Pozdrav i vama! Vjerujem da vam nije lako, nalazite se zaista u čudnovatoj i zahtjevnoj situaciji.

Niste ludi – odnos šogorice prema vašem dečku nije uobičajen i prelazi granice takvog odnosa. Što to može značiti ne mogu tvrditi, ali je za razumjeti da u vama izaziva osjećaje ljubomore, zbunjenosti, nesigurnosti i frustracije. Drago mi je čuti da je vaš dečko pokušao postaviti granice prema njoj – to vam je potvrda da on za nju nije zainteresiran i da je odnos s njene strane očito jednosmjeran.

Kako se postaviti u toj “zbrčkanoj” situaciji? Najvažnije je da ne zaboravite tko ste vi i koje je vaše mjesto u odnosu s vašim dečkom: vi ste njegova djevojka, ona koju je izabrao i s kojom želi biti. Ne morate se nikome dokazivati niti se s nekim natjecati pa tako ni s njom. Stoga, kada budete otišli kod njegove obitelji na Prvu Pričest, radite na tome da se osjećate mirno i sigurno u sebe.

Budite, naravno, ljubazni, ali autentični. Ne pokušavaj se „svidjeti“ ni mami ni šogorici – neka vas upoznaju onakvom kakva jeste. Ako u nekom trenutku osjetite nelagodu, odite do toaleta, izađite na zrak, usmjerite se na započinjanje razgovora s nekim tko vam je simpatičan i čini da se osjećate ugodno – zapamtite, obiteljska druženja mogu biti naporna i nelagodna čak i članovima obitelji, niste sami u tome ☺

Obavezno pazite da se ne spuštate na nivo šogorice ukoliko bude imala neka pasivne komentare, pogledavala ili provocirala - ne reagirajte. Ignoriranje takvih stvari je jače od bilo koje rečenice. Ljudi vrlo brzo primijete tko se ponaša neprikladno i osudit će onoga koga osuditi trebaju, nemojte zbog neke svoje neprimjerene reakcije ispasti krivac.

Ne bi bilo loše kada biste s dečkom porazgovarali o svemu prije odlaska tamo – o svojim strahovima. Možete ga i zamoliti da vodite računa o tome da se vidi da ste povezan i stabilan par – dovoljni su povremeni i jednostavni pogledi, doticaji rukom ili pusa u prolazu da ljudi, i šogorica, dobiju poruku da ste si važni. Naravno da nećete glumiti ili to naglašavati već samo da budete slobodni i otvoreni to pokazati i pred drugima. Najvažnije je u svemu ovome da imate razumijevanje i podršku vašeg dečka. Samo strpljivo i sretno!

Pozdrav i vama! Vjerujem da vam nije lako, nalazite se zaista u čudnovatoj i zahtjevnoj situaciji. Niste ludi – odnos šogorice prema vašem dečku nije uobičajen i prelazi granice takvog odnosa. Što to može značiti ne mogu tvrditi, ali je razumljivo da u vama izaziva osjećaje ljubomore, zbunjenosti, nesigurnosti i frustracije.

Drago mi je čuti da je vaš dečko pokušao postaviti granice prema njoj – to vam je potvrda da on za nju nije zainteresiran i da je odnos s njezine strane očito jednosmjeran. Kako se postaviti u toj „zbrčkanoj“ situaciji? Najvažnije je da ne zaboravite tko ste vi i koje je vaše mjesto u odnosu s vašim dečkom: vi ste njegova djevojka, ona koju je izabrao i s kojom želi biti. Ne morate se nikome dokazivati niti se s ikime natjecati, pa tako ni s njom. Stoga, kada budete otišli kod njegove obitelji na Prvu pričest, radite na tome da se osjećate mirno i sigurno u sebe. Budite, naravno, ljubazni, ali autentični. Ne pokušavajte se „svidjeti“ ni mami ni šogorici – neka vas upoznaju onakvom kakva jeste. Ako u nekom trenutku osjetite nelagodu, odite do toaleta, izađite na zrak, usmjerite se na započinjanje razgovora s nekim tko vam je simpatičan i čini da se osjećate ugodno – zapamtite, obiteljska druženja mogu biti naporna i nelagodna čak i članovima obitelji, niste sami u tome. 

Obavezno pazite da se ne spuštate na razinu šogorice ukoliko bude imala neke pasivne komentare, pogledavala ili provocirala – ne reagirajte. Ignoriranje takvih stvari jače je od bilo koje rečenice. Ljudi vrlo brzo primijete tko se ponaša neprikladno i osudit će onoga koga treba osuditi – nemojte zbog neke svoje neprimjerene reakcije ispasti krivac onda kada to niste. Ne bi bilo loše kada biste s dečkom porazgovarali o svemu prije odlaska tamo – o svojim strahovima. Možete ga i zamoliti da vodite računa o tome da se vidi da ste povezan i stabilan par – dovoljni su povremeni i jednostavni pogledi, dodiri rukom ili pusa u prolazu da ljudi, i šogorica, dobiju poruku da ste si važni. Naravno da nećete glumiti ili to naglašavati, već samo biti slobodni i otvoreni to pokazati i pred drugima. Najvažnije je u svemu ovome da imate razumijevanje i podršku vašeg dečka. Samo strpljivo, i sretno!

Stres je prirodan fiziološki i psihološki odgovor na izazove, promjene ili situacije koje percipiramo kao prijetnje. Može biti pozitivan (eustres) kada nas motivira i pomaže nam da se nosimo s izazovima, poput pripreme za sportsko natjecanje, spašavanje života ili važne prezentacije. Međutim, prekomjerni ili dugotrajan stres (distres) može imati negativne učinke na fizičko i mentalno zdravlje. Loša je vijest da se stresa ne možemo potpuno riješiti jer bi to značilo da više nismo živi. Dobra je vijest da možemo usvojiti strategije koje nam mogu pomoći da se bolje nosimo sa stresom. Za početak, važno je naučiti gledati probleme iz više kutova kako bismo ih racionalizirali i smanjili strah, a potom je nužno okrenuti se rješavanju problema ili prihvaćanju situacije koju ne možemo promijeniti. Kako bismo te zadatke mogli odraditi što efikasnije, pomoći nam mogu neke kognitivne tehnike poput propitivanja naših iskrivljenih misli, i emocionalne tehnike poput mindfulnessa, psihofizičke relaksacije, raznih tehnika disanja, o kojima možete čuti više u sljedećem videu i podcastu. Svoje negativne misli možete pokušati propitati uz pomoć sljedećih pitanja: Koji su dokazi za i protiv ove misli? Imaš li konkretne dokaze koji potvrđuju tvoju misao, ili je ona temeljena na pretpostavkama i emocijama? Da moj prijatelj razmišlja ovako, što bih mu rekao/la? Postoji li neki drugi način da gledam na ovu situaciju? Može li postojati pozitivnije, realističnije ili uravnoteženije objašnjenje? Koliko će mi ova misao biti važna za 5 dana, 5 mjeseci ili 5 godina? Kako se osjećam kada vjerujem u ovu misao, a kako bih se osjećao/la da je zamijenim nekom korisnijom? Ova pitanja mogu vam pomoći da prepoznate automatske negativne misli i zamijenite ih realnijim i korisnijim perspektivama. Zapamtite, ne možemo uvijek kontrolirati situacije, ali možemo kontrolirati kako reagiramo na njih. Samo hrabro, i sretno!

Pozdrav. Žao mi je da vas to muči, vjerujem da vam nije lako nositi se niti sa svojim osjećajima, a niti s posljedicama svojih ponašanja kojih ste svjesni, za koje znate da nisu dobri za vas (ni vaše odnose s bližnjima), a opet ih ne možete kontrolirati niti promijeniti. Dobra vijest je da ste prvi korak prema promjeni već napravili, a to je upravo svjesnost o tome što trebate promijeniti da biste se osjećali bolje i imali ljepše odnose s drugima. Druga dobra vijest je da je moguće promijeniti takvo ponašanje obzirom da je ono samo “naučeno”, kao i velika većina vaših ponašanja. Vaša reakcija u situacijama konflikta, kada jednostavno ustanete i odete, može biti povezana s raznim mehanizmima obrane koje ste razvili tijekom života. Obzirom da ste odrasli u okruženju gdje su male greške bile glasno kritizirane i kažnjavane, vaš nesvjesni odgovor na to može biti pokušaj izbjegavanja konflikta kako biste spriječili eventualne kritike ili negativne reakcije. Osim toga, "bijeg" od problema može biti i način da izbjegnete suočavanje s boli, anksioznošću ili nekim drugim neugodnim osjećajima koje teško podnosite. Kratkoročno je ova strategija učinkovita jer vam omogućava da se smirite i izbjegnete trenutnu napetost i nelagodu, ali dugoročno šteti vašim odnosima jer ne omogućuje rješavanje konflikata i nesuglasica, pa tako ni osobni rast, a niti rast odnosa. Kako biste uspjeli promijeniti ovo ponašanje, posvetite se njegovom osvježavanju – kad osjetite da želite pobjeći iz situacije, zapitajte se čega se bojite. Umjesto bijega iz situacije, pokušajte u trenutku konflikta usmjeriti svoju pažnju na smirivanje. Različite tehnike disanja, uzimanje kratkih pauza, pa čak i izražavanje svojih osjećaja u mirnom i asertivnom tonu ("osjećam se preplavljeno, trebam trenutak da se smirim") mogu vam pomoći da ostanete prisutni u situaciji. Ako uvidite da vam je teško samostalno proći kroz ovaj proces, moj prijedlog je da pronađete dobrog psihoterapeuta koji će vas kroz njega voditi. Kognitivno-bihevioralna terapija učinkovita je metoda koja vam može pomoći naučiti prepoznavati i mijenjati upravo vaše negativne obrasce mišljenja i ponašanja koji su posljedica perfekcionizma i netolerancije na neugodu. Kroz terapiju ćete bolje razumjeti svoje emocionalne reakcije na konflikt i naučiti zdravije načine suočavanja s njim, suočiti se sa strahom od nesavršenosti i razviti zdraviji odnos prema greškama, ojačati samopoštovanje i izgraditi emocionalnu otpornost. Promjena neće doći odmah i bit će izazovna, ali svaki mali napor koji uložite dovest će vas korak bliže osobi koja želite biti. Samo uporno, strpljivo, i sretno!

Od najranijih godina, kroz interakciju s obitelji, prijateljima, učiteljima i društvom usvajamo uvjerenja o tome što znači biti "dovoljno dobar". Ako su ta iskustva bila negativna, ako smo bili kritizirani, zanemareni ili nismo dobijali dovoljno ljubavi i pažnje, lako možemo razviti vjerovanje da nismo dovoljno vrijedni ili sposobni. Taj osjećaj nedovoljnosti, nesposobnosti, bezvrijednosti stalno nas prati i utječe na naše misli, emocije i ponašanja, a zove se nisko samopoštovanje. Ono što u odrasloj dobi održava naše nisko samopoštovanje su obrasci ponašanja koje razvijemo upravo kako bi se zaštitili od negativnih uvjerenja poput "Nisam dovoljno dobar.", "Ne mogu se nositi s izazovima.", "Nitko me ovakvu neće voljeti." To su pretjerana samokritičnost, izbjegavanje izazova, prekomjerno traženje odobravanja od drugih ili stalno uspoređivanje s drugima. Možda ste primijetili da ste često izuzetno samokritični i teško se hvalite ili si dajete zasluge za nešto dobro? Vjerujete kako niste dovoljno dobri i da su drugi bolji od vas? Skloni ste tražiti odobravanje od drugih i ne možete podnijeti da netko drugi misli loše o vama? Previše se trudite udovoljiti tuđim očekivanjima, zanemarujući vlastite želje i potrebe? Ako ste se prepoznali u ovim pitanjima, to može biti znak da imate nisko samopoštovanje. Svijest o tome je prvi korak prema promjeni, a kognitivno-bihevioralna terapija može vam pomoći da razbijete ove negativne obrasce i razvijete zdraviji i pozitivniji pogled na sebe. Kako budete jačali svoje samopoštovanje, osjećat ćete se bolje u svojoj koži i lakše donositi odluke koje su u skladu s vašim stvarnim željama i potrebama. Vaš život postat će ispunjeniji i sretniji jer ćete prestati tražiti vanjsko odobravanje i početi živjeti onako kako uistinu zaslužujete – iskreno, autentično i u miru sa sobom. Samo hrabro, i sretno!

Iskreno mi je žao, vjerujem da se osjećate slomljeno, zbunjeno i izdano. Otkriti da nas je partner toliko godina varao može u nama izazvati snažne osjećaje ljutnje, nesigurnosti, dubokog razočaranja i potpunog gubitka povjerenja u osobu – kao da u trenu nestane sve što smo mislili da znamo o njoj i o našem odnosu, i ne znamo više što je bilo istina, a što laž. Strašan osjećaj. Sada je važno dopustiti si da osjećate sve što osjećate, jer su sve to potpuno normalne reakcije; bilo bi čudno upravo suprotno. U ovoj fazi, preporučujem da se fokusirate na sebe – na svoje emocionalno zdravlje i dobrobit. Podrška prijateljica, a možda i terapeuta, ključan su dio procesa iscjeljenja. Kada budete na to spremna, fokusirat ćete se na donošenje odluke kako dalje – pokušati oprostiti i raditi na odnosu s partnerom (samostalno ili uz pomoć terapeuta) ili odlučiti otići iz braka. Nema ispravnog ili pogrešnog puta, sve što osjećate i sve što odlučite je ispravno ako slušate svoje srce i donosite odluku skrbeći se o vlastitoj dobrobiti. Možda vam može biti korisno poslušati jedan podcast iz naše arhive upravo na ovu temu. I ne zaboravite, ovo je bolan proces koji može potrajati. Ono što je u njemu najvažnije jest da zaliječite svoje rane i procesirate sve što osjećate kako biste kasnije mogli donijeti odluku o svojoj budućnosti, sa ili bez supruga, a s kojom ćete biti u miru. Samo blago i strpljivo prema sebi, sretno!

Poštovanje, privikavanje na farmakoterapiju može biti izazovno, posebno u trenucima kada se suočavate s dodatnim stresovima poput onih koje ste mi opisali. Bilo bi dobro kada biste sve ove simptome spomenuli svom liječniku i zamolili ga da vam detaljnije objasni mehanizam djelovanja lijeka kako biste bolje razumjeli što možete očekivati tijekom prilagodbe na terapiju. Ono što još želim podijeliti s vama, iako me to niste pitali, je nešto što kao psihoterapeut smatram vrlo važnim, a to je činjenica da uz lijekove, koji su korisni u stabilizaciji simptoma, psihoterapija je jednako važan korak u dugoročnom smanjenju anksioznosti. Generalizirani anksiozni poremećaj (p)održavaju obrasci razmišljanja koji vas drže u stanju stalne zabrinutosti. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) pomaže prepoznati te misli, propitati ih i razviti zdravije načine nošenja sa stresom. Jedna od tehnika koju možete početi primjenjivati već danas, a koja vam može pomoći u trenutku kad vas preplave brige, je "odgađanje brige". Umjesto da se prepustite negativnim mislima, pokušajte im postaviti granicu. Na primjer, kada primijetite da briga dolazi, recite sebi: "Sad nije vrijeme za ovo, bavit ću se tim mislima kasnije." I zapišite ih. Odredite konkretno vrijeme u danu (npr. 15-20 minuta popodne) kada ćete si dopustiti da o tim brigama razmišljate, ali ne prije. Ono što se često dogodi jest da, kada dođe to zakazano vrijeme, brige više nisu tako intenzivne ili ih čak zaboravimo. S druge strane, ova vježba vam daje prostor za razlučiti koje su brige korisne (one na koje imate utjecaj), a koje to nisu (izvan vašeg utjecaja). Bit će za vas također važno osvijestiti koja su vaša vjerovanja o brigama, jer neka od njih za vas sigurno nisu korisna. Osobe s generaliziranim anksioznim poremećajem imaju određena uvjerenja o brigama koja ih nesvjesno održavaju u začaranom krugu anksioznosti, npr. "Ako se brinem, spriječit ću loše stvari." "Ako prestanem brinuti, znači da ne marim dovoljno." "Moram riješiti svaku neizvjesnost odmah." Prepoznavanje ovih uvjerenja prvi je korak ka mijenjanju odnosa prema brigama. Kako biste dobili adekvatnu podršku i vodstvo na tom putu, predlažem stoga da razmislite o psihoterapiji. Samo hrabro, i sretno!

Pronalaženje unutarnjeg mira proces je koji zahtijeva strpljenje, svjesnost i nježnost prema sebi. Mi ljudi se često borimo s onim što ne možemo promijeniti i teško prihvaćamo da je nešto tako kako je, ukoliko bismo željeli da je drugačije. Mir dolazi samo onda kada prihvatimo da neke stvari nisu u našim rukama. To ne znači odustajanje, već prepuštanje životu u svoj svojoj punini. Suprotno tome, naše su najčešće reakcije – ili bježimo od nečega što nam je teško prihvatiti pa se pokušavamo distrahirati (kroz scrollanje po mobitelu, opojne supstance, zakopavanje u posao, pretjerano jedenje ili nešto drugo), ili se pak borimo protiv toga (ljutimo na sebe ili život, kajemo se, bojimo se, zamjeramo, frustrirani smo i nesretni). Umjesto da se borimo ili bježimo od svega onog što nam je neugodno, rješenje leži u tome da si dozvolimo da sve bude baš kako jest, čak i onda kada bismo voljeli da bude drugačije. Naš um nas često vodi u prošlost gdje prebivamo u kajanju i žaljenju ili u budućnost gdje nas obuzima strah. Zapamtite, prava snaga leži u sadašnjem trenutku. Kako bismo to uspjeli, možemo trenirati vraćanje pažnje na disanje, svoja osjetila ili neke jednostavne aktivnosti. Više o nekima od ovih tehnika možete saznati u ovom videu. Bivajući ovdje i sada, osjetit ćete puninu života, dobiti prostor za mudriju odluku, bolji fokus na ono što možete kontrolirati, kao i prihvaćanje onoga na što jednostavno nemate utjecaj. Na taj način ćete se pomiriti sa životom (samim sobom i drugima koji su vam učinili nažao). Kako biste posložili misli i procesirali emocije, predlažem i tehniku pisanja, razgovor s nekim od povjerenja, a zašto ne i terapeuta. I ne zaboravite, mir ne dolazi izvana, on se nalazi u načinu na koji promatramo svijet i prihvaćamo sebe. Samo strpljivo, i sretno!

Poštovanje, i u malo riječi uspjeli ste sažeti svu svoju patnju, iskreno mi je žao da se tako osjećate. Puno je samosvijesti, snage i hrabrosti bilo potrebno da sebi priznate što vas muči, kao i odakle sve to dolazi. To što ste već prepoznali uzrok svog osjećaja – odgoj i strah usađen od djetinjstva – veliki je korak. Ono što se događa u trenutku kada vas netko dira je automatska reakcija – vaše tijelo i um naučili su povezivati dodir s opasnošću (s nečim prljavim, grešnim), iako racionalno znate da dodir sam po sebi nije prijetnja. Prvo i najvažnije u hvatanju u koštac s ovim problemom je da se ne forsirate jer iz toga neće izaći ništa dobro osim još malo osjećaja krivnje, grizodušja i srama. To što ne podnosite dodir ne znači da s vama nešto nije u redu – imate pravo na svoje granice, kao i na to da ih drugi poštuju. Ako želite promijeniti svoj odnos prema dodiru, možete to pokušati napraviti, ali obavezno postepeno. Možete početi s time da sami sebe nježno dodirujete – npr. položite ruku na svoj dlan, rame ili negdje drugdje. Istražujte kako se osjećate i koje misli vam prolaze glavom. Nakon toga, kada ste spremni, eksperimentirajte dalje s kratkim dodirima s osobama kojima vjerujete – primjerice, dodir dlanova ili kratko držanje za ruku. Pokušajte zapisivati misli koje vam dolaze kada netko pokuša uspostaviti fizički kontakt. Pitajte se: „Je li ovo zaista prljavo ili je to samo stari naučeni obrazac iz djetinjstva?” S vremenom, možete pokušati zamijeniti ta uvjerenja novima – npr. „Dodir može biti siguran i topao.” Ili “Dodir može biti umirujuć” ili nešto drugo. Kada savladate i to, postepeno „otežavajte” izlaganje i pažljivo motrite i čuvajte svoje granice kako ih ne bi grubo prešli. Cilj je da se one vremenom omekšaju, ne da ih kidate. Mogu vam pomoći i tehnike opuštanja poput sporog disanja, laganog istezanja ili masaže (čak i samo-masaže), kao i tjelesno usmjerena psihoterapija. U tom smislu, možda zaista ne bi bilo loše razmisliti o pomoći stručnjaka, posebice ako osjećaji mučnine i straha ostanu jaki unatoč vašem trudu i radu na sebi. I najiskrenije vas molim da si od danas više ne zamjerate zbog ovog osjećaja – on nije vaša krivnja i ne mora ostati ni vaš teret. Prvi, najveći i najteži korak ste već napravili s time što ste iskreno pogledali u samu sebe i pokrenuli se prema željenoj promjeni. Dajte si vremena u tom procesu i budite nježni prema sebi. Sretno!

Poštovana, jako mi je žao što ste izgubili dijete, to je neopisiva bol koja trajno mijenja čovjeka i ostavlja trag na duši koji nikada ne nestaje u potpunosti. Sasvim je razumljivo da nakon takvog gubitka osjećate stalni strah za one koje volite. Nažalost, iako biste brigom voljeli zaštititi svoje voljene, to jednostavno nije moguće – briga ne štiti vašu obitelj, već samo iscrpljuje vas i oduzima vam mir i trenutke sreće s onima koje volite. Znam da je lakše reći nego učiniti i da se brige ne mogu tek tako „isključiti“, ali možete naučiti kako da taj strah ne upravlja vašim životom. Svaki put kad vas preplavi strah, duboko udahnite i usmjerite pažnju na sadašnji trenutak. Zapitajte se: Što se događa u ovom trenutku? Jesu li vaši unuci, sin i obitelj sada dobro? Ako jesu, dozvolite sebi da osjetite olakšanje i pustite da ta negativna misao prođe po nebu kao oblak. Zapamtite, to su samo misli, a ne činjenice. One najčešće nisu istinite, a čak i da to jesu, pomaže li vam tako razmišljati? Što kada biste odlučili prepustiti te brige tamo kamo i pripadaju, budućnosti? Naime, je li nam korisno brinuti o onome na što nemamo nikakav utjecaj? Nije, samo troši našu energiju i fokus koji bi bilo bolje usmjeriti negdje drugdje, tamo gdje imamo mogućnost kontrole. Gdje bi za vas bilo bolje da stavite fokus? Kamo bi se mogli usmjeriti da vam bude korisno, da živite mirnije i sretnije? Razmislite malo o ovim pitanjima kao i o činjenici da možda ne morate kroz ovo prolaziti sami. Pokušajte razgovarati s nekim tko vas razumije – to može biti neka bliska osoba, a zašto ne i psiholog ili psihoterapeut koji vam može pomoći da pronađete načine kako da smirite taj stalni strah. Vaš gubitak ostavio je dubok trag i potpuno je razumljivo da brinete za one koje volite. Ipak, nemojte dopustiti da strah zasjeni vrijeme koje imate s njima, budite s njima u sadašnjem trenutku, jer to je najdragocjenije što im možete dati.