Nažalost, jedini na čije ponašanje možemo zaista utjecati smo mi – kako će se drugi ljudi ponašati ovisi isključivo o njima. Sve što možemo je učiniti upravo ono što ste učinili vi – asertivno zamoliti nekog da više ne čini nešto zbog čega se osjećamo loše. Na drugoj osobi je da odabere hoće li to ponovno učiniti ili ne, a na nama je da odaberemo hoćemo li i dalje provoditi svoj život uz tu osobu. Svakako je potrebno i razmisliti je li naš zahtjev realan i poštuje li on drugu stranu i njene potrebe i prava – naime, nekada možemo pitati “previše”. Npr. kao što ste rekli, nama se može ne sviđati prijatelj našeg partnera/partnerice jer nemamo u njega povjerenja. Naš partner/partnerica se s time ne slaže i želi se nastaviti družiti s tom osobom. Što nam je činiti? Za početak, važno je osvijestiti da ste svi odrasli ljudi koji imaju slobodu izbora s kime se družiti, čime se baviti, kako razmišljati, u što vjerovati te kako se osjećati. Ako ste iznjeli partneru/partnerici svoje viđenje ove situacije, a oni se nisu složili s vama te su odlučili družiti se i dalje s tom osobom to može značiti više stvari: jedna od njih je da ne poštuju vas niti vaše osjećaje, a druga može značiti da vas poštuju ali žele da i vi poštujete njih i njihove potrebe. Naime, moguće je da oni ne vide ništa loše u toj trećoj osobi i traže od vas povjerenje u njihov dobar izbor. Svakako bih vam predložila da još jednom pokušate razgovarati, da partneru/partnerici pokušate dočarati razloge za vaš strah od te osobe (argumentirano i potkrijepljeno konkretnim situacijama tj ponašanjima te osobe) te da dozvolite nakon toga vašem partneru/partnerici da vam objasni svoje viđenje situacije i da donese svoju odluku. Na koncu, to je sve što možete učiniti. Ukoliko ne budete pronašli rješenje, tj druga strana i dalje ne uspijeva vidjeti problem, a vi se ne uspijevate nositi sa svojim osjećajem nepovjerenja prema toj trećoj osobi, na vama će biti donijeti izbor hoćete li ostati ili ne u odnosu u kojem jeste. Svakako sugeriram da prije bilo kakve konačne odluke pokušate čim više vidjeti stvari i iz druge, pa i treće perspektive. Sretno!

Kako će se dijete prilagoditi na vrtić ili školu ovisi o mnogo faktora – prvenstveno o dobi, temperamentu djeteta, aktivnim razvojnim strahovima, dotadašnjim iskustvima s drugom djecom i odraslima, podršci okoline (postoji li ili je odsutna)… Među najvažnijim faktorima u uspješnoj prilagodbi su roditelji, ali i oni često znaju biti pod ogromnim stresom i u velikom strahu stoga svojim ponašanjem znaju dodatno otežati prilagodbu. Ali ne možemo im zamjeriti na tome – i oni su ljudi od krvi i mesa i velike promjene poput ovih teške su svima – nitko normalan ne može ostati ravnodušan pred ovakvim izazovom i promjenom. Najvažnije od svega je pokušati zadržati zdrav razum, strpljenje, vjerovati odgojiteljicama u vrtiću ili učiteljici u školi da imaju najbolje namjere, da su stručne i da će našem djetetu pomoći da uđe u “vanjski svijet”. U tom procesu mogu pomoći i prekrasne knjižice za prilagodbu na vrtić poput one od naklade Evenio (npr. “Medvjedića je strah ostati u vrtiću” ili “Mišić je tužan jer mu nedostaju roditelji”) a toplo vam preporučam i da pogledate veoma koristan video na našim stranicama klikom ovdje.  Što se pak tiče škole, postoji također vrlo zgodan priručnik pod imenom “Od jaslica do škole: vodič za lakši proces prilagodbe na jaslice, vrtić i školu” pa sugeriram da ga pokušate nabaviti. Samo strpljivo, jako strpljivo, i sretno!

Mnogo je faktora koji utječu na to kako će se dijete adaptirati na novu situaciju, a jedan od njih je svakako osjećaj straha – prvenstveno straha od odvajanja i napuštanja. Iako je obzirom na dob vaša djevojčica donekle sposobna verbalizirati svoje osjećaje (kaže vam da je ljuta!), ipak je dovoljno mala da svoje strahove još uvijek primarno izražava kroz ponašanje – vrisak, plač, odbijanje suradnje, povlačenje. Sasvim su moguća i ponašanja poput plačljivosti i preosjteljivosti, raznih problema sa hranjenjem (dijete odbija hranu, nemirno je za stolom ili čak baca hranu), teže zaspivanje ili pojava noćnih mora, agresivno ponašanje prema bliskim osobama ili prema samome sebi pa čak i regresivna ponašanja poput mokrenja u krevet ili traženja da se prema njemu ponovno odnosimo kao prema maloj bebi.

Svakako je obzirom na dob preambiciozno očekivati od nje da vam racionalno objasni zašto je toliko ljuta, ali to vam mogu reći i ja – ne želi ići u vrtić zato što osjeća strah kada ju tamo ostavite samu s nepoznatim ljudima, a najviše ju je strah da više nećete doći po nju. Važno je stoga da svi imate razumijevanja za ono što vaše dijete trenutno prolazi koliko god vam je to teško ali vi ste odrasli i na vama je da pronađete u sebi još strpljenja i snage za prebroditi ovu fazu. U konačnici, na taj način učite i nju kako regulirati svoje neugodne emocije te ih prihvatiti kao sastavni dio života. U svemu tome mogu vam pomoći i prekrasne knjižice za prilagodbu na vrtić poput one od naklade Evenio (npr. Medvjedića je strah ostati u vrtiću ili Mišić je tužan jer mu nedostaju roditelji) a toplo vam preporučam i da pogledate veoma koristan video na našim stranicama klikom ovdje. Samo strpljivo, jako strpljivo, i sretno!

Svakako ne bi bilo loše razmisliti o promjeni prijatelja. Naime, iako neke okoline ne možemo lako mijenjati poput susjedstva, radne okoline ili pak obitelji, prijatelje biramo. Ne kaže se uzalud da nam sudbina daje roditelje, a prijatelje biramo sami. I, koliko god je rijetka istinska ljubav još je rjeđe istinsko prijateljstvo. Nažalost, u brzom i površnom svijetu kakav je ovaj u kojem živimo, gdje se prijatelji mjere u tisućama na društvenim mrežama, a kolege i poznanici “izjednačavaju” sa prijateljima, još je teže ostvariti prava prijateljstva. No, nemojte nikako odustati do toga – ako se u društvu u kojem se krećete ne osjećate ugodno nemojte u njemu provoditi više vremena od onog što morate, ako to uopće iz nekog razloga morate (obiteljskog ili poslovnog). Dok ste u njihovom društvu ponašat ćete se onako kako se osjećate da biste se ponašali, a svakako nemojte dijeliti pretjerano detalje svog privatnog života već ih brižljivo čuvajte za prave prijatelje. Postavljajte im pitanja o njihovom životu i ostanite u temama koje oni nude. Druženja tog tipa svedite na minimum jer su iscrpljujuća zato, ponavljam, nastavite održavati te odnose samo ako morate. Svakako nemojte nikada smetnuti s uma što je vama bitno, kako se vi osjećate i da je ovo vaš život – nije ničiji tuđi. Pokušajte stoga da vas što manje dira što drugi ljudi misle o vama i vašem životu, svatko će, pa i vi, “jednog dana morati platiti svoj račun kod krčmara”. Samo hrabro i sretno!

Nedavno sam napisala u odgovoru na pitanje neke druge osobe da se u narcise veoma lako zaljubiti jer su veoma karizmatični – kao što ste rekli, ona je zanimljiva, kulturna, prekrasna. I nedostupna. Sve to, a posebno ovo zadnje, pritisnulo je neke vaše “gumbe”, neke vaše osobne trigere i neriješena emocionalna pitanja. Naravno da njene raznorazne emocionalne igrice i manipulacije, a čija je svrha između ostalog poticanje ovisnosti kod partnera (tj. vas) nimalo ne pomažu ali, na vašem bih se mjestu zapitala zašto vam je toliko teško otići iako znate da ona nije dobra za vas, da vas ne voli na način koji zaslužujete. Vjerujem da se duboko u sebi nadate da će se ona promijeniti i da će vas (ponovno) voljeti. I što je još nepravednije prema vama i tužnije, vi svoju vrijednost i voljenost mjerite prema tome voli li vas ona ili ne. To znači da osjećate da ne vrijedite dovoljno i da vi niste dostojni ljubavi. Ali to je sve samo ne istina. Vaša vrijednost kao osobe daleko je veća od ove kako vas ova djevojka tretira, a svakako je veća i važnija od bilo kakvog odnosa koji imate s drugima – vaša vrijednost ne bi trebala ovisiti o drugima i onome što misle i osjećaju prema vama. Ukratko, vi ste dovoljni i vi vrijedite i vi imate pravo na ljubav neovisno o bilo kome. Samim time što postojite toga ste svega dostojni, ne zaboravite to nikad. Zato prekinite ovaj odnos, potražite pomoć starog dobrog prijatelja kojeg niste izgubili (jer prave prijatelje ne možemo izgubiti zbog ovih razloga) i odlučite se na jednu psihoterapiju koja će vam pomoći da se sprijateljite sa svojim demonima i posložite što je potrebno posložiti. Hrabro i sretno! Više o narcisima možete saznati u našem videu na https://www.budidobrobudice.com/dobro-je-pogledati/tko-su-narcisi-i-kako-s-njima-zivjeti-isplati-li-se-ulagati-u-odnose-s-narcisima

Vjerujem da se vaše pitanje odnosi na polazak djeteta u jaslice ili vrtić. U tom procesu prilagodbe, iznimno je važno da vi kao roditelj imate povjerenja u osobe koje će skrbiti o vašem djetetu i da unatoč koktelu emocija koje osjećate u ovom periodu gajite i pozitivna vjerovanja prema njegovom boravku u toj ustanovi (da vjerujete da će mu tamo biti lijepo i da je to dobro za njegov razvoj). Osim odgojitelja (“teta”), vrtići (oni gradski sigurno) imaju u svom kolektivu zaposlenog i psihologa. No, on ili ona su osobe koje će, ukoliko se ne pokaže potreba za tim, biti rijetko u kontaktu sa vašim djetetom i većinu vremena će dijete biti u skrbi teta, a koje su odgovorne za grupu koju vaše dijete pohađa. Za više savjeta kako pripremiti dijete za vrtić pozivam vas i da pogledate ovaj video, a preporučila bih i ovaj video koji smo pripremali prošle godine uoči povratka u škole i vrtiće.

Samo hrabro i sretno mama!

Lijepi pozdrav I Vama! Mjesečarenje je parasomnija ili poremećaj sna kod kojeg osoba obavlja različite aktivnosti koje podsjećaju na budno stanje, premda su on ili ona u snu ili stanju sličnom snu pa je tako moguće šetati po kući ili čak ulici, pričati s nekim kao u nekoj konverzaciji, čistiti kuću, posjećivati određena mjesta, a zašto da ne, i jesti. Hranjenje je jedna od onih svakodnevnih aktivnosti kojoj također ima mjesta u mjesečarenju. Ukoliko vas to muči zbog nezdravosti te navike možda ne bi bilo lose da probate staviti frižider i ormariće pod ključ ili da zaključate kuhinju i da netko od ukućana spremi ključ na mjesto koje je vama nepoznato. Svakako će biti interesantno pratiti što će se tada dogoditi tj kako ćete se ponašati i hoćete li vremenom ukinuti odlazak u kuhinju zbog neuspjeha u dolasku do hrane ili ćete ga jednostavno zamijeniti nekom drugom “noćnom” aktivnošću. Svako dobro želim!

Tako me rastužila ova vaša poruka jer je puna osude i ljutnje prema vama, a pisala ste ju vi sama. Teško mi je povjerovati da bi osoba koja je toliko samokritična i toliko odgovorna da se brine što je oštetila firmu koja nije njezina učinila nešto iz nemara. Vjerujem da ste učinili grešku koja se čini velikih razmjera ali isto tako vjerujem da se svaka greška, pa i ona ozbiljna, može, barem djelomično, ispraviti. Možda se tako ne čini na prvi pogled ali ponekad je potrebno vidjeti stvari iz nekad drugog kuta, iz neke nove perspektive – a to je ono što vi ovako prestrašeni i napeti u ovim trenucima ne možete napraviti i potrebna vam je pomoć vašeg šefa koji će možda znati kako riješiti problem kojeg ste stvorila. Svakako on ima pravo znati istinu koja ugrožava njegovo poduzeće jer na njemu je u konačnici sva odgovornost i sigurna sam da za vas nema gore opcije od skrivanja vlastite greške - vjerujte da će vam puno više zamjeriti šutnju i skrivanje negoli samu grešku. Iz svih ovih razloga, sutra zamolite nekog bliskog da vas doprati na posao, zamolite šefa za privatan razgovor, recite mu iskreno grešku koju ste nenamjerno učinila i koju ste ovih dana uvidjela. Recite mu također i da ste spremna i na najgore opcije poput otkaza jer preuzimate odgovornost na sebe kao i da ste spremna napraviti sve što je u vašoj moći da popravite štetu koju ste učinila. Ako se rasplačete to također nije sramota, u konačnici, vidjeti će koliko vam je stalo. Budite spremna na njegovu ljutnju i ostatak neugodne reakcije ali sigurna sam da će se “ohladiti” kroz koji dan i da će cijeniti vašu iskrenost i spremnost da se zajedno s njime borite popraviti učinjeno. Samo hrabro, i sretno!

U narcise se lako zaljubiti jer su veoma karizmatični – osim što pršte samopouzdanjem imaju neodoljivu potrebu svidjeti se pa će tako dati sve od sebe u početnom osvajanju. Problem je što trud nestaje kada je teritorij osvojen i kreću raznorazne igre manipulacije čija je svrha uvijek dobrobit narcisa. Nažalost, narcisi su rijetko motivirani mijenjati sebe, a vole mijenjati sve oko sebe i s time se nije lako nositi. U odnosu s njim, pa tako i u prekidu, pokušajte zadržati samopouzdanje, hladnu glavu i ne dozvoliti da vas još jednom uvuče u neku od svojih manipulacija – budite kratki, jasni i odriješiti i nemojte se više čuti s njime ni na koji način nakon što ga ostavite. Pazite da ne objašnjavate previše razloge svog odlaska i odustanite od toga da preuzme dio odgovornosti za propast veze ili da vam pokaže kajanje za to što vas je povrijedio – narcis je uvijek žrtva i on nikada nije kriv. Kao i svaki prekid veze, i onaj s narcisom je bolan, a često i bolniji jer smo nakon odnosa s njima “emocionalno ispijeni” i nesigurni u sebe i svoje prosudbe. No, i to će vremenom proći i vi ćete se vratiti k sebi uz pomoć bliskih prijatelja, obitelji i, ukoliko bude potrebno, i jedne dobre usmjerene psihoterapije. Više o narcisima možete saznati u našem tekstu na linku ovdje ili pogledati u sljedećem videu na linku ovdje. Samo hrabro, i sretno!

Znate kako? Jednostavno samo to učinite. Bok, jesi li za kavu poslije posla ovih dana. Znam da možda zvuči grubo ali nema druge – neke stvari u životu jednostavno moramo učiniti. Preuzeti odgovornost za svoj život i ono što se u njemu događa, jedna je od njih. Kao i svi naši strahovi, vjerujem da i ovaj raste u vašim očima kako vrijeme prolazi. Zapitajte se što se najgore može dogoditi ako ju pozovete? Da vas odbije? Koliko je to strašno u perspektivi cijelog vašeg života? Možete li preživjeti ako se to dogodi? Koliko je uopće vjerojatno da će vas odbiti, posebice jer se radi o zreloj osobi? Koja je dobrobit za vas ako uspijete progutati knedlu i pozvati ju na piće? Kada odgovorite na ova pitanja, uvidjeti ćete da je izrazito mala vjerojatnost da će vas odbiti, ukoliko se to dogodi neće biti najtragičniji događaj vašeg života, a ono što ćete iz tog iskustva dobiti je s jedne strane jače samopoštovanje i samopouzdanje (jer ste se suočila sa svojim strahom), a s druge, veoma moguće dragu prijateljicu ili barem bliskiju kolegicu. Zapamtite, hrabrost nije odsustvo straha nego pobjeda nad njime. Stoga, dignite glavu, nabacite smiješak, ne slušajte srce u grudima kako skače, napravite koji korak prema kolegici i pozovite ju na piće jedan od narednih dana. Sretno!