojatnost da će se interakcija održavati. Prisutstvo psa omogućilo je i točku od zajedničkog interesa kako bi se olakšala daljnja komunikacija – ljudima je pružilo temu za razgovor. Konačno, sudionici istraživanja  pouzdali su se u prisutstvo psa za nastavak druženja vjerojatno jer su se oslanjali na serije dotadašnjih uspješnih susreta potpomognutih prisutstvom psa. Istraživači su zaključili kako programi koji uključuju šetnju psa mogu biti vrijedni u pomaganju osobama s intelektualnim teškoćama u ostvarivanju novih društvenih veza.

Čini se dosta vjerojatnim, na temelju spomenutih i nekoliko drugih istraživanja, da bi se dobiveni rezultati mogli generalizirati na način da se ljudima općenito čini lakše ostvariti nova susjedska poznanstva u prisutstvu psa.

Ukoliko vas je možda ovaj članak potaknuo na razmišljanje o nabavi ili udomljavanju psa, bitno je svakako dobro razmotriti imate li za to adekvatne uvjete te uzeti u obzir koliku odgovornost nosi briga o dlakavom pratitelju kroz određeno razdoblje života. Ako vam se i dalje ova ideja čini provediva, možemo vas samo podsjetiti da prednosti suživota s kućnim ljubimcem, u ovom slučaju psom, uključuju različite dobrobiti na tjelesnom, psihološkom i društvenom planu.