Odgovori na pitanja koja možda još nikome niste postavili, bliže su vam nego ikada.
Pozdrav! Voljela bih čuti Vaš odgovor, kao psihologa, u vezi moje situacije. Suprug i ja se rastajemo nakon nekoliko mjeseci braka. Sve je počelo kada smo se počeli razilaziti u mišljenju oko važnih životnih odluka u kojima smo se prvotno slagali. Suprug je također i pod velikim utjecajem svog oca kojeg, blago rečeno, mrzi zbog traumatičnog djetinjstva kojeg mu je priuštio. Trudna sam, zbog sigurnosnih razloga, nakon incidenta s njegovim ocem, koji inače ima i dijagnosticiran PTSP, prešla kod svojih roditelja (suprug i ja smo živjeli s njegovim roditeljima). Suprug mi je govorio kako je uz mene, da me voli..., međutim, već sljedeći dan drastično mijenja svoje ponašanje. Govori kako je povrijeđen, da mu treba mir, ignorira me. Predlaže mi da razgovaramo i pronađemo kompromis, na što pristajem, no u razgovoru mi daje ultimatume zahtijevajući da se vratim u okolinu u kojoj se nisam osjećala sigurno, u kojoj me nije zaštitio, u razgovoru također spominje svoju bivšu djevojku koja je preminula, uspoređuje nas, a njezine je stvari čuvao u našoj bračnoj sobi i odbija ih premjestiti na drugo mjesto, ima čitav album njezinih fotografija u mobitelu... Kada mi je u vezi rekao za nju, pitala sam ga je li ju prebolio i rekao je da je... S njom je prekinuo, a doznajem da je i ona bila dosta žalosna u vezi s njime. Poslije nje je imao još nekoliko propalih veza. Suprug ima jako kontrolirajuće ponašanje do te mjere da je određivao moj izgled (način odijevanja, šminku, frizuru, boju laka na noktima...). Konstantno smo se dopisivali (veza na daljinu) što je postalo krajnje iscrpljujuće jer nisam imala slobodnog vremena ni za sebe, a kamoli za bližnje. Morala sam mu biti konstantno dostupna, a često me je zvao i na videopozive. U braku nije bio obazriv prema meni i poštivao moje osjećaje. Kadgod smo imali kakav problem, a bilo ih je puno, sve bi se riješilo onog trenutka kada bih preuzela krivnju na sebe. Krivim se jer nisam na vrijeme uočila neke stvari, zapravo sam stalno imala neki čudan osjećaj, kao da nešto nije u redu, no ostajala sam s njim jer sam ga stvarno voljela, bilo je trenutaka kad je bio stvarno dobar prema meni, kada je činio lijepa djela za mene. U vezi je bilo trenutaka kada smo skoro prekinuli, govorio mi je kako ga ne zaslužujem, navodeći me da se osjećam krivom, lošom... Svaki bitan događaj u mom životu prošao mi je u suzama otkako ga znam. Rodila sam, pravio je probleme oko djetetove prijave, osporavao mu je ime za koje smo se dogovorili i koje je on predložio (zapisano u zaručničkom pismu), želeći da se dijete zove po njegovoj majci. Štogod da mu kažem, ne vjeruje mi, nerijetko se zna izdati u svojim lažima, uvjeren je u besmislice koje priča... U čemu je problem? Kako da se postavim prema suprugu? Bez obzira na razvod, imamo zajedničko dijete koje trebamo odgajati, no s njime ne mogu uspostaviti komunikaciju. Tek ponekad pita za dijete i dođe u posjet, a posljednji je put čak i probudio dijete povisujući ton na mene. To nije osoba koju sam upoznala, sasvim se drugačije ponaša... Zašto?
Draga moja, zaista vam je teško. Žao mi je. Svi mi možemo biti generali poslije bitke pa pametovati da se trebalo drugačije npr., u vašem slučaju, da ste trebala prepoznati sve te „red flagove“ i na vrijeme otići. Ali baš kako ste napisala, često smo „zasljepljeni“ ljubavlju. Zaista se svakome od nas može dogoditi da upadnemo i ostanemo u odnosu za kojeg kasnije uviđamo da je bio toksičan i opasan za naše psihičko zdravlje i dobrobit. Stoga, počnite otpuštati tu krivnju koja vas pritišće i njegujte suosjećanje i razumijevanje za samu sebe. Oprostite si. Nakon toga, pokušajte uvidjeti da vaš suprug nije onaj za kojeg ste ga smatrali – manipulativni ljudi tek kasnije pokažu svoje pravo lice, ako i tada. Pitanje je imaju li ga uopće ili su sva ta lica različiti načini manipulacije putem kojih pokušavaju doći do svog cilja. Možda vam u boljem razumijevanju vašeg bivšeg supruga može pomoći sljedeći video na temu odnosa s narcisima.
Na vašem bih se mjestu usmjerila na vlastite i na potrebe vašeg djeteta – vaš suprug odgovoran je za odnos sa vašim djetetom, niste vi. Na vama je jedino da mu ne branite ostvarivanje tog odnosa ukoliko ne smatrate da je opasan za vaše dijete. Vi skrbite o svom djetetu i njegovim potrebama i budite utjeha i pomoć u razumijevanju ponašanja njegovog oca kada za to uvidite potrebu (ako je dijete tužno, razočarano ili ljuto odnosom s ocem). Svakako ne forsirajte njihov odnos - Kako će taj odnos izgledati i što će jednog dana od njega biti zaista nije vaša odgovornost. Vi se prema suprugu ophodite maksimalno korektno, trudite se imati pismene tragove vaših dogovora i cijelo vrijeme držite na umu što je najbolje za vaše dijete i vas. Ako vam u tome treba pomoć, obratite se obitelji, prijateljicama ili stručnoj osobi koja će vam biti podrška. Samo strpljivo, i sretno!
Kako se prestati osjećati usamljeno? Kako izgraditi dobra prijateljstva, pronaći put do bliskosti i prevladati strah od intimnih odnosa? Naša psihologinja Tijana Debelić govori o osobnim odnosima – i zašto su nam važna.
Nadamo se da će vam odgovori pomoći kako bi prebrodili sve poteškoće, pronašli optimizam i uspješno gradili put prema boljem unutarnjem osjećaju.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici kolačića.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.